Prenesena trudnoca - kada se odluciti za indukciju???

Citam na temi o neinterventnom porodu, pa naidjem na ovaj post TineZ:

Citiraj:

---

Ono što me muči, je prvi porod u kojem su mi na prijevaru dali drip, a mislim i gel nakon što mi je puknuo vodenjak. Razlike u ponašanju između moje dvoje djece su drastične .... svi to pripisuju slučajnosti i genima. Srećom oboje su zdravi, ali curica se vrlo često ne obazire na vanjske podražaje (može joj se pričati, vikati, moliti, ljubiti) ali ona se ne da skrenuti sa onog u što se trenutno udubila. Da li je to samo jaka koncentracija, namjerno ignoriranje svijeta oko sebe kad joj odgovara ... ili nešto treće, u biti ne želim znati. Uz to se još uvijek prilikom buđenja bori sa navidljivim protivnikom, vrišti, i kao da se brani od nekoga tko želi nešto od nje a ona ne želi (da se probudi). A s pogleda nježnosti, uvijek malo prejako stisne, malo prejako gurne, malo prejako doda, malo prejako skoči na nekoga ... i iako mi to pokušavmo korigirati kao da joj fali neka finesa da može sama osjetiti gdje će drugoga zaboljeti (kad taj drugi počene vikati onda stane, jer u biti nije namjerno). Za razliku od Jana koji se širom smije kad se budi, kad ga se uzme na ruke, kad mu se priča, kada ga se mazi, zna kad me grize koja je granica ... .
Sve nekakve stvari na koje nitko ne obraća pažnju jer ustvari sve ostalo savršeno funkcionira, i takvi detalji nikome ne predstavljaju problem.

---

Koliko sam samo puta o ovome razmisljala, skoro identicna situacija, sa razlikom sto ja cekam drugu bebu sad i muci me to sto neke stvari nikad necu moci ispraviti. :'(

Od danas (osim ako baš danas ne rodim, a moram priznati da baš nemam nekakav osjećaj da hoću :)) i ja probijam dan termina. Iščitavajući vaše postove i ostale tekstove o prenesenoj trudnoći i svim nedostacima i opasnostima od induciranog poroda, hvata me strah da ću morati roditi baš na taj način. Iako mi je ovo drugi porod, a na prvom sam se boreći se za svoja prava ;), poučena iskustvima s ovog foruma, posvađala sa svim mogućim doktorima i osobljem, sad me ipak malo strah, jer mi stalno u glavi odzvanja - mekonijska plodna voda! Užasavam se toga i iako mi je amnioskopija rađena već 3 puta u zadnjih tjedan dana i p.v. je uvijek bila mliječna, tko mi garantira da će ona takva ostati i u trenutku kad pređem prag ordinacije?! A sljedeći pregled tek za 2 dana!!! Zar nije opasno da dijete 2 dana bude u mekonijskoj vodi?! Čitala sam da gutanje i nije tako opasno kao aspiracija, a i ona se može dogoditi, zar ne? I kako onda odbiti inducirani porod, pa čak i da mi ga predlože na sljedećem pregledu kad ću biti 40+3?

Od danas (osim ako baš danas ne rodim, a moram priznati da baš nemam nekakav osjećaj da hoću :)) i ja probijam dan termina. Iščitavajući vaše postove i ostale tekstove o prenesenoj trudnoći i svim nedostacima i opasnostima od induciranog poroda, hvata me strah da ću morati roditi baš na taj način. Iako mi je ovo drugi porod, a na prvom sam se boreći se za svoja prava ;), poučena iskustvima s ovog foruma, posvađala sa svim mogućim doktorima i osobljem, sad me ipak malo strah, jer mi stalno u glavi odzvanja - <strong>mekonijska plodna voda</strong>! Užasavam se toga i iako mi je amnioskopija rađena već 3 puta u zadnjih tjedan dana i p.v. je uvijek bila mliječna, tko mi garantira da će ona takva ostati i u trenutku kad pređem prag ordinacije?! A sljedeći pregled tek za 2 dana!!! Zar nije opasno da dijete 2 dana bude u mekonijskoj vodi?! Čitala sam da gutanje i nije tako opasno kao aspiracija, a i ona se može dogoditi, zar ne? I kako onda odbiti inducirani porod, pa čak i da mi ga predlože na sljedećem pregledu kad ću biti 40+3?

