točkalica prvotno napisa
o ovom sam i ja razmišljala kad bi čitala priče žena koje su rodile potpuno vjerujući svome tijelu. Meni to prekrasno zvuči i mislim da ću dio i ja promijenitdio u svom drugom porodu, ali pitanje je šta da se dogodi nešto neočekviano jer koliko god. vjerovali svome tijelu mislim da se neke stvari ne mogu predvidjet, npr. omotana pupčana vrpca oko vrata i sl. to ponekad vide tek kad se dijete rodi. šta da se nedaj bože dogodi što ružno, a tijelo nam nije dalo te informacije?? Kako bi se s tim nosili ( evo primjer kod poroda da ste zbog vjerovanja svom tijelu zakasnili u bolnicu, odbili ctg i sl. a otkrije se bi pomogao)??
ovo nije napad na one koji to rade nego normalno pitanje jer i sama razmišljam o puno promjena kod drugog poroda, ali i o strahu ako što pođe krivo, a tijelo me nije na vrijeme obavijestilo??
Inače nisam nikad razmišljala na način dal vjerujem svom tijelu nego više da moraš volit svoje tijelo i prihvatit ga takvo kako je.
Po tome bi mogli u slučaju neke teške bolesti reć ja vjerujem svome tijelu da će se izlječit, ja ga volim i vjerujem i ono će to učinit :/ , mislim da mu ne vjerujem toliko, a da ga treba voljet treba, jer sebe treba voljeti!!
