Količina kazne?

[quote="pomikaki"]

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

tu bi trebalo provesti anketu. :) Ja prva tvrdim da sam mogla ispasti bolje.

---

ti si o.k., kaj tebi fali: u komunikaciji sa mnom nikada nisi bila zločesta, niti cinična, niti se odnosiš omalovažavajuće, a imale smo različita mišljenja. Prihvaćaš tuđe mišljenje i ne misliš da si bogom dana. I kaj bi ti htjela. Ali da treba težiti boljem - naravno da treba. Ja sam sa sobom zadovoljna, ali želim da moje dijete bude bolje od mene (mislim želim, nije baš želja, ali bilo bi mi drago).

MGrubi, bukvalnosti, bukvalnosti. Kad je Spokova knjiga izašla to je bila revolucija u odgoju, na to sam mislila. Zar je bitno, metode ili nemetode.

fala, fala :oops:
ali mislim na količinu kompleksa i nesigurnosti koje su mi prouzročili starci. Da toga nemam gdje bi mi bio kraj :mrgreen:
Zato bih rado odgojila svoje dijete drugačije. I sebe odgajam čitajući te knjige.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

MGrubi, bukvalnosti, bukvalnosti. Kad je Spokova knjiga izašla to je bila revolucija u odgoju, na to sam mislila. Zar je bitno, metode ili nemetode.

---

Da, bilo je raznih revolucionarnih knjiga. I puno njih se kosilo s onim sto roditelji osjecaju u srcu dok rade nesto, ali su radili to zato jer je to "struka" trazila - npr. ostavljali su djecu da placu i plakali s druge strane vrata.

Ovo sto juul nudi nije nikakvo gotovo rjesenje. U principu objasnjava koje mogu biti posljedice tog i tog, ali ne govori sto i kako izvesti. On u biti vodi roditelje u ponovni put da upoznaju sebe i svoje srce i iz toga djeluju. Tesko mi je povjerovati da taj put moze biti krivi. Vec x puta se dokazalo da smo krenuli putem znanosti, pa onda uvidjeli da je puno bolje kako to priroda (srce) radi. Vjerujem da je ovo jedan od puteva natrag.

Vjerujem da je bilo revolucionarno kad su zene postigle da ih se smatra bicima istim kao sto su i muskarci - ravnopravnim. Ovo sada nije nista drugo do djecja borba za isto to ravnopravno dostojanstvo. Sumnjam da ce drustvo ici natrag u smjeru omalovazavanja djece - ovo je njihova "bitka" za ravnopravnost. I kao sto nam je sada najnormalnije da su zene i muskarci ravnopravni, tako ce i za x godina biti isto i za djecu, i tesko cemo povjerovati da su bila drugacija vremena nekad. U principu bit cu nemalo iznenadjena (i zalosna) ako bude ikako drugacije :)

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

cure, ne slažem se sa vama, no dobro, svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje i ja vaše poštujem, ali se i dalje ne slažem.

Po meni:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Isto kao što će dijete imati jedna pravila kod bake, druga u vrtiću, treća doma, i sva može uspješno poštovati

---

ovo je kaos i ne vidim način da dječji mozak takvo što može procesuirati. Mislim, moj ne bi mogao, a kamo li dječji. ?

---

Nije kaos. Zašto bi bio?
Ne podcijenjujmo djecu, znaju oni dobro kako s kim.

Kod mjoe se kćeri točno vidi da zna koja su pravila u vrtiću, koja doma, kod bake i sl.

Ni ja, kao što se vidi :mrgreen: , nisam za zid roditelja.
Pa nije omalovažavanje partnera ako se s njime ne slažeš!
Sve ovisi o načinu komunikacije. Ako kažeš Nemoj slušati tatu, on nikad nema pojma i sl. - naravno da je to omalovažavanje.

Ali ako kažeš djetetu: Gle, ajmo tati objasniti zašto ti je toliko stalo do toga...
MM zna nekad reći "OK, sad se slažem."
Nekad se pak ne složi. Ne ljuti se, ali se ne složi.

