poštivanje starijih

Citiraj:

---

sunca prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Slažem se da odrasli moraju poštivati djecu i biti pristojni prema njima, bezuvjetno. Ali, po mom mišljenju, odrasli ipak imaju određenu prednost. Meni naprosto nije isto ako moj sin "časti" nekog svog frenda iz vrtića ili škole ili neku odraslu osobu.

---

e pa meni je to potpuno isto, ali vidim da ljudi četo reagiraju kao ti, a smatram da to nije u redu, jer je to samo proces njihovog učenja i kao što ću ga upozorit da nije lijepo "častit" frenda, upozorit ću ga isto u vezi susjede i u vezi psa (npr. "glupi pas je skočio na mene").

i ne mogu se uvrijedit ni naljutit kad mi neko dijete kaže nešto ružno ( mogu se eventualno šokirat ako mi kaže baš ono nešto sočno) jer znam da je to samo izraz njihove nemoći i neznanja, a ne ono što oni stvarno misle i osjećaju.

---

Ma daj, sunca, molim te. Nećeš mi valjda reći da si ti u komunikaciji sa svojim prijateljima ne dozvoljavaš malo više slobode nego u nekim formalnim odnosima? Ja potpuno drugačije razgovaram sa svojom prijateljicom nego sa nekim poslovnim suradnikom. Pa jasno da sinu ne odobravam da vrijeđa prijatelje, ali dopuštam da oni međusobno budu slobodniji nego u komunikaciji s učiteljem ili susjedom.

Ja se isto tako ne vrijeđam na ono što djeca kažu, jer ih doživljavam kao djecu, neizgrađene ljude, ali im kažem obvezatnu rečenicu: "Ne dozvoljavam da tako sa mnom razgovaraš".

ja sam se (ne jednom) našla u situaciji da reagiram u tramvaju... :/

starije gospođe si uzimaju za pravo da školarce vrijeđaju već samo zato što su ušli u tramvaj. zato što nose ruksake i torbe, iako ih nisu ni taknuli... neće se pomaknuti ni milimetra - jer kaj se ta "neodgojena derišta s tolikim torbetinama imaju vozit u tramvajima".... :evil:

naslušala sam se svakakvih komentara, a moji odgovori isto nisu bili za fine uši :x :mrgreen: ...

moram priznati da su me djeca koju sam branila gledala :shock: ...

e, sad - što očekivati od tih, zapravo- mladih LJUDI - kad ni krivi ni dužni slušaju ružne stvari...?? da "automatski" poštuju starije?

da se razumijemo - ima i onih koji zaslužuju "kritiku" - ali više je drukčijih situacija...

Zdenka2 kaže:

Citiraj:

---

Ma daj, sunca, molim te. Nećeš mi valjda reći da si ti u komunikaciji sa svojim prijateljima ne dozvoljavaš malo više slobode nego u nekim formalnim odnosima? Ja potpuno drugačije razgovaram sa svojom prijateljicom nego sa nekim poslovnim suradnikom. Pa jasno da sinu ne odobravam da vrijeđa prijatelje, ali dopuštam da oni međusobno budu slobodniji nego u komunikaciji s učiteljem ili susjedom.

Ja se isto tako ne vrijeđam na ono što djeca kažu, jer ih doživljavam kao djecu, neizgrađene ljude, ali im kažem obvezatnu rečenicu: "Ne dozvoljavam da tako sa mnom razgovaraš".

---

e pa ne razgovaram na isti način - poslovnom partneru sigurno ne pričam detalje iz svog privatnog života, niti mu tepam mili, ni draga, ali sam prema jednima i drugima pristojna - niti ih psujem niti ih vrijeđam.

a djeci rađe kažem "ja ne želim da ti to meni govoriš jer je to ružno, a i ja tebi ne govorim takve stvari".

