sad mi je već dosta

Uh..... ja nemam osecaj da otupljujem, ali mi svakako fali neke akcije. Moram pod hitno da naucim da vozim.
U stvari nama samo fali lepse vreme jer onda ja izlazim iz kuce u 9.00 a vracamo se u 18.00.
Tako da dok je zima kuca mi je koliko toliko odrzavana i ima rucka, a kad sine sunce..... ne stizem nista.
Kad sad ovako procitam, bas nam je lepo ovako, uzivam u detetu maksimalno, ukljucujem je u kucne poslove tako da sve stignem da napravim, jedino mi fali citanje. I ja sam prelezala trudnocu i nacitala se knjiga a sad mi to bas nedostaje.
Volim svoj posao i jedva cekam da se vratim, ali kad pomislim u kakvu cu masinu tada da upadnem (vrtic-voznja sa jednog kraja grada na drugi-dolazak kuci u 18.00-ja ne mogu da izostajem sa posla ako se dete razboli-kuvanje nocu-prekratki vikendi) dodje mi zlo...

Mmmama, zasto ti je nemoguca misija izaci sa svo troje djece? Meni je u pocetku bilo malo nezgodno, ali kasnije se nekako ispraksiras i ne bude toliko naporno. Meni je u pocetku dosta pomagalo nosenje u marami; najmladju u maramu, starijima svakoj po ruku i sve ok. U ruksak natrpas sve sto ti je potrebno i izadjes s curama u setnju. Ako najmladja hoce u kolica, i to je super opcija. Ne zelim te ubijati u pojam s onim izjavama da je sve u glavi, ali kad kazes sebi da nesto mozes i da nije frka, kad isplaniras sebi svakodnevicu bez da te zbunjuju eventualne prepreke (usputno cendranje, plac zbog ovoga ili onoga, moranje na wc usred setnje, glad, zedj, netko se smokrio, neposlusnost, lose vrijeme .......)sve nekako ide lakse. Barem je kod mene tako. Bez obzira koliko je nekad nezgodno, uz muzevo radno vrijeme bi i ja i djeca bili osudjeni na izlaske vikendom. Ne pada mi napamet tako zivjeti.
Sto se zatupljivanja tice, ja sam uvijek za isprobavanje kojekakvih opcija prije odluke o slanju djeteta u vrtic. Ne zelim biti bezobrazna kad kazem to, ali mi se takva odluka cini kretanje linijom manjeg otpora. Izmedju pucanja po savovima i dosadne svakodnevice u stanu i davanja djeteta u jaslice postoji jos puno, puno toga. Valjda je najteze napraviti prvi korak.

Početak je uvijek težak. Bez daljnjeg. I sada mi je ponekad čudno kako neke stvari više ne stignem :mrgreen:
Moja cura ima dva i pol mjeseca i mislim da smo se za sada zaista super snašle, a same smo kući baš cijeli dan i nemamo baš puno pomoći drugih...

Kad se sjetim da nas poslije ove zime čeka lijepo proljeće presretna sam :D

Jos malo...Sto se moje situacije tice, najteze mi je u ovom periodu organizirati neka druzenja. Koliko god to nevjerovatno zvucalo. covjek bi pomislio kao zima je, svi su doma, ovo ono.....medjutim, nikome se nigdje ne ide, nikome se nista neda.....ja uglavnom zavrsim na kraju s djecom po igraonici, odemo u park ako nema kise, u najgorem slucaju setamo okolo i sl.

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Ja se vraćam na posao s drugog porodiljnog za manje od tjedan dana... Koliko god mi je teško i nezamislivo što neću biti s P. cijele dane, toliko se veselim što ću napokon biti među ljudima i razgovarati i o drugim temama osim sadržaja tanjura ili pelene.

Ali pomalo i strahujem... Totalno sam poglupavila i nazadovala, imam osjećaj, i ne znam kako ću se snaći na poslu...

---

Zar već nazad na posao???
Ko da je jučer bilo kad si rodila!

Kako vrijeme leti!

:love:

---

Da, zamisli!

A i vama stiže pojačanje, vidim :D
Jupiiiiiiiiii :D

Sorry na offtopičarenju, nisam izdržala!

Ne mogu zasad zamisliti da iziđem sa sve tri curke jer beba ima dva mjeseca, srednja 21 mjesec i nezaustavljiva je, a najstarija ima 4 godine - kako ću trčati za starijima (tj. za srednjom) dok vani dojim bebu? Danas smo bili vani svi (MM, ja i 3M) i dojila sam bebu 3-4 puta, a za srednjom kćeri trčao je MM. Ne znam, Zorana, kakva je dobna razlika među tvojom djecom, je li isto tako mala kao među mojom? Ako je, imam puno pitanja :-)

I meni je draže potrpjeti 4 zida nego dati dijete u jaslice prije nego mora ići. Nije stvar u prilagodbi na jaslice, nego u bolestima. Čak i kad su to "samo" viroze, draže mi je da ni njih nema.

Moja najstarija ima sest i po godina, srednja ce uskoro 4, a najmladja ce uskoro napuniti 18 mjeseci.
Mene je stvarno marama spasavala dok je najmladja bila skroz mala. U marami moze dojiti kad god hoce, a ruke su relativno slobodne za lovljenje ovih mladjih. Mozda mozes pronaci neki parkic koji nije problematican za manju djecu, npr. da mozes nesmetano podojiti bebu bez straha da ce netko otrcati na cestu i sl.
Sto se tice setnji, tu mi je bilo malo gadno jer je valjalo starije cure nauciti da se po cesti ne trci, da mi moraju u odredjenim situacijama dati ruke, kad kazem da se krece kuci, da se krece bez pola sata uvjeravanja i kreveljenja itd. (pisala sam ja vec o mojoj J. i njezinim biserima u ponasanju) Nije uvijek bilo jednostavno, ali meni osobno puno draze nego citavi dan biti u stanu.

Natasa, molim te mozes li mi reci koji je to vrtic u SA kojim si tako zadovoljna? Hvala i pozdrav svima

evo i ja bi se prijavila: ...da mi je dosta!
inace sve mucenicki podnosim, pa mi se MM vjecito "divi" (bolje da se ne divi, nego malo pomogne bez psovanja i deranja :x ), ali ima dana, kao ovaj danasnji, da bi mogla puknut od bijesa i dosade i umora! veliki je naporan skroz, ali ga razumijem, jer je dosla mala seka koja nonstop ciki (i nocu, pa sam ja totalno neispavana) i trazi moju paznju, a za njega ne ostane puno vremena niti volje ni zivaca. pa pocne tuci seku, pa opet ne valja....ma znate i same.
a ja mama - gdje je ostala/nestala ja "zena"?- se samo izugib u svemu tome i na kraju dana ostane prljava i iscjedena krpa. :(

i uz to sve imam griznju savjesti jer sam, naravno sama sebi, grozna mama!!!

Ivana, normalno da se osjećaš kao iscijeđena krpa, imaš bebicu staru mjesec dana koja stalno papa i jednog dvogodišnjaka. Teško je, znam. Između mojih je razlika malo više od tri godine, a isto je u početku bilo zeznuto. Cura sada ima 5 i pol mjeseci i puuuuno je lakše. Puno je zainteresiranija za okolinu, nađem vremena za igru s malenim, ona se stalno smije, guguće,..., uhvatili smo neki ritam i svi smo nekako došli na svoje. A na samome početku sam imala 1001 pitanje - kako ću ovo, kako ono... Poanta je u tome da će s vremenom biti lakše. A fizički umor...će potrajati još koju godinicu, najmanje :mrgreen: . Kad ti je teško, izbaci to iz sebe, izjadaj se, odi u kratku, žustru šetnju (meni UVIJEK pomogne), ma radi sve ono što te, makar nakratko, može opustiti, pa bilo to i 15 minuta. Drži se :love:

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Prokletstvo danasnjih majki. :/

---

Slažem se. Evo, otkad sam stigla u novu kuću gledam malo svoje susjede od kojih su mnoge SAHM, i ne djeluju frust, a onda skužim da su sve jedna drugoj rodice ili kume, da si šalju djecu kako kojoj zatreba, svaki čas neka na kavici kod druge, sve sličnog zaleđa i životnih priča. I onda skužim koliko je neophodna ta potpora zajednice da bi majka mogla zadržati živce i volju. Ovdje baš vidiš na djelu onu da je za odgojiti dijete potrebno cijelo selo i kako to stvarno dobro funkcionira kad imaš "svoje selo". A puno (većina?) nas u današnje vrijeme toga nema.

---

X

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Sto se zatupljivanja tice, ja sam uvijek za isprobavanje kojekakvih opcija prije odluke o slanju djeteta u vrtic. Ne zelim biti bezobrazna kad kazem to, ali mi se takva odluka cini kretanje linijom manjeg otpora. Izmedju pucanja po savovima i dosadne svakodnevice u stanu i davanja djeteta u jaslice postoji jos puno, puno toga. Valjda je najteze napraviti prvi korak.

---

Nije lako, ali se isplati. Meni je počela dolaziti cura na tri sata, tri puta tjedno, 25kn/h dok se moji ne oporave - odradili smo mega seriju viroza, gripa i sl. tako da mi je vrtić barem još tjedan dva :evil: . Nakon toga će nam uskakati tu i tamo, da mm i ja konačne nekud mrvu klisnemo na kratko i sl. Meni jeto nakon tri mejseca bolovanja u stanu spas. Vidim svijetlo na kraju tunela :saint:

:*

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ja se stvarno pitam neke stvari kad vidim koliko vas je, navodno, otupilo i oglupilo na porodiljnom. A eno, na onoj drugoj temi ispalo da je prava pjesmica biti doma s djecom po citave dane. Ispada da ni moj prijedlog o financiranju kucanica ne bi vecinu zadrzao doma. :mrgreen:

---

X

sve divno krasno, ne odvajam se od djeteta nikad, uživam u njemu 100%.....
da baš...


i onda oglupavim zato jer se družm i prićam samo s djetetom/djecom?!

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

sve divno krasno, ne odvajam se od djeteta nikad, uživam u njemu 100%.....
da baš...

i onda oglupavim zato jer se družm i prićam samo s djetetom/djecom?!

---

Pa to ne pišu jedne te iste osobe... :mrgreen: Samo se tako čini zbog vrste komunikacije.

nađe se tu i tamo i ista..... :/
al nema veze,

najvažnije od svega jest ne se zatvarat u kuću, i samo biti doma,
treba ići van, prošetati, popiti kavu, popričati s nekim, pročitati novine,
ma bilo kaj, s djetetom ili bez njega...
svakome bi dojadilo da je samo među četiri zida zatvoren....

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

nađe se tu i tamo i ista..... :/
al nema veze,

---

A, da, ali treba uzeti u obzir da se perspektiva pojedinca mijenja ovisno o meteorološkim prilikama, pms-u, boleštinama u djece i tome slično :mrgreen:

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

najvažnije od svega jest ne se zatvarat u kuću, i samo biti doma,
treba ići van, prošetati, popiti kavu, popričati s nekim, pročitati novine,
ma bilo kaj, s djetetom ili bez njega...

---

Potpuno se slažem, ali ako pročitaš neke od postova o životu u gradu i(li) u selu, vidjet ćeš da nemamo svi takvih mogućnosti, ili barem ne bilo kad.

e pa ja živim na selu, i to malom,
pa daj mi reci dal imam ja veće mogućnosti od nakoga tko živi u gradu?!
Pa sam ipak doma sa svojom djecom, ne radim, oni nejdu u vrtić...
a ipak imam ispunjen dan raznim aktivnostima u kući i van nje (pod to nemislim na neke poslove...) već sve vezano uz djecu a nije mi svega dosta, i lijepo mi je, zadovoljna sam...

treba se samo snaći malo,
pa neće ti nitko doći doma i tebi organizirati dan da tebi nebi sličajno bilo dosadno....

ali opet nije svako dijete i nije svaka majka ista - ono sto je kod tebe dobro rjesenje, kod mene uopce ne mora funkcionirati. zato smo ovdje da se 1. izjadamo, kad nam zatreba (nismo uvijek nesretni s nasom djecom biti kod kuce) 2. razmjenjujemo iskustva 3. pomognemo 4. utjesimo i 5. ubijemo monotoniju u virtualnom drustvu!
:)
meni eto danas vec lakse nego jucer, samo zato sto sam imala posjete!

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

treba se samo snaći malo,
pa neće ti nitko doći doma i tebi organizirati dan da tebi nebi sličajno bilo dosadno....

---

Ispravite me ako griješim, ali mislim da većina nas nije pisala o dosadi kao takvoj, nego o tome da se, iz kojega god razloga, ne osjećamo dobro u trenutnoj situaciji. A uz to postoje žene koje ostajanje kod kuće s djecom jednostavno ne ispunjava, ma koliko si zabave pronašle.

Ivana je uostalom sve lijepo rekla. :*

Inače, moram priznati da je i meni malo "krenulo", ali možda zato što se spremam za ogroman ispit, a i dobila sam zanimljiv prijevod za napraviti, pa sam barem intelektualno malo živnula.

Ivana, Argenta - sve stoji. Ma naravno da smo danas lude jer smo doma, sutra presretne i tako u krug - kao i na poslu u ostalom - jednom bi dao otkaz taj tren, a sljedeći put misliš da nema boljeg - hoću reći da jadanje ili slavljenje na forumu nije neki dokumentarac. Samo bih htjela da ljudi odlučuju na osnovu informacija - čini mi se da je ta propaganda da je vrtić odgovor na sve malo predaleko otišla. Voljela bih da se osvježe podaci o drugim opcijama i iskustvima - to svi u jaslice, vrtić, škola, posao do penzije mi je palo preveč uravnilovka. Nit su sva djeca ista, niti zanimanja, životne okolnosti, a bome ni vrtići i uvjeti u njima. Uostalom ista stvar kao i s prirodnim porodima, dojenjem - bitn oje da ljudi imaju sve informacije i podršku - onda možemo govoriti o tome da su stvarnoi nešto izbabrali.
Ima gomila klinaca koji nemaju posebne potrebe u klasičnom smislu i mame naravno ne mogu dobiti status njegovateljica, ali su itekako osjetljivi. Tada je nagore da imaš samo dvije opcije ostati doma i ostaviti posao ili prisiliti dijete da hvata ritam kad mu ne ide, a možda će za godinu, dvije, tri sam ojačati imunološki, psihološki - kako god. Tako samo "hranimo" gomile stručnjaka umjesto da nam je omogućeno da se fleksibilno brinemo o svojoj djeci kako je zaista potrebno, a ne po nekom nepisanom pravilniku.

u potpunosti se slazem s tobom!
ne znam tko je bio pisao (isto na ovom topicu) da uistini treba cijelo selo za odgoj djeteta, u smislu da se majci/ocu pomogne, a ne da oni sami nisu sposobni za to!...imali bi dakle "cijelo selo opcija", kakao kada odgovara i pase, a u nasem drustvu imas samo dvije opcije ili vrtic za dijete/posao za roditelje ili svi skupa doma.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

... Voljela bih da se osvježe podaci o drugim opcijama i iskustvima - to svi u jaslice, vrtić, škola, posao do penzije mi je palo preveč uravnilovka. Nit su sva djeca ista, niti zanimanja, životne okolnosti, a bome ni vrtići i uvjeti u njima.

... Tako samo "hranimo" gomile stručnjaka umjesto da nam je omogućeno da se fleksibilno brinemo o svojoj djeci kako je zaista potrebno, a ne po nekom nepisanom pravilniku.

---

Na ovo posebno veliki X.

Ajme, kao da čitam sebe čitajući sve ove komentare. Dijete će mi skoro 2 godine. Bila sam pri kraju faksa kad sam zatrudnila, sada pišem diplomski i uskoro ću tražiti posao.
Koma mi je. Oglupavila sam totalno. Sve si mislim da mi je badava taj fax kad više ništa ne znam. Nisam u stanju sročiti normalnu rečenicu (obično je u pitanju krivi padež ili poredak riječi u rečenici, a najbolje je kad isprevrtam slogove u nekoj riječi: npr. umjesto "kupaona" kažem "kunaopa" :lol: ).
A dijete je u fazi "neeeeeeeeeećuuuu". Prođem kraj njega, ne moram ga ni pogledati, a on viče "neću, nećuuuu". Čak zna govoriti isto i dok spava :( Stalno, ali doslovno stalno me vuče za ruku. Ne dao Bog da sjednem ili čučnem, a ne, ne, odmah me vuče i krene cendrati. A ako legnem i zaklopim oči (da bi se možda i on malo umirio), odmah krene "a ne, neeee" i gura me, vuče. Kad čitam nešto, dojuri mi u krilo i unese mi se u facu i kaže "Sta je?" pa se moram i ja naceriti koliko mi tada bude smiješno. Danas sam morala pola sata plesati uz Trešnjevačke mališane, jer je odmah krenuo negodovati ako sam sjela. Pa da budem domišljata, krenula ja vježbati uz tu muziku, a on me imitirao :lol:
Ide u jaslice, ali je bolestan. A mm će za 2 mjeseca dobiti otkaz i užasno me frka. Više ne znam što bih. Moram diplomski ubrzati (a ne mogu ga pisati dok je dijete doma: budi se u 6, spava jednom oko 2 sata- ja dotle kuham ručak, a zaspi između pola 9 i pola 10, a ja tada krepana), a nemam pojma kolika je mogućnost sad u ovoj krizi naći posao. Jednim dijelom žudim za poslom, a drugim me strah jer se osjećam užasno otupljeno i nesposobno, a moram jer nas nitko neće imati prehraniti. Samo mi se želudac svakodnevno isprevrće više puta od te pomisli. I još kad pomislim da bih htjela još jedno dijete: kad i kako, nemam pojma; a i sve mi se čini da to neće biti moguće :cry:

ja sam totalno skrenula! doma sam vec 2 i pol godine i to sa dvoje malih :lol: . preselili smo se u dalmaciju, tako da se tu jos dodatno borim sa privikavanjem na "drugciji" mentalitet. mm radi samo 2-3 dana u tjednu (hvala Bogu), ali isto tako nikog svoga na vidiku. moji socijalni kontakti odvijaju se iskljucivo preko tastature (ajme, ne smijem ni misliti o tome).
sve to skupa me bacilo u teski bad jednoga lijepoga dana kad je mm trebao odrzat neki prikladan govor na temu holokausta. ok, mislim za sebe da sam i obrazovana i elokventna, ali mene je ulovila tolika panika sto cu, ukoliko me netko samo i priupita nesto o toj temi. ja sam cijelu jednu noc cackala po netu i citala sve i svasta jer sam se osjecala kao zadnja budala koja vise nema nista u glavi. apsolutno imam osjecaj da sam zatupila, otupila i poblesavila.
sto se tice mogucnosti zaposljavanja 0% jer nemam kome ostavit klince na cuvanje (vrtic u nasem malom slikovitom mjestascu radi samo do 13:00, a ovdje su svi tako materijalno potkovani i nema krize na vidiku, tako da nikome ne treba neka dodatna zarada i stres, pa tako nista ni od tete cuvalice).
sad sam si dala oduska, pa prije nego odem u krevet idem malo na google earth da vidim kako je na maledivima :mrgreen: