ovo za Hitlera,pročitaj knjigu Dvorac u šumi :)Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Printable View
ovo za Hitlera,pročitaj knjigu Dvorac u šumi :)Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
[quote="mrč"
no činjenica jest da majčino srce jednom kad postane mama nije više samo njeno...divno kaže Kišević:
Dijeliti mene od tebe
I onda kad nas nema
Isto je
Što i more razdvajati
Mislim da bismo voljeli svoje dite i dalje,al u isto vrijeme i nezamislivo patili.[/quote]
E ovo ja tupim cijelo vrijeme...pa dobro nam došla mrč :love:
ma daj molin teCitiraj:
mrč prvotno napisa
takve hvalospjeve ćeš naći i na račun ljubavi dviju odraslih osoba (žensko-muško...)
pa vidiš svaka se ljubav da preboljeti
čisto zbog postojanja mehanizma za samoodržanje, čovjekov mozak je sposoban selektivno brisati sječanja, sve u svrhu opstanka
A ja tebe molim da te teorije pokušaš prodat materi što je izgubila dite :)Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
XCitiraj:
mrč prvotno napisa
ja se ponovo vracam na ovu temu jer ne kuzim 2 stvari.
prvo
jel se meni cini ili vi gledate malo crno-bijelo na tu situaciju sa ljubavlju?
zar nije moguce prema istoj osobi imati vise osjecaja odjednom. u ovom slucaju bi to bili tuga, razocaranje, ljutnja, moguce i gadenje ovisi o vrsti zlocina itd itd, i u citavoj toj lepezi osjecaja moze postojati i ljubav.
drugo je punoljetnost
postoje i slucajevi maloljetnih delikvenata, kriminalaca pa cak i monstruma. pogledajte samo slucajeve premlacivanja po zagrebu u zadnje vrijeme, masakara po srednjoj skoli u SADu, bilo je i silovanja pa i jedan maloljetni ratni zlocinac iz BiH. da li mislite da bi vam i u takvoj situaciji proradio on/off switch?
A nije li nama općeprihvaćena odgojna metoda, kad dijete radi nešto neprihvatljivo, da mu kažemo da ne volimo to što radi, ali volimo njega? Kad to pravilo prestaje vrijediti?
I nije li kod monstruoznog zločinca često riječ o dubokom poremećaju osobnosti, dakle bolesti, često neizliječivoj, a ti zločini često ne budu kontrolirani voljom?
I što je s djetetom koji čini manje monstruozne zločine, ali posve kontrolirane i voljne, i moralno jako gnjusne? Nisu li njegova planirana nedjela za veću osudu od onih nagonskih? I koga će od ovih majka ili otac voljeti uvjetnije ili bezuvjetnije? Zašto bismo onda ovo prvo dijete odbacili i zaboravili, a ovome drugom nosili čisti veš u zatvor?
ajme meni, ovaj topik je stvarno crnjak postao. kad bih htjela odgovoriti npr sandri111, morala bih u glavu si ufurati takvo crnilo da mi je već unaprijed zlo. :mrgreen:
svimbi moja, ja ti odoh odavdje :mrgreen: :*
Je, ja stvarno mislim da je to bezuvjetna ljubav i da majka ubojice, silovatelja i bilo kakvog monstruma i dalje voli svoje dijete. Gadi joj se pomisao što je napravio, možda neće ni kontaktirati s njim, možda će živjeti na antidepresivima i sedativima do kraja života ali mislim da će ga uvijek voljeti.
imam blizak primjer gdje mater preusmjerava svu svoju negativnu energiju na svoje dijete, koje nije ispalo onako kako je ona htjela (u pittanju je totalna suprotnost svoje majke po karakteru i sustavu vrijednosti, tj. antimaterijalist)Citiraj:
mrč prvotno napisa
pa te ja pitam: voli li ona svoje dijete ?
jer se dobrano trudi, sa svojim komentarima, sitnim glupostim, zagorčati život svome djetetu
oprosti,ali ovo o čemu ti pričaš je isto neka vrsta devijacijeCitiraj:
MGrubi prvotno napisa
možda ta mater,koju spominješ,baš voli svoje dite(ili misli da ga voli),no nit su svi u ljubavi umjereni,nit je svi pokazuju na jednak ili ispravan način
ljudi u ime ljubavi rade svakakve stvari
no kažem,devijacije su jedno(u njih možemo ubrojiti i čedomorstvo,jel tako)
a emocije koje prema svojoj djeci nosi velika većina majki su drugo
u svemu ima iznimaka,a mi o iznimkama ovdje ne pričamo
ja ti to vidim ovako:Citiraj:
Trina prvotno napisa
slučaj 1.
majka doista ima bezuvjetnu ljubav prema svome djetetu (biološkom ili ne) , i to dijete odraste, prođe kroz šta prođe i postane monstrum
ta majka ima 3 opcije nošenja sa situacijom:
1. negiranje stvarnosti (ja ga još volim, to je ipak moje dijete)
2. samoubojstvo - nemogućnos negiranja ili prihvaćaja realnosti
3. doživotni antidepresivi i sedativi - nemogućnost prihvaćanja stvarnosti
4. off ljubav - prihvaćanje stvarnosti i nastavak života (dijete je 'umrlo' i sad je tu ,umjesto njena djeteta, monstrum)
nemam pojma sto mi je crnje od tvojih druge, trece i cetvrte opcijeCitiraj:
MGrubi prvotno napisa
a prva nije negiranje stvarnosti, kao socijalni pedagog susretala sam mnoge roditelje maloljetnih delinkvenata ili jos bolje onih punoljetnih u lepoglavi npr.
uopce nisu izgubili kontakt sa realitetom, samo su zbog realiteta beskrajno nesretni
i vole svoju djecu i dalje, ta ljubav nije pitanje mozga vec instinkta
uostalom, da je nema - propala bi svaka ideja i zelja i pokusaj resocijalizacije bilo kakvih zlocinaca
s njima obicno i jest problem sto su imali osjecaj da su premalo voljeni :/
i obicno osjecaju i krivnju i zaljenje sto je sve poslo po zlu (kada je kriminalitet motiviran losim odgojem) ili sto im je dijete neizljecivo bolesno (kada je u pitanju devijacija uzrokovana medicinski)
tu i tamo ima (medju ocevima relativno statisticki znacajno vise) onih koji pokusaju pritisnuti prekica off
obicno radi zastite vlastitog mentalnog zdravlja
da, vjerujem da kada roditeljska ljubav postoji (jer ne postoji uvijek, mislim da je to dokazivo) da se ona ne determinira pozitivnim i ocekivanim ponasanjem
Stvarno je tema (p)ostala crnjak...
Ali mi je super zanimljiv post od anledo, i nekako kao da mi se polako kristalizira neka nova ideja, novo razmišljanje.
Rado bih da još koju kažu stručnjaci kao anledo :)
nisam stručnjak nego bivši prosvjetni radnik. dakle bila sam razrednik srednjoškolcima, jednom dosta problematičnom razredu gdje je policija ne jednom imala posla s određenim đacima.
baš ti đaci su dolazili iz obitelji s nesređenim obiteljskim situacijama, imali totalno krivo postavljene sustave vrijednosti. a roditelji nisu ama baš ništa radili po tom pitanju, ali su zato redovito krivicu svaljivali ili na djecu, ili na njihovo društvo. ne može jedno dijete od 15 godina svaki dan dolaziti s 200 DEM (tada su to još bile marke) u školu. ili u nekom bijesnom autu. i da roditelji misle da je to u redu, da njihovo dijete to zaslužuje. ljubav tih roditelja nikada nije bila upitna. samo metode odgoja.
anledo
droga, prostotucija, krađa, tuča, prometni prekršaji .... o tome ne govorim
sve su to stvari koje se mogu ispraviti, upravo sa bezuvjetnom ljubavi
ali, ja specifično govorim o monstrumima: kao Fritzl, ostali pedofili, čovjek koji svjesno (mrtvo hladno) ubije drugog čovjeka (a nije u pitanju samoobrana ili nesretni slučaj) , muči i uživa u mučenju do smrti drugog čojeka, ... kad čovjek ostane bez čovječnosti, kad postane monstrum
na taj slučaj se referiraju 1,2,3,4
eto, ja sam zbrisala iz te struke nakon poslijediplomskog jer sam shvatila da me trosi preko svake mjere ta hrpa negativnog koje se nagledas i naslusas i koju nosis sa sobom od trenutka kad prvi puta to krenes raditi (ma usudila bih se reci i studirati ali 'ajde, malo je pretenciozno)Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
ali nikada, stvarno nikada nisam zapravo naisla na to da se roditelj u postupanju prema svom sudjenom djetetu uopce obazire na kategorizaciju kaznenog djela po kaznenom zakonu...
obicno im je kriterij cinjenica da je njihovo dijete u nevolji i da je napravilo shranje
pa s istim zarom (ili nama sa strane istim zarom) moze patiti roditelj razbojnika kao i roditelj slucajnog prometnog prekrsitelja ili roditelj serijskog ubojice (i naravno, ne nuzno samo i iskljucivo roditelj, vec oni koji ga vole, ljudi koji o njemu brinu i kojima je stalo)
iz toga si nekako dajem zakljuciti da ljubav ipak ima neke veze s time
a i dobro je da ima, kako je cilj kaznjavanja zapravo popravak i vracanje takvog 'popravljenog' pojedinca u zajedinicu (kazna nije sama sebi svrhom), onda je izvrsno imati tu neku bazu za postpenalni prihvat
bazu koja ga jos uvijek voli, unatoc svemu
nekad i vrlo rijetko to i uspije (no puno cesce na kraju se potvrdi da 'ljubav nije dovoljna' )
Malo mi je čudno zamrla tema pa ću ju malo povampiriti. Našao sam jedan vrhunski primjer uvjetne ljubavi, gdje se to čita u samom naslovu:
KONDICIONALI LJUBAVI
Mogao bih te ljubit na vrhu svakog lista
i latice što pada od svoga cvijeta teža,
na rubovima bijelih oblaka i na rijeci
što tiho ime nosi, na mjesecu što blista
na zemlji kao tanjur svjetlosti (da bi djeci
koja od želje nebo postaju bio svježa
igračka), ljubit bih te mogao na vrh krova,
visoko na planini, u magli gdje je tijelo
i samo magla, medu ribama koje hrupe
uzvodno, na dnu mora na galiji, uz jelo,
u ponoć u zvoniku, na rubu mokre klupe,
na čavlima, u knjizi između tijesnih slova
i oštrih kao staklo, mogao bih te zbilja
ljubiti usred kuće što gori i na rubu
ponora i u zraku dok letiš kao pljeva,
u rudniku i usred mesoždernoga bilja
prašumskog i na devi dvogrboj i na zubu
tvrđave s koje ljude bacaju i dok lijeva
kiša što nikad neće prestati, i na zvijezdi
da i to kažem, koju izaberemo kockom
slučaja bacajući novčić na kartu neba
i sjevernog i južnog, na križu i u mračnoj
ulici mogao bih ljubiti te, a ja te
ljubim na ovoj staroj postelji, koja škripi
i, vjeruj, nema bolje
Luko Paljetak - Voljeti
bezuvjetna ljubav= Isusova ljubav
i samo ta :)
Kako kome...Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Ja, zasad, ne mogu razumjet taj pojam ljubavi uz neke uvjete, trenutno sad volim svoje dijete, ma sta volim, on je dio mene, bez obzira dal mi se pokakao na tepih ili mi je razbio najdrazu salicu.
Kako JA vidim stvari, ljubav izmedu majke i djeteta je bezuvjetna. Iako se neki roditelji odreknu svoje djece zbog nekih razloga, mislim da ljubav nikad ne nestane, jer bas s tim odricanjem dokazuju da su povrijedeni, a povrijedit te moze samo osoba koju volis.
Neki su preponosni, pa ne iskazuju tu ljubav kako bi trebali, pa sve to zavrsi lose.
Ma ne znam ni sama sta pisem, jer mi je jednostavno nije jasno kako majka moze prestat voljet svoje dijete.
Za oceve ne mogu reci nista, nisam u toj kozi.
ljubav je samo riječ od 5 slova, a svatko je tumači na svoj način....
pa zna se ko je bila mansonova mama,teško da je ona preuzela na sebe dio krivnje kad je dala dijete za bocu pive i cijeli život je bio po domovima a ne s njom jer je ona lokala itd.
zgodan komentar na netu:Bezuvjetna ljubav ne voli samo svoje dijete. Voljeti samo svoje dijete bezuvjetno je sebična ljubav. To može svatko.
Pitanje je koliko mi smrtnici možemo ljubiti svoje najdraže!
I to bezuvjetno! Naša ljudska priroda je daleko od toga.
Pa i u navedenim ekstremnim situacijama.
Teško je takvim majkama/očevima.
Vjerujem da je takva ljubav gorka poput pelina ... ne osuđujem, ne poznajem pobliže nekoga tko ima takvu situaciju doma ...
bezuvjetna ljubav? a sto zapravo reci? Poznam ljude, roditelji stari preko 75g. kojji su primili doma sina pedofila, nakon njegovog izlaska iz zatvora. Tuzna je to prica, naime covjek je bio profesor u srednjoj skoli, ima dva odrasla sina. Prije 10-ak g razboli mu se supruga od neizlecive bolesti, a on u to vreme projavi tu svoju sklonost, te nakon traumaticnog sudskog procesa(za sve njih- ostarjele roditelje, sinove i supruge na samrtnoj postelji )lik otsluzi zatvorsku kaznu, cini mi se od 8g. i vrati se zajedno sa djecom kod roditelja, jer naravno bio je bez posla a oni sta su mogli?Znam da sada od svojih penzija izdrzavaju sina i unuke - studente. A bas mi ih je zao kad ih vidim kako su stari, nemocni, prosto se sklanjaju od ljudi.
mislim da je na nama roditeljima obaveza dati sve od sebe da nam dijete postana normalna osoba, geni ćine 30% a odgoj 70% karaktera odrasle osobe, a djeca najviše upijaju iz primjera tako da...
mislim da su neke ljubavi determinirane da budu bezuvjetne,beskompromisne i većini neshvatljive,takva je majčinska.duboko usađena u srž bića neovisna o etici,moralu,sramu,činjenicama...i mislim da je baš zato čarobna i neprocjenjiva :)
Majčinska ljubav je jedina vrsta ljubavi koja je nepogaziva ,bezuvjetna i nepotrošiva.svaka majka svoje dijete ili djecu voli bezgranično mnogo i nije bitno jesu li ona zlatna djeca ili masovni ubojice ili pedofili.ja znam da moje dijete ispadne jedno od ovog dvoje,ne bi odobravala njegove postupke i bilo bi mi beskrajno žao što nisam uspjela učini boljeg čovjeka od njega ali bi mu i u zatvor dolazila jer je moj. :coffee:
--------------------------------------------------------------------------------
mislim da su neke ljubavi determinirane da budu bezuvjetne,beskompromisne i većini neshvatljive,takva je majčinska.duboko usađena u srž bića neovisna o etici,moralu,sramu,činjenicama...i mislim da je baš zato čarobna i neprocjenjiva
u potpunosti potpisujem :klap:
Jednostavno nije istina da svaka majka voli svoje dijete na taj način. I ne radi se samo o ekstremnim slučajevima (kao što su npr. biološke majke moje djece) - svakodnevno se osvjedočujem u postupcima mnogih majki da je njihova ljubav uvjetovana.Citiraj:
sven prvotno napisa
sjetila sam se jedne rečenice iz neke američke serije: volim te, ali mi se ne sviđaš. Može li se primjeniti na datu situaciju?
Mislim da da.Ja svoje dijete volim beskrajno,ali mi se ne sviđaju svi njegovi postupci,zato imaju nas da ih usmjerimo i pokažemo im neke moralne vrijednosti i naučimo ih ljubavi,podršci,razumijevanju,razlici dobrog i lošeg i još mnogim drugim stvarima
A što se tiče majki čija je ljubav uvjetovana-takve u biti ne razumijem i ne želim razumjeti osim ako se ne radi o ekstremnim slučajevima primjerice ženama koje pate od postporođajne depresije,ženama koje nisu mogle iz inih razloga ostati sa svojom djecom ,morale su ih dati na posvajanje i slično.Žene koje uvjetovano vole svoju djecu vjerojatno istu nisu ni željele pa ona jaadna moraju zaslužiti njihovu ljubav,a meni je nadasve žao takve djece.
Ima i puno banalnijih primjera ne-ljubavi ili uvjetovane ljubavi majki prema djeci, sve više koliko su djeca veća.
Zgodan komentar. Zapravo istina. Moje dijete - produžetak mene, ja, ja, ja. Stvarno nesebično ljubiti značilo bi bezuvjetno ljubiti i neke tamo druge, bar malo proširiti krug....tako su valjda ljubili Isus, Majka Terezija i slični...Al nama smrtnicima dovoljno je bezuvjetno ljubiti i svoju djecu :)Citiraj:
lasica prvotno napisa
nego, zanimaju me ove mame koje su se strogo izjasnile da ne bi voljele više svoje dijete ako bi učinilo nešto njima grozno - zanima me kako one odgajaju djecu u svakodnevnom životu?
jer po meni, ako postoji granica dijete će je osjetiti, i uvijek će biti nesigurno da li ju je možda prekršilo.
Voljet ću te AKO:
pospremiš igračke/dobiš 5 u školi/ne postaneš serijski ubojica - dođe zapravo na isto.
Osim, naravno, ako se jasno i glasno ne dogovorite s klincem:
loš prosjek ocjena, popravićeš
manje krađe, desi se
droga, ajd
ubiš jednog, doći ću ti u zatvor al neću te više predstavljati gostima
ubiš dva, razbaštinjen si
ubiš tri, e sad si ga stavrno prekardašio! Ne volim te!
;)