jel vama ovo normalno

moja je isto takva
mene to ne smeta
mene niš ne košta nazvati je i reći da smo negdje stigli jer znam da se brine
ne smeta me ako me podsjeti da uzmem kišobran, jer ću ga ja zaboraviti uzeti
ne smeta me što mi stavi hranu hladiti u tanjur, jer ne bi pojela prije posla.......
i nemojte reći da bi ponjela kišobran kad bi 1.x pokisla, jer ne bi, prije 2 tjedna kad su bile one kiše svaki dan sam pokisla do gole kože
ali MM to užasno nervira
on se sa svojom mamom ne čuje po tjedan dana i zato ga nervira da se ja sa svojom čujem po 2-3x, kad nije u Zg

Citiraj:

---

enci prvotno napisa

mozda sam sretnica pa imam roditelje, svekrvu i svekra bez mane, mozda neke njihove mane ne percipiram kao takve,
a mozda prema njima imam ljubavi i postovanja koliko se nadam da ce moja djeca i nevjeste imat prema meni.

---

Tocno tako i ja osjecam, prema nasim roditeljima, jer meni su roditelji mm-a i moji (ne roditelji bas) ali ih osjecam bas "svojima"

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

cini mi se da je stvar u tome sto takvo njeno ponasanje dozivljavam kao patroniziranje, kontroliranje i nedostatak povjerenja u mene i moje sposobnosti. kad me jednom dnevno nazove i pocne ispitivati sto je j. jeo i da li je dovoljno jeo, te predavanje o tome sto sve radim krivo s njim i kako ce mi se to osvetiti, pocne mi para ici na usi :roll: imali smo vec bezbroj rasprava na tu temu, ali retorika se ne mijenja.

ili, recimo, zakrvile smo se oko davanja vode djetetu od 2-3 mjeseca. ona tupi svoje, ja tupim svoje. i dodje nam brat vidjeti bebu a ona ga nazove na mobitel i kaze mu: zar ne da je mali dehidrirao, vidis kako je sav nikakav? daj joj reci da mora djetetu dati vode!

dakle, ja to ne shvacam kao briznost nego kao pokusaj kontrole. a to mi beskrajno smeta.

---

normalno da ovo ne shvaćaš kao brižnost jer to niti nije brižnost nego pametovanje (oprosti na izrazu, ipak je to tvoja mama). Moja mama to nikada ne radi, nikada mi nije prigovorila ništa oko djeteta. Ako ja velim ne sol - to je za nju ne sol iako mi je napomenula da je ona meni uredno solila i da se to nekad radilo, ali poštuje da je to moje dijete. Ali da mi je upala u doktorsku ordinaciju - je, da točno izračuna koliko treba od Zagreba do Vodica i to je izračunala i ako kasnimo 5 minuta ja znam da je moram nazvati jer će u protivnom ona u brizi nazvati mene.

Kod mene slično kao kod Felix. Moja mama ne poštuje moje granice i imam osjećaj da me dosta podcjenjuje. Mama mi je , volim je, ali sam svjesna da je control freak.

OT Lucija Ellen, avatar ti je :zaljubljen:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Kad me već citiraš, krumpirić, promisli malo o tome da nam nisu svima granice na istom mjestu. I moja mama poštuje moje granice. Uh, nije bilo lako biti moja mama u mnogim godinama, samo toliko!
Ja ne želim da moja mama postane manje brižna, samo želim da što dulje mogu osjećati njezinu brigu.

---

ma ovo mogu milijun puta potpisat. pogotovo boldano.

i ma koliko mi nekad zasmeta što me mama baš u sred nekog posla zove i prekine toliko mi razgali srce kad kaže: dite moje, samo da te čujem kako si :heart:
ja stvarno ne znam kako ću kad mama više ne bude tu da brine o meni, a često i umjesto mene i kad me ne bude zvala samo da me pita kako sam.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

Potpisujem i ono što su napisale Loryblue i Hermione.