A ovo za igračke- ja joj uzmem ako npr. lupa sestru po glavi s njom. Da je zaustavim. Ili ću nju malo maknuti da se ladne.

anchie, nemoj se ljutiti kaj ću sad ovo reći, ali imam frendicu koja govori upravo ovo kaj i ti: djeca su ravnopravna u kući. Najstariji mali od 8 godina ima problema sa ponašanjem i agresivnošću (czzs im je u kući pod normalno jer stalno prebije neko dijete u školi, pa ih zove nastavnica ili roditelji tog djeteta), tuče ju, u principu radi kaj hoće. Na kraju su morali ići na promatranje u bolnici (psihijatriju) - dijete je u depresiji i pije antidepresive. Mlađi mali, ista stvar, samo još gore - on uopće ne može kontrolirati bijes, potpuno ga ljutnja konzumira te tada radi i izgovara svašta, a nakon toga se ne sjeća.
Ali ovo kaj si reka da ljudi pri odgoju djeteta trebaju slijediti svoje srce, to mislim i ja. A meni moje srce kaže da je masa ovog što sam pročitala je meni :nono: O Juulu ne mogu suditi jer nisam pročitala, kad pročitam donijeti ću o tome svoje mišljenje.

Za pocetak procitaj Juula da mozes ravnopravno sudjelovati u raspravi. Fakat mi je blesavo pricati sto on govori i zastupa jer se to zaista tesko moze prepricati.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

anchie, nemoj se ljutiti kaj ću sad ovo reći, ali imam frendicu koja govori upravo ovo kaj i ti: djeca su ravnopravna u kući.

---

Da se razumijemo, ja uopce nisam spomenula ni kucu ni ravnopravnost kao takvu da smo svi isti. NISMO. Ja sam roditelj i imam OGROMNU odgovornost u odnosu na dijete koje ju nema. Ali jesmo ravnopravni kao bica - on ima pravo na svoj integritet i moja je duznost stititi mu integritet i njegove granice (jer dijete to jos nezna samo) i x drugih stvari koje ce mu pomoci da izraste u zdravu i stabilnu osobu.

Prekomplicirano je to sad sazeti u x recenica. Procitaj Vase kompetentno dijete pa se prikljuci sa dojmovima :)

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Najstariji mali od 8 godina ima problema sa ponašanjem i agresivnošću (czzs im je u kući pod normalno jer stalno prebije neko dijete u školi, pa ih zove nastavnica ili roditelji tog djeteta), tuče ju, u principu radi kaj hoće. Na kraju su morali ići na promatranje u bolnici (psihijatriju) - dijete je u depresiji i pije antidepresive. Mlađi mali, ista stvar, samo još gore - on uopće ne može kontrolirati bijes, potpuno ga ljutnja konzumira te tada radi i izgovara svašta, a nakon toga se ne sjeća.

---

No hard feelings, ali ovo sto si ti napisala nema veze s ravnopravnoscu. Ocigledno je da djeci nisu postavljene nikakve granice ikada ako dijete moze raditi sto god hoce. Ja ni slucajno ne pricam o tome.

Ja pricam o kruskama a ti o jabukama ;)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

I još nekaj, nitko od nas na ovom forumu nije loše ispao, bez obzira na različite odgojne metode naših roditelja.

---

tu bi trebalo provesti anketu. :) Ja prva tvrdim da sam mogla ispasti bolje. Rado bih da sam odgojena bez cry-outa, bez fizičkog kažnjavanja, bez pretjerane kritike i predbacivanja

---

rado bih da sam odgojena:
-bez kažnjavanja
-bez nabijanja: ti si žensko , ti to ne smiješ!
-bez korištenja emocionalne ucjene
....

nisam loše ispala, mogla sam bolje, mogla energiju utrošenu na "popravak" uložiti negdje korisnije, imati bolji start u samostalnosti ...

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Nije kaos. Zašto bi bio?
Ne podcijenjujmo djecu, znaju oni dobro kako s kim.
.

---

ne podcjenjumo kaos :mrgreen:

kad dijete vidi da postoje različita pravila odrasta u fleksibilnu osobu, lakše će se prilagođavati novim situacijama, jer je naučeno da je jedina konstanta: promjena

Stalna na tom svijetu samo mijena jest :mrgreen:

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Za pocetak procitaj Juula da mozes ravnopravno sudjelovati u raspravi. Fakat mi je blesavo pricati sto on govori i zastupa jer se to zaista tesko moze prepricati.

---

slažem se, zato sam u postu napisala ovo:

[quote="Elin"]O Juulu ne mogu suditi jer nisam pročitala, kad pročitam donijeti ću o tome svoje mišljenje.

I da, pročitati ću svakako Juula kako bi znala o čemu se priča. Ali to s druge strane ne znači da ću njegove, niti bilo čije ovdje ili drugdje stavove preuzeti ako u srcu ne osjetim da je to ispravno.

Točno, djeci nisu postavljene granice, ali bitnije je da nitko niti ne zna postaviti granice jer ona i muž imaju oprečne stavove o odgoju i uvijek su se oko toga svađali: on bi nekaj rekao, ona bi popustila i obrnuto. Otud ovo moje da ja i muž se oko takvih stvari moramo slagati. Vidjela, na žalost, na njezinom primjeru što nesloga može učiniti.

anchie76, potpis. :)

Onda to zaista nema veze s ravnopravnim dostojanstvom niti bilo cim vezanim uopce za to. Kod njih su problemi sasvim druge prirode.

ja bi samo napisala da se u potpunosti slazem s curama u vezi nekaznjavanja.

no isto tako mislim da bi bilo bolje da si iskopala na netu (a to bi bez beda uspijela) neke tekstove koje ce mu dati odgovore, objasnjenja i smjernce, nego ovako postove.

stavljam sebe u njegovu situaciju- osjecala bi se kao da me se stavlja na stup srama ili pak linc i automatski bi se zatvorla i svaka korisna rijec samo bi se odbila od zid oko mene. poruka bi se vratila posiljatelju.

vjeruj mi, i ja sam puno ulozila i jos uvijek ulazem da osvjestim u njemu neka razmisljanja i stavove.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

i naša će nama djeca prebacivati kao što mi prebacujemo našim roditeljima,

---

ovo izgleda kao čupanje iz konteksta, nije mi namjera. htjela sam jednu stvar reći: ja svojim roditeljima ništa ne predbacujem, dapače. ja sam presretna što su bili toliko ispred svog vremena i primjenjivali "juulovske metode". ja se samo nadam da ću jednog dana jednako dobro nosit te cipele :) i šokirala sam se kad sam uvidjela koliko MALO ljudi koje znam se s toliko sreće osvrće na svoje djetinjstvo i odnos s roditeljima. to ne znači da sam bolja u ičemu od ikoga. meni se čini da sam samo sretnija.

poanta: elin, nije nužno da će ti dijete išta predbacivat. postoje načini, a juul može dati dobre smjernice kako ih pronaći - u vlastitom odnosu tebe i tvog djeteta.

(doduše moji nisu primjenjivali direktno juula jer pretpostavljam da njegovih knjiga tada nije bilo. uopće nemam pojma odakle su crpili tu svoju kompetenciju :P )

Citiraj:

---

ja bih njemu rekla: znaš, najlakše je uvrijediti se i dignuti nosić. al ovo dijete je naše, mi ga ne možemo vratiti u robnu kuću kao neku stvar i prestati se brinuti o njemu, samo što u jednom trenutku ne znamo hendlati s njim. pusti se tih ego-tripova. trebamo naći rješenje za sve nas i odgojiti to dijete. misliš da je ovo jedini problem koji će nam se pojaviti u njegovom životu ?!

---

tocno se sjecam jednog takvog razgovora u nasoj kuci i kljucne recenice - dragi mi moramo biti tim da ovo prezivimo i jos se pritom smijemo...a ne da se mi medjusobno glodzemo i trosimo energiju.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

no isto tako mislim da bi bilo bolje da si iskopala na netu (a to bi bez beda uspijela) neke tekstove koje ce mu dati odgovore, objasnjenja i smjernce, nego ovako postove.
.

---

guglaj ime Juul Jesper, imaš njegove intervijue na hrvatskom ;)

"kako riješiti sukobe i pretvoriti ih u suradnju"
zanimljiva knjiga :)

a vidis, ja nikad takvoj osobi ne bih preporučila juula. bas iz razloga što on ne nudi gotova rješenja, nego se radi o cijeloj jednoj filozofiji i načinu življenja.. u dobi o kojoj pričamo osobno bih preporučila 123uspjeh. ili neku taku - laganiju, al rigidniju knjigu. :mrgreen: s konkretnim primjerima. a ovo je ipak... viša škola. ovo je za više semestre 8)

i inače, mislim da bi odličan početak rasprave bio upravo to - da i rosa prizna da je pogrijesila kad mu je tutnula naše odgovore pred nos.

ovim putem ga pozdravljam, mah, mah! 8)

MC, jep, Juul nije za njega

no ima jedan intervju gdje govori o tom strahu roditelja koji je bio jako strogo odgajan , strahu da ako ne bude strog uopće da će dijete biti razmaženo derište

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

no ima jedan intervju gdje govori o tom strahu roditelja koji je bio jako strogo odgajan , strahu da ako ne bude strog uopće da će dijete biti razmaženo derište

---

Ima li to na hrvatskom, ili bar engleskom, dostupno na netu? I kako da trazim? Za momente kad mm odstupi od Juul-ovskog pristupa upravo iz tog straha...

Dali se netko ali iskreno primjenjuje kaznu lupiti po guzi i sl.?

Naime, svi kažu a činjenica je da je najteže biti roditelj. Nije lako odgojiti malenog trogodišnjaka, četvorogodišnjaka , sedmogodišnjaka a da ne kažem pubertetliju. Svi se ograđujuod toga da ponekad udare vlasitito dijete i svi kažu ne ja to nikada neradim, već mu mirnim tonom objašnjavam u čemu je pogriješilo. Naime, takvo nešto zahtjeva obilno strpljenje, obilnu samokontrolu jer takvo dijete zahtjeva ovisno o uzrastu i ogromno ponavljanje na već ukazane pogreške. Takvih odgojnih postupaka je u praksi vrlo malo. Mnogo je nas roditelja koji radeći po cijele dane, sa većim ili manjim problemima imaju toliko strpljenja i živaca nakon takvog dana i uz takve probleme sa smješkom i mirnim glasom i velikim strpljenjem i samokontrolom objašnjavati dijetetu na učinjenu pogrešku. Znam da sada će vas svi u javnosti krivo gledati ako se uzrujate i refleksno lupite vlastito dijete jer vam npr. prolilo kavu po suknji, jer je razbilo bocu u dućanu, jer vam ne uzvraća dolaskom na vaš poziv , jer vam ne daje ruku dok šećete a ima npr.četiri godine i auti jure pored vas dok hodate nogostupom itd. Dogode se i gore stvari osim lupiti po guzi. Ja osobno znam čupnuti za kosu jer se manje vidi u javnosti ;) ali plać je neizostavan. Naravno i da viknem ali sigurno je da jače i više vićem u kući kada se nešto dogodi nego na javnom mjestu. Sigurno je da ću kod kuće lupiti po guzi jače i da će možda čupanje za kosu biti jače. Žao mi je naravno, jer u nekim momentima prelije se kap čaše i reakcija je refleksna. Naravno i da objašnjavam razlog svog postupka. Iskreno , nemislim da je to neka najbolja metoda. Ali kao što i ovaj dio foruma glasi - kolika treba biti kazna, koliko trajati i ni sama neznam kako na dijete u kasnijoj dobi utjeće kada viknem na njega i iskreno kažem i pokoju grubu uvredljivu riječ a uz to i počupam za kosu.
Znam da suze traju i traju ali se kasnije sve smiri. Porazgovaramo, ja se smirim, ono se smiri i volimo se i dalje. Pišem to danas upravo zato što mi se to dogodilo danas i jako mi je žao te moje reakcije ali toliko sam bila ljuta da nisam mogla ostati mirna i ne reagirati impulzivno. I iskreno počupala sa ga tako jako da sam čak i dio kose išćupala. Nevidi se izvana ali mi je jako žao ponavljam što sam tako reagirala. Prije toga mislim da je bilo tako nešto slično negdje čak prošle godine. Ma, naljuti me , ali nikada ovako kao danas. Znam viknuti, pa znam se i savladati od te vike i nekih ružnih i nepotrebnih rijeći. Kao i svaki roditelj za svoje dijete bi ginula ako treba ali me ponekad tako naljuti da refleksno mi ruka poleti.
Iskreno, kakva su vaša iskustva. Ali iskreno. Netražim teoretski pristup kada vas dijete naljuti već iskreno kako reagirate neovisno o tuđim pogledima, ušima i zakonu. Pusa svima

ja samo zelim reci da ono sto radim ili ne radim ne cinim radi javnosti.
nije to radi zakona, drugih i nasa 4 zida, to je radi mog djeteta i same sebe.

kad osjetim ljutnju koja prerasta u nesto vise, maknem se.
odem u sobu, vrisnem u jastuk...a posto sve ostalo sto je "vise od toga" odraz moje slabosti i nemogucnosti da zadrzim samokontrolu, navodi me da poradm na sebi.
za pocetak razgovorom i savjetima kao i iskustvima drugih, pa sve do razgovora i pomoci strucne osobe.

mislim da samim time sto si ovdje napisala i sto si se "otvorila" si ucinila prvi korak ka tome da promjenis i osnazis sebe.

jer, da, bez obzira na zakone, okolinu, drustvo....ja takvo ponasanje ne smatram primjerenim i mislim da jako narusava djetetov integritet.

ja sam odrasla na "samo pljuskama". i nista mi ne fali, kako bi neki rekli.
osim sto se jako borim protiv tog poriva koji iskace kao usadjeno neprimjereno instant rjesenje.

lakse je programirati nego reprogramirati.

roza, samo jedan bedasti detalj

kako mi svo koji se vrtimo po rodinom forumu uglavnom mahnito citamo, mahnito dojimo, kemijamo sa bezpelenastvom, pamucnim pelenama i slicnim ekstremnim idejama, sve smo tu negdje kad su nam djeca u pitanju

u principu nema nas previse i kao suprotnost nama je jedno more roditelja koji i mlate i ne citaju i drze se ideje da kak su njihovo starci mlatili i opet su im djeca (tj oni sami) ispali ok (napomena, tu ne mislim na tvojeg muza)

servirati tvojem muzu isprintano sto hrpa militantnih citacica i dojilja misli o roditeljstvu mozda bas i nije fer, logicno je da se osjeca napadnut jer je u ovoj kombinaciji apsolutno u manjini

zar nemas osjecaj da se on ipak trudi, cim sve to ipak prihvaca od tebe? zamoli ga da zbog tebe procita neku knjigu o roditeljstvu koja tebi puno znaci, tebe radi?

never say never 8)


potpisujem stray cat :shock: :mrgreen:

Sustavne batine i psihićko nasilje rade groznu štetu.

Ne kažem da sporadično klepanje po guzici ili urlanje ne radi-svaka jedinka reagira različito , ali sustavno fizičko nasilje nad djecom oštećuje tu djecu nepovratno.


Vidjela u živo na par primjera.

I od tada jako često pušim na balkonu :mrgreen:

psihičko, nisam se još probudila :oops:

Citiraj:

---

Marinela prvotno napisa

Netražim teoretski pristup kada vas dijete naljuti već iskreno kako reagirate neovisno o tuđim pogledima, ušima i zakonu. Pusa svima

---

Par puta mi je došlo da ih udarim. Savladala sam poriv.
Kad me naljute ili se savladam ili viknem (što mi je manje drago) ili se maknem malo da se smirim.

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Citiraj:

---

Marinela prvotno napisa

Netražim teoretski pristup kada vas dijete naljuti već iskreno kako reagirate neovisno o tuđim pogledima, ušima i zakonu. Pusa svima

---

Par puta mi je došlo da ih udarim. Savladala sam poriv.
Kad me naljute ili se savladam ili viknem (što mi je manje drago) ili se maknem malo da se smirim.

---

slično i kod mene
i ja sam odgajana sa batinom (lagano po guzi) , nakon puberteta sam počela tražiti knjige (psihlogija) koje mi mogu pomoći, da izgradim samopoštivanje, moja samosvijest je bila niska, moje samopouzdanje je bilo visoko
razvila sam autodestruktivnost do granice nanošenja sebi boli, .. kad pogriješiš dobiješ fizičku bol, trebaš kaznu ...

ispala sam dobro ..... mogla ispasti i bolje

bila sam u gostima kod jedne obitelji, maleni nije poslušao mamu (nije nikog ugrozio sa svojim postupkom, ali nije napravio onako kako je ona smatrala najboljim), došlo je do sukoba, malenog je odvela u susjednu sobu i dobio je batina
taj plač, te molbe : mama neeee,
zabolilo me je ka da mene udara

čuju li roditelji svoje dijete kad ih udaraju ili ih je želja za osvetom oglušila?

to me toliko šokiralo da sam zanijemila, nisam mogla reči ništa, samo sam čekala da odemo i više se nikad ne vratimo :/

da dva odrasla čovjeka sukob riješe fizičkim nasiljem rekli bi da su primitivci (i ta mama također), divljaci
ali kad se fizičkim nasiljem rješava sukob sa djetetom, malim nemoćnim bićem koji se ne može niti braniti ... to je odgajanje
:/

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

never say never 8)


potpisujem stray cat :shock: :mrgreen:

---

:shock: I ja.

Iskreno, mislim da to što je netko dobivao batina u djetinjstvu ne mora biti razlog zašto ima poriv da klepimo kad smo na rubu živaca. Uvijek se postavlja pitanje, zašto nemamo takav poriv kad nas netko odrasli tako iživcira.
Mislim da je to zato, jer kad se na dijete ljutimo, uvijek je to zato jer je na neki način sebi nanosilo štetu, ili moglo nanijeti štetu, i ljutnja dolazi odatle što smo neshvaćeni u našoj želji da mu u svakom trenutku bude dobro. A s odraslima se često kefamo, jer nama neke želje nisu ispunjene, ali radi sebe baš nećemo dobiti poriv da klepamo.

Mislim da nema osobe (ili su jaaako rijetke) koja nije dobila poriv da klepi svog malca, stvar je samo hoće li to provesti u djelo, dakle, pitanje samokontrole.

Citiraj:

---

Marinela prvotno napisa

Dali se netko ali iskreno primjenjuje kaznu lupiti po guzi i sl.?

---

neeee, samo ne to pitanje, evo već vidim deset stranica dejavu tipa...
ovo mi je baš zanimljiva tema, a ima ih već bezbroj na temu da li lupiti po guzi!!!

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Iskreno, mislim da to što je netko dobivao batina u djetinjstvu ne mora biti razlog zašto ima poriv da klepimo kad smo na rubu živaca. Uvijek se postavlja pitanje, zašto nemamo takav poriv kad nas netko odrasli tako iživcira..

---

ovisi što si prošao kroz djetinstvo
ljudi koji su gledali fizičko sukobljavanje roditelja (udaranje žene i sl.) često i sami postaju nasilnici prema svom suprugu/zi

zanimljivo je da fizičko kažnjavanje djeteta prestaje kad dijete bude dovoljno veliko da uzvrati

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Iskreno, mislim da to što je netko dobivao batina u djetinjstvu ne mora biti razlog zašto ima poriv da klepimo kad smo na rubu živaca. Uvijek se postavlja pitanje, zašto nemamo takav poriv kad nas netko odrasli tako iživcira..

---

ovisi što si prošao kroz djetinstvo
ljudi koji su gledali fizičko sukobljavanje roditelja (udaranje žene i sl.) često i sami postaju nasilnici prema svom suprugu/zi

zanimljivo je da fizičko kažnjavanje djeteta prestaje kad dijete bude dovoljno veliko da uzvrati

---

Mgrubi, mislila sam na roditelje koji nisu bili, ili su malo bili fizički kažnjavani u djetinjstvu, ne na neke situacije gdje su supružnici mlatili, ili gdje se dijete baš zlostavljalo.

I neko tko uopće nije bio kažnjavan u djetinjstvu, može dobiti poriv da udari dijete.

možeš dobiti i poriv da ga strpaš u top i lansiraš na Mars

taj poriv nije opravdanje za ništa, samo govori o tome koliko nasilna vrsta jesmo
bitno je ono šta čovjek napravi sa tim porivom

da li bi se ja strpala u taj primjer : ne baš zlostavljano dijete (rijetko, ovisi o gluposti koje sam napravila i sl.)?
jer ako sam prikladan primjerak: ja imam sam osjetila poriv da udarim odraslog čovjeka
ili da ga lansiram na Mars


kazne ne funkcioniraju jednostavno jer je samo pitanje vremena kad će dijete skužiti da ako mama ne zna nema niti kazne
i onda se razvija vještina skrivanja, izbjegavanja, prebacivanja krivnje na drugog ....
a to mi se ne sviđa, stvara se komunikacijska distanca, cenzura između djeteta i roditelja
a ja volim sve znati, volim da ima povjerenje u mene
a kako mi može povjeriti glupost koje je uradilo ako zna ili samo sumnja da će dobiti kaznu? pa nije blesavo riskirati

A što ćeš ti kad ti povjeri glupost koju je napravilo? Reći, dobro ćeri, samo nemoj više. :/ Ok, tako i ja radim (naime, ne kažnjavam ni ja, a nisam ni još došla u situaciju koju bi doživjela tako ozbiljnom da bih kazila), ali objasnim zašto nešto nije bilo u redu, ali primjećujem da joj i ta "jezikova juha" koliko god obzirna bila, nije draga, i rado bi je izbjegla.
Mislim da nitko od nas neće izbjeći da će dijete nešto pokušati sakriti od nas, samo se nadam da će u krupnim i važnim stvarima htjeti reći.

imam mlađu sestru (12 god razlike), sad ima 18 god,
sve gluposti koje je napravila je povjerila meni
mami reči je bilo riskanto
imam njeno povjerenje, mogla sam joj reči svoje mišljenje o gluposti ili joj reči nenapadačke rečenice nad kojima bi se zamislila

čula je šta joj govorim

istine jest da mi nije bilo lako ćuti za neke gluposti i sebe sam držala pod kontrolom tj. kontrolirala sam svoju reakciju, i šutila dok ne nađem prave riječi
jer nisam bitna ja, moji osječaji, bitno je šta ona nauči iz toga

ponosna sam u kakvu se osobu razvila

Dijana, ja sam eto skrivala i prešučivala upravo teže stvari, jer ako dobijem kazne za male gluposti, da sazna ove teže .. imala bih zabranu izlaska do penzije

evo, takva sam ti ja ispala....

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

A što ćeš ti kad ti povjeri glupost koju je napravilo? Reći, dobro ćeri, samo nemoj više. .

---

pričati o tome, nadati se da shvati zašto to nije bilo ok, i koga je sve i kako ugrozila
bez napada
svi mi radimo gluposti, bitno je da nešto i naučino iz toga
bitno je da se dijete ne osječa kao promašaj, kao loša osoba jer je napravilo glupost

o vještini komunikacije još učim, čitam knjige, trudim se... valjda će i biti nekih rezultata

Mislim da, bez obzira na naše reakcije, daleko od toga da će nam djeca povjeravati sve gluposti koje budu radili. Uvijek će im to biti lakše povjeriti siblinzima, prijateljima, sestričnama (onako kako se moja meni povjeravala ne očekujem da će Nola). Ipak je roditelj netko koga doživljavaš kao nekoga tko će te ne neki način "oprati" (pa bilo to i u najmanjoj mogućoj mjeri), dati ti nekakav pokroviteljski komentar, savjet, a često to nije ono što ti treba. Ja već sad kod svojih vidim kako se radije povjeravaju jedno drugom, a to nije iz nekog straha, tako jednostavno treba biti.

Yap, Maja, slažem se. (samo kod mene još niđe siblinga :mrgreen:).
Ja nisam izričito protiv kazne, ali u ovoj nježnoj dobi još se nije pokazala potreba. S druge strane, svako dijete je za sebe, susjedovom malom bi sigurno već odrapila puno kazni. :/ , makar bih ga ja i odgajala drugačije, pa je opet pitanje, jel bi bilo potrebe za kaznom.
Međutim, mislim da je pravi test koliko smo povjerenje uspostavili s podmlatkom, trenutak kad krenu u školu, i kad krene utjecaj vršnjaka.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Međutim, mislim da je pravi test koliko smo povjerenje uspostavili s podmlatkom, trenutak kad krenu u školu, i kad krene utjecaj vršnjaka.

---

Ovo i mene brine. Sad je još ok kad je večinu vremena sa nama ali kad počne izlaziti i tak dalje toga se baš staršim.
Što se tiće lupanja po guzi, iskreno, bilo je i takvih situacija ali stvarno ih mogu nabroati na prste i to je završilo već davno.
Mi trenutno to rješavamo kaznama. Dakle kad je nešto pogriješio sjedne na foteljicu ali po minutu dvije i poslije mu objeasnimo zašto je to bilo tako i kako bi trebalo biti da ne dođe do toga.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

kazne ne funkcioniraju jednostavno jer je samo pitanje vremena kad će dijete skužiti da ako mama ne zna nema niti kazne
i onda se razvija vještina skrivanja, izbjegavanja, prebacivanja krivnje na drugog ....
a to mi se ne sviđa, stvara se komunikacijska distanca, cenzura između djeteta i roditelja
a ja volim sve znati, volim da ima povjerenje u mene
a kako mi može povjeriti glupost koje je uradilo ako zna ili samo sumnja da će dobiti kaznu? pa nije blesavo riskirati

---

ma otkud ti samo takvi zaključci ?! :? i to izgovaraš s takvom stopostotnom sigurnošću kao da je negdje uklesano u kamen. ne upotrebljavaš kazne nikada, smatraš ih nepotrebnim, pače štetnim. ok, al nema potrebe praviti ovakve piruete u razmišljanjima samo da opravdaš svoj način odgoja. komunikacijska distanca se među roditeljima i djecom neminovno stvara, posebice kad djeca uđu u pubertet.

Citiraj:

---

i ja sam odgajana sa batinom (lagano po guzi) , nakon puberteta sam počela tražiti knjige (psihlogija) koje mi mogu pomoći, da izgradim samopoštivanje, moja samosvijest je bila niska, moje samopouzdanje je bilo visoko
razvila sam autodestruktivnost do granice nanošenja sebi boli, .. kad pogriješiš dobiješ fizičku bol, trebaš kaznu ...

---

kroz tvoja pisanja sam prvo bila stekla utisak da si odgajana uz sustavno fizičko nasilje, iz ovog napisanog mislim da to što nije štimalo u odgoju najmanje ima veze s batinama. tvoji roditelji su očigledno negdje drugdje dobro zaribali. ne znam točno gdje, jer niti poznam prilike niti sam neki stručnjak na tom području.