Dvojezicnost-iskustva?

Citiraj:

---

svizac prvotno napisa

Ova tema je i meni bliska. Meni je prvi jezik engleski (hrvatski sam govorila doma s mamom i tatom ali sam se akademski s njim susrela tek u trecem razredu srednje skole). Ja i MM zivimo u Hrvatskoj i ja radim u medunarodnoj skoli.

---

Ja sam u skroz istoj situaciji. Prvi jezik engleski, hrvatski naucila jer sam svako ljeto od rodjenja dolazila na ljetovanje ovdje a i u kuci smo pricali hrvatski. Sad zivim u HR sa muzom i samo pricamo hrvatski sa djecom (koja sad imaju 3 i 2 godine) i tek nedavno pocela sa Engleski... najstariji mi je tek progovorio sa 2,5 godine i bojala sam se da cu ga skroz zbuniti ako mijesam engleski i hrvatski... tako da mi tek sada pocinjemo... bas me zanima kako ce to ici.

Ja bih nadodala o trecem jeziku. Moj Lovre prica i hrvatski i poljski, a sada je u vrticu krenuo i na engleski. Jako mu se svida i jedva ceka novi sat. Dok njemu je to ok nastavit ce.
Mene vise zabrinjava cinjenica da cim je Lovre krenuo u vrtic poceli su problemi sa poljskim. Uz to on cesce govori s mladim bratom hrvatski i vidim da Borna zbog toga malo "zapostavlja" poljski.

Evo nešto korisno i zanimljivo: http://www.multilingualliving.com/20...ystok-petitto/

Evo da se i mi javimo s trojezicnim iskustvom ---

Preselili smo se 09/2010 u Bec kada je nasa cura imala 3,5 god. Prvi joj je jezik hrvatski, sada govori tecno njemacki (to jest becki) i engleski joj je odlican (pocela ga je uciti prije nepunih 8 mjeseci).
Nasa curka pohadja bilingualan Montessori vrtic.

Malena govori hrvatski s tatom, sa mnom joj je svejedno (bira jezike ovisno o raspolozenju) i bez problema salta hr - de - en.
Pomoglo je sto smo 6 mjeseci imali dadilju iz njemacke koja ja magistrirala njemacki u becu i uz njenu pomoc smo brze prebrodili jezicnu barijeru.

Jako treba pripaziti kako (to jest od koga) dijete uci jezik jer je tesko ispraviti greske koje se u pocetku potkradu - idealno je uciti jezik od izvornog govornika (za supruga i mene je to preduvjet).

Pocetak je bio tezak, koji puta mi se srce paralo jer je nasoj kcerkici bilo tesko u novom okruzenju, ali sada mogu reci da je ona sretna otvorena i vesela djevojcica, ima puno prijatelja i osjeca se kao riba u vodi u novoj sredini. Iskustvo selidbe u inozemstvo joj je dalo samopouzdanje i za svoje godine je samostalno i samosvjesna (ne i arogantna!) ...