---

a gle, zdenka, to je kod tebe mozda tako, ali u vecini slucajeva nije, nego je cisto pilanje i zadiranje u osobni prostor i autonomiju odrasle osobe!
evo, recimo, moj primjer: moja mama se nikad nije pretjerano brinula za mene, prije bi se reklo da me je zanemarivala, ne sjecam se da sam ikad dobila od nje koristan savjet ili da je sa mnom razgovarala, ali je zato kontrol freak i mora kontrolirati svaki korak svih oko sebe, pregledavala mi je cak i smece, dan-danas pokusava gurati nos u sve i svasta, a sto god da joj kazes, njen komentar je uvijek negativan i otrovan, uvijek je puna savjeta i kritika, a sto se tice pomoci ne pomaze mi uopce, naprotiv...
i uz sve to svejedno se pokusava petljati u sve i sva, dijeliti savjete, :unsure:
to sve ovisi o tome u kakvim je doticna osoba odnosima s mamom,
normalno mi je da se netko brine kad njegovi najmiliji :roll: putuju, ali kad je osoba odrasla i samostalna roditelji bi se prema njoj trebali odnositi kao prema takvoj, bez obzira na majcinsku ljubav.

Ovde se malo brkaju babe i žabe, tj. briga i pametovanje. Za javljanje na putu i takve stvari mi je OK, ja znam da ona ne spava celu noć kad mi putujemo i pošaljem joj sms sa svakog stajališta. Isto tako i ja ne spavam kad je MM na putu i držim telefon pod jastukom. I meni je lepo kad neko brine o meni, kad pita kako sam, sve dok me poštuje :heart:
Moja mama je u zadnje vreme počela da prelazi te granice i još uvek tražim način da to što mirnije rešimo.

Koliko sam ja shvatila, ovo je topik o (pre)brižnim mamama, a ne o nekim drugim odnosima s mamom ili drugima u obitelji. Ove druge stvari su za neki drugi topik.

Moja mama je prava brižna mama i baka, sva je u svojoj djeci i unucima i to na djelima. Bila je ostala brižna i nježna mama meni i mojim sestrama, a da nije patronizirala pokazuje rezultat - tri jake i svoje osobe. Sad je u tu ljubav i brigu uključila i moju i sestrinu djecu. Kad ja njoj povjerim svoju djecu, pa i na više dana, nemam briga ni za što, znam da će ona vodit brigu ali baš o svemu. Ono što sam htjela reći, jest, ako ona u svojoj brižnosti katkada malo zabrazdi, ništa to meni nije, znam ja odakle sve to dolazi. :heart: I nema šanse da ugrozi moj integritet. :mrgreen:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Koliko sam ja shvatila, ovo je topik o (pre)brižnim mamama, a ne o nekim drugim odnosima s mamom ili drugima u obitelji. Ove druge stvari su za neki drugi topik.

---

upravo tako...



puhica, jesu naše mame u rodu? :mrgreen:

sigurno da odnosi djece s roditeljima mogu biti ovakvi ili onakvi. pa do granica patologije.

međutim, u svim vašim dosadašnjim postovima premalo je toga napisano da bi se dalo zaključiti da je u osnovi ponašanja roditelja nešto drugo doli brige.

pa čak i kad mama inzistira na davanju soka unuku. što je toliko strašno u tome? i mojoj je bilo čudno isključivo dojenje do 6 mjeseci, i moja stalno nešto pametuje oko moje djece. sve to navedeno nije dovoljno da osjećam kako ulazi u te famozne moje granice. sve to doživljavam kao brigu i ljubav. prema meni i prema unucima.

ne prođe niti jedan dan da se ne čujemo po par puta, skoro svaki dan se i vidimo. zar pametovanje, koje ću ja ili prihvatiti, ili neću prihvatiti, može utjecati na naš odnos?

da još jednom naglasim, možda ja, iz moje perspektive koja imam odličan odnos s mojom mamom, ne mogu niti dokučiti vaš odnos, ali samo bih željela naglasiti kako ne doživljavamo svi pametovanje kao zadiranje u autonomiju odrasle osobe.

