Printable View
ti pregovori se meni često znaju odbiti o glavu, jer zajoguni baš kad ne treba. i onda nema šanse da joj objasnis da OVAJ PUT će ipak morati po mom biti (recimo ovaj put je hladno i nema suknjice). tako da je to za mene sve dvosjekli mač. i imam osjećaj da onaj dan kad joj sve popustim, kad joj baš ispunim svaku želju (čisto jer mi je drago vidjeti ju sretnu), e taj dan poblesavi i ništa me ne želi poslušati. tako da ne znam što bih rekla... :/
Znam, skroz te razumijem.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
I moja traži to objašnjavaje i odgovor uvijek na sve. Zašto sad ovo, zašto ono..Nekad stvarno nemam vremena ili situacija zahtijeva da me posluša SAD i ODMAH :/
A ovo drugo što si napisala, imam jedna primjer koji opisuje nešto slično: jednom smo sjeli ručati i ona izvoljeva: pa bi sad ovu žlicu, sad onu, sad ovaj, sad onaj tanjur...i ja sve redom dodajem (mislim si, pa nije mi problem dati joj žlicu koja želi) i onda ona traži još, pa još...dok ja nisam malo viknula i reka joj da ili nek jede s onim što ima ili nek se digne od stola.
Ona kao da je odahnula :lol:
Naravno da je rekla : dobro, evo idem jesti. Kao da joj je bilo lakše što smo sasjekli to izvoljevanje.
:mrgreen:
E da, to je naravno ono: žliiiiiicu!!!!! :roll:
I ja mislim da je u redu što sam ja takva a on onakav. Ali ON misli da moramo misliti isto, jer ćemo dijete zbuniti :roll: Da se moramo dogovoriti, a mi umjesto da se dogovorimo, svađamo se.
anima ja isto mislim kao tvoj muž... mislim da nije u redu da ako sam ja nešto zabranila on to dopusti (time potkopava moj autoritet) niti ja to njemu radim... ako sam ja nešto rekla, valjda imam opravdan razlog za to i mm to poštuje... ako smatra da nisam u pravu to mi kaže sa strane i dogovorimo se oko zajedničkog nastupa ako me uvjeri da sam ja pogriješila...
(srećom nije tu često pa to super funkcionira :mrgreen: )
štrigica, puno je lakše ako tm nije tu svaki dan ;)
naravno, neću ga potkopat ako smo sad tu zajedno s djetetom i on nešto zabrani, nego ću šutit ako se ne slažem :P ali problem je kad joj ja to dozvolim kad smo same a on ne
auuuuuuuuuuuuuuuuuuuu... ja bi te za ovo ubila :P .... kad bi mm njih pustija da rade nešto šta ne smu dok me nema - to onda obično povlači i skrivanje pa laži pa to može svukud otić... po meni tribaš molat malo ti a malo on pa ti pusti nešto što ti se ne sviđa i nek on pusti nešto šta mu ne paše.... pretpostavljam da se oko svega može dogovorit ako to ne ugrožava djetetovu sigurnostCitiraj:
anima prvotno napisa
meni je stvarno puno lakše :/ jer većinom sama odlučujem i ne trebam se prepirat ni s kim oko toga što smiju a što ne... ali imamo situacije kad je mm tu...
važno je da predstavljate ujedinjeni front jer će inače uvik od nekoga izvuć ono šta hoće...
Pa kad ja tu ne vidim neki problem a on vidi, i da je to jedna stvar, nego ima toga.... Uostalom, lakše je njemu koji s njom provodi manje vremena nego ja balansirat...
primjer?Citiraj:
anima prvotno napisa
Sad sam ti uzurpirala topic, pardon
Evo jednog primjera, uhvatilo ju je da bi rezala papir jer je imala one obične plastične škarice, kad je vidjela da to ne pali tražila je prave škare, umjesto da joj dam prave, ja sam joj dala one dječje s kojim joj režem noktiće koje su već tupe da joj jedva i noktiče porežem...pod nadzorm je, malo se poigrala i to je to... Kad sad malo bolje razmislim njemu zapravo smeta što sam dosta popustljiva, i čini mu se da ona na svako moje ne kenjka.
maria71 je već tu spomenula, pa bi još to htjela pitati. Ja sam zadovljna sa svojom curom, mislim da je divna, i da se s njom može. Rijetko pravi ispade. Pa ne mogu se sjetiti nikakvog posebnog ispada. Ona je spomenula kako neki roditelji opravdavaju djecu s tim da su oni samo djeca i da se trebaju tako ponašati. Pa i ja tako mislim i često to kažem sm. Pusti je, dijete je, pa ne mogu od nje očekivati da sve prihvati kako ja kažem, normalno mi je da će se buniti. Ne bi mi bilo baš da sve prihvati, to bi značilo da smo ju istrenirali ko vojnika.
tu sam na tvojoj strani... u datom primjeru djetetova sigurnost nije ugrožena a rezuckanjem vježba motoriku (djeca u vrtiću se redovito igraju škarama)... i ako mu to lijepo objasniš ne vidim zašto bi izbila svađa... (mi smo istu raspravu imali nedavno kad je B uredio čitavu posteljinu i jastuk itd. škarama - zašto si mu ih dala? malo smo se objašnjavali i eto ga... on se i dalje igra škarama ali sada na papiru i novinama)...
a ti moraš biti sigurna da je to tvoje ne zaista ne i kad ga jednom kažeš to je to... ali ako nisi sigurna da misliš ne onda to radije nemoj ni reć... ako često mijenjaš mišljenje i dijete te voza kako mu paše zamisli kako će ti bit kad te u pubertetu dohvati...
meni ova izjava dijete je stoji i u redu mi je dok god ima limite... to što je dijete ne pravda laži, nasilno ponašanje, bezobrazluk itd.Citiraj:
anima prvotno napisa
mislim da roditelj mora moći uočiti greške (riječ greška smo raspravili u prijašnjim postovima pa molim da se ne hvataš za nju) i dijete upozoravati na istu kad je to potrebno... ne mislim da ga treba maltretirat zbog toga jer je odgoj dugotrajan proces (ja uz djecu odgajam i muža :mrgreen: ) ali konstanta u odgoju bi trebala postojati bar što se tiče ovih stvari...
ovo si dobro rekla.Citiraj:
anima prvotno napisa
a ne znam, meni je bitno da se slažemo oko osnovnih stvari, a čak mi je i simpatično kad ide pitat tatu da li smije, kad mu ja nešto zabranim ili obratno. kod nas je mm popustljiviji kad je riječ o nekim stvarima, a ja kad je riječ o drugim. npr. imamo park ispred zgrade, i meni je stalno grop u želucu kad se mali igra sam s djecom, a stvarno mu ništa ne može biti i već ima sedam godina. mm je puno ležerniji što se toga tiče pa nakon mojega"ajde doma juraj" slijedi njegova "ma pusti ga, šta gnjaviš tog malog, nek se igra još s djecom". a kod nekih drugih situacija stvar je obratna. naravno, ipak se uglavnom slažemo, ali ne uvijek. mislite da to ne valja?
a ovo
nama isto tako dođe dan kad mi se čini da ama baš sve radim krivo sa svojom djecom - i velikom i malom. ne znam da li se vi ponekad tako osjećate? ali onda me, već sutra, ili za par sati, u potpunosti razuvjere s nekim lijepim ponašanjem, lijepom gestom, pravilnim razmišljanjem ili sl.Citiraj:
ti pregovori se meni često znaju odbiti o glavu, jer zajoguni baš kad ne treba. i onda nema šanse da joj objasnis da OVAJ PUT će ipak morati po mom biti (recimo ovaj put je hladno i nema suknjice). tako da je to za mene sve dvosjekli mač. i imam osjećaj da onaj dan kad joj sve popustim, kad joj baš ispunim svaku želju (čisto jer mi je drago vidjeti ju sretnu), e taj dan poblesavi i ništa me ne želi poslušati. tako da ne znam što bih rekla...
o da ... very muchCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I ja sam se to jedno vrijeme pitala.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Juul u svojoj knjizi kaže da je ok ako se roditelji ne slažu u svemu- sve dok oni sami to ne vide kao problem
E sad, meni to zvuči ok u teoriji, a sad praksa... :/
Probat ću naći topik.
Sad vidim da sam u brzini stavila krivi naziv teme.
Ali barem je topik pogođen.
Potpisujem u potpunosi.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Sva sam se naježila na ovo :zaljubljen:
ja imam lako odgojivo i kooperativno dijete pa mislim da bilo koji moji savjeti nemaju primjenu na ovom topicu i forumu uopće...
da ima i on svojih dana i faza ali u usporedbi s djecom u vrtiću i nekom epizodama koje sam ovdje pročitala on je stvarno predobar....
samo se hvalim :mrgreen:
no možda kad bude imao 16 , imat će 150 kg i cijeli dan ležat u kožnim hlačama i svirati i slušati trash metal
i vijoriti okolo sa polumasnom dugom kosom
:lol:
nadajmo se najboljem, svatko sa svojim stilom odgoja
cvijeta73, uzvracam :* . Moj je stav generalno da nema krivih pitanja i uvijek cu cijenit upozorenje ukoliko u odgovoru odstupim od tog stava. Radim na tome da i vrlo kriticna pitanja (sto ovo tvoje uopce nije) pokusam iskoristiti da proispitam svoje stavove i eventualno saznam nesto novo o sebi.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nisam shvatila da li uopce ne razumijes sve sto sam napisala na ovom topicu ili samo dio koji se odnosi na primjer nogometaskih karata i njihove veze s prehrambenim navikama? Sto se tice ovog posljednjeg, stvar je u tome da se te karte prodaju u kompletu sa sladoledom (od tud ta veza sa prehrambenim navikama). Da, pitala sam Jerka: „J, bas me zanima sto ti mislis zasto ja ne zelim kupovati sladoled s kartama nogometasa?“. J, prilicno siguran: „Zato jer ti je skupo“. Ja: „Hmmm, daa, donekle, ali, znas, skejtbord (koji smo kupili prije tjedan-dva) je puno skuplji.“. J, zainteresirano: „Skejtbord je puno skuplji? Koliko kosta skejtbord?“. Ja: „300 kn, a jedan sladoled s kartama 8 kn.“ J: „Koliko bi sladoleda mogao kupiti za jedan skejtbord, ha?“ Ja: „Pa podijeli 300 sa 8, ja mislim da skoro 40.“ J uzima digitron u ruke i uvaljuje mi se u krilo, a ja (sigurna da je povjerenje izmedu nas dovoljno veliko da to podnese) idem korak dalje: „Ali, znas, imam ja dovoljno novaca da kupim i skejtbord i karte...“ J: „Pa jel hoces?“ Ja (duboko se skoncentriram i proispitam sto osjecam, uzimajuci u obzir i svoje stavove i snagu Jerkove zelje), a onda s lakocom i pozitivnom vibrom u glasu odgovorim: „Mislim da necu”. I oboje se nasmijemo, grlimo se, a onda jos pola sata razglabamo o djeljenju... Ovaj je razgovor jednako tako mogao zavrsiti i sa zakljuckom da istog trena idemo kupiti 40 sladoleda, bila sam potpuno otvorena i prema toj mogucnosti, ali kao rjesenje isplivalo je ovo drugo, do daljnjega. Prije 2 tjedna jedna je nasa prijatelica na pikniku svoj djeci, ukljucujuci i moju, kupila taj sladoled (a i ja sam ga kupila barem 2 puta do sad). Sve super. Moja odluka nema nikakve veze sa sladoledom nego s odrzavanjem (fleksibilnim!) mojih granica. Ja svoj stav zelim jasno izraziti i pridodati stavu koji prima od drugih odraslih osoba, kao i svojih (nezrelih) vrsnjaka. To osjecam kao potrebno.
Shvacam da sve ovo, ovako napisano, moze izgledati jako naporno sa puno pametovanja i promisljanja o postupcima odgoja. U praksi je zapravo skroz drugacije - mislim da postupam jako slicno kao sto si ti opisala. Jako malo (ako i uopce) razmisljam o posljedicama i utjecaju mojih reakcija na karakter ili ponasanje (ovo pogotovo) djeteta. Radi se upravo o onome sto si lijepo (i puno jasnije nego ja) rekla - moje reakcije su u principu posljedica mog karaktera. Ali, priznati moram, o svom karakteru dosta promisljam (zapravo, kad razmislim, prvenstveno odgajam sebe, a plodove ubirem na djeci).
(zapravo, kad razmislim, prvenstveno odgajam sebe, a plodove ubirem na djeci).[/quote]
100%potpisujem
Kanga, kada si ovako postavila stvari meni se to čini skroz ok. Međutim, iz dijela ovog citata ja sam zaista pomislila ne da nepotrebno kompliciraš, već da je potpuno krivo ovo boldano
jer obično djecu učimo (bar ja) da novac za svoje potrebe može tražiti jedino od roditelja. Za sličice treba novac, a kako dijete može doći do novca drugačije nego da mu da roditelj ili da (opet uz pomoć roditelja) pokuša zaraditi prodajom PET ambalaže, kućanskim poslićem ili skupljanjem nekog sitnog džeparca.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Ova tvoja rečenica mi je zazvučala kao: ja ne želim, drugi nema tko (pa ako je i baka u pitanju, kosilo mi se s lošim prehrambenim navikama i čuvanju novca) a vi svejedno "tražite" rješenje. Pa sam si onda mislila, možda ga želiš podučiti snalažljivosti, nema kod mene, a ti se potrudi naći negdje drugdje, ali kad je lova u pitanju i opet mi nije bilo ok da to smišlja sam i u nekom žaru smišljanja smisli i što ne treba.
Pa me jako zaintrigiralo: u kojem to glupom priručniku piše da tako treba?! :x :lol:
Uglavnom, zaboljela me glava :lol:
ajme kako sam se sad nasmijala........ :lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Adio Mare :lol: :lol: :lol: :*
Slabo ti kod mene kotiraju prirucnici o odgoju, ali tko me ne zna, skupo bi me platio :lol:
Kako smo riješili pitanje sličica i džeparca
Prvo su se pojavile Eurogol sličice, potom one iz sladoleda, a onda opet neke nove nogometne. Sve su siiilno bitne, sve im jaaako trebaju i za sve su dobili albume. Ok, bilo je vrijeme za okrugli stol. Prvo smo MM i ja razgovarali o tome što smo mi skupljali, prisjećajući se što je nama u njihovim godinama značilo skupljanje sličica i otkud ta želja za kolekcionarstvom. E onda smo klincima dali da između tri izaberu jedan album i za te sličice im dajemo novac. Napravili smo i usporedbu što bi sve još mogli kupiti za taj novac od stvari koje su željeli - ali oni su se odlučili za sličice. (I to na one bez sladoleda) Bilo je malo ljutnje kad su uvidjeli da nema šale i da neke stvari doista neće dobiti jer je odluka pala na sličice, ali u ovom slučaju nema popuštanja s moje strane.
I da, stvarno ne volim te sličice. :roll: