Printable View
M. courage, nisam mislila na nista spektakularno. Komentar je isao u pravcu toga da su okolnosti bile takve kakve jesu....ratne i poslijeratne situacije, kasnije komunizam, socijalizam. I u takvim nekakvim okolnostima ja jednostavno vidim da su se zene sa svojom pricom o pravima dobro uklopile u tadasnju situaciju vise nego to da su feministkinje nesto bogzna sta puno postigle. Da ih se tada nije vidjelo u odredjenom svjetlu i konktekstu, ne bi one nikakva prava dobile. Razumijes?
Ovo više nije tako, naprotiv, FF je prilično feminiziran i u profesorskom i asistentskom kadru. Pročelnici se biraju po redu doktoriranja, a u zvanjima se napreduje onako kako se zadovoljavju uvjeti za izbore u zvanja, bilo muško bilo žensko. Što se tiče dekanstva, to treba i htjeti - to je administrativna, a ne stručna pozicija. Osobno je se ne bih nikada prihvatila, ali sam sigurna da će i nju uskoro preuzeti žene.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
U vezi s temom, za mene je sreća u ravnoteži između obiteljskog života i posla. Nikada ne bih odustala od posla za koji sam se školovala i koji me raduje. Ne sviđa mi se kad se na ambicije žena gleda kao na nešto loše, što djeci nešto oduzima. Ambicija je nešto u čovjeku što ga potiče na rad i na osobni napredak. U mom slučaju, djeci bi bila oduzeto mnogo više kad ja ne bih radila, jer bih bila nezadovoljna i to bih neminovno prenosila na njih. Mislim da sam ovako puno bolja mama. I nalazim puno vremena za djecu, iako sam radoholičar. Slažem se sa svima koji kažu da djeci treba vrijeme, a ne "kvalitetno vrijeme", fraza koja najčešće znači samo ispriku za nebavljenje djetetom.
Mislim da čitavo društvo mora voditi računa o tome da se ženama omogući ta ravnoteža, a ne da čitav teret posla i majčinstva padne na njihova leđa i da se moraju odlučivati između toga dvoga. MC govori o masi školovanih i obrazovanih žena, a i ja mislim na njih i mislim da se njihova kreativna energija treba sačuvati i na jednom i na drugom planu. Moja mama, koja je dugo bila doma s tri kćeri to smatra svojim izborom, ali nipošto ne bi htjela tako nešto za svoje kćeri, zanimljivo. Ne znam kakav će biti izbor moje kćeri, podržat ću ga u svakom slučaju, ali ću joj nastojati osvijestiti sve posljedice jednog ili drugog izbora.
Razumijem žene čiji je izbor drugačiji i mislim da je to njihovo pravo. Samo, one moraju biti svjesne da im vrijeme u struci prolazi i da se propušteno ne može nadoknaditi. Imam vrhunski obrazovane prijateljice (doktorat znanosti) koje sada sjede doma i prelistavaju časopise za uređenje kuće dok su im muž i velika djeca negdje za svojim poslom.
da se nadovezem na originalni post, svaki covjek radi svoj izbor, i vazno je da se ti osjecas zadovoljna svojim izborom. ako mislis da je vazno biti s klincima dok su mali tako da kucanstvo funkcionira ok, i imas ekonomske mogucnosti za to, onta furas tako bez obzira kaj tvoje (prijateljice) njemice misle.
zivotna slagalica se naravno moze rijesiti na razlicite nacine, zavisno kakva je potpora drzave..
toga su se vec neki clanovi dotakli, ja mogu dodati kako se to rijesava u svedskoj, gdje ja zivim. roditeljski dopust je relativno velikodusan, 1g i 3 mj placenog dopusta, s time da imas zakonski biti kod kuce do 1,5 godine djetetove starosti, i vecina to tako i radi, s time da se roditeljski dopust moze dijeliti izmedju oca i majke i zeljnom omjeru, obicno ocevi koriste 3-4 mjeseca.
sistem za zbrinjavanje djece je kvalitetan i dobro izgradjen, i za djecu predskolske dobi, ali i za djecu skolske dobi, tako da vecina roditelja odabire taj nacin zbrinjavanja djece dok oni rade, uz to da ih vecina skrati radno vrijeme, najcesce majke, a cesto i otac i majka u obitelji zajdeno (roditelji imaju pravo na skraceno radno vrijeme do djetetovih 8 godina zivota, i poslodavci, pogotovo veci su relativno velikodusni)
mi ulazimo isto tako u mainstream i radimo kao i vecina. meni je prvenstveno nezamislivo ostati kod kuce radi vlastite ekonomske nezavisnosti, biti ekonomski ovisan o nekome drugome ne dolazi mi u obzir (a i mome muzu), tako da se i zivot ravna prema tome.
oboje pokusavamo doprinijeti ekonomski i oko ostalih stvari sto su potrebne da bi kucanstvo s cetvero djece funkcioniralo...
Mislim da se puno toga u ovoj raspravi svodi upravo na ovo sto je Zdenka napisala. Ako ne uskocis na vlak sad odmah, niti neces. A to stvarno jadno. Da ja moram pod svaku cijenu na posao jer cu inace propustiti ko zna sto, pa vise necu biti konkurentna. A to sto ce djeca propustiti mozda jos i vise se uvijek umanjuje upravo tim da bi majka izgubila eventualnu i mozebitnu karijeru. I bas su mi uzaludne ove rasprave, da budem iskrena, nisam ni jednu dosad dozivjela kao nesto konstruktivno.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka, drago mi je što imaš ovakvo iskustvo. :) Na mnogim odsjecima to nije tako kako pišeš ni što se tiče izbora pročelnika ni što se tiče izbora u zvanja, znam iz prve ruke, ali nisu to stvari za otvorene forume (a ni za ovaj topic). U pravu si, dekanstvo je prvenstveno administrativna funkcija, no nemojmo se zavaravati da sa sobom ne nosi prestiž i moć. Ogroman broj sveučilišnih profesora sve bi dao da im barem jedan dekanski mandat obilježi karijeru i sve dok se taj posao promatra kao prestižan i moćan, većina će dekana biti muškarci.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
S većinom tvog posta se slažem, osim s pesimističnim stavom da se propušteno ne može nadoknaditi. Mislim da može, a u inozemstvu već dugi niz godina postoje i posebni programi za pomoć ženama koje se žele vratiti u profesionalni svijet nakon što im djeca odrastu. Na natječajima za posao takve žene često imaju i prednost po principu pozitivne diskriminacije. Naravno, uz infrastrukturnu podršku, potreban je i trud same žene - ako je godinama listala časopise, morat će iz temelja promijeniti životni stil kako bi dostigla ono što se cijeli niz godina događalo u struci, ali uopće ne mislim da je nemoguće.
Vidiš, po prvom pitanju sam pesimist, a po drugom optimist. :)
Bojim se da je kod nas vecini u glavama recenica "sama si je kriva".Citiraj:
Sanja prvotno napisa
I meni se čini da je tako, pogotovo kad znamo statistiku (opet te statistike :roll: ) da su žene iznad 45 godina skupina kojoj je u slučaju nezaposlenosti najteže pronaći novi posao.Citiraj:
marta prvotno napisa
Međutim, postoje brojne građanske inicijative i ženske nevladine udruge, pa neka se pobrinu za promjenu i stava i zakona. Do svake promjene dolazi se polako i teško, ali do svake se na kraju (ako se želi) i dođe. :)
(Pada mi na pamet da bi takva vrsta skrbi o ženama mogla proći pod nekakvo usklađivanje s EU?!)
Sanja, potpisujem svaku rijec.
ja ću opet ponoviti svoju tezu da bi trebalo izjednačiti godine za odlazak u penziju žena i muškaraca, a nama dati tih pet godina sad, kad nam više trebaju. :/
a majoslava, što reć nego - kod vas je kao u švedskoj :mrgreen:
Sanja, nije to stvar pesimizma ni optimizma nego činjenica.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Što se tiče prvog, samo zbog preciznosti, reći ću da trenutno od 27 odsjeka na FF-u, 15 ima žene pročelnice, a da ne nabrajam profesorice, docentice, asistentice, koje također čine većinu.
Što se dekanstva tiče, sigurno da mnogi gledaju tu poziciju kao poziciju moći, ali ti mnogi su oni kojima baš nije previše stalo do struke. Oni koji vole struku bježe od činovničkih pozicija kao vrag od tamjana. To je posao koji od tebe traži da struku na dvije godine staviš na led, a za dvije godine gdje si?
Što se tiče drugog, ne kažem da se žene iznad 40 ne mogu zaposliti, ali u njihovi su vršnjaci već jako pobjegli naprijed, primjerice u mom poslu napredovali u zvanjima, osvojili pozicije, napisali knjige. Stvari su takve kakve jesu; ako se u struku uključiš kasno možeš ostati samo na margini. Naravno, ukoliko se uopće možeš uključiti, jer je tržište rada u znanosti neumoljivo, u Europi daleko neumoljivije nego kod nas.
Ponavljam, nema tu dobrog i lošeg izbora, jer svatko bira za sebe. Ali svaki izbor ima i svoje posljedice kojih treba biti svjestan.
xCitiraj:
Ponavljam, nema tu dobrog i lošeg izbora, jer svatko bira za sebe. Ali svaki izbor ima i svoje posljedice kojih treba biti svjestan.
Joj, Zdenka, ovo si toliko ružno rekla da sam izgubila volju za sudjelovanjem u razgovoru. :/Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Nema veze sa Zdenkom, ali X. Ja sam je izgubila davno. Odmaknuli ste od teme skroz.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Ja sam unutra i znam da je to istina.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
I ja sam unutra, a istina nije samo jedna. ;)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Slažem se, nije samo jedna.
ej, zdenka, pa sanja ti je šefica :mrgreen:
Nije. 8)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ne, nisam. :)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
XCitiraj:
marta prvotno napisa
Ja sam imala i volju i želju ostati još doma sa djetetom - ostala sam do druge godine - a i financijski bi izdržali; ali sam znala da mi je ako to napravim - prošo voz. I ovako sam i na svom bezveznom poslu bila odbačena kao stara krpa nakon dve i pol godine izostanka. Ja sam, doduše, kasno i rodila (ali to sa druge strane znači da sam imala dugačko radno iskustvio, no to nije pomoglo). Npr. i moja prijateljica koja je nekoliko godina ostala sa djecom kod kuće je nedavno počela raditi jer misli da joj je zadnji čas, da ju za koju godinu više nitko neće htjeti zaposliti (niti uz dobre preporuke koje ima ;) )