nikad ne bih rekla da moja mama nije brizna zato sto ne pokazuje takve ispade i gnjavaze nego mi jednostavno daje potpunu slobodu i povjerenje

i ja bih, bas kao lutonjica, ispalila na opisane situacije

mozda mi nemamo slavensko, nego neko skandinavsko korijenje :mrgreen:

Znate što mene tu muči kao mamu, moji su brižni, ali mama nekad oko krivi stvari. Evo kad sam bila na kemoterapiji kao cura od 20 godina i izgubila svu kosu ona je govorila da se ne može nositi s tim. Sve terapije je prošao samnom moj otac :heart: , na odjelu nisu mogli vjerovati kakav je, sve pretrage, brisanje nakon povraćanja, sve je prošao samnom.Ona je od moje bolesti bježala, a tada mi je trebala.
Hoću reći, kad mi nešto veliko treba, kad stvarno trebam pomoć tu je nema i
u tom dijelu mog života nije nikada bila. To bi htjela izbjeći kod svog sina.
Pomaže mi svaki dan, da pretjera, pretjera, kao i sad, ali nikada nije bila dio
tog težeg dijela mog života, zato možda na ove "bezvezne " brige i kontrole reagiram burno
Ne znam, kad sam izgubila kosu to je tajila, jednom mi je jedna draga žena rekla da ću shvatiti kad dobijem dijete, a ja još ne razumijem

Citiraj:

---

pujica prvotno napisa

nikad ne bih rekla da moja mama nije brizna zato sto ne pokazuje takve ispade i gnjavaze nego mi jednostavno daje potpunu slobodu i povjerenje

---

Zdenka je već to spomenula, nisu nam svima granice na istom mjestu.
Osjećaj koji tebi daje tvoja brižna majka je potpuna sloboda i povjerenje. Mene je ta potpuna sloboda dijelom plašila.

Naravno, treba razlikovati zanemarivajući odnos o kojem govori Puhica ili odnos prepun kontrole i nametanja.

rokobj :love:
Rekla bih da i tvoja majka još treba svoju majku, što drugo?
Žao mi je što je bila slaba upravo onda kada je trebala biti najjača. Zato je tvoj otac tu uskočio. Pa postoje dva roditelja, a kada je jedan sam tada je on još i jači!

Citiraj:

---

puhica, jesu naše mame u rodu? :mrgreen:

---

a kaj da ti velim, osim, :taps:
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila :nono:
sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

Ja mislim da je nju to toliko pogodilo da nije imala snage ni hrabrosti s tim se suočiti.

Nedavno sam čula jednu baku čiji trogodišnji unuk se ozlijedio i bio tri mjeseca u bolnici. Rekla je da joj ga je toliko bilo žao da prva dva tjedna uopće nije mogla otići do njega, dok se nije pomirila s činjenicom da se to dogodilo. Možda je i tvoja mama bježala od problema jer joj je bilo preteško

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

rokobj :love:
Rekla bih da i tvoja majka još treba svoju majku, što drugo?
Žao mi je što je bila slaba upravo onda kada je trebala biti najjača. Zato je tvoj otac tu uskočio. Pa postoje dva roditelja, a kada je jedan sam tada je on još i jači!

---

jako si lijepo ovo napisala. potpis. teške su to situacije, ponekad se pitam da li bih i ja reagirala na takav problem slično, bježući od njega i sve prepuštajući mužu. nadam se da ne, ali muči me to strašno.
jednom je juraj ružno pao, tako ružno da sam mislila da je gotov. muž ga je uzeo u ruke, a ja sam počela vrištati i nisam ga se usudila niti pogledati, nisam potrčala odmah do njega i vidjela što je s njim. mm ga je držao, a ja sam par minuta stajala daleko od njih sa prekrivenim rukama. i dan danas si to ne mogu oprostiti i zbog toga se pitam da li bih bila dovoljno jaka u takvim situacijama.

Rokobj, to što si sad napisala je sasvim nešto drugo. Ako netko nije sa mnom u velikim stvarima, ne bih tolerirala da mi se zabada u sitne. Ali, opet, teško je reći, ne poznam tvoju mamu. Možda osjeća da nije bila uz tebe kad je trebala, pa sad pokušava nadoknaditi na krivi način.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Rokobj, to što si sad napisala je sasvim nešto drugo. Ako netko nije sa mnom u velikim stvarima, ne bih tolerirala da mi se zabada u sitne. Ali, opet, teško je reći, ne poznam tvoju mamu. Možda osjeća da nije bila uz tebe kad je trebala, pa sad pokušava nadoknaditi na krivi način.

---

u ovome je upravo bit, zdenka!

Citiraj:

---

puhovi obožavaju smokve prvotno napisa

Citiraj:

---

puhica, jesu naše mame u rodu? :mrgreen:

---

a kaj da ti velim, osim, :taps:
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila :nono: sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

---

vjeruj mi da je moja mama i te kako brižna i suosjećajna žena i uvijek je stajala i brinula o meni i sestri i to što radi je nekad naporno i znam se odcrventi ali ja stvarno ne bih htjela imati drugačiju mamu i svi koji ju znaju masu puta su rekli koliko sam sretna i koliko bi oni željeli imati nekog tko se tako brine i voli svoju djecu. Pa što ako pita da li sam pozdravila, kad bolje razmisliš vidiš da je to smiješno, ja to ne doživljavam kao da me time podcjenjuje i smatra neodgovornom ili bilo što drugo . Mi ćemo za nju uvijek biti njena djeca jednako kako je moj tata sa 60 g. bio dijete svojoj majci. Pa uostalom i ja svoju pitam di je bila, kud ide i kad se vraća i brinem ako ne dođe na vrijeme i vjerojatno i ja imam kakvo glupo pitanje koje mi u tom trenu samo izleti a da ga nisam ni svjesna- možda sam i ja svoju pitala dal je oprala ruke ili nekog pozdravila.

Citiraj:

---

tajchi73 prvotno napisa

Citiraj:

---

puhovi obožavaju smokve prvotno napisa

Citiraj:

---

puhica, jesu naše mame u rodu? :mrgreen:

---

a kaj da ti velim, osim, :taps:
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila :nono: sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

---

vjeruj mi da je moja mama i te kako brižna i suosjećajna žena i uvijek je stajala i brinula o meni i sestri i to što radi je nekad naporno i znam se odcrventi ali ja stvarno ne bih htjela imati drugačiju mamu i svi koji ju znaju masu puta su rekli koliko sam sretna i koliko bi oni željeli imati nekog tko se tako brine i voli svoju djecu. Pa što ako pita da li sam pozdravila, kad bolje razmisliš vidiš da je to smiješno, ja to ne doživljavam kao da me time podcjenjuje i smatra neodgovornom ili bilo što drugo . Mi ćemo za nju uvijek biti njena djeca jednako kako je moj tata sa 60 g. bio dijete svojoj majci. Pa uostalom i ja svoju pitam di je bila, kud ide i kad se vraća i brinem ako ne dođe na vrijeme i vjerojatno i ja imam kakvo glupo pitanje koje mi u tom trenu samo izleti a da ga nisam ni svjesna- možda sam i ja svoju pitala dal je oprala ruke ili nekog pozdravila.

---

a cuj, ak tebe to ne smeta, sve pet! :mrgreen:
ma simpaticno je to sto ju branis i ne das da se ista kaze protiv nje, ali da se mogu sloziti da je normalno da provjerava da li si pozdravila susjedu, sori, ali ne mogu.

Sigurno nema veze s temom, ali pišemo o koječemu, pa da pridodam koju o svekrvi...

Ona ima tako bedastu naviku da stalno ispituje gdje je tko.
Dođe gore kod mene i iz čista mira ispali: A gdje je Goran?
Ili: Gdje je Hrvoje?
Ja pokorno odgovaram: Otišao po plin. U svojoj sobi.
Onda, vidi mene da oblačim cipele: A gdje ćeš ti? .... itd.

Prije sam znala ludjeti na to, obično imam poriv odgovoriti: a jeste vi znatiželjni...
Onda si mislim :roll: , ona to ispali ko iz topa, više bez veze, iz znatiželje ili navike nego da nas kontrolira.