Citiraj:

---

ja sam se (ne jednom) našla u situaciji da reagiram u tramvaju...

starije gospođe si uzimaju za pravo da školarce vrijeđaju već samo zato što su ušli u tramvaj. zato što nose ruksake i torbe, iako ih nisu ni taknuli... neće se pomaknuti ni milimetra - jer kaj se ta "neodgojena derišta s tolikim torbetinama imaju vozit u tramvajima"....

naslušala sam se svakakvih komentara, a moji odgovori isto nisu bili za fine uši ...

moram priznati da su me djeca koju sam branila gledala ...

e, sad - što očekivati od tih, zapravo- mladih LJUDI - kad ni krivi ni dužni slušaju ružne stvari...?? da "automatski" poštuju starije?

da se razumijemo - ima i onih koji zaslužuju "kritiku" - ali više je drukčijih situacija...

---

S obzirom da se svaki dan vozim tramvajem i znam da su ovakve scene svakodnevne, a na žalost ne reagiram (jer izbjegavam konflikte, kukavica sam :oops: ), iako me ove situacije jako, jako smetaju, drago mi je bilo pročitati da ti reagiraš... pa u ime svih nepravedno napadnutih i poniženih teenagera :*

I sad, potpuno se slažem s Ancicom... ja se prema svakom u startu ponašam pristojno i tako ću odgajati i svoje dijete. No, iskreno, nisam sigurna kako ga pripremiti i uputiti da reagira u ovakvoj situaciji? Naravno da ne mislim da treba izvrijeđati suprotnu stranu, ali, kao što sam rekla, ja se obično ne upuštam u rasprave, a nisam sigurna da je to prava reakcija :/ (iako je meni osobno draža od prepucavanja)

Citiraj:

---

sunca prvotno napisa

Zdenka2 kaže:

Citiraj:

---

Ma daj, sunca, molim te. Nećeš mi valjda reći da si ti u komunikaciji sa svojim prijateljima ne dozvoljavaš malo više slobode nego u nekim formalnim odnosima? Ja potpuno drugačije razgovaram sa svojom prijateljicom nego sa nekim poslovnim suradnikom. Pa jasno da sinu ne odobravam da vrijeđa prijatelje, ali dopuštam da oni međusobno budu slobodniji nego u komunikaciji s učiteljem ili susjedom.

Ja se isto tako ne vrijeđam na ono što djeca kažu, jer ih doživljavam kao djecu, neizgrađene ljude, ali im kažem obvezatnu rečenicu: "Ne dozvoljavam da tako sa mnom razgovaraš".

---

e pa ne razgovaram na isti način - poslovnom partneru sigurno ne pričam detalje iz svog privatnog života, niti mu tepam mili, ni draga, ali sam prema jednima i drugima pristojna - niti ih psujem niti ih vrijeđam.

a djeci rađe kažem "ja ne želim da ti to meni govoriš jer je to ružno, a i ja tebi ne govorim takve stvari".

---

Ja sam se upustila u ovu raspravu iz načelnih razloga, a povodom pitanja je li u redu da dijete starijim osobama kaže "glupačo", "budalo" i "šuti, stara babo". Mislim da sam o tome sve rekla i da su moji kriteriji pristojnosti prema bilo kome, bez obzira na dob i status jasni svima.

I, osim što ne želim, ja ni ne dozvoljavam da mi se itko uvredljivo obraća.

Mislim da ljudi mogu imati vrlo različite stavove a da u istoj situaciji postupaju vrlo slično. Meni je u granicama prihvatljivog i da se dijete upozorava za svaku nepristojnu rječcu i da se ne reagira uvijek na verbalni sukob između vršnjaka. To su stilovi roditeljstva i nemam primjedbu ni na jedno ni na drugo. Ja osobno ne reagiram kad vidim da M ima verbalni sukob s vršnjakom. Poslije porazgovaramo o tome što je drugo mogao učiniti i koje su posljedice ovoga itd.

meni je danas jedna curka isplazila jezik. i ja sam njoj.
krenula je drugi puta to napraviti, ali je zadržala jezik u ustima. nešto joj nije bilo "jasno"... :lol:

što sam trebala napraviti?

a) našpotati ju
b) tužiti ju tati (kojeg je par minuta ranije nazvala glupanom, i gdje sam ja verbalno reagirala sa "kako to razgovaraš" :x )
c) udaviti ju verbalnim objašnjenjima zašto je to ružno
d) ništa od navedenog