Htjeti bebu... još samo jednu...

Ooooo, ovo je tema za mene :)
Ja sam sva sretna da imam samo jedno, jer onda mogu željeti i drugo. Ta želja je stalno prisutna i jedva ju čekam realizirati. Ponekad mislim da ipak ostane ovako, a onda u sekundi, ne, moram ići po još jednu, ona me čeka, kao da ja tu i nemam pravo glasa. To MORAM. Također mislim da se ni tada taj osjećaj praznine neće smanjiti. Da ću htjeti još, još... Vrlo često se sjetim SretneMame, i topica kojeg je otvorila sličnog ovomu, jako je željela još jednu bebu i na kraju je i dobila :heart: unatoč i usprkos svemu.

Ono što mene muči i žalosti jest taj osjećaj. Ako neću biti spokojna niti nakon neznam ni ja koliko djece onda ga jednom moram naučiti potisnuti. Žalosno mi je to da me moja cura (iliti više njih) ne ispunja dovoljno nego da želim još. Pa se pitam, ljubav prema djetetu je pregolema, pa ako me to ne ispunja, onda sam u banani :P

mislim isto Anita s tim da se vrlo cesto pitam je li taj osjecaj potaknut mojim strahom od starosti :/ Nisam sigurna da nije :/ Ne znam, ali svaki put se raznjezim kad vidim malu bebu. Medjutim kad ugledam ove svoje hahare i kad pomislim kako bi to funkcionisalo, odmah me zelja mine :lol:

za mene i mog muza (kao i nasu djecu) bi zaista najpametnije bilo da ostanemo na ovome tj. na dvoje djece.
Muza i mene je ta mala razlika izmedju djece smorila. Tim vise da kao sto vec vecina forumasica zna, da smo ovdje poprilicno sami, bez pomoci roditelja (dobro, moja mama dodje jednom u 1,5 godine)
Na mm-u vidim da je preumoran, da su mu se naglo zivci istanjili... (uvijek je bio olicenje smirenog covjeka)
I jako je dobar otac, samo sto on kaze da vise djece ne zeli, jer ne bi mogao izdrzat.
Takodjer ne znam da bih u ovom trenutku mogla imati jos jedno dijete, jer imam toliko mnogo da radim na sebi (sebe sam potpuno zapustila u svim sferama zivota), ali za nekih 7-8 godina mozda i bi.
E sad, ja imam 33 i za 7-8 godina cu imati 40, 41
:/

Zanimljivo :)

Vidiš, mene stisne tako grč u želucu kad pomislim da mi je ovo zadnje, pa ga gledam i mazim i mirišim i sve mi je nekako teško oko srca. ALi samo zbog te spoznaje, ne zbog neke želje (jer nju, ma kako grdo zvučalo, definitivno uopće nemam, dovoljni su mi ova dvojica, dovoljno mi je toliko i toliko godina rezerviranih samo za trbuhe, rađanja, oporavke i dojenje, pelene i puzanja, prohodavanja, slinjenja isl. Pa taman kad bi krenuli s drugim problemima i temama, ne bih baš još jedno opet malo (uh na sam spomen mi je bed i neugodnjak - ali znaaam da je to onaj urođeni instinkt koji održava vrstu). Nda. Naša će vrsta opstati i s mojih "samo" dvoje djece :mrgreen:

Jesam li sebična što jedva čekam ne biti samo mama dojilja? Ili sam luda kaj sam unaprijed donijela takvu važnu odluku?
Nema instant odgovora. Samo znam da se ne vidim s više od dvoje djece.

A grč, potisnem ga i mislim na to kako su mi djeca lijepa, dobra, pametna i sve ono kaj mame o svojoj djeci misle ;)

ZAnimljiva tema koja me potaknula da ponovno razmišljam o maloj djeci. Naime, trenutno mi je brak u krizi i definitivno sam odlučila ne imati više djece, barem dok se ne riješi kriza (a vidim da će potrajati) :(
Oduvjek sam željela troje djece, to nije želja nego nemogu ni opisati taj osjećaj. Znam da nisam potpuna dok ne ispunim tu "misiju" jer gledajući Erika znam da su mu na putu još dvije seke (ili brace). I zbilja me muči taj osjećaj što ako ne budem imala još dvoje djece, znam da ću želiti ostatak života.

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

:/ Ni moja misija izgleda još nije gotova. Taj osjećaj je stalno prisutan, bez obzira na bebe u mojoj blizini. Čak ni trenutni život ovako organiziran ne uljeva dodatnu sigurnost koja bi pojačavala želju, već samo ono tamo nešto duboku u srcu, neki kutak koji stoji za sada prazan i čeka da ga ispuni još jedno djetešce. Želju ne umanjuje ni MM koji više ni pod razno ne želi još jedno dijete, ni moja mama koja citiram "neće mirno prespavati noć sve dok si ne stavim spiralu" :roll: ,čak ni zahtjevan posao i mnogo,mnogo brige oko ova dva mišeka koje već imam doma.
Ja duboko u sebi znam da ću biti potpuna kad rodim to dijete koje si toliko jako želim.

:/ Samo neznam kak da to izvedem kad MM pazi kaj radi :mrgreen: .

---

uh, ovo mi je toliko poznato da mi se stislo u grlu :love:

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Danas sam držala bebicu od 2 mjeseca u rukama. :zaljubljen: Bila je divna, mirna, mirisna, slatka. Uuuuh....
Morat ću dolaziti češće, a pokušat ću je slijedeći put nositi u marami/slingu. Ja zadovoljim upijanje baby energije, a njena majka se maaalo odmori. :mrgreen: Win/win.

---

Možeš i k meni na kavu i držanje male mirisne bebice :)

Ovaj se već i smije, ispušta one fora glasiće kao da razgovara i skroz je društven - tako da :mrgreen: Jedino kaj je težak - ali na to si navikla, to su ovi naši bikići ;)

Btw: na temu - razmišljam i zaključujem - ja se osjećam potpunom!

eto, najbolje da organiziramo neke posjete...ja nosam, mazim, upijam mirise kako reče Anita, a mame se malo odmore ili porazgovaraju s mojim "velikim" curama

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

... dovoljno mi je toliko i toliko godina rezerviranih samo za trbuhe, rađanja, oporavke i dojenje, pelene i puzanja, prohodavanja, slinjenja isl.

Jesam li sebična što jedva čekam ne biti samo mama dojilja? Ili sam luda kaj sam unaprijed donijela takvu važnu odluku?

A grč, potisnem ga i mislim na to kako su mi djeca lijepa, dobra, pametna i sve ono kaj mame o svojoj djeci misle ;)

---

Meni se čini da ću se ja ovako osjećati nakon trećega. Ili barem sada, kad se zamislim u toj ulozi, mislim da će mi biti pun kufer svega i da ću staviti jedan veliki potpis :mrgreen:

Ali do tada, potpis na rinamu i jadranku :heart:

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

:/ Ni moja misija izgleda još nije gotova. Taj osjećaj je stalno prisutan, bez obzira na bebe u mojoj blizini. Čak ni trenutni život ovako organiziran ne uljeva dodatnu sigurnost koja bi pojačavala želju, već samo ono tamo nešto duboku u srcu, neki kutak koji stoji za sada prazan i čeka da ga ispuni još jedno djetešce. Želju ne umanjuje ni MM koji više ni pod razno ne želi još jedno dijete, ni moja mama koja citiram "neće mirno prespavati noć sve dok si ne stavim spiralu" :roll: ,čak ni zahtjevan posao i mnogo,mnogo brige oko ova dva mišeka koje već imam doma.
Ja duboko u sebi znam da ću biti potpuna kad rodim to dijete koje si toliko jako želim.

:/ Samo neznam kak da to izvedem kad MM pazi kaj radi :mrgreen: .

---

uh, ovo mi je toliko poznato da mi se stislo u grlu :love:

---

Isto ovako, kao da sam sama pisala. Ali nadam se, svaki dan sve sigurnija u ono što osjećam. Vjerujem da će doći pravo vrijeme.

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Gdje ćeš biti konačna, sad ti je zapravo pravo vrijeme za drugo!

---

Ja bih, draga, al ne ide mi baš :/

Anita-AZ :love: , ja se potpuno rastopim svaki put kad vidim malu bebu, ali u tim trenucima samo uzivam u njoj i ne razmisljam o tome da ponovo rodim. Situacije koje je opisala Trina :cry: puno vise u meni poticu tu zelju. Osjecam da sam se izgradila kao roditelj, stekla sigurnost koja mi je prije mozda falila, i da bih sve to mogla zaista kvalitetno pruziti jos jednom malom bicu. Nekakve "prizemne" stvari (tipa financija :lol: ) me trenutno sprjecavaju u ostvarenju te zelje, ali daleko sam od osjecaja smirenosti koji ima Litala.

Kao što ste gore napisale - taj osjećaj je stalno prisutan.
Kao da me negdje još čeka jedna mala duša. Ali kako mm nema taj osjećaj, morat ću ga zanemariti :(
No, uvijek se zezam da ću na 3. kad gradsko poglavarstvo odluči dati dobru lovu kao poticaj. Zapravo, jedino bi tako nesto moglo motivirati mm-a :lol:
No, na stranu šala - D. je još mali, budi se noću i mislim da bih ispalila na živce da dobijem još jednog bebacha. M je velik, ali zahtjevan na svoj način. Ako bi moja želja postala baš neizdrživa, bilo bi to za otprilike 5 godina. 8)

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

I onda se vratim u realu i vidim koliko ja ustvari nemam snage za još jedno dijete.Za bebu da-uvijek ali za već dijete ne.Moja djeca su ko 10 druge djece.Ja zaista nikad u životu nisam vidjela toliko komplicirane,snažne karaktere koji iziskuju toliko energije.

---

Isto, i nisam jedina koja to vidi. Stil odgoja koji većina nas ovdje primjenjuje ili pokušava primjenjivati, nažalost, nije lako izvediv za podizanje puno djece, pogotovo ako roditelji još i rade, kao što je s nama slučaj.

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

I onda se vratim u realu i vidim koliko ja ustvari nemam snage za još jedno dijete.Za bebu da-uvijek ali za već dijete ne.Moja djeca su ko 10 druge djece.Ja zaista nikad u životu nisam vidjela toliko komplicirane,snažne karaktere koji iziskuju toliko energije.

---

Isto, i nisam jedina koja to vidi. Stil odgoja koji većina nas ovdje primjenjuje ili pokušava primjenjivati, nažalost, nije lako izvediv za podizanje puno djece, pogotovo ako roditelji još i rade, kao što je s nama slučaj.

---

Ovo isto moram potpisati.

Anita :heart:

Beba mi budna, ona manja, a ja pročitah samo prvi post-ah :heart:

Citiraj:

---

mommy_plesačica prvotno napisa

Mislim da se nikad neću do kraja pomiriti s tim da moje dijete nema brata/sestru, ali stvarno mislim da ne bih preživjela još jedan postpartum period.

---

Upravo to je bila moja misao sve do prošloga ljeta.
Ali onda je ovaj prvi dio rečenice "prevagnuo".
I, gle... drugi dio je potpuno išžeznuo!
Jer ne postoji niti jedna ona tegoba koja je postojala prvi put; sve je potpuno drugačije, ljepše, opuštenije...

I da nemam ovoliko godina koliko imam...
Iako, sad se osjećam potpunom :heart:

anita, razumijem te...oduvijek sam htjela imati barem troje djece (možda i zato što sam jedinica) i sada kad ih imam, pomišljam kako bi lijepo bilo imati još jedno...No, to će ostati samo želja (i moja i MM-ova) jer bi za mene još jedna trudnoća bila vrlo rizična (3 carska). Obožavam bebe i uvijek se raspametim u njihovoj blizini. Međutim, kad gledam realno, moram priznati da i ovako jedva nalazim vremena da se svakome kvalitetno posvetim.

jako mi je zanimljivo citati vasa razmisljanja :)
ja iman dvoje, kcer i sina. za sada mi je dovoljno, sada cu razmisljati o drugim stvarima - srediti financijsku situaciju, stanbenu (ovo je najveca stavka), naci neki dobar posao... a onda za desetak godina, jos cu uvijek biti mlada (u polovini 4 desetljeca :mrgreen: )... ko zna, mozda se u meni probudi zelja za jos jednom bebicom. MM u svakom slucaju zeli jos jedno

Anita,opet si me pogodila s temom.
Mi smo prije pričali kako ćemo vidjeti koliko ćemo djece imati ovisno o tome kako se budemo s njima snalazili.I onda kad sam sad bila trudna smo nekako zaključili da nam je dvoje dosta.MM je rekao da bi to bilo dosta djece jer bi si on malo ženu natrag,a ja sam jako posvećena djeci,trudim se i oko njega ali jednostavno u zadnje vrijeme jednostavno se ne stignemo ni vidjeti.On radi 2 posla,a ja često zaspem kad uspavljujem djecu i kad dođem iz sobe obično on već spava.
Onda smo pred kraj trudnoće zaključili da nećemo imati više djece ali ako se dogodi opet dobro.I ja sam nekako bila sigurna da mi se više neda prolaziti kroz trudnoću i porod jer imam i dosta godina.
I onda mi se dogodi prekrasan porod,jednostavan,brz,lagan i prirodan.I ova prekrasna mala djevojčica sa plavim očima.I ležim noću između njih dvoje i mislim si kako bih mogla imati još jedno.I onda jednu večer ona nikako da zaspe,on se ukakao i umoran je i išao bi spavati.I nju držim u jednoj ruci,a drugom njemu skidam pelenu,stavljam ga u kadu i tuširam,vadim ga iz kade i oblačim,a ona mi zaspe na ruci i stavim ju spavati,uspavam i njega za 15 minuta,i nakon pola sata već mislim kako bih mogla imati još jedno :roll:
I pitam se kao i ti,jel to stvarno ili su to hormoni ili taj neki ženski osjećaj.
Mm-u ni ne pričam o tome jel vidim da obožava djecu ali da mu je trenutno sve to malo previše-2 posla,2 djece i žena koju jedva vidi!

A imam osjećaj da me još negdje čeka jedno dijete!

Ja sam osjecala oooogromnu zelju,poziv i prije prvog i prije drugog
djeteta.

Ono sto me muci-jos sam trudna,drugo se jos nije ni rodilo,a meni je vec i trece u mislima. :/
Zapravo nikakav odredeni broj,samo nemam osjecaj da mi je ovo zadnje. Ne zelim da bude zadnje.

Mozda se sto s vremenom i promijeni. Realno,mozak bi htio stati na dvoje. Ali glas srca je glasniji. Kao da me nesto vuce...ma ne mogu to opisati.


Sto ako je nama koje imamo taj osjecaj,taj osjecaj dozivotan?

Sto ako ni nakon drugog,treceg ne osjetim mir o kojem pise Litala?

Pa ne mogu radati beskonacno! Ali ni zivjeti sa tom ogromnom ceznjom koju mogu gotovo opipati,koju osjecam svim svojim bicem.

Stvarno je zanimljivo pročitati sva ova razmišljanja. Baš nekako prodirem u nutrinu još dublje sa nekim vašim rečenicama...

Naći ću odgovor! :mrgreen:

Sad sam maloprije kopala po starim mp3-cama i našla neke snimke stare, pa između ostalog i Liamove zvukove sa njegova 3 mjeseca. Samo 4 sekunde, ali odmah se svega sjetim.
:cry:

Možete poslušati ovdje, direktno na linku:
http://boomp3.com/listen/bywojs7cz_h/liamovi-zvukovi

Da,i meni razum govori da je dvoje dovoljno,da ne mogu više,da se posvetimo malo sebi mm i ja kad ovo dvoje malo poraste,ali ono nešto kopka iznutra.
I sad dok nosim Tonku,dok mi se pokušava prvi put nasmijati i počinje gugutati isto si mislim pa zar je to to,zar više neću imati prilike to proživiti sa još jednim djetetom.
I što je još gore,sad mi se sa drugim djetetom sve čini tako lako i jednostavno,a zapravo je teže i kompliciranije jer imam i ovo prvo koje je još malo i traži puno pažnje.A ja kao da hodam po oblacima.I kad istovremeno plaču i traže pažnju ne gubim živce nego ih zajedno smirujem i ja sam pri tome tako smirena i ispunjena.
Mislim,ima trenutaka kad pomislim kako bih htjela malo predahnuti,odspavati,otići negdje i malo misliti samo na sebe ali to traje tako kratko i onda ih pogledam i vidim da su oni ono što me ispunjava energijom.
Nekako nisam žena od karijere,možda ne zasada,kad sam bila mlada mislila sam da neću ni imati djecu nego ću biti prava karijeristica ali sad vidim da sam bila u krivu i da je ovo ono što me ispunjava.Za karijeru imam vremena kad djeca odrastu!

ja jos ne mogu. a strah me da ce mi kasnije biti jako zao sto nisam.

U mom životu nikad nisam imala osjećaj da je nešto konačno. Sve se može promijeniti pa tako moja sadašnja dva potomka mogu dobiti pojačanje, a i ne moraju.
Interesantno mi je da starije žene s kojima sam razgovarala, a imale su jedno ili dvoje djece mahom žale što nisu imale barem još jedno.

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

Interesantno mi je da starije žene s kojima sam razgovarala, a imale su jedno ili dvoje djece mahom žale što nisu imale barem još jedno.

---

To ja cesto cujem od svoje mame (a imala nas je dvoje) :heart:

je, lako je žaliti kad sve prođe, jer se s vremenske distance zaborave razlozi zašto netko u tom trenutku nije mogao/želio imati još djece

Citiraj:

---

Kanga prvotno napisa

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

Interesantno mi je da starije žene s kojima sam razgovarala, a imale su jedno ili dvoje djece mahom žale što nisu imale barem još jedno.

---

To ja cesto cujem od svoje mame (a imala nas je dvoje) :heart:

---

i ja sam ovo bezbroj puta cula. (moja ne zali :mrgreen: )

ni moja
i imala je više od dvoje :mrgreen:

Eh, Anita...danas sam radila test na trudnoću :cry: ništa, morat ćemo se više truditi ;) ..dakle, baš sam počela brijati na male bebe ..želim još

Sanela-Naja :love:

lijep mi je ovaj topic.
nije mi taj poriv (koji i sama osjetim u prisustvu beba) dovoljno snažan (ili da kažem, važan, znakovit) da bi me potaknuo na još jedno dijete...
barem u mom slučaju, moralo bi biti nešto puno više, neka unutarnja spoznaja, neki gotovo fizički osjećaj da "ta dušica" negdje čeka...kao što sam doživjela dvaput. tada je želja u meni za djetetom bila vrlo jasna i nepomućena sumnjama i strahovima. čak i dok sam kukala svima oko sebe (jer se mihael zapravo neplanirano "dogodio") kako nisam htjela ostati trudna, bila sam u sebi svjesna koja je to laž.
nemam više taj osjećaj da postoji "netko treći", mislim da smo zaokružili cjelinu. kao da su moja dva dečka ispunila jedno posebno mjesto u meni (stvoreno za moju djecu) u kojem više nema prostora...
tako se zaista sada osjećam.

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

ni moja
i imala je više od dvoje :mrgreen:

---

4 :yes:

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

ni moja
i imala je više od dvoje :mrgreen:

---

4 :yes:

---

oke, šišate nas :mrgreen:

ja bi još jedno i osjećam da bi to onda bilo konačno. mm ne osjeća isto. pa mislim da će ovo bit konačno stanje - osim ako njemu nešto ne klikne.

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Na samu pomisao da više nikada neću biti trudna, više nikada neću rađati, držati bebu prvi put, vidjeti prvi osmjeh, držati male, male rukice, dojiti, nositi u marami i još tisuću malih stvari koje su već iza mene sa dvoje djece...dođe mi knedla u grlu i plače mi se, da ne kažem da padam u depresiju.
Moj obrambeni mehanizam je da ostavljam nadu za treču bebu. NIje realno, ali mi je tako lakše. Razum mi govori da mi je dovoljno dvoje djece ( u svakom pogledu ), ali srce nikako da to prihvati.
Vidjet ćemo šta nam život nosi, ali trenutno ne želim misliti da više neću imati još jedno malo čudo.

---

Ovako i ja

me bad mother..

ne volim biti trudna, a rađanja se prisjećam kao doživljaja koji ne bi ponavljala on monthly bases

nemam osjećaja praznine i unutarnjih spoznaja

kad čujem glasno revanje male bebe malo me oblije znoj jer se prisjetim naših noćnih epizoda

baš sam zadovoljna majka četverogodišnjakinje..planiram masu aktivnosti jer je ona veća..klizanje..odlazak u HNK na balet..skijanje..

bad, bad mother

a znam da će mi jednog dana biti jaaako žao

MA sofke, zašto se unaprijed programiraš da će ti biti žao? Ljudi žale kad ne naprave nešto što su htjeli ili kad naprave nešto što nisu htjeli.
Stvar je jasna, ako ćeš htjeti, imati ćeš, ako nećeš, nećeš i isto tako nema razloga za žaljenje. Zašto ne bi uživala sa jednim djetetom?

Ljudi uuuvijek za nečim žale, ali to ne znači da je to za čime žale bolja solucija od one koju su zaista proživjeli. Zato ja mislim opciju žaljenja isključiti i sada raditi ono za što zaista osjećam da moram i želim.

Ne veselim se niti trudnoći, niti porodu, pa niti još većem životnom naporu i umoru. Samo ta čarolija i novopečena zaljubljenost u tek rođeno biće ima nešto što je nemjerljivo veliko.

Sad me pustila cijela ona priča o bebama. Uživam maximalno u trenutku dok su još maleni i vjerujem da je tijek života s razlogom osmišljen na ovaj način...

Mislim da me najviše od svega muči nedostatak početaka. Da, o tome se radi. Nema više išćekivanja, čekanja, nadanja.... Sve što sam htjela je tu. To je tako grozno divno. Ostvarenja su ustvari kraj svih željenih početaka. Koji bad.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Mislim da me najviše od svega muči nedostatak početaka. Da, o tome se radi. Nema više išćekivanja, čekanja, nadanja.... Sve što sam htjela je tu. To je tako grozno divno. Ostvarenja su ustvari kraj svih željenih početaka. Koji bad.

---

uf, nisi trebala to ovako lijepo sročiti. sad je i meni bad. :/

pa zato što je s vremenske distance uvijek lakše palamuditi..da sam ovako ili trebala sam onako

ali imaš pravo, živimo tu i sad i sad mi je ovo što imam dovoljno

malo me nekad nagriza grižnja savjesti, zbog njenog brata ili sestre i tu brijem da sam sebična

ali nakraju, valjda nije moja obveza da nekom rađam braću..ili je?

kme....

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Mislim da me najviše od svega muči nedostatak početaka. Da, o tome se radi. Nema više išćekivanja, čekanja, nadanja.... Sve što sam htjela je tu. To je tako grozno divno. Ostvarenja su ustvari kraj svih željenih početaka. Koji bad.

---

podsjetila si me na osjecaj kad shvacas da si pronasla osobu s kojom zelis dijelit ostatak zivota. s jedne strane si sretna i ispunjena, s druge strane znas da nikad vise nema onih genijalnih osjecaja s pocetka veze, zaljubljivanja, zmaraca kad te samo dotakne...
mozda radjanje djece i sluzi tome, da se takvi osjecaji ponove :P

ja vas citam iz perspektive gdje zbog nekih tuzemnih razloga nije jos vrijeme za prvo dijete. al doći će :)