Hoću reći, nekako mi je drago da sam prerasla ljutnju zbog tog njenog "gdje je tko".

Mislim da ta brižnost preskače generacije :lol: : mene moj sinek zna pitati: Pa gdje si ti tako dugo? Zašto se nisi javila? Kamo sad pak ideš?

ja priznajem da se moja sveki opametila kad joj je kći otišla živjeti sa dečkom koji ima isto takvu mamu kakva je ona - žene bi trebale bedinjati njih, a oni (muški) ništa po cijele dane ne raditi osim hladiti jaja.
A sad vic: našle se dvije prijateljice i prva će drugoj: kako ti je kći. Ma super, veli druga, našla je divnog čovjeka sve joj pomaže, i kuha i sprema i pere, ma divota jedna. A kako ti je sin, prva će drugoj: ma joj prijo moja, druga će prvoj, oženio se takvom kravetinom, ništa neće raditi, on jadnik mora kuhati, spremati i prati, grozota jedna.
Ovo nije OT, to je taj vječni odnos majki prema djeci.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Mislim da ta brižnost preskače generacije

---

Kod mene se malkic vise zaletila pa nas je sve preskocila. Uf, zahvalna sam da je tako. Moja teta zove baku svaki dan. Ja bih iz koze iskocila da mene mama, ili bilo tko drugi zove svaki dan.

MIslim da je tema teska, jer svi govorimo s osobnih pozicija, a tu nema nekog opcenitog mjerila, nekog etalona pod koji bi se zajedno mogli ugurati. Tako ispada da je nekome nesto nevjerojatno pretjerivanje, a drugi to isto gotovo da i ne primjecuje.

Citiraj:

---

rokobj prvotno napisa

Znate što mene tu muči kao mamu, moji su brižni, ali mama nekad oko krivi stvari. Evo kad sam bila na kemoterapiji kao cura od 20 godina i izgubila svu kosu ona je govorila da se ne može nositi s tim. Sve terapije je prošao samnom moj otac :heart: , na odjelu nisu mogli vjerovati kakav je, sve pretrage, brisanje nakon povraćanja, sve je prošao samnom.Ona je od moje bolesti bježala, a tada mi je trebala.
Hoću reći, kad mi nešto veliko treba, kad stvarno trebam pomoć tu je nema i
u tom dijelu mog života nije nikada bila. To bi htjela izbjeći kod svog sina.
Pomaže mi svaki dan, da pretjera, pretjera, kao i sad, ali nikada nije bila dio
tog težeg dijela mog života, zato možda na ove "bezvezne " brige i kontrole reagiram burno
Ne znam, kad sam izgubila kosu to je tajila, jednom mi je jedna draga žena rekla da ću shvatiti kad dobijem dijete, a ja još ne razumijem

---

joj dušo, ovo nije o.k. od tvoje mame. Uopće takvo što ne mogu zamisliti. Kad je moje dijete završilo u bolnici ja nisam mogla dočekati jutro da dođem (cijelu noć nisam spavala). I sigurna sam da si i ti takva. Mene ništa nije moglo zaustaviti, moja mama (koja je tada doputovala zbog toga) mi je govorila ajde dušo odi spavati barem malo, ja ću te probuditi, ne možeš sada ništa, ali ništa nije pomagalo. To je kao nekakva lavina osjećaja i ne možeš biti miran, ne možeš ne ići, sve je kao u nekoj magli ti ne razmišljaš samo radiš i osjećaji te nose.

elin, ne bih tako o toj situaciji...

svima nam se u životu dogode situacije koje ne znamo kontrolirati, u kojima ne znamo kako postupiti... u kojima jednostavno - ne možemo drukčije...

Ja sam sad nešto shvatila čitajući ovu temu. Naime, godinama sam se pitala zašto MMa toliko smeta ta znatiželja njegovih roditelja: gde ideš, kad se vraćaš, koliko ostaješ, gde je taj i taj.... Uvek sam se mislila šta mu je toliko teško da im kaže gde ide i šta radi. ALI njih je to puklo kad je on prešao 25-tu. Do tada ih nije bilo briga ni gde je, ni šta je sa njim, baka ga je odgajila, hranila i oblačila, a oni ga viđali vikendom (ako im ne iskrsne nešto drugo).

vissnja, a kaj si to točno shvatila (bez ljutnje, jer fakat ne kužim)? Zakaj njega smeta znatiželja njegovih staraca ili nekaj drugo?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ne treba izjednačavati stvari koje nisu iste - jedno je topla, pa makar i pretjerana/smiješna brižnost, a drugo kontroliranje i uvjeravanje da ništa ne radiš dobro. To nisu iste stvari. Iz mog kuta gledanja ono prvo je nježna majčinska brižnost, a ovo drugo nepovjerenje i nepoštovanje. ž

I malo lakše s riječima kao što je "nenormalno" i slično. Ako smo različiti ne moramo se vrijeđati. Pogotovo ne moju mamu.

---

oprosti, ako se referirala na moju izjavu. uopce ne govorim o tvojoj mami, niti mami ikoga drugoga osim pokretacice teme, a ciji je naslov 'jel vam to normalno?'

ne, nije mi normalno, ili ako hoces uopce nema veze s briznoscu. ja to citam kao 'znam da imas problem, sumnjam da ga mozes rijesiti, sad cu ti to i dokazati'

svima koje imate super brizne mame, i koje ste sigurne da iza njihovih rijeci stoji stvarna briga i djela, blago vama! al dopustite da ima i drugacijih iskustava, al ona ne govore nista o vasim roditeljima i njihovom odnosu s njima. :love:

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

vissnja, a kaj si to točno shvatila (bez ljutnje, jer fakat ne kužim)? Zakaj njega smeta znatiželja njegovih staraca ili nekaj drugo?

---

sto to nije ocito? :?

kad su mu bili najpotrebniji nije ih bilo briga, a onda su mu sjeli na leda kad je postao odrasli klipan, kad se vec naucio sam snalaziti i brinuti o sebi.

mozda ih pere griznja savjesti? ok, al onda nek se nauce zivjeti s tom griznjom savjesti, a ne da ju lijece na djetetu, time ga jos i vise podsjecaju da nisu bili tu kad su trebali. i dosaduju, izmedu ostalog :mrgreen:

potpisujem zdenku u svim postovima. u slučaju moje mame bih dodala još da sam i ja njoj postala jak oslonac, što je meni - kao djetetu, pa makar i onom s trideset i kusur godina :mrgreen: - bilo malo čudno. al sam to prihvatila.

mene je kao dijete uvijek nerviralo kad bi mi stariji govorili: sjedi na jastuk, nemoj sjediti na hladnom podu. i dziz, evo dođe doba - i prije nego što sam se nadala :roll: - da sam ja to izgovorila svom djetetu.

ne znam, ja si uvijek velim: prijatelji dođu i odu, pa čak i muževi nam nisu vječni :lol: i svašta se može dogoditi - al' mama je jedna i jedina. ta mama koju ja imam (ne govorim o drugim mamama) je spremna i dan danas podmetnuti svoja leđa da bi meni bilo lakše i spremna je preko svega preći što učinim. i ja to znam i izrazito poštujem i spremna sam joj vratiti istom ljubavlju i pažnjom. a i zanovijetanjem (posebice kad je s mojim djetetom :mrgreen: ). to što moja mama kao osoba ima nekih svojih mana, koji u biti najviše njoj samoj štete (užasan je živac, ne može se ni pet minuta negdje skrasiti, previše se preoptereti obavezama i sl.), ah, nitko nije savršen, ni ja nisam, pa zašto to očekivati od drugih?!

Moja mama nije takav kontrol freak da mimo mene provjerava u detalje jesam li nešto obavila ili nisam.
Jest da se čujemo telefonom barem jednom dnevno (ne živimo u istom gradu) i da pričamo što smo radili i što se dogodilo (a i ona nama), ali to je obostrana briga, i ja imam potrebu da je čujem i da joj ispričam svoj dan. Pogotovo sada kad je ostala sama.
Kad je moj tata bio živ, on bi me zvao ujutro, a mama navečer.
Kad negdje idemo, obavezno se javljam da smo stigli. Jednostavno imam potrebu to napraviti.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

vissnja, a kaj si to točno shvatila (bez ljutnje, jer fakat ne kužim)? Zakaj njega smeta znatiželja njegovih staraca ili nekaj drugo?

---

Da, to. Mislim ja imam baš OK odnos sa svojim roditeljima, i ta ponekad i preterana brižnost njihova mi uglavnom ne smeta.

Zaboravila sam citirati Zdenku, našla sam se u ovoj njenoj rečenic

Citiraj:

---

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

---

moja je obitelj mala ali plemenska povezanost nam je jos jaka, to nekad bude tesko mm-u jer on je takav da dva put mj. cuje svoju staru a jednom mj. se vide i to je ok. ja se sa svojima cujem nekoliko puta dnevno i znamo tko i sto radi, kako smo i sl. na to sve gledam kao Zdenka i Matilda. :heart:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

međutim, u svim vašim dosadašnjim postovima premalo je toga napisano da bi se dalo zaključiti da je u osnovi ponašanja roditelja nešto drugo doli brige.

pa čak i kad mama inzistira na davanju soka unuku. što je toliko strašno u tome?
. ve to doživljavam kao brigu i ljubav. prema meni i prema unucima.
.

---

ne samo brige, kod mene
nego i nepoštivanja moga mišljenja i mog znanja (osim područja moje titule)

taj sok ima štetne tvari u sebi
davanje štetnih tvari unuci je briga?
ne , neradi ona to radi nje, nego da MENI dokaže da je ona u pravu a ja u krivu
i nama je dala pa smo ispali "dobro"
osim što su nam zubi katastrofa i patimo od pretilosti
ako sam ja u pravu, onda je ona u krivu, tj. pogriješila je = ta opcija ne postoji

samo briga.. da bar
javljam se na putu, kad me dugo nema.... to je pristojnost sa moje strane

podcjenjivanje mene... to je prelaženje mojih granica

neka daje maloj: zelja koliko god hoće, voća, mrkvica , prirodnih čajeva... samo sam je po mijlon puta molila da ne daje umjetne sokove!
ispada da ja tražim nemoguće :?

nije samo to u pitanju, da bar je

Samo da pojasnim, komentirala sam odnose i sa mm-ovim roditeljima jer su mojom udajom oni postali moji, i bliski su mi kao i moji roditelji, i mama i tata. I jednako brizni i jednako vazni. Meni u mom zivotu. I moga djeteta. Nikako to ne shvacam skretanjem s teme, nego svojim doprinosom na nju iz svoga kuta. Meni nitko moj nije davez (niti roditelji niti svekiji) ne zato jer nuzno to nije nego zato jer ih tako ne dozivljavam. I i mam jednake kriterije i za svoje roditelje kao i za roditelje mm-a. Sto ne znaci da icije misljenje o vlastitim vezama smatram losim, pogresnim, nenormalnim i sl.

i ja se sa svojima cujem cesto, s mamom barem, i uvijek joj javim kad smo stigli i ona meni, al mi svejedno neke stvari nisu ok i ne vidim ih kao manifestaciju istinske brige o drugom bicu.

kod razlicitih ljudi isti postupci mogu imati razlicite motive.

Citiraj:

---

rokobj prvotno napisa

Ne znam da li spada pod izazove, ali evo. Ja sam žena od 30 i kusur godina, imam strah od zubara i sad sam zubaru krenula opet. Danas me zubarka nazove da odgodimo termin za idući tjeda, ja to ispričam mami, a moja mama ode zubarki da pita jel to istina :shock:
i onda mi kaže da šta se ja ljutim da ona ima na to pravo jer sam joj dijete
Gdje je granica roditeljske brige?

---

na osobnim granicama "dijeteta" (=pubertet i postpubertet razdoblje)

MGrubi je to dobro objasnila, ko i uvijek :love: