Žena od pomorca

naše dvije cure su 12 g i 4 g...teško im pada odlazak....trudim se da on čim to manje osjeti...ali ipak vidi... nije lako..malena je uzjavila sad kad je otišao: Da oni više nemaju tatu! :( pričale smo i pričale....kako su stariji,to lakše prihvaćaju...teško im je ali razlozi su im jasni i ide to nekako..najgore je ovim malima kojima praktične razloge nije lako objasniti jer oni za njih nemaju vrijednosti...

kako hendlamo kad ga nema??

ja radim,smjene..dan,noć...i svekiji mi uskaču maksimalno za čuvanje,pokupiti vrtić i sl...dok ja ne stignem doma i preuzmem smjenu :)

mamam manje,jer imamo bolesnu baku pa je štedim kolko mogu...

kuća? čistim,perem,peglam,kuham....sve stalno..nemam nikog da to radi umjeto mene,nego malo pomalo sve sama ...nekad više,nekad manje..

ritam života nam je drukčiji kad smo same.
imam dojam da se više posvećujem djeci kad smo tako same...jer idemo svakamo,družimo se s ostalim klincima i prijateljima..što kad je on doma ne,jer on voli biti malo u miru svom,i kod kuće...pa pokušavam sve podrediti nekako da smo na okupu,skupa svi,i da se on odmori u društvu svoje obitelji... ili bez nas povremeno:lol:

kad mi je teško??
kad su bolesne,kad moram nešto OZBILJNO odlučivati,a ne mogu do njega....
kad sam u dj. bolnici,čekam nalaze krvi djeteta 3 sata,a meni se piša a nemam kome ostaviti bebu da odem i na wc....onda bih sjela na tlo i plakala ko kišna godina...
srećom,takvih trenutaka nema puno...

interneta nemaju,ima mali adresu preko firme,i svoj mob na koji natučemo roaminga,ali to nam je jedini kontakt pa mi u tom trenutku nije uopće žao para....

kad dođe račun,onda je to druga priča,ali znam na što smo potrošili te novce....

evo naš se vrati prije tjedan dana...uživamo
a kako je sa dvoje djece? hm...ne znam kako je sa jednim pa ne znam usporedit. moji su 6 i 1 godinu, pa meni je ok. stignem sve bez problema. doduše ja ne radim. moji uskoče samo kad ja idem recimo na pilates, onda nju ostavim kod njih, a on je u vrtiću.
je, dođe i meni jedanput misečno da se ispušem pa ih ostavim recimo cilo jutro kod mojih a ja se posvetim sebi, ili obavim spizu ili pođem na kavu sa odraslima. a i nače na kavu odem i s njom u kolicima. doduše u zadnje vrijeme te kave su sve kraće, jer njoj dosadi, al nije mi to neki problem.
a šta se tiče pspremanja po kući, ako mi je neki veći posao ili moram recimo spremit kolače za rođendan, znači nešto šta mi oduzima dosta vremena, onda to ostavim za vikend kad mali nije u vrtiću ili njega ne odvedem u vrtić pa se njih dvoje zajedno zaigraju i ja mogu sve obavit. mali mi je odličan babysitter hehehe

Nahla, znaci da trebam jos jednu bebu.... 8-)
Vidim, vi svi imate bake koje uskoce kad je frka. Ja to nemam.
Nebi ju ni htjela ostaviti nekom koga ne poznajem dovoljno dobro, pa trazim nacine da se bolje organiziram i sama sebi olaksam.

Ja se upravo zavrsila razgovor skyp-om sa svojim pomorcem. :-D Da se vratim na temu, moj suprug i ja smo se zabavljali 8 godina i evo bila nam je nedavno prva godisnjica braka, a on na brodu-sta reci. :( Nije lako, imam malu bebu, sincica od 3 mjeseca. Znam da je njemu vise teze no meni, ja se ujutru budim pored naseg sina i gledam kako se iz dana u dan mijenja, a moj suprug to propusta. Tesko je. Ne znam jel ijedna od vas bila kod svog muza na brodu?! Ja sam isla vise puta,prvi put sam otisla jos dok smo se zabavljali, znate kako se tada mislilo "jao, njemu je lako, sigurno me vara, provodi se ovo ono.. " Kada sam otisla i vidjela kako mu je, od tada sam mnogo vise pocela da ga cijenim i postujem, tezak je to posao. Moj suprug je inzinjer makine, ima jako dobru platu, ali i tezak posao. Ne samo moj, vec od svake nas, tesko je njima, teze no nama.. Sad kada je otisao nas sincic je imao tek 40 dana, a muz ce mi na brodu ostati 6 mjeseci. Tesko mi to pada, i meni i njemu, ali sto cu, prihvatili smo to i drugacije ne moze. Sama se brinem o nasoj bebi i nije ni malo lako. Malopre kada smo se culi preko skypa prvo je trazio da odnesem laptop do kreveca da vidi kako on spava, tesko nam ta razdvojenost pada, ali borimo se sa tim..

Uvijekvedra, razumijem te skroz....bila sam ja kod dragoga na brodu (jos mi nije muz), ali znam d ace on biti taj.....i tada sam shvatila koliko je tesko njima, mi smo doma, sa svim komforom ovoga svijeta....
Nego, zasto sam danas ovdje...nije bitno što je danas Valentinovo, nisam od tih komercijalnih tipova....Ljubav se pokazuje svaki dan, a naročito mi cure/žene pomoraca pokazujemo pravu, iskrenu, požrtvovnu ljubav s tom razdvojenošću...
Javljam se danas iz tog razloga i molim boga d ace neka od vas biti ovdje da me UTJEŠI...danas je jedan od onih dana kada pucam....valjd aje to zbog tolikikih ruža, bombonjera, sve prije mi na večere idu, dobivaju ruže, a ja sam danas taaaaaaako usamljena bez njega, plače mi se cijeli dan.....kao da ovome nikada kraja......I njemu je teško...čuli smo se preko skypea i na rubu je danas.....
Cure moje, žene, kako ste mi vi?

slabo sam...

puca mi srce....

nisam ga čula više od 10-tak dana..(nije to puno,znam,ali fali mi jako)
još uvijek nije aktivirao svoj mail pa mu ne mogu slati poruke,a ni on meni još ništa ne šalje....
malo sam u krizi...sva sam na iglama...plače mi se...jučer legla u krevet i dobro se isplakala...bilo mi lakše....
malo sam se potajno nadala da će me moožda dočekati kakav mali mailić danas kad dođem s posla kući,ali ništa :(

eto..imam dojam da će mi bit lakše ako vam se izjadam jer vi to razumijete kako je....

stalno mislim kako njemu nije lako,znam da ima puno posla, po moru su..nema signala na mobu,ali čekam taj mail kao ozebao sunce....:(

uh daisy znam kako ti je...to se i nama događalo. isto bi plakala kad bi dicu stavila leć...izdrži, siti se kako će vam bit super kad dođe doma

cure moje ja vam se divim :naklon:

Doda, cim si bila kod njega, znas kako je tesko. Nego, koliko ste dugo zajedno? Mislim da se lakse podnosi dok ste u vezi, ali "sutra" kada dodje do braka i dobijes dijete bice mnogo teze, vjeruj mi. Bar je meni tako.
Ah, ovaj dan, toliko sam praznika provela bez muza, da ni sama ne znam broj. Razlika je u vremenu, a on je trenutno na otvorenom moru, upravo smo pokusavali skyp-om da se cujemo ali puca veza :( Jos uvjek sam online na skypu u nadi da ce on dobiti signal, ali nista :(

Dok sam evo cekala supruga na skyp, pala mi je na pamet jedna blesava ideja :-) Otvorila sam blog za sve nas zene ciji su muzevi, momci na brodu. Naravno, necu imati mnogo vremena da ga uredjujem, pa se nadam da cete mi vi cure pomoci evo linka http://uvijekvedra.blogspot.com/ ko zna, mozda cemo time jedna drugoj pomoci na neki nacin.

navikle smo....teško je jako....
ali izdrži se,što te ne ubije,ojača te :) (tako bar kažu)

jedino pozitivna stavr kad ga nema je da se pošteno naspavam,jer idem rano u krpe. Ovako smo sami tek kasno navečer, i onda legnemo u sitne sate, i budem koma koma neispavana....

još se budimo polomljeni i umorni..izgleda da nam madrac ili nešto ne štima...nakon 15 g valjda je dao svoje....:roll:

ajde, ajde, nemoj nama priče prodavat, znamo mi zašto ste umorni i izlomljeni ....;)

hahahaha...
:lol:
ajde dobro prvih dana,ali nakon 4 mjeseca...treba malo i spavat
:lol::lol:
ja naručila novi madrac,pa budem vidla u čemu je problem...u madracu ili nečem drugom ;-)

Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim.... :)))).....viruj mi.....joooo, znam, tek kada djeca dođu pa kada počnu s pitanjima...

Doda, izdrzi, i mene je billo uhvatilo, zato sam i potrazila neki forum da se medjusobno podrzimo i srecom nadjoh vas :-D
Sinoc sam razmisljala da otvorim blog, pa da jedna drugu podrzavamo i evo sad ga otvorih, pa valjda ce nam valjati :) http://uvijekvedra.blogspot.com/

Citiraj:

---

Doda prvotno napisa

Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim.... :)))).....viruj mi.....joooo, znam, tek kada djeca dođu pa kada počnu s pitanjima...

---

Opa, 4 godine, bravo, bravo. Ja sam sa svojim bila 8 godina u vezi, i evo godinu u braku. :-) Nekad ga zezam kako me uhvatio mladu i naivnu.. :lol: :lol: Ma izdrzi, ovde smo da se medjusobno podrzavamo.

čitajuć post sjetih se nečeg,ajmo napisat kolko koja ima staža?:mrgreen:

mi 15 g...1 i pol hodanja i još malo 14 godina braka

i još uvijek zaljubljena u njega...:heart: (čudom mi se čude svi oko mene:lol:)

mi 15 godina zajedno, od toga 7,5 braka
i mi zaljubljeni, nama se baš ne čude,heheheh

Ah, ja 8 godina veze i evo danas je tacno 14 mjeseci braka. :-D
Nisam valjda jedina sa tolikim stazom zabavljanja . :lol: :lol:

Wooow, bravo bravo, sad ce biti 3g i 3mj da smo zajedno i 2g i 5mj da smo u braku :
)
Nakon 2-3mjeseca veze me zaprosio, vec smo planirali kako cemo se ozeniti po ljeti kad se vrati a onda ja saznala da sam trudna kad je on otisao, eto brzo smo mi sve to. :mrgreen:

I do dan danas ne mislim da sam pogrijesila, mlada sam ali volim ga i znam da zelim s njime ostati do kraja... :zaljubljen:

uvijekvedra :klap: za blog

Citiraj:

---

nahla prvotno napisa

uvijekvedra :klap: za blog

---

E hvala. To sam neku vece otvorila dok sam muza cekala na skyp. :-) Zbog nas zena sam ga otvorila, pa vljda nas bude.. :-)

super ti je blog...

ja još u nervozi.... :(

još 7 dana i mjesec dana je da ga nema,a čuli smo se pred skoro 3 tjedna jednom i to je to...

lagano šizim,ludim,i vrte mi se nemogući scenariji po glavi..mada se tješim da je sve to samo moja mašta..i da mooožda najjednostaviji odgovor je taj da ima puno posla ili da imaju riknuti kompj. sustav koji privremeno ne radi...

ma uh!!! :(

Daisy, vjerovatno im net nije ok...tako se i mom događalo, nisam baš skontala, al to nije kao pravi mail nego neki osnovni, koji se treba obnavljat svako toliko.tako je bar kd njega bilo. onda oni to ne bi obnovili i eto...javit će se , ne brini....siti se da je njemu puno teže nego tebi

znam da mu je teže...to mi neka tantra u životu,da mu jadnom nije lako zaraditi za svih nas. :(

teško mi je kad nemam nikakvih vijesti od njega...
oni imaju svoju mail adresu preko firme,i kad dođe na brod,on je mora aktivirati,tj. poslati meni mail i onda ja njemu mogu slati mailove i dopisivati se.
Drugog načina nema...nemaju internet,ni ičeg.

Poziv preko satelita (mada on izbjegava tako zvati),mailovi i pozivi s moba kad je blizu kraja...to je naš način komunikacije...

Milijun puta na dan prevrtim mail poštu da vidim dal je što stiglo...

baš mi jako fali...stalno mislim na njega :(

e nije tantra nego mantra :roll: mozak mi trokira očito...

Cure da vas pozdravim...ja nisam žena, nego kćer pomorca koja skida kapu svim ženama i djeci tih ljudi! Mojoj mami je bilo iznimno teško s nas troje, nit je bilo mobitela, niti interneta, tate nije bilo po godinu dana, a pisma su bila najveća radost za sve nas...on još uvik navigava, mi smo svi odrasli i stvarno je sve ispalo u najboljem redu, mislim da smo zbog njegovog zanimanja svi jako bliski i povezani...smatram da je ipak njemu bilo najteže...rođendani, Božići, krizme, bolnice....puno toga je bilo bez njega... sad je ipak puno lakše, chatamo skoro svaki dan :-))

Daisy@ nemoj da brines, vjerovatno nema neta. Uskoro ce te nazvati, cuce te se, a ti kada mu cujes glas, imat ces najlhepsi osmjeh.. :-D

imat ću imat...bar se nadam...za sad sam samo :(

strpljen-spašen....

ehhhh....


ej cure,nešto mi palo na pamet.. tko zna, možda su naši m bili i skupa kad na kakvom brodu :)
sve je moguće...hehe..zanimljiva pomisao..

a mi sad tu tješimo jedna drugu :heart:

Evo, da se i ja javim...još nisam žena pomorca, ali sam djevojka, nemam ni djecu još. Možda sam uljez ovdje, ali veže nas isto...čekanje voljenog, dok se s mora vrati kući. Mi ne živimo zajedno (još) pa vjerujem da je i manje bolno kad ode, jer ne ostaje mi prazan dom, ne ostajem s djecom koja me prijeko trebaju...ali vjerujte mi, iako fizički nisam sama, ja se stalno tako osjećam. Pogotovo, čudno je to za opisati, ali ako je neko slavlje, gdje su svi prisutni, mene sve stegne oko srca, tada samoću osjećam najviše, ja bi da je on uz mene, da se naslonim na njega, da me drži za ruku...ponekad imam osjećaj kad je tu, da vidim samo njega, da dišem i upijam samo njega, i tako ga pohlepno želim samo za sebe. sad je već punih mjesec dana na brodu, moram se strpjeti još 3 mjeseca. najgore je ako razmišljam o vremenu, a to radim često...i shvatila sam, iako fizički nije tu, tako je prisutan, pa stalno mislim na njega. kad kupujem neki komad robe, neke cipele, u glavi mislim kako će mu se svidjeti kad se vrati. Uz njega sam prošla i prolazim najdivnije trenutke, kad ode, stalno gledam naše slike i planiram što ćemo raditi kad se vrati. Iako nismo muž i žena, iako ne djelimo isti dom, njegovi odlasci su uvijek gorkog okusa, onaj osjećaj kad znam da ide i onaj kamen u trbuhu, koji se danima ne pomakne. I onaj aerodrom i zvuk aviona koji se kreću po pisti, sve mi je kao noćna mora...ali zato povratak, onaj dugi zagrljaj kad imaš osjećaj da ga nikad nebi pustila, onaj poljubac koji kao da vam je prvi...pobjedi svu daljinu, čežnju...i znaš da se stalno vrtiš u krug, i znaš da će se opet dogoditi njegovo odlazak na brod i čekanje... Sve to znaš i svega si svjesna,ali ga zato voliš i želiš samo još jače.

Drage moje,evo jedna nova ženskica.čitajući vaše postove vidim sebe u različitim fazama. ja i MM smo 10 godina skupa,6 u braku, i on plovi sve to vrijeme.sada nije tako loše,ugovori su mu 2-2,a i dijete nije više tako malo.mogu reći da sam se navikla na život s njim, i na na svoj život bez njega,blizu mi je obitelj i prijatelji,dijete ispuni dan.Uglavom puuno lakše nego prije kad sam ronila suze i satravala sebe zbog njegovog odlaska.možda nije sve dramatično kao na početku ali upravo sam čula njegovu najdražu pjesmu na cmc-u i osjetila toplo oko srca..pozdrav svima:heart:

gracia, skulirana dobro došle
gracia, nisi ti nikakav uljez, meni nema razlike između djevojke i žene... samo da ti kažem, bit će puno lakše kad dođu djeca, bar šta se tiče vrimena, brže će prolazit

dobro došle curke..
sve smo mi žene pomoraca..u svakom smislu...njihove po srcu, a zakon je tu manje bitan.

vrijeme stvarno brže prolazi kad imaš više obaveza...vidim recimo,razliku jedno ili više djece. S jednom išlo je nekako..al s dvije vrijeme ide još puno brže.
Nama preksutra mjesec dana...
još se nije javio...:cry:

noćas mi šogor odlazi..njegov mlađi brat...došao je pozdraviti, a u meni tuga. On je samo brat od mog najdražeg,a ipak osjećam se tužno.

nikome nije to lagan život...

sve se svodi na život prije i nakon odlaska..pa život nakon dolaska...i tako sve u krug...

tko zna kako to ide njima...mi to gledamo s našeg aspekta života...zanima me njihov način razmišljanja...

mom mm-u je dosta teško to objasniti...onda meni bude žao čačkat po toj temi,pa ga pustim na miru.

Zaista nije lagan život,svojevremeno sam imala strahove da će razdvojenost učiniti svoje,da ćemo postati potpuni stranci i to sve zbog toga jer se trudimo što bezbolnije preživjeti rastanke i "prebaciti drugi film".svatko se pokušava nositi s takvom situacijom najbolje što zna.Razlika je u tome što su meni rastanci i odvojenost puno teže padali dok nismo dobili dijete,a njemu je otkad imamo malenu sve teže ići.i što je već jedna žena rekla,oni se ponašaju kao da je doma vrijeme stalo dok njih nije bilo,ali sve se to pregrmi dok ima ljubavi,želje i poštovanja...sad sam se ja raspisala... i još da se nadovežem,mm kakao kaže plovi isključivo radi novaca,navodno mu je dosta i brodova i mora, i da, vječito priča o poslu na kopnu...;-),i ja se nadam da bi jednom i mi mogli živjeti kao i svi drugi ljudi ali kako vrijeme ide,nada je sve blijeđa,ali opet,kažem vam kako sada stvari stoje,sasvm dobro se nosim s takvim životom,još tri tjedna pa je kući:-D tako da sad kujemo planove za njegov odmor

Dobro dosle curke..:-D

Mojeg nema mjesec i 10dana. Smrc.. Ali jos malo pa smo na pola puta... :)

Isto skulirana, i moj muz prica o promjeni posla od kad smo se upoznali, da bi jednom volio raditi doma, ali niti ja se ne nadam previse.
I znam da bi se on tesko naviknuo na puno manja primanja jer od kad zna za sebe plovi..

Daisy :-(
Nadam se da ce ti se uskoro javiti, da je sve ok i da ces se onda malo razveseliti i smiriti...a do tada saljem :love2:

Znam da je taj period najgori, kad se ne može javiti, a nama sto filmova u glavi, gdje, što, kako? Ali, ni oni nikad ne mogu znati kakvo je stanje na brodu, vjrojatno nešto sa signalom, vezom ili kako to već ide. Daisy, izdrži, već će se javiti.
Što se tiče promjene posla, ja o tome niti ne sanjam, a možda će zvučati ludo od mene, ja to nebi tražila od njega. Koliko god nama rastanci i čekanje teško padali, to je njegov život. Za taj život se odlučio prije nego smo se upoznali, njemu je more u krvi, nije to samo radi dobre zarade, to je nešto više, neka neobjašnjiva sila u njemu. Ja sam njegova potpora u svemu, pa tako i u tim bolnim odlascima.
Često me znaju pitati hoće li on prestati ići na brod, zašto ne pronađe neki posao doma,razmišlja li o tome, kako izdržim, kakva nam je veza kad smo razdvojeni....????
Ne razumijem zašto njih to muči, zašto oni doma ne pronađu bolji posao, nego rade poslove koje ne vole i stoje sa svojim ženama i svi nezadovoljni, izdržim bez njega zato što ga volim, zato što vjerujem u nas iako smo daleko.
E, Skulirana, tako i moj...dođe doma, i onda priča o brodu :) Ali kažem vam...to mu je u krvi i ja to neću i ne želim mijenjati.

moj je tip pomorca da mu mora dosta...on kad mora poć, živčani već prije nego je otišao..ali je svjestan da takve plaće doma ne može imati..
ja sam prihvatila njegov posao kao takav,jer ga je odabrao,i imao prije nego smo se mi i sreli,i to je bio njegov izbor koji ja poštujem...uvijek ću mu biti potpora i stajati uz njega,ma što on smislio za dalje..jer ga volim.
i moj posao nije baš lak..mene nema svaku 4 noć,imam smjene,djeca su tu,treba ih čuvati,srediti,ako su bolesne,bdjeti nad njima po noći,a ja najčešće radim... sve to ima svoj danak.
zahvalna sam na svekijima,bez kojih bi mi život bio daleko više kompliciran. Ovako štimamo nekako.

Danas mu je mjesec dana.....

još ništa....al trpim,i nadam se.

Dobro dosle cure :-D

Daisy@ kako si?

E hajte cure malo da oraspolozimo Daisy@ , ipak sve znam kako je kada nam se dragi ne moze javiti.. Evo jedan smijesan link za Daisy@ http://www.youtube.com/watch?v=BFC_P...eature=related

Pratim temu i samo da se prijavim u klub :-)
MM danas dolazi i jedva cekam. Trebao je jucer , ali, naravno, komplikacije pa smo cekali jos jedan dan.

Mi smo skupa 13 godina (3 u braku) od cega on plovi 12.
Bilo je ugovora 4-2, 2-2 i sada smo na 1-1.
I ne znam, s jedne strane smo se naucili na taj nacin zivota, a s druge strane imam osjecaj da nikada necemo to bas do kraja prihvatiti ( u smislu da smo bas ok onaj dan kada on odlazi).

Isto skulirana, slazem se s tobom, iako meni vrijeme puno brze prolazi od kad imamo klince, njemu je puno teze otici.

I same znate sve pluseve i minuse tog zanimanja i za njih i za nas i za cijelu obitelj, ali tako je kako je.
Gledajuci kakva je situacija u nasoj zemlji, sretna sam sto ima taj posao. I koliko god bi mi voljeli da se zaposli kod nas, s obzirom na stanje u RH, nazalost mislim da to nece biti tako brzo.

MM je to struka, ali brat mi je silom prilika otisao na brod. Kao i puno njegovih prijatelja. Tako da mi se sve vrti oko ispracaja i doceka.....

Danas docekujem.......:zaljubljen:

Puno pozdrava cure i drzite se!

:love: hvala uvijekvedra :heart:

a eto..ide nekako...još ništa novog,čekam,čekam i čekam:cekam:

ovih dana bi trebali doć u ameriku (po nekom mom proračunu) pa se nadam kakvom pozivu s moba...

barem je plaća došla,ako ništa drugo...
u poslu sam,majstor mi farba cijeli stan,ja na radnom go,pa imam posla da ne mislim na svašta.

volim obavljati ovakve poslove dok ga nema,da ga s tim ne opterećujem kad je kod kuće....

jeste vidle,čitam u novinama da ona norveška firma Gearbulk otpušta europljane i da će uzet samo filipince:roll: oko 200 naših je na toj firmi...
to sve poludilo...

al brzo će se predomislit..kao režu troškove..samo neka daju..kad im dođu filipinci i nabiju štete na rodovima,onda će vidjet dal im se isplate manje plaće filipima,ili malo veće našima ali će brod ići bez stajanja...

mimi25 uživajte! to su najljepši trenuci....:heart: