Biste li se umješali?

anemona - naravno da bi u obje situacije reagirala - u prvoj situaciji bih prisla mami (i ja sam trudna 8mj i nosim malog od 1,5g od vrtica do doma kad MM zaboravi ostaviti kolica u vrticu) - mislim, ak je sposobna izaci van (znaci nije na nekom strogom cuvanju trudnoce), onda ga moze malo i ponositi, bez obzira koliko joj tesko bilo :evil:

a zbog druge situacije sam skoro dobila s daskom od klupice po glavi jer sam se umijesala :shock: sva sreca pa je frendica bila dovoljno prisebna da me odvuce, jer kad mi se zacrni pred ocima, mislim si da bi mogla i Filipovica savladati :lol:

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Ovaj mali stalno plače. Pogotovo za spavanje. I gazdarica kuće gdje živimo ih je upozoravala zbog buke i metoda koje imaju pred klincem. Ne mislim da ga tuku, al da ne znaju za tješenje, ne znaju.

Grozno je to slušati. Nekad mi je too much.

Uvijek sam se pitala da li se treba umješati, al bolje da ja ispadnem glupa nego mali u masnicama.

---

Ne mora značiti da ne znaju za tješenje.
Imam jednog urlatora koji često vrišti i baca se na pod.
Sada je u toj fazi i znam da to prema van jaaako grozno zvuči.
Nikada nisam digla ruku na svoju djecu, ali ipak bi možda netko mogao steći dojam da ih zlostavljam jer to urlikanje je stvarno užasno...
Eto, moje viđenje je da kod takvih stvari treba biti oprezan.
Možda nije sve tako kako ti se čini...

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

No kako bilo, mislim da je važnije to da je ta mama vješala veš dok je mali plakao i urlao kako ga boli.

S tim se nikako ne slažem. Ja bih ga ipak pokušala makar zagrliti.

---

to su različite "metode" odgoja.
ili obiteljska pravila.
ili naslijeđe.
možemo to svakako nazvati.
možda se njoj ne sviđa način na koji bi netko odmah prigrlio i tješio dijete. možda bi mislila da tako odgajamo "mlakonje" i "cendravce".

ok mi je reagirati ako postoji i najmanja sumnja na zlostavljanje/zapostavljanje.
ali, kako će majka voljeti svoje dijete... to bih prepustila njoj.

[quote="apricot"]

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

ok mi je reagirati ako postoji i najmanja sumnja na zlostavljanje/zapostavljanje.
ali, kako će majka voljeti svoje dijete... to bih prepustila njoj.

---

Naravno da prepustamo svakome da voli svoje djete kako hoce.
Ljubav je brižnost i suosjećenje. Puštanje da dijete urla to nije.
Uostalom mislim da smo se odmakli od teme.

Krivo sam citirla. Cititano je Apri ne ja. :oops:

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

ovima koje ne bi reagirale....

zamislite da se mama npr. (ne daj bože) poskliznula u kupaoni, udarila glavom - i u nesvjesti je... dijete urla, a vi se ne bi miješale...

i ne, ne vjerujem da je urlanje dio "karaktera" djece.

---

aleluja

hvalasorc, TO sam htjela reći.

Uostalom i moj urla. Kad mu dodje. Al brate mili nisam pala u kupaoni i udarila glavom pa da ga ne idem smiriti.

ja se samo nadam da su moji susjedi više kao LeaB.

---

Potpisujem, posebno zbog ovog zboldanog.
Meni nije normalno da dijete urla dulje vrijeme, skoro svaki, svaki drugi dan, a da nije, ne daj Bože, opečeno.
I slažem se, Lea, ljubav nije puštanje djeteta da iz sve snage dere glasnice.
Baš mi je zanimljivo ovo lupanje vratima ispred nosa, netko te dođe pitati jeli sve u redu (vjerujem u istom paketu i ponuditi pomoć) a ti mu tresneš vratima ispred nosa.. pa stvarno...

ova priča me sjetila na onaj slučaj od prije par mjeseci, kad su jednoipolgodišnjaka u Engleskoj nasmrt zatukli.

njima nisu zvonili susjedi.

LeaB, mani je tvoja hrabrost u pristupu susjedi vrijedna divljenja, i mislim da si jako lijepo napravila. i podržavam tvoju želju da se malo podružiš sa njima i procijeniš situaciju :love:

Ovdje se javilo jako puno mama čija djeca vrište skoro pa stalno. Jesu li ta djeca zlostavljana? Jel ih mame zapuštaju, ne vole?

Umješati se treba u onim slučajevima kad smo sigurni da je zlostavljanje ili teško zanemarivanje u pitanju. Pa di bi završili kad bi se mješali i kucali na vrata svaki puta kad neko djete zaplaće?

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Umješati se treba u onim slučajevima kad smo sigurni da je zlostavljanje ili teško zanemarivanje u pitanju.

---

Kako u to budeš siguran? :)
Ako urlanje i zapomaganje djeteta da ga nešto boli nije dovoljna indikator za priupitati što se događa, a onda ja ne znam što jest.
Nadam se da ne misliš da treba čekati da se dijete sljedeće jutro prošeta s nekoliko modrica i plikovima od cigarete po licu i rukama?
Netko je gore spomenuo da je zlostavljano dijete mirno i povučeno. Ma, možda ono starije.
Ne mogu zamisliti mirnog i povučenog dvogodišnjaka koji ne bi urlao na fizičko maltetiranje.
Doduše, ovo gore pišem nevezano uz Lein slučaj, pišem općenito.
Postoje situacije u kojima tvoje vlastito dijete bude uznemireno urlanjem susjedovog, i tako iz dana u dan. Vjerojatno ni onda ne treba pitati može li i treba li tome doći kraj?
Nekako mislim da bi se ipak trebalo dati sve što je u roditeljskoj moći da se to svede na najmanju moguću mjeru dok ne prestane.

kao mama malog urlaca, koji urla navecer, nakon kupanja, jer zna da mu slijedi spavanje a on "neee biiii" moram vam reci kako sam ja to sa susjedima rijesila - prosli vikend u parku, vidim ja naseg susjeda sa malom unucicom, malo popricamo i kazem ja njemu: "Joj, znam da vas sigurno svaku vecer smeta kad cujete Lovrino urlanje, al on se samo tako priprema za spavanje :) " On ce meni na to: "Ma ne smeta, cuje se samo u kupaonici i u kuhinji, a tih 15min onda ne idemo u te prostorije" :lol:

dosta se toga o roditeljima moze vidjeti i u svakodnevnoj interakciji (na hodniku, u ducanu, u parku...) pa se prema tome i moze procijeniti da li netko zaista zlostavlja svoje dijete ili je ono jednostavno takvo u odredjenim trenucima.

Baš sam se naježila kad sam čitala prvi post... i mene bi to uznemirilo do krajnje mjere i potpuno razumijem tvoju potrebu da interveniraš... :( Kod mene u susjedstvu noćna mora, ispod mene postariji sin zlostavlja svoju majku (staru ženu) takvim uvredama, prijetnjama, stravičnim izderavanjima i psovkama, lupanjima (tko zna čim) da se toliko uznemirim da ne mogu opisati... razmišljam da zovem policiju, da zovem socijalne službe... svi u ulazu šute, prave se ludi, "ne otvaraju vrata"... a mene to toliko uznemiruje... Što je najbolje, prijatelj policajac mi je jednom rekao da mi ne padne na pamet miješati se u tuđe obiteljsko nasilje da ne bi sama nadrljala od nasilnika... sori ako je malo oftopik...

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

dosta se toga o roditeljima moze vidjeti i u svakodnevnoj interakciji (na hodniku, u ducanu, u parku...) pa se prema tome i moze procijeniti da li netko zaista zlostavlja svoje dijete ili je ono jednostavno takvo u odredjenim trenucima.

---

Tako nekako.

Nekako mi se čini da se da razlikovati urlanje od urlanja (razlika u razlozima).

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

anemona - naravno da bi u obje situacije reagirala - u prvoj situaciji bih prisla mami (i ja sam trudna 8mj i nosim malog od 1,5g od vrtica do doma kad MM zaboravi ostaviti kolica u vrticu) - mislim, ak je sposobna izaci van (znaci nije na nekom strogom cuvanju trudnoce), onda ga moze malo i ponositi, bez obzira koliko joj tesko bilo :evil:

---

to što ide vani ne znači da može nositi dijete, niti da joj je teško.
možda majka ne smije nositi nikakav teret ali smije šetati.

jedna takva trudnica mi je u blizini i ne smije podignuti svoje dijete niti onda kad sjedi na kauču zbog naprezanja, ali smije šetati, dapače. no čak i onda kad dijete treba staviti u kolica netko to učini umjesto nje. srećom, još malo pa će dobiti i svoje drugo čedo u naručje pa više neće biti nikakvih strahova zbog podizanja :love:

i mene malo čudi količina postova u kojima bi majke katapultirale ili što god već susjeda koji pozvoni na vrata i ljubazno izrazi brigu za njihovo dijete koje urla. Ja sam jednom tako išla na vrata ljudima iz čijeg se stana čulo urlanje mačke :mrgreen:
Dobro, jasno mi je da ste u tom času živčane i da vam je puna kapa svega, ali zbog slučajeva kao što je onaj kojeg navodi Joe ja bih ipak, živčana ili ne, cijenila brigu susjeda, i mislim da je dobra ideja pozvati istog susjeda u stan na kavu jer mislim da bi moje dijete istog časa utihnulo kad bi vidjelo goste (to vrijedi naravno za ovu veću djecu, ne one od par mjeseci).
Sasvim je druga stvar kad vam netko prigovara zbog buke koju proizvode vaša nestašna dječurlija, ali ako se netko brine za svoga bližnjega toliko da će napustiti svoju foteljicu i omiljenu seriju ili rijaliti šov te pokucati na vaša vrata, svaka mu čast.

Citiraj:

---

Joe prvotno napisa

ova priča me sjetila na onaj slučaj od prije par mjeseci, kad su jednoipolgodišnjaka u Engleskoj nasmrt zatukli.

njima nisu zvonili susjedi.

---

BabyP :cry:

njima ne da nisu susjedi zvonili već ni doktor nije vidio ni rane, ni modrice, ni frakture...njima ni soc. radnica ništa nije vidila.... hvala bogu pa onaj doktor više ne smije raditi... siroto dijete... :cry:

Citiraj:

---

.kala. prvotno napisa

prije svega mislim da je nazivanje djece lošom, razmaženom, divljom jednostavno nepravedno (ne kažem da nema toga, ali ovakvo etiketiranje je vrlo učestalo i, primjetila bih, rado korišteno). isto kao i prozivati njihove roditelje nesposobnima (a to često insinuira svaka opaska na račun odgoja takvog djeteta)

jednostavno ima djece koja su temperamentnija, tvrdoglavija, bučnija, osjetljivija, naglija, intezivnija u svemu.
i one koja su tiha, lako se daju smiriti i utješiti.

i roditelji potonjih nikad neće moći uistinu shvatiti što to znači imati dijete koje je glasno, vrlo uporno, vrlo temperamentno, energično (osim ako im drugo dijete ne bude takvo) i svako uspoređivanje sa svojim djetetom koje je tiho, ne pruža veliki otpor - je besmisleno.

evo što je Karp rekao:

Mnogi roditelji prilagodljive djece pogrešno vjeruju da su ispadi bijesa, koje opažaju u druge djece, posljedica loše obavljenog roditeljskog zadatka. No, istina je upravo suprotna. Roditelji živahne djece često su najabolji roditelji. Ali, njihov je posao iznimno težak.

koliko je težak teško je uopće i pojmiti roditelju koji nema jedno takvo dijete ;)

često sam nailazila i nailazim na komentare roditelja (na ovom i na drugim forumima) kako ponosno izjavljuju kako njihovo dijete nema ispade (tantrume i sl). kao da je to stvar zbog koje bi sad nobela trebali primiti jer su time dokazali svijetu da su oni roditelji koji dobro obavljaju svoju roditeljsku dužnost. no to može biti samo djelomično točno. naime, mogu oni biti izuzetni roditelji, no prije svega imaju djecu prilagodljivog karaktera koja im roditeljsku dužnost čini laganim gradivom. a oni sa tvdoglavim, upornim, energičnim djetetom su svakodnevno izloženi mnogo većim izazovima ;)

---

Draga potpis kao kuća - shvatila sam ovo kao osobni kompliment koji će mi popraviti dan. Hvala ;)

urlanje koje roditelj nije u stanju ukloniti je po meni veliki problem u komunikaciji

nas problem zove se autizam, i mali ima meltdown-ove iz cudnovatih razloga

ako do djeteta ne dopire sto mu objasnjavate
1) dijete je premoreno
2) dijete je gladno
3) dijete je bolesno
4) treba na wc
5) ima poteskoce (dijete sa posebnim potrebama)

u suprotnom nesto nije ok u roditeljstvu

dijete treba imati strukturu i granice da bi se osjecalo sigurno, da je roditlej tu kao vodic kroz kriticne situacije

obasnjavajte u nedogled, pokusavajte proorjenitati paznju da se prekine meltdown

pomaze pijenje vode na slamcicu, da se zaustavi urlanje

i da, takva djeca nisu razmazena nego zapustena

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

ako do djeteta ne dopire sto mu objasnjavate
1) dijete je premoreno
2) dijete je gladno
3) dijete je bolesno
4) treba na wc
5) ima poteskoce (dijete sa posebnim potrebama)

u suprotnom nesto nije ok u roditeljstvu

dijete treba imati strukturu i granice da bi se osjecalo sigurno, da je roditlej tu kao vodic kroz kriticne situacije

obasnjavajte u nedogled, pokusavajte proorjenitati paznju da se prekine meltdown

pomaze pijenje vode na slamcicu, da se zaustavi urlanje

i da, takva djeca nisu razmazena nego zapustena

---

U većini slučajeve da, ali svi imamo faze, pa i klinci, ponekad je to jednostavno tako da ne možeš pomoći, gori nešto, padaš s nogu, ispadaju ti vrećice, ali ne treba onda dramatizirati kako je dijete nemoguće, isto je kao i uvijek samo nismo u sto posto situacija u mogućnosti odgovoriti savršeno na sve potrebe djeteta, glavno da jesmo nakon toga i u 98posto ostalih situacija.

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Ovdje se javilo jako puno mama čija djeca vrište skoro pa stalno. Jesu li ta djeca zlostavljana? Jel ih mame zapuštaju, ne vole?

Umješati se treba u onim slučajevima kad smo sigurni da je zlostavljanje ili teško zanemarivanje u pitanju. Pa di bi završili kad bi se mješali i kucali na vrata svaki puta kad neko djete zaplaće?

---

potpis.
I općenito nemam potrebu provjeravati niti se mješati u tuđe roditeljske metode. Mislim, kad se radi o susjedi, valjda mogu na temelju drugih stvari procjeniti jel mama "normalna" ili ne. Sasvim sigurno mi prva asocijacija neće biti da netko kolje dijete koje urla u susjednom stanu (govorim o susjedima koje poznajem).
I moj L urla - kad ne dobije što želi, kad mu oblačim čarape, kad navlačim kožicu na piši. najviše urla (i zapomaže) kad mu čistim nos - pa najbolje da ga pustim da tako hoda okolo i dobije upalu. jer ne daj Bože da nas netko čuje pa prijavi zlostavljanje.

A vezano uz zabadanje nosa u tuđe stvari....ja sam iz Dalmacije i mi smo jako glasni (u usporedbi s kontinentalcima :mrgreen: ). I jednom sam gledala tekmu (Hajduk - Dinamo) s tatom i bratom (ja 10 god, brat 7) kad zvoni policija - susjeda prijavila obiteljsko nasilje. tekmu nismo pogledali do kraja, a sirota žena (iako ju i danas ne volim) nije imala mira dok bratu i meni nije dosadilo zvoniti na njen portofon i bježati i sl. fore.

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

joj, da sam na tvom mjestu hitno bih malo poradila s djetetom na ponašanju....
pa nemože vriskat sa svaku sitnicu, kaj ne?! :/

ja volim svoju djecu neki vele da sam stroga - nisam stroga već samo hoću da se znaju kasnije ponašat pa da i nama i njima bude ljepše i bolje, a ne da muku mučimo npr s oblačenjem majice koju ono neželi taj tren obući.....ili slično da ne nabrajam.....

---

eto nisi na mom mistu.....a moj svakodnevni rad na ponašanju očito nije rad dobrog roditelja :?
ah valjda će kad odraste neki psiholog imat pune ruke posla s njom i mojim krivim odgojem :roll:

sve mi volimo svoju dicu najviše na svitu i nasdtojimo ih odgajat kako smatramo da je najbolje uz pregršt ljubavi. ali nekad nas u našim nastojanjima i njihov karakter malo omete pa ne završi sve idealno, zar ne???

vidim da imaš dicu upola mlađu nego je moja L. i očito puno lakše odgojivu nego je moja L.

Citiraj:

---

.kala. prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

i ne, ne vjerujem da je urlanje dio "karaktera" djece.

---

nisam ni ja vjerovala dok nisam dobila jednog takvog :mrgreen:

..i ne bih ga mijenjala za nikakvu tišinu i smirenost ma koliko god je nekad potrebno upregnuti i posljednji atom snage za ostati smiren.

i zapravo, nije "urlanje" dio karaktera već je stvar u tome da su to klinci koji su osjetljiviji i impulzivniji, a (ubojita :mrgreen: ) kombinacija to dvoje konkretno znači ovo: za nešto što djetetu s "mirnijim" karakterom nije po volji i ono reagira tihim gunđanjem i parsekundnim tihim plakanjem, dijete sa vrlo živahnim karakterom će reagirati urlanjem koje bi se dojmilo i "apaurin roditelja".

i kao što rekoh, vjerovat neće roditelji djece s mirnijim karakterom ma koliko god ovi drugi objašnjavali (nažalost, neće se izbjeći ni daljnja etiketiranja takvih roditelja, pa će oni i dalje za večinu ostati "nesposobni", jer evo jadno im dijete toliko frustrirano a oni ga ne znaju utješiti....)

---

.kala. ti si ovo tako genijalno objasnila :love:
moja L. ima karakter takav da za nju triba bit komirani apaurin roditelj jer običan apaurin ne djeluje ni pod razno. :mrgreen:


evo scene zbog koje je danas plakala ko ljuta godina:
idemo vani i njoj ispred kuće padne na pamet da bi ona mogla otići kupit kruh (nikad to nije napravila niti bi joj dozvolila jer mora prijeći cestu). ja ne dozvoljavam i počnem objašnjavat zašto ne može. kako sam ja rekla "ne" i zaustila objašnjavat ona je počela plakat. ja opet finim i tihim tonom objašnjavam zašto ne može. ona sve glasnije plače. ja stojim ko kreten na sred ulice, ona urla. pokušavam naći kompromis: ja ću te dopratit do ruba ceste, vidjeti kako gledaš lijevo i desno i dati ti signal za prelazak ceste. eee ne može, ona će sama a ja moram ostat 50 m dalje od ruba ceste. ma kako da ne.
na kraju balade, ipak dođem s njom do ruba ceste, dam joj signal kad je slobodno za prelazak i ode ona kupit kruh. vrati se cila ponosna s kesicom i kruhom. sidnemo u auto, njoj smješak od uha do uha, a ja počnem objašnjavat zašto je nisam pustila samu. ona udre u plač, a razgovor se nastavi (točnije njen monoglog jer ja ne mogu doći do riječi): ti se meni moraš izvinit jer si napravila štetu :shock: :?
kakvu pobogu štetu, šta sam ja tebi napravila osim što te želim naučit neke stvari i ne pustit te pod nečije auto???
ti si napravila štetu jer si me sad rasplakala, a znala si da ja mogu sama priko ceste. ti si kriva jer plačem i roditelj ne smije tako rasplakat svoje dite :shock: (ovo su doslovno njene riječi jer ona odavno priča sa mnom ko odrasla osoba i s vokabularom skoro pa srednjoškolke).)......i tako se taj monolog neko vrime nastavio dok se na kraju nismo "pomirile".

i šta radit s takvim ditetom koje je tvrdoglavo do boli, a kad nije po njenom onda se izvade suze iz džepa i montiraju glasnice na turbo visoki C. :?

Loryblue je napisala:

Citiraj:

---

...šta radit s takvim ditetom koje je tvrdoglavo do boli, a kad nije po njenom onda se izvade suze iz džepa i montiraju glasnice na turbo visoki C.

---

(Oprosti što sam samo dio teksta quotala).
Baš te razumijem o čemu pričaš i sad si me podsjetila i nasmijala istovremeno. Moji mama i tata su uvijek govorili da sam ja bila dijete koje je uvijek imalo suze u rukavu. Nikad mi to nije bilo jasno, o čemu priča, a sad kad vidim tvoj i slične primjere, oooo itekako mi je jasno, kao da si mene opisala kao dijete. :lol:

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Kod manje djece plač gotovo uvijek dolazi iz nekog stvarnog razloga, kao što je i navela stray_cat. Dovoljno je zadovoljiti tu potrebu i nema više plakanja. Ja bi samo dodala na spisak i

6. dijete treba malo pažnje

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

Kod manje djece plač gotovo uvijek dolazi iz nekog stvarnog razloga, kao što je i navela stray_cat. Dovoljno je zadovoljiti tu potrebu i nema više plakanja.

---

pa da, ona zna da bude dernjavom dobila šta hoće i onda to radi,
a nemora biti da je ona ima snažni karakter i da je tvrdoglava (do do izražaja dolazi kod drugih stvari...)

sve je ovo otišlo jako OT....
mogla bi se nova tema otvoriti, :/

ako ja svom djetetu od 2,5g mogu objasniti da nešto nemože/nesmije/nesmije raditi/ne se derati/....... nije uvijek da sluša od prve al sluša kad joj kažem drugi/treći puta...
jer i sama zna da kod mene nema popuštanja, nikad
nisam sad ja neka rospija da ništa ne dopuštam djetetu al neke stvari jednostavno nemože dobiti/napraviti i točka:
a mislim da je velika razlika između plača i urlanja/deranja.....

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju :) moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju :) moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

---

Tvoj mali ima 15 mjeseci i on sada isprobava sve tehnike da bi dobilo što hoće i nije da možeš s njim porazgovarati, a Loryna mala ima 5 g. i može se itekako s njom razgovarati.

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

Loryblue - imam feeling da su nam djeca blizanci po ponasanju :) moj je jucer htio crtati (ima 15mj - dakle ne crtati nego sarati), i dam ja njemu papir i pastele. Krene crtanje po papiru, pa malo po stolu, ja to sve stoicki podnosim, crtam skupa s njim, a onda krene zvakanje pastela :/ nakon 3 opomene, uzmem pastele, spremim i tada krece urlanje koje je trajalo sat vremena. pokusala sam ga zabaviti svim i svacim, ali nista nije upalilo, samo je pastele htio :shock:

i .kala. ovo sto je Karp rekao mi je uljepsalo dan (iako sam ja to vec i znala :D ).

---

Tvoj mali ima 15 mjeseci i on sada isprobava sve tehnike da bi dobilo što hoće i nije da možeš s njim porazgovarati, a Loryna mala ima 5 g. i može se itekako s njom razgovarati.

---

ja mislim kad mi kažemo da je urlanje trajalo sat vremena da je to u stvari puno manji vremenski period urlanja. meni se 5 minuta deranja čini kao sat vremena, sigurno.

ja gornji pastela problem, kao i slične, gotovo uvijek uspješno riješim kompromisom - dakle, prvo kao ti, moje opomene, onda moje povijesno NE :mrgreen: , onda njeno plakanje, onda moje popuštanje, ali bome i njeno - i tako se nađemo na pola puta. ona zadovoljna jer valjda misli kako je po njenom. a nije. :mrgreen:

ovu dosljednost nisam nikad u stanju provesti (osim kad je riječ o opasnim stvarima), a niti se pretjerano ne trudim. :/

sad sam se sjetila da je jednom, kad je juraj bio mali - nešto malo preko godine dana, bilo je ljeto, bili smo u vikendici, sami ja i on, i svi prozori otvoreni. on je valjda nešto ružno sanjao i probudio se po noći i tako urlao da je to bilo grozno. ja sam ga nosila, a on je urlao i urlao i ništa ga nije moglo utješiti. susjed, iznad nas, nam je došao kucati na vrata jel sve u redu. i, to mi u stvari bilo baš drago. koji puta kad čitam topik skroz zabrijem na neke postove i gledam tu situaciju iz te perspektive pa se ni ne sjetim druge. evo, sad sam se sjetila te situacije i mog osjećaja da mi je bilo drago i kako sam mu se zahvalila na brizi, kad nam je došao kucati na vrata usred noći.

postala sam dosta realna u procjenjivanju vremena urlanja, ovo jucer je zaista trajalo sat vremena (tocnije 48min 8) ) - bas zbog ovakvih procjena...kao djeca urlaju cca 5min i onda se smire - aha, mos si mislit :)

i ponekad ti je zbilja drago da vidis da se jos netko brine (pogotovo kad si ti sama s djetetom), da si svjesna, "ako padnes u kupaonici i razbijes glavu", da ce ti netko doci pomoci. taj dio razumijem.

L&itd, vidiš da si ipak dodala 12 min :mrgreen:

ovisi o puno stvari dal se treba mjesat, kakvo je dijete i mama prema njemu inace... ja nedam da moje dijete vristi, on pocne cendrat i onda mu se vjerojatno spava, a preko dana nađemo zanimaciju, isto hoce sve po svom i trcim za njim cijeli dan. a kaj se tice tog malenog mislim da je mama trebala prvo njega sredit, a stigne objesit ves bilo kad. ja se vjerojatno nebi bas lako usudila nekom doc na vrata.

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... , nemoj...Tak kod nas izgleda pranje kose. U zgradi u kupaoni za zajedničkim instalacijama.

A za svaki slučaj naučila ak se kome kaj dogodi MM ili meni, ak su sami da viču, urlaju tata/mama je pao upomoć.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

L&itd, vidiš da si ipak dodala 12 min :mrgreen:

---

je, ma mi mame uvijek pretjerujemo :P

Citiraj:

---

zvjerka prvotno napisa

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... ,

---

sva sreca, pa mi jos nemamo kose ;) al pretpostavljam da ce se taj scenarij i kod nas ubrzo odvijati...

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

Citiraj:

---

zvjerka prvotno napisa

Mama nemoj nemoj, to boooliii, tata, tata, nemoj da mi to mama radi.
Pa dođe tata, Tata, tata, nemoj to raditi , mamamamama, tata me čupa, pa mama me čupa.... ,

---

sva sreca, pa mi jos nemamo kose ;) al pretpostavljam da ce se taj scenarij i kod nas ubrzo odvijati...

---

mi kosu nismo oprali... ima već... :oops:
kad smo već svi ot, moja je mirno i suradljivo dijete, ali emotivno, i kad drekne... trenutno živimo na osami ali ipak su susjedi rekli da je često čuju :mrgreen: ali da je i namlatimo tu i tamo miji se susjedi tome sigurno ne bi čudili, još manje bi reagirali.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

joj, da sam na tvom mjestu hitno bih malo poradila s djetetom na ponašanju....
pa nemože vriskat sa svaku sitnicu, kaj ne?! :/

ja volim svoju djecu neki vele da sam stroga - nisam stroga već samo hoću da se znaju kasnije ponašat pa da i nama i njima bude ljepše i bolje, a ne da muku mučimo npr s oblačenjem majice koju ono neželi taj tren obući.....ili slično da ne nabrajam.....

---

eto nisi na mom mistu.....a moj svakodnevni rad na ponašanju očito nije rad dobrog roditelja :?
ah valjda će kad odraste neki psiholog imat pune ruke posla s njom i mojim krivim odgojem :roll:

sve mi volimo svoju dicu najviše na svitu i nasdtojimo ih odgajat kako smatramo da je najbolje uz pregršt ljubavi. ali nekad nas u našim nastojanjima i njihov karakter malo omete pa ne završi sve idealno, zar ne???

vidim da imaš dicu upola mlađu nego je moja L. i očito puno lakše odgojivu nego je moja L.

Citiraj:

---

.kala. prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

i ne, ne vjerujem da je urlanje dio "karaktera" djece.

---

nisam ni ja vjerovala dok nisam dobila jednog takvog :mrgreen:

..i ne bih ga mijenjala za nikakvu tišinu i smirenost ma koliko god je nekad potrebno upregnuti i posljednji atom snage za ostati smiren.

i zapravo, nije "urlanje" dio karaktera već je stvar u tome da su to klinci koji su osjetljiviji i impulzivniji, a (ubojita :mrgreen: ) kombinacija to dvoje konkretno znači ovo: za nešto što djetetu s "mirnijim" karakterom nije po volji i ono reagira tihim gunđanjem i parsekundnim tihim plakanjem, dijete sa vrlo živahnim karakterom će reagirati urlanjem koje bi se dojmilo i "apaurin roditelja".

i kao što rekoh, vjerovat neće roditelji djece s mirnijim karakterom ma koliko god ovi drugi objašnjavali (nažalost, neće se izbjeći ni daljnja etiketiranja takvih roditelja, pa će oni i dalje za večinu ostati "nesposobni", jer evo jadno im dijete toliko frustrirano a oni ga ne znaju utješiti....)

---

.kala. ti si ovo tako genijalno objasnila :love:
moja L. ima karakter takav da za nju triba bit komirani apaurin roditelj jer običan apaurin ne djeluje ni pod razno. :mrgreen:


evo scene zbog koje je danas plakala ko ljuta godina:
idemo vani i njoj ispred kuće padne na pamet da bi ona mogla otići kupit kruh (nikad to nije napravila niti bi joj dozvolila jer mora prijeći cestu). ja ne dozvoljavam i počnem objašnjavat zašto ne može. kako sam ja rekla "ne" i zaustila objašnjavat ona je počela plakat. ja opet finim i tihim tonom objašnjavam zašto ne može. ona sve glasnije plače. ja stojim ko kreten na sred ulice, ona urla. pokušavam naći kompromis: ja ću te dopratit do ruba ceste, vidjeti kako gledaš lijevo i desno i dati ti signal za prelazak ceste. eee ne može, ona će sama a ja moram ostat 50 m dalje od ruba ceste. ma kako da ne.
na kraju balade, ipak dođem s njom do ruba ceste, dam joj signal kad je slobodno za prelazak i ode ona kupit kruh. vrati se cila ponosna s kesicom i kruhom. sidnemo u auto, njoj smješak od uha do uha, a ja počnem objašnjavat zašto je nisam pustila samu. ona udre u plač, a razgovor se nastavi (točnije njen monoglog jer ja ne mogu doći do riječi): ti se meni moraš izvinit jer si napravila štetu :shock: :?
kakvu pobogu štetu, šta sam ja tebi napravila osim što te želim naučit neke stvari i ne pustit te pod nečije auto???
ti si napravila štetu jer si me sad rasplakala, a znala si da ja mogu sama priko ceste. ti si kriva jer plačem i roditelj ne smije tako rasplakat svoje dite :shock: (ovo su doslovno njene riječi jer ona odavno priča sa mnom ko odrasla osoba i s vokabularom skoro pa srednjoškolke).)......i tako se taj monolog neko vrime nastavio dok se na kraju nismo "pomirile".

i šta radit s takvim ditetom koje je tvrdoglavo do boli, a kad nije po njenom onda se izvade suze iz džepa i montiraju glasnice na turbo visoki C. :?

---

Moj sin isto ima ispade kad kao "stasa", naraste, pa mu je tijesno u njegovoj ulozi. Trenutno smo u jednoj takvoj, i treba par dana da skužim što je novo u njemu.
Čini se kao da tvoja malena želi više odgovornosti, posla, važnosti u životu, pa si je sama pronašla način da pridonese obitelji i osjeti svoj doprinos...
Moj sin je u tome sličan. Kad me pita tako nešto obično ga pitam - zašto, kako, što, što mu to znači - pitanja obično pomognu jer dijete vrlo često iza glupave i neprimjerene ideje ima plemenit cilj, pa ga se iskopa.
Čak i ako je odgovor neopozivo ne, puno mu znači da prepoznam njegovu želju, inicijativu i potrebu...

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Moj sin isto ima ispade kad kao "stasa", naraste, pa mu je tijesno u njegovoj ulozi. Trenutno smo u jednoj takvoj, i treba par dana da skužim što je novo u njemu.
Čini se kao da tvoja malena želi više odgovornosti, posla, važnosti u životu, pa si je sama pronašla način da pridonese obitelji i osjeti svoj doprinos...
Moj sin je u tome sličan. Kad me pita tako nešto obično ga pitam - zašto, kako, što, što mu to znači - pitanja obično pomognu jer dijete vrlo često iza glupave i neprimjerene ideje ima plemenit cilj, pa ga se iskopa.
Čak i ako je odgovor neopozivo ne, puno mu znači da prepoznam njegovu želju, inicijativu i potrebu...

---

slično se događa i kod nas, samo što ne mogu je toliko pitati kad ne razgovaramo još toliko suvislo. Ali često kad krene u dramu probam joj dopustiti to što hoće da vidim što će se izroditi iz te akcije. I rezultati budu zapanjujući. Recimo oko hrane koju joj još ne dajem, npr. orašasto voće i med. Vidi nas da jedemo i krene u vrisku, daj, daj. Ja kažem ne može, to jedu samo veliki, ti to još ne smiješ. I uzmem joj, a ona u dreku. Pa sam rekla, hajde da vidim što će se dogoditi i vratim joj, i šta nije zlato mamino išlo hraniti roditelje, nije ni malo stavila u usta.

malo povratka na temu :mrgreen: . Meni bi osobno bilo drago da mi netko dođe na vrata i ljubazno me pita da li je sve u redu, ne kažem da se ne bih osjećala jadno i posramljeno ili bjesno, ali u svakom slučaju bilo bi mi drago....dotičnoj bih ovisno o situaciji ili samo zahvalila na brizi ili objasnila što dijete u tom trenu muči....pretpostavljam kako mi ipak na vrata ne bi zvonio potpuni stranac :/ . Između tuđe možda i pretjerane brige i totalne nebrige biram ovo prvo, naravno pod uvjetom da osoba nije došla dijeliti savjete ili zlobno komentirati....tad ne bih bila baš kulturna :mrgreen:.

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

---

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete :roll:

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

---

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete :roll:

---

nek dođe k meni... 8)

Ovo sad već pomalo dobiva ružan prizvuk.
Ne treba nitko odgajati Loryno dijete, niti je njeno dijete neodgojeno.
Bi li njoj bilo jednostavnije da se mogla drugačije postaviti, to nije naš problem.

Pitanje za daisy may:

Moje dijete ima 18 mjeseci. Kad idemo u grad, jako se veseli kad vidi drugu djecu i hoće u park, i kad izađe iz kolica van nema šanse da ju stavim opet u kolica jer se ne da, neće ići doma, ni dalje u šetnju. To znači da tak zategne noge da ju ne mogu staviti sjediti. Nema tu rasprave, ona kad nekaj hoće ili neće toliko plače da ostaje bez daha. A ne popuštamo joj da sve dobije plačem jer to nema smisla.
Ili npr. kad dođem doma s posla ne mogu sjediti i jesti, jer ona hoće mamu i urla, suze joj cure, sva je crvena u licu, vješa mi se za noge i tuli. Ima bezbroj takvih situacija kad si nešto zamisli, a sve su to stvari koje joj inače dozvoljavamo. Nije sad da hoće gurati prste u struju, nego se hoće igrati, hoće mamu itd. i u stanju je derati se do besvijesti. Kaj bi ti napravila?