Printable View
što se tiče djece, kad sam bila student uvijek mi je bilo žao što su moji iz zagreba pa ne mogu živjeti na "savi" (nego u neko doba ipak moram kući spavat). a imala sam u to vrijeme i dečka iz virovitice, koji je jedva čekao vikende kada je išao kući (češće nego sam ja mislila da je potrebno :mrgreen: )
ovca_i_janje - je li se mi znamo? :)
Ana ja sam odrasla u mjestu 40-ak km od Zagreba. Išla u srednju i na faks u zagreb, radimo u zagrebu i ja i MM, čak smo ko dečko i cura i živjeli tamo. ( ja bi rado da oboje ovdje možemo naći posao, ali ga nažalost nema). Ali, kad se trebalo vjenčati MM bi doma, i tako ni 5, ni 6 kupili kuću u našem rodnom mjestu. Iako je nama Zbg relativno blizu, tu nam ništa ne fali. Što se tiče aktivnosti za klince, istina je da nema baš izbor ko u Zgb, ali ima i stranih jezika i glazbena škola i mažoretkinje, tenis, nogomet, borilačke vještine...Djeca su mi na dvorištu u prirodi cijeli dan, prijatelji sve oko mene, prvi dućan mi je 5 minuta pješke... imaš svoj vrt, svoje voćke. Od mene dakle plusić na stranu mirnijeg mjesta, sela, grada, što god..
potpis, samo šta sam ja otišla prije 8 godinaCitiraj:
Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
i sve bi dala da se mogu vratit, ali ne mogu :( , zato živim za ljeto i godišnji kad idem doma ( a otišla sam iz Splita u Zagreb)
ispočetka je bilo ok jer su mi i prijateljice i sisterica bili u Zgb, ali sad su se svi vratili i na neki način sam ostala sama, je imam MM ali...
mali grad, kraj velikog, dobitna kombinacija.
odrasla sam u malom gradu, daleko od svega - djetinjstvo je bilo idilično, kasnije su se ipak pokazali i nedostaci.
ima ih raznih, i u svakom odabiru.
puno toga ovisi i o tome koliko si organizan tip i, naravno, koliko novaca imaš.
putovanje u srednju i nije neka sreća ... faks bez staraca je mrak, ako imaš novaca ... traženje posla u malom gradu (pogotovu bez veza i novaca) je prilično teško ...
prije par mjeseci smo se preselili iz zg u zap i konačno imam osjećaj da je to to - mali grad, kraj velikog zg
Ja sam bila uvjerena da ja ne bih nikad s gustom mogla zivjet van velikog grada (odrasla u Zagrebu).
A sad me Zagreb ne bi vidio ni u ludilu da u njemu zivim. Posjeta, OK. Al zivjet u njemu sad, nakon sto sam otkrila mir i gust, al pravi gust zivota kojeg ti pruza mala sredina. Ma ni u ludilu.
Zivim u gradicu od 5000 stanovnika. Prvo sljedece selo je 30 km odavdje, prvi vezi gradic od 24000 stanovnika je oko sat vremena odavdje na jednu stranu, jedan od mozda 20000 sat i pol na drugu, a grad, bas grad, ala Zagreb, dva i pol sata na trecu.
Mislila sam, prije nego sto smo ovdje doselili prije godinu dana, da cemo svaki drugi vikend barem ici do grada jer, jelte, kak mozes bez grada zivit?
Isli smo tri put a da nije bilo poslovan put. Dva puta u muzej i jednom na balet i kupit skije.
U ovom nasem gradicu ima toliko zivota (iako ne bi covjek rekao na prvi pogled) da se moras dobro kontrolirati. Za klince prilika koliko hoces, a sve je doslovno pet minuta voznje od A do B (grad se preseta po dijagonali u sat vremena).
Al najvise sto ima je mir i tisina, ne sjedenje za volanom satima u guzvi okruzen zivcanim ljudima (pa samim tim i ti postajes zivcan), i sloboda za djecu, a i za roditelje da ih puste da budu djeca, da lunjaju, da istrazuju, da otkrivaju bez da im se dahce za vratom. Da uce onako kako se treba uciti. Da se druze onako kako se treba druziti. Da rastu onako kako trebaju rasti. S minimalnim sputavanjem. I sirokim horizontom.
U velikom gradu betonski zidovi zgrada su horizont. Ne niti priblizno dovoljno siroki za moju djecu, sad to znam. A bome niti za mene.
Pa ovako. Ne živim u Virovitici, nego u još manjem gradu. Točnije na selu odmah do manjeg grada (autom 3min). I za ništa na svijetu ne bih mijenjala svoju kuću terasu ili vrt. Imamo sve što nam treba i tu u malom gradu, a u Zagreb (sat i pol vožnje) odemo bar jednom u 3 mjeseca. U Zagrebu sam živjela oko 5 godina, za vrijeme studija. I da, velegrad ima svojih prednosti (veća ponuda kulturnih događanja, veći izbor SVEGA), ali ima i mana (gužva, više stresa, otuđenost, puno skuplje nekretnine). Tako da mi je tih 5 godina samostalnog života u velikom gradu bilo taman dovoljno. Puno mojih vršnjaka je ostalo živjeti u Zagrebu, a opet ima nas dosta koji smo se vratili u mali grad, iako je ovdje teže naći posao...Svakome odgovara nešto drugo.
U Viroviticu idem često i baš mi se sviđa tamo. Za jedan grad koji nije ZG, OS, ST, ili RI nudi puno toga. Kao prvo, to je županijsko središte. Imaju 2 lijepe osnovne škole, čini mi se i kvalitetne. Popriličan izbor srednjih škola, dobru glazbenu školu, muzej, kazalište, novu opremljenu knjižnicu, lijepi park, bazen, krasnu crkvu (jedna od ljepših koje sam vidjela), opću bolnicu (što mislim da je bitno, jer u našem gradu imamo samo Dom zdravlja pa uvijek moramo negdje drugdje ići ako trebamo specijaliste). A čini mi se da i trgovina i trgovačkih centara ima podosta.
Lijepo je živjeti u manjem gradu, a bilo bi još ljepše i lakše da državna politika potiče gospodarski razvoj manjih sredina.
Da skratim: ako možete riješiti stambeno pitanje i ako možete naći posao u manjem gradu - za mene bi to bila dobitna kombinacija.
ja sam se iz zg preselila u rijeku. ništa, baš ništa mi ne fali, osim mogućnosti promjene posla :/
e, sad, jel to dobro iz nekog razloga, ne znam. ja sam prije navikla svake 4 godine najviše mijenjat posao, a sad sam na ovom i to me muči.
inače, kad sam tek došla u rijeku, bila mi je smiješno majušna prema zgu. ali sad se nerviram kad 15 minuta stojim u gužvi kad vozim muža na posao, ali prvih godina bih se samo sjetila zelenog vala u bilo koje doba ili kad sam jednom u 17h morala bit na malešnici :roll:...
Vidim ja vi se većina bazirala na faksove :lol: ...polaaako....žena tek treba odseliti a vi navalili na faks...btw većina iz VT ide kod nas u Pž na faks samo da znate hehee...
A ako i djeca budu na mene i MM, neće ni ići na faks :lol:Citiraj:
zelimo_bebu prvotno napisa
:P
Živjela sam u Virki pa otišla u Osijek na faks pa se vratila i odselila u Sisak. Sad živim u Glini, a u Virku bih se rado vratila no, iz nekih drugih razloga ne želim. Virka je prekrasan grad, niti malen niti velik. Ljudi su zaista ok, imaš sve što trebaš, a udaljenost između ciljeva nije prevelika. Svugdje si brzo, imaš mogućnost izbora (naime, pored glazbene škole postoje i privatni podučavatelji), hoćeš kulturu, sport, shopping, ...., svega ima. A ljudi kao ljudi, svugdje ih ima svakakvih, ovisi na kakve naletiš! I da, ja sam došla ovamo, a nikoga nisam imala jer je i MM iz Virke! I snašla sam se. Sad sam ovdje kao doma i zaista mi je super a Glina je neusporedivo manja od Virke i nema izbora niti kulturne ponude niti trgovačkih centara, ... Mislim da je u tvom slučaju moja Virka super rješenje i izbor! Kako god odlučila, sretno vam bilo i pozdravi TM-a jer možda se i poznajemo!
Možda, ima jako rijetko prezime, mama mu radi u OŠ, predaje matematiku, on '75. godište. ;)Citiraj:
ljerka prvotno napisa
napokon sam skužila što znači "mali zemljani gradić " :)
I ja, baš sam čitam i... skužim.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Hm...
Udala se ja iz centra zg gdje sam rođena i odrasla, u predgrađe tj. vrapče.
I ne prestajem plakati za "gradom".
Stvarno je to stvar od osobe do osobe.
To što pričate, probaj, pa neće zg pobjeć, baš i nije tak.
U zagrebu će sve više rast cijene kvadrata i neće se moć samo tak vratiti na isto.
Da mogu, ja bi definitivno išla van, bilo bi mi lijepo probati živjeti u npr. amsterdamu pa se vratiti u svoje selo zagreb.
ALI, od kad imam dijete, bilo bi mi jaaaako lijepo imati tetku, šogoricu ili tak nekog, negdje u zelenilu, na moru, na planini.
Mislim da su takvi okoliši za djecu (malenu), nezamjenjivi.
Tak da bi moje mišljenje bilo da idete odmah, dok su još kikići mali i da si ostavite otvoren put (garsonjera ili sl.) natrag za zg kad narastu.
:love:
ješ jedna koja Rijeku stavlja pod pojam malog grada :)Citiraj:
thalia prvotno napisa
pa gdje je Ri mali grad
je u odnosu na Zg, ali i Zg je u odnosu na NY
mada meni ni Vt nije mali grad
da imam uvjete za posao za sebe i MM bi otišla
jedino što bi ja, kad bi išla u manji grad ipak rađe negdje u primorju, mene bi mučila kontinentalna klima, kao što me muči i u Zg
Joj, ja ni sama ne znam. Mislim, znam sto ce se dogoditi i otprilike kada ce to biti, ali sama sa sobom se jos nisam dogovorila. Za jedno godinu dana selim iz Zagreba u jedan americki gradic s 26 000 stanovnika, a zatim, nakon nekog vremena, trebali bismo preseliti u glavni grad te savezne drzave koji ima, zajedno sa susjednim gradom i predgradjima, ukupno oko 2 milijuna.Citiraj:
iki prvotno napisa
Ne bojim se zivota u vecem gradu, iako potpuno stranom, ali ovaj maleni.. imam osjecaj da ce mi biti strasno, tim vise sto tamo necu imati nikoga osim MD-a i njegove obitelji. A i nekako sam strasno navikla imati sve na dohvat ruke i gotovo uopce ne koristiti automobil.
ana.m, trenutno mi mozak stao pa se ne mogu sjetiti matematičara, a ja '72. godište, išla u OŠ Brlić-Mažuranić (tada braća Ribar).
Koliko sam skužila, svi tvoji su u Zg, dakle, s nekim eventualnim povratkom i studijem djece ne bi trebalo biti problema! To je još jedan razlog za preseljenje, a u Vt ima toliko srednjih škola da zaista možeš odabrati. Osim toga, imaju odličnu gimnaziju (i ja ju pohađala, jelte, molim vas 8) ),a odnedavno radi i Nadbiskupska gimnazija. O ostalim usmjerenjima da i ne govorim! Parkić, vrtić, sve za 5, a neprestano se nešto gradi i otvara! Gradina nije preko svijeta, dakle, kamo god se okreneš, imaš nekoga i nešto. Svaki put kad dođem, jako mi je lijepo i zapravo mi jako nedostaje sve to, ali ne želim to priznati! :/
Eh, preko bare mi je već hm, hm.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Ne volim Ameriku, još manje amerikance.
Amsterdam mi je grad u kojem sam se osjećala kao da sam došla doma.
Al da ne skrećemo s teme...
Ana, da li se kad dođeš u VT osjećaš kao da si došla doma?
Uvijek vjeruj sebi i svojem instinktu.
Jer ako buš ti sretna, pa TM, bit će i klinci.
Pa svima nam je na kraju to najbitnije, kaj ne? :heart:
Viroviticu ja uopće ne smatram malim gradom, pogotovo što živim u mjestu koji zimi ima manje od 3000 stanovnika. Iako tamo ne bih mogla živjeti jer sam ja ipak djete s mora, meni je gore super. U Viroviticu idemo barem jednom godišnje jer suprug ima roda tamo i mogu ti priznati da se u poslijednjih 5 godina dosta razvila. Svake godine tamo nađem neku novu banku, trgovački centar ili auto salon. Znam da tamo rade neku gospodarsku zonu koja bi trebala omogućiti cijeloj okolici da se razvije.
Inače, glasam za život u malom gradu. Sjedim u kafiću, djeca trče okolo, ulazim u trgovinu, kolica s djetetom ostavljam ispred vrata jer znam da će mi ona nonica koja prodaje na placi pogledati dijete... Ja sam ovdje odrasla i uopće se ne osjećam zakinuta, nit manje zdrava, manje sretna ili manje obrazovana od osobe koja je odrasla npr. u Zagrebu. Znam mnoge osoba iz Zagreba koji odu u kino 1-2 puta godišnje ili nikada nisu bili u kazalište. Ili preko tjedna (osim odlaska na posao) ne izlaze iz stana, i žive za vikend da mogu pobjeći u prirodu.
I ja se, naravno koji put zaželim grada i gužve. Tada odem do Rijeke ili Zagreba i tamo izgubim sve živce. I naravno, jedva čekam da se vratim doma. Mnogo puta razmišljam kako ljudi opstaju s djecom u gradovima. Mene to užasno umori. Imam osjećaj da se stalno guram, preskačem tračnice, nogostupe, sklapam i rasklapam kolica kod ukrcaja u auto.
Preme nekim osobama i razmišljanjima, ispada da bi se svi trebali preseliti u Zagreb. I ja sam studirala u Rijeci i nisam tamo ostala, već sam se vratila u moje malo selo. Tko garantira da će djete koje je odraslo u Zagrebu, odlučiti tamo ostati živjeti a ne otići u npr. New York ili se preseliti na selo?
Definitivno glasam za manje mjesto. Ja osobne ne bih mogle živjeti u gradu. Navikla sam imati svoj mir, svoje dvorište, djecu imam kamo pustiti da se igraju, nije gužva po cestama ( osim u vrijeme odlaska i dolaska na posao). U gradu sam za 10-15 min i to u centru, pa ako mi što zatreba to je to, ali živjeti u gradu, nije moj tip.
Sretno s odlučivanjm.
Grozim se velegrada. Dok sam studirala, uvijek me bolila glava kad bi morala ići u zg.
Sad kad imam djecu, presretna sam što zivim u slav. brodu, jer je dovoljno velik, a opet dovoljno mali da za 15 min stignem gdje god poželim.
Imam osjećaj da sam u velegradu, strci, zbrci i silnom asfalatu da bi mi djeca odrasla, a da se ne bi ni stigla okrenuti. Ovako do 3 radim. u 3 i 5 pokupim Jelenu u vrtiću i u 3 i 15 pokupim Peru s čuvanja. :)
Moj glas ide Virovitici, ali odluka je Vaša.
Odrasla sam na selu, a studirala u Zg. Udala sam se i živim u manjem gradu i nikad mi nije bilo ružnije. Jedva čekam dan kada ćemo se odseliti. Meni je u planu Rijeka, živim za dan selidbe. Ovdje mi ne odgovaraju ljudi, nikako. Ne kažem da je život u svakom malom gradu loš, ali ovdje mi je :/
stalno krecem nesto napisati tu pa nikako...
cure su ti uglavnom sve rekle koliko sam procitala - sto se tice savjeta da li da selis ili ne. ja zapravo niti sama ne znam sta bih napravila..
ali evo moje situacije: dakle odrasla sam u Vt, isla na faks u Ri i naravno jedva cekala da se maknem iz Vt :mrgreen:
u Ri sam upoznla svog sadasnjeg MM-a i kad sam ostala trudna, preselili smo u Zapresic , jer je MM tu nasao bolji posao. u Zapresicu nemamo nikoga, iznajmili smo si stan. sva ta promjena je bila nagla kad sam ostala trudna. ali sam sretna zbog toga. meni je sad u Zapresicu super, pogotovo zbog malog. puno bolje nego u velikom gradu, a opet nam je Zg blizu (a i to mi je vazno)
Vt volim i cesto idemo tamo, ali ne znam bas da li bih se vracala. ako bih bas morala isla bih :)
a sto se tice zivota u Vt nece ti tamo bas nista faliti, imas sve potrebno za opstanak, hehe...trgovina koliko hoces, u biti se dosta izgradila i razvila Vt odkad sam ja otisla. imas srednjih skola svih, glazbena je tu, ima i sportova za klince, bazen, vrtici, kafici, ima mladih...nije bas zadnja selendra. a kad se zazelis Zg-a brzo si tamo, odes za vikend da udahnes malo smoga :)
uglavnom javis se kad se preselis u vt...
uf ne znam bas. to je dosta daleko od zg. predaleko. ovisi sto ocekujes i trebas od grada. vtc je ipak mali grad, nemas bas puno sadrzaja za djecu, nemas izbora za skolu, mislim da imaju samo jednu os, jedan vrtic, i tako...mali je to gradic, a predaleko od zg.. ja to gledam s aspekta da cesto moram u zg a zg je predaleko ipak.. imas lokalnu bolnicu ali trebas i zg a onda ti je daleko.. i tak... ja ne bih , mozda grad koji je bolje povezan sa zg i bar na sat je od zg . po vtc se nemas pravo kud ni setat s djetetom, igralista :/ ducani, kaj ja znam , vtc poznam cesto sam tamo, imas dva tri dobra kafica, jednu slasticarnu, slobodnih aktivnosti za djecu slabo, ja ne bih nikada.. sigurno da je bolje od zg no ipak zg ti cesto treba kad si u tako maloj sredini ...frendica mi tamo zivi i znam da za djecu kad treba k doktoru mora ici skoro za sve u zg a do zg tri dana jahanja lose ceste :/
inace mentalitet je super , za to ne brini :) :D
Ja nikad nisam živjela u velikom gradu, živim u gradu nešto manjem od VT i super sam zadovoljna životom ovdje, ne bih se nikad mijenjala.
Posao mi je 5 min od kuće isto tako škola, ambulanta, dućani, centar grada, i veeeeeeeeliki park. Auto mi treba samo ako nešto teško prevozim, inače svuda mogu i pješice.
Studirala sam u velikom gradu i vratila se nazad doma.
I moram ti reći da je doživljaj sa 18 otići od kuće i studirati u velikom gradu. Mislim da Zagrepčani nemaju to zadovoljstvo, njima je faks, samo produžetak srednje škole, ostaju doma, nemaju iskustvo podstanarskih stanova, studentskih domova i sl.
A nakon tih nekoliko godina uvijek mogu izabrati žele li se vratiti u manje mjesto ili ostati u velikom gradu.
Da ne govorim o uštedama kad imaš kuću i nešto vrta, primjerice. Nije neki posao, a uvijek imaš pri ruci svoj list peršina i mrkvicu, koju rajčicu...pa čak i viška za zimnicu.
Živjela sam u manjem gradu, ne daleko od Zg. udala sam se na "selo", u stvari danas je to prigradsko naselje, imam 5 minuta do grada, 10 minuta ranije krećem na posao, za silu mogu kući i pješice il biciklom, a opet kod kuće mir i sloboda vlastitog dvorišta.
Studirala sam u Zg. i živjela tamo 4 godine i zaista mi je to bio super osjećaj i doživljaj te odlično životno iskustvo. :D No čak ni onda, iako mi je bilo super nisam mogla zamisliti živjeti s djecom u zagrebačkoj vrevi.
A i super mi je što moja djeca, mimo svih igraonica i dječjih aktivnosti uživaju u vrtu, prirodi, suncu, ljuljačci u dvorištu, voćnjaku. Moja Magdalena s nepunih 5 na moru u šetnji pita: "Mama je li to bagrem?". :shock: Bio je. 8)
mene zanima sto vam toliko znaci ta "mogucnost izbora" kod zivota u zagrebu? mogucnost izbora cega? vaninstitucionalnih aktivnosti? pa nakon posla/vrtica/skole - opet u neki raspored? :/
meni to uopce ne lici na neku prednost.
zasto bi pod muss trebalo biti na izbor 459 razlicitih aktivnosti da bi se netko zadovoljio? pa koliko razlicitih aktivnosti mislite da treba prosjecnom djetetu?
i dvije ce mu biti previse kad krene u skolu... ne sto bi njemu bilo tesko, nego sto ce, osim vremena koje provede u skoli/vrticu/boravku - jos 2-3 puta tjedno po 2 sata provesti van kuce...
a zato i morate imati 459 razlicitih aktivnosti na izbor jer inace ste preok tjedna "osudjeni" na cetiri zida i obliznji park...
:/
Kad smo se mm i ja odlučili na zajednički život smo jedno vrijeme bili u dilemi -otići u grad ili ostati na selu.
Nakon nekoliko dana vaganja smo se odlučili na selo.
Kupili smo kuću s velikim dvorištem, da smo se odučili za grad bi za iste novce kupili nekakav minijaturni stančić.
To nam je bio glavni razlog.
Danas smo presretni s tom odlukom, sve najvažnije imamo u selu (trgovine, ljekarna, ambulanta, pošta, park, dj. igralište, uskoro i dječiji vrtić, imamo prekrasno šetalište kraj Dunava...)
Ako nešto i trebamo u gradu (trg. centri, kino, kazalište ili da promjenimo okolinu) u gradu smo za 20min. ali ništa nemože zamijeniti vlastitu kuću i ogromno dvorište....
Ako Sara jednog dana bude htjela ići na nekakvu aktivnost vozit ću je, što vjerojatno rade i roditelji mlađe djece u gradu....
Za djecu mi se čini idealno da dok su manja žive u manjem mjestu. Manje nasilja u školi, opasnosti od prometa, od droge, više prirode, prostora za igru, životinja, zdrave hrane... Jedna velika stvar su po meni i bolnice, uz uvjet da ne bude većih problema, uvijek je manja gužva i ljubaznije osoblje u manjim mjestima, iz mog iskustva.
Kad budu veći, za njih je samo bolje da odu na fakultet i osamostale se. Meni je to bio jako velik korak u životu, i jako bitan za moj razvoj.
Nisam shvatila koliki ti je stariji sin, ako je više od 4-5 god i već ima svoje društvo, može mu to biti ipak šok, premda sad voli otići tamo, ali to je samo ponekad.
I za to kako ćeš se ti osjećati, to nitko ne može znati pa ni ti, kakvu ćeš atmosferu naći na novom poslu, da li će ti nakon nekog vremena faliti...
Ja bih se uvijek odlučila za manje mjesto. Kuća i vrt, bez toga ne bih htjela živjeti. Stanovi u zgradama su mi zatvor. Premda volim doći u Zg ali povremeno.
Na kraju, Virovitica i nije tako malo mjesto, a Zagreb ti nije uopće daleko... ali odluka je i dalje na tebi, naravno.
Nikako se ne mogu sloziti s ovim. Nekad sam i ja to mislila, malo sve pa sve super - kako je bilo kad sam JA tamo zivjela. Ali sada kad cujem svoje frendice koje rade u osnovnoj skoli u koju sam isla s kojim problemima se bore, koliko droge ima u skoli (!), nasilja (neki ucitelji preporucaju da roditelji vode klince u skolu - u moje vrijeme nezamislivo), prometa je kud i kamo vise nego prije. Naselje u kome sam ja odrasla je bilo predivno za odrastati, mirno, prekrasno. Sad je to naselje prepuno auta, zelenih povrsina je manje jer sad svaka kuca ima 2 auta (nekad ni svaka kuca nije imala auto). I sumnjam da ce buraz pustat malog da baulja sam po ulici kako smo mi bauljali - cisto iz jednog razloga - auta je puuuuno vise nego ih je bilo tada; nema sanse da sad mozes skakat gumi-gumi na ulici :/Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
A ovo je mjesto kud i kamo manje od virovitice. MIslim sigurno ima jos takvih ulica kakva je moja nekad bila... Al evo u ovih x godina, stanje se i u tom malom mjestu jako promijenilo.
Meni je bio problem sto sam odrzavala na zivotu tu iluziju o idilicnom malom mjestu (kako je bilo kad sam ja bila klinka) - koja mi se rasprsnula ko balon od sapunice kad su mi frendice ispricale o iskustvima u skoli i kad sam sagledala neke druge stvari.
Mislim, miljama je to od zivota u zagrebu, al da je tak "idilicno" kak je nekad bilo - nije.
I ovo vezano za zdravu hranu.. zaboravila sam napomenuti. I to je problematicno :/ Gledam sad situaciju tamo. Nema tamo bas vise domacih paprika. Nema se to vremena saditi i obradjivati - radna vremena su europska, dodjes doma kud i kamo kasnije nego sto su nasi starci dolazili :/
Da se razumijemo, jos uvijek mislim da je manje mjesto bolje za djecu - bas dijete briga gdje je ak ima svoje dvoriste i prijatelje. Njima je to kraj svijeta :)
čuj, što se tiče zdrave hrane, baš čitam topic "stop debljanju" :mrgreen: i dijelila sam neke teško provedive savjete pa vidim da je moja velika prednost što živim u zabiti i što moji imaju eko-vrt, nadam se da ću ga jednom i ja imati... i što oko mene ljudi uzgajaju ovce i znam gdje ću nabaviti domaćeg sira i skute... i tako... Ja sad tako zdravo jedem da ne poznam nikog tko jede zdravije, a ne trudim se uopće!
Ali istina je da se i droga i promet širi... ništa nije crno-bijelo...
Evo, u mom rodnom gradu definitivno ima u postotku više droge i alkohola, u Zagrebu je promet neusporedivo gušći, ali i neusporedivo organiziraniji (tu nitko nema autosjedalicu, na primjer), nema semafora kraj škole.... svo zeleno i igrališta su sada parkinzi za turiste...
ma nacin zivota se opcenito promijenio, i u manjim i u vecim gradovima.
i puno znaci u kojem dijelu grada zivis. ima nekih dijelova u zg koji su jako mirni i bas su prilagodeni djeci. a ako zivis u nekom manjem mjestu uz glavnu cestu, ili na selu uz prometnicu gdje nema ni trotoara nisi se bas usrecio.
mm je jako za odlazak iz zg-a, ja bas i ne.
istina ja govorim baš o selu, Virovitica je ipak grad. Kod nas su i ovi mali gradići baš razoreni turizmom, novcem i drogama. Ali na selu je drugačije. To se vidi i kod djece, povremeno imam na poslu kontakte sa školama i razredima, i vidi se kako su klinci iz područnih škola - onih baš seoskih - mirnija, koncentrirana i pitomija, kažu ljudi da je to zato što se fizički ispucaju dok ova gradska ne znaju kud bi sa sobom.
Opet, treba imati živaca preživjeti što te svi gledaju kao da si s marsa. Ima to dobre i loše strane, naravno. Pitam se opet hoće li mi djeca biti previše različita od okoline i hoće li se uklapati.
meni je ovo glavni problem :/Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
mm stranac, mi vegetarijanci, peremo pelene, nosimo se u krpi, dojimo do skole :mrgreen:
:lol:Citiraj:
meda prvotno napisa
[quote="iki"]Prava atrakcija! Barem budu lokalne bakice imale frišku temu za razglabati nalakćene na plot, da ne žvaču stalno jedno te isto :lol:Citiraj:
meda prvotno napisa
Mislim da bi bolje prihvatili vas jer niste domaći, pa je normalno da ste "čudni". Problem je kad peremo pelene i dijete u plahti nosimo mi domaći, a još k tome ne dam joj ni smoki, prvih 6 mjeseci siroče malo je jelo samo cicu, a i sad s pune dvije još sisa :lol:Citiraj:
meda prvotno napisa