Da je to toliko opasno mislim da ne bi bilo 2dn razmaka od pregleda nego da bi isle svaki dan!

Da ti opet po pregledu bude sve u redu ja bi odbila indukciju,vec kad bi voda bila zamucena ja se ne bi vise opirala....

Drzim fige da ti prodje ko meni...prirodni trudovi i pucanje vodenjaka na 40+7....a to jutro bila na pregledu i sve je bilo OK...

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Da je to toliko opasno mislim da ne bi bilo 2dn razmaka od pregleda nego da bi isle svaki dan!

Da ti opet po pregledu bude sve u redu ja bi odbila indukciju,vec kad bi voda bila zamucena ja se ne bi vise opirala....

Drzim fige da ti prodje ko meni...prirodni trudovi i pucanje vodenjaka na 40+7....a to jutro bila na pregledu i sve je bilo OK...

---

Hvala na odgovoru i lijepim željama, ali ja se još uvijek ne mogu oteti dojmu da to ipak je tako opasno, makar pregledi bili i svakodnevni, jer tko garantira da nije ništa strašno za dijete ako ono provede i par sati u mekonijskoj vodi? Tko kaže da je neće aspirirati?

Nitko to ne može garantirati, ali to je ipak rijetko. Ako su bebini pokreti u redu, obično je i stanje bebe u redu.

Ako si jako zabrinuta, možeš ići u rodilište i oni će te zadržati (hospitalizirati), slušati otkucaje bar 3x dnevno i pregledavati po potrebi.

Ja sam tamo mirnije čekala. I pristala na indukciju, radije nego i dalje biti u strahu. Odluka je na svakoj mami posebno. Porod mi je bio po bolnosti isti kao i prirodni, bez epiziotomije i od početka do kraja 6 sati.

Nora Fora, termin ti je samo neki datum, nesto po cemu se doktori ravnaju i cesto ne znaci nista. Evo uzmi moj primjer, termin je bio 10.7. pa ga tog 10. pomaknuli na 15. a rodila 26.7. a rekli da sam, po bebi, prenjela svega 5 dana dakle 40+5. Tako da nemoj, zato sto si "prenjela", toliko brinuti o mekoniju. I da, kao sto Beti kaze, pokreti bebe su vazan pokazatelj kad nesto ne valja. Ne pitaju uzalud na svakom pregledu dal se beba dobro mice.
Ja sam indukciju odbijala do zadnjeg dana, na kraju sam ipak zavrsila na dripu i ljuta sam zbog toga. Al su bebi bili poviseni otkucaji i ja nisam bila spremna riskirat.

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Nora Fora, termin ti je samo neki datum, nesto po cemu se doktori ravnaju i cesto ne znaci nista. Evo uzmi moj primjer, termin je bio 10.7. pa ga tog 10. pomaknuli na 15. a rodila 26.7. a rekli da sam, po bebi, prenjela svega 5 dana dakle 40+5. Tako da nemoj, zato sto si "prenjela", toliko brinuti o mekoniju. I da, kao sto Beti kaze, pokreti bebe su vazan pokazatelj kad nesto ne valja. Ne pitaju uzalud na svakom pregledu dal se beba dobro mice.
Ja sam indukciju odbijala do zadnjeg dana, na kraju sam ipak zavrsila na dripu i ljuta sam zbog toga. Al su bebi bili poviseni otkucaji i ja nisam bila spremna riskirat.

---

Ma da, znam da točan datum termina ne znači puno, meni su ga čak mijenjali u više navrata, prvo na 3.10., pa na 29.9. itd... a još k tome su mi ciklusi bili duži, tako da nije da bi me iznenadilo da se termin pomakne unaprijed, ali brine me ta plodna voda koja mi je već najmanje tjedan dana mliječna, a ne znam koliko dugo ona smije biti takva, prije nego dijete taj verniks (odakle dolazi do "mliječnosti" plodne vode) počne u svojim crijevima prerađivati u mekonij? I kad se već stvori mekonij u njegovim crijevima, koliko on ostaje tamo do ispuštanja?

A što se pokreta tiče, beba je mirnija već više od tjedan dana... i to je bio razlog jednog mog posjeta u bolnicu, međutim ctg je bio uredan i reaktivan (iako su mi sestre rekle da bi ipak mogao biti živahniji, ali dr. je rekao da je odličan)...

Nora Fora, svatko ima svoj stav o ovim stvarima. Ja recimo nebi ni u ludilu čekala kući na svoju ruku i pouzdala se u svoje instinkte ili majku prirodu. Meni indukcija niti je išta strašno niti mi je išta negativno. Uostalom, bolnica je mjesto di se osjećam sigurno, sebi ne vjerujem ništa kad su te stvari u pitanju. Ali to sam samo ja

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nora Fora, svatko ima svoj stav o ovim stvarima. Ja recimo nebi ni u ludilu čekala kući na svoju ruku i pouzdala se u svoje instinkte ili majku prirodu. Meni indukcija niti je išta strašno niti mi je išta negativno. Uostalom, bolnica je mjesto di se osjećam sigurno, sebi ne vjerujem ništa kad su te stvari u pitanju. Ali to sam samo ja

---

x

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nora Fora, svatko ima svoj stav o ovim stvarima. Ja recimo nebi ni u ludilu čekala kući na svoju ruku i pouzdala se u svoje instinkte ili majku prirodu. Meni indukcija niti je išta strašno niti mi je išta negativno. Uostalom, bolnica je mjesto di se osjećam sigurno, sebi ne vjerujem ništa kad su te stvari u pitanju. Ali to sam samo ja

---

X

Ja bi još nešto dodala na ono što sam napisala. Ovaj forum i udruga Roda su genijalne stvari za promicanje nečeg novog. Roda je stvarno napravila puno po pitanju poroda, rodilišta itd a forum je mjesto di se puno toga može naučiti. Ali jednako toliko je loš jer, čitajući neke komentare na konkretno ovoj temi, stičem dojam da su sve žene koje ne žele slušati svoje tijelo, koje ne vjeruju svojoj procjeni, koje će bez frke uzeti drip ili roditi uz epiduralnu a neke čak i moliti boga da ih spadne carski rez da izbjegnu tu stravičnu bol, manje vrijedne ili nebitne u odnosu na one zen žene koje osluškuju svoje intinkte i čekaju da priroda učini svoje. Ja sigurno ne spadam u ovu drugu skupinu, niti ću ikad u životu spadati, ja sam totalno onaj prvi tip i iskreno sam sretna i presretna što živim u ovom stoljeću pa, nasreću ima mogućnosti koje moja baba nije imala.

Ne kažem da je jedno dobro a drugo loše ali ja bi dala trajni ban jednoj određenoj forumašici, neću reći kojoj, koja toliko banalizira porod i sve u vezi toga, daje konkretne savjete za vrlo ozbiljne situacije i gura svoje stavove i mišljenje, pa bi mlade i neiskusne žene mogle pomisliti da je njezino mišljenje jednako vrijedno, ili nedajbože vrijednije od mišljenja jednog stručnjaka u bolnici, samo zato što se radi o bolnici a svi znamo da su bolnice strašna i mračna mjesta di se trudnice muče i di se sve radi da bi se išlo kontra njihovih uvjerenja. Ja bi na mjestu glavnih i odgovornih na ovom forumu uvela određena pravila kojima će se ograničiti savjetovanje na nešto malo manje opasno

da nebi bilo zabune, ta osoba nije nametljiva na ovoj temi nego općenito na temama o porodu

trina, slažem se sa tobom, jako opasnih savjeta ima. Ipak više vjerujem doktoru nego forumašici.

Pa svatko ima svoju glavu ko sto svatko ima razlicita iskustva a i stavove. Nekima je porod bio uzasan jer boli pa im je zao sto nisu uzele epiduralnu, nekima je ta bol bila duhovno iskustvo, neke znaju citat znakove koje im tijelo salje, neke ne znaju, a neke nisu sigurne. Zato postoji forum, za razmjenu iskustava. Svi znaju koliko sam bila protiv indukcije i kako se se borila rukama i nogama da ju izbjegnem. Na kraju nisam, ne zato sto sam to tu procitala nego, a i napisala sam to gore, nisam bila spremna riskirat zbog povisenih otkucaja.
Na kraju krajeva nitko od forumasica nece doc na porod toj zeni koja donosi odluku i tamo na licu mjesta uvjeravat nju i doktore u suprotno.
Al da doktori ponekad grijese, da pretjeruju, da zene pregledavaju ko na traci...to svi znamo da je istina. Srecom ne svi ali jako puno njih trudnicu ne dozivljava kao zenu koju ocekuje najbitniji dio zivota pa joj je iznimno bitno da bude upucena nego ko jos jednu zenu koja ima bezbroj pitanja jer je na nekom forumu procitala da se rodit moze i bez intervencija i to im je tlaka.
Meni osobno je porod bez dripa bio puno manje bolan nego inducirani sto sam napisala i u svojoj prici s poroda, al odluku o busenju vodenjaka sam donjela ja iako sam se tu nacitala koliko je to bespotrebno i iako je plodna voda bila mljecna a ne mekonijska. Da mi je zao - je. Al da bi nekog uvjeravala da indukciju mora odbit pod svaku cijeni - nebi. Jer nisam ni ja na kraju krajeva.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ne kažem da je jedno dobro a drugo loše ali ja bi dala trajni ban jednoj određenoj forumašici, neću reći kojoj, koja toliko banalizira porod i sve u vezi toga, daje konkretne savjete za vrlo ozbiljne situacije i gura svoje stavove i mišljenje, pa bi mlade i neiskusne žene mogle pomisliti da je njezino mišljenje jednako vrijedno, ili nedajbože vrijednije od mišljenja jednog stručnjaka u bolnici, samo zato što se radi o bolnici a svi znamo da su bolnice strašna i mračna mjesta di se trudnice muče i di se sve radi da bi se išlo kontra njihovih uvjerenja. Ja bi na mjestu glavnih i odgovornih na ovom forumu uvela određena pravila kojima će se ograničiti savjetovanje na nešto malo manje opasno

---

slažem se i to već odavno. a ruku na srce i nije baš samo jedna.

Trina, hvala na iskrenom i dobrom savjetu.
Naravno da ne bih sama donosila odluke za koje smatram da nisam kompetentnija od liječnika-specijalista, a nisam, jer nisam ni liječnik, a pogotovo ne ginekolog.
Što se tiče bolnica, provela sam (u 1. trudnoći) mjesec dana u jednoj (P) i moram priznati uz sve loše strane (osjećaj da si na traci, da ti nitko ništa ne govori, da ti već na 2. pitanje odmahuju rukom i potsmjehuju se tvom "informiranju", posebno internetskom, nedovoljno jasnim i konkretnim objašnjenjima, rutinskim pregledima koji su možda i nepotrebni u tom trenutku, ali se eto odrađuju da bi se zadovoljila procedura i ogradilo od mogućih negativnih posljedica i masu, masu drugih propusta i nelogičnosti) ipak sam se osjećala sigurnije nego u vlastitom domu osluškujući svoje tijelo. Iskreno, ni ja nisam jedna od sretnica koja svoje tijelo najbolje poznaje (npr. hodala sam dva dana sa slomljenom rukom a nisam prepoznala da je slomljena dok je nisam slikala 8-))
I da, iščitavajući ovaj forum, žene stvarno trebaju biti oprezne, jer kao i u svemu (kao i u rodilištima, hoću reći ;)) i na njemu ima jako puno pozitivnog i poučnog a isto tako i negativnog (evo, npr. u 1. trudnoći sam se borila i rukama i nogama da mi s 40+3, kad sam došla na porod, ne rade amnioskopiju jer sam tu toliko toga lošeg čitala o njoj, npr. netko je napisao da je taj pregled bio bolniji od samog poroda :-o i da je apsolutno nepotreban jer se stanje djeteta može vidjeti i na ctg-u... Možda to sve stoji, ali ja sam sad, užasnuta od mogućnosti pojave mekonijske plodne vode, pristala na taj pregled (3x) i moram reći da ne da ne boli manje od poroda, nego boli manje i od uzimanja papa testa, barem mene... Ali ipak ostavljam mogućnost svoje sreće i nježnosti i pažljivosti doktora i doktorice koji su mi to obavljali).

O plaču i tuzi, osjećaju nesposobnosti i grižnji savjesti što mi je uništilo sreću i ushićenje rođenja 1. djeteta zbog toga što nisam mogla isključivo dojiti (iako sam svoju kćer dojila do 13,5 mjeseci i valjda bih još i duže da mi doktor nije savjetovao da prestanem zbog nove trudnoće, iako znam da je to za neke majke ovdje, one koje vjeruju svom tijelu, najnebulozniji savjet, što možda i je, ali ja nisam htjela riskirati kontrakcije maternice, koje dojenje potiče, barem je to jedna od navedenih prednosti prilikom promoviranja dojenja) neću sada...

S druge strane, da nije bilo ovog foruma i stvarno poučnih stvari na njemu, ne bih nikada znala koje sve testove prije trudnoće treba napraviti, jer mi moj dr. to nikada ne bi spomenuo, naprotiv, kad sam mu došla s popisom, nije mogao vjerovati što sve tražim, ali ziherašica kao što jesam, nisam htjela riskirati... A da ne govorim o ostalim testovima tijekom trudnoće...
Ne bih imala pojma da drip, epiduralna i ostale stvari imaju i svojih negativnih strana...
Ne bih imala pojma da mi dijete ima blagi dystoni sindrom i propustila bih cijelu godinu vježbanja s njom...
Ne bih inzistirala na zdravoj prehrani i svakodnevnom kuhanju cjelovitih žitarica i vjerojatno bih je počela nadohranjivati s 4 a ne 6 mjeseci...
Ne bih znala da je nikako ne smijem posjedati dok ona samostalno ne nauči sjediti...
Ne bih znala da je ne smijem "voditi" za rukicu kako bih je naučila hodati i da nikako ne smije učiti hodati uz hodalicu...
Ne bih imala pojma da su najbolje cipelice one koje nemaju uložak i koje su fleksibilne...
Ne bih imala pojma da mi dijete do (mislim) 5. godine ne bi trebalo jesti heljdu iako mi je jako poznata i cijenjena pedijatrica savjetovala da joj to mogu dati već kad je navršila 6 mjeseci...
I jaaako, jako puno ostalih poučnih i korisnih informacija na kojima sam beskrajno zahvalna.

Sad sam debelo zapela u offtopičarenju i ispričavam se, ali samo sam htjela pojasniti svoje stavove i dati savjet svima koji čitaju ovaj forum da ipak sve ima svoje lice i naličje i da je poželjno čuti što više argumenata da bi ti odluka na kraju bila utemeljenija i sigurnija. To je razlog zbog čega i sama tražim savjete na Rodi i šaljem svima koji mi pomažu na taj način najiskrenije zahvale. :yes:

Ja sam jedna od onih luđakinja koje se osluškuju svoje tijelo i rodile bi doma, ali jako je bitno da ja osluškujem samo svoje tijelo. Istovremeno sam tako osluškujući svoje tijelo u 43. tjednu trudnoće otvorena 5 prstiju tražila indukciju jer mi se nije riskirao porod u kolima hitne budući mi do bolnice treb više od sata a mm nije nimalo otvoren i želi da mu se djeca rode pred doktorima. I strašno mi ide na živce to da su žene koje traže indukciju, epiduralnu, bolnicu manje majke. Mislim da na ovom forumu ljudi mogu razmjenjivati samo iskustva, ali ne i savjete. Ja stvarno ne znam kako će netko drugi roditi i ne vidim kako neke forumašice znaju da će xy manje boljeti porod bez dripa.

nora fora napisat cu ti ja svoje iskustvo tj. prekopirat post gdje sam pisala samo da ga nadem

evo nasla sam, samo ne znam kome sam pisala vise

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

aj da te i ja utjesim sa mojim iskustvima :mrgreen:

prvo dijete, vec su me sa 37 tjedana poceli plasiti da sam skroz zatvorena i nema trudova (pazi, 37 tj!), da bi na kraju nakon termina po protokolu isla na pregled u bolnicu svaka 2 dana, ko budala. pokusali su me inducirati sa 41+4 ali nije uspjelo, bila sam u bolnici prek vikenda i opet indukcija gelom sa puna 42 tjedna (termin dobro izracunat, ciklusi 28-29 dana). prvo apliciranje gela u 8 ujutro prolazi bez icega, a drugo u 12 izaziva pocetak poroda--ili je ipak porod krenuo sam od sebe tada, teorija kojoj sam sklonija ovako retrospektivno. rodila sam nakon 12 sati trudova, beba 4200.

druga t, isla sam na ctg u bolnicu na dan termina, odbila vaginalni pregled, zaradila status frikuse :lol:, nisam vise isla na preglede a porod krenuo sam od sebe 4 dana nakon termna. ciklusi isto 28-29 dana, beba 3300.

treca t, ciklusi bili kraci, 25-26 dana. termin po zadnjoj mengi bio 16.7. a po mojim proracunima 14. a cijelu t sam mislila da cu ranije, recim 13.7. mi je bio bezeciran datum. i tako dolazili i prolazili 13., 14., 16., 20., ovaj, onaj, od trudova nista (ovaj put sam najpametnije isla kod privatne dr, imala sam uzv ad 37+5, pa sam otisla provjeriti protoke sa 40+5. jos na onom pregledu sa 37 tj je zena govorila da je sve spremno za porod, beba namjestena, probava zrela, posteljica ima tragove starenja. na ovom sa 40+5 se vec cudila kako nisam vec rodila :lol:, a ja sam na kraju rodila 29.7. znaci po mom proracunu punih 15 dana od termina, a 16 od "bezeciranog" datuma :lol:. rodila sam ju doma, beba 4150.

bila sam vec mislila da necu nikad roditi majke mi, pa ipak jesam. evo, nadam se da te utjesilo, bebe stvarno dolaze kad one hoce. da sam na tvom mjestu ja bi otisla jos na jedan pregled u nekom trenutku i cekala da mi porod sam krene. bebe su pametne :-)

---

Bok, cure! Evo kako se završila moja priča... Dakle, hospitalizirali su me s 41+1, radi nadzora i kontrole (dr. Škrablin mi je rekla kako ona ne bi riskirala i da mi je potreban bolnički nadzor), iako je nalaz (cerviks, plodna voda, otkucaji) bio uredan. U bolnici sam brojala pločice i buljila u strop (samo da ne gledam turske sapunice) i nakon 5 dana, dr. Janđel se ipak odlučio na indukciju jer sam tog jutra na pregledu bila otvorena 7 cm!!! Trudići su mi tih par zadnjih dana bili nepravilni i slabašni tako da ih nisam ni računala pod trudove, a na tokografu (kad bih ga dobila) bi se tu i tamo pokazali.
Uglavnom, s takvim nalazom na cerviksu nisam se usudila ništa odbijati, a i 41+6 mi je bila već jako velika brojka, ne radi mene, nego radi bebe i tih doktoričinih riječi o riskiranju (mada mi nikako nije bio jasan točan povod tom riziku, ali znate i sami kakvi su doktori, nakon 2. pitanja osijećate se kao da ste ih postavili već 22...)
Da sad ne idem u detalje poroda, ali moram ukratko... Probili su mi vodenjak iako sam izričito zamolila da to ne rade ( sestra je nakon 5 min razgovora o toj temi došla s doktorom i rekla mi da raširim noge, da me doktor može pregledati... kad ono... sve samo ne pregled... vodenjak probijen-i zamislite plodna voda zamućena a par sati prije toga mliječna! Ipak, moram reći da nije boljelo kao što opisuju) a nakon toga, sam dobila drip (nakon što sam sama pristala na njega jer sam već bila počela vjerovati da moja maternica ne reagira ili mi tijelo ne proizvodi dovoljno oksitocina ili čega već da bi se sve skupa pokrenulo u neko dogledno vrijeme u kojem mi dijete ne bi bilo ugroženo). Pravi bolovi su počeli za 2 sata, trajali 3 sata, bili ublaženi Dolantinom-blagoslovljen bio ;), i okončani dolaskom mog predivnog dečkića!!! :)
A nakon toga je uslijedio cirkus:
1. ostavili mi tufer 2 dana nakon poroda
2. kontaminirali mi krv iz pupkovine, rezultat toga - odustajemo od pohrane mat. stanica, uz financ. gubitak od 4500 kn...
3. ostavili mi komad posteljice u veličini 3x4 cm!!! - rezultat toga - kiretaža 21. dan nakon poroda, uz obilno krvarenje
4. pogriješili kod ispisivanja krvne grupe!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Je li dobro da sam se ipak odlučila na indukciju, nemam pojma, ali činjenica što sad u naručju držim živo, zdravo i prekrasno dijete, govori mi da ni sljedeći put ne bih sjedila doma prekriženih ruku, pouzdajući se samo u svoje osjećaje, intuiciju i osluškivanje vlastitog tijela (eventualno bih zaobišla Petrovu ;)).

Ajme Nora, kolko komplikacija! Bas mi je zao...
Cek, ti nemas nikakva prava na povrat tih 4500 kn?? Ne moze se dokazat da su oni krivi? Ja bi poludila!

Drago mi je da je beba dobro i da je bar taj dio zavrsio najbolje moguce al ovo ostalo... :evil: