Nisam dobro pročitala.... uuuuu, pa to je exstremno puno nofca!!!! :/ Znači, oko 6000kn mjesečno s dodatnim troškovima...Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Printable View
Nisam dobro pročitala.... uuuuu, pa to je exstremno puno nofca!!!! :/ Znači, oko 6000kn mjesečno s dodatnim troškovima...Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Pčelice Mara, :love: odlazak je puno teži kada si se već asimilirao u sredini u kojoj egzistiraš...imate oboje poslove "na bijelo" (pretpostavljam), svoj prostor, svoj dio kućice za život, svoje dugogodišnje prijatelje od djetinjstva.... ja od svega toga nemam baš ništa i zato mi odlazak puuuuuno lakše "pada"...dapače, veselim mu se...novim ljudima, iskustvima, novim prilikama.... želim zaista vidjeti što zapravo svijet jest!!!!! :)Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Da draga, baš tako. Ali ja nikad nisam ni pomislila na odlazak zauvijek, 10 mjeseci stvarno nije puno, a bilo bi nam svima korisno.
I znam točno o čemu pričaš. Imam dosta prijatelja, uglavnom sa studija, koji nemaju taj neki svoj dom na koji smo MM i ja navikli, lako se sele, lako se prilagode na nove sredine i mislim da smo im mi, pogotovo, MM smiješni s našim čvrsto puštenim korijenima.
Pa MM ne bi ni slučajno odselio niti 200 m dalje od svoje rodne kuće, a ja sam eto barem to prevalila i odselila se punih 6 km dalje ;)
Ova pjesma savršeno opisuje moje osjećaje u tuđem svijetu.
Uljepsala si mi vecer ovim linkom. :*
ajme meni, kolikogod voljela doorse, iz ove mi je perspektive ova stvar totalni horor :shock: :shock:
i, na stranu sve "tehnicke" nesavrsenosti - al od prvog dana kad smo stigli, ja ovdje hodam ulicom nasmijana i vesela... :) :)
Vooooliiiimmmm Doorse... :heart: ali mislim da je sve stvar individualne percepcije... ja svijet obožavam, prvenstvaneo zato što je puno otvoreniji od "našeg" podneblja... ljudi su potpuno drugačiji i baš se ovdje osijećam usamljenom više nego igdje drugdje u inozemstvu...Citiraj:
upornamama prvotno napisa
Pčelice Mara vi baš nimalo niste smiješni sa svojom "ukorijenjenošću", ja da sve to imam vjerojatno ne bih tražila svoje "mjesto pod suncem" van ove države.... :/
Znači da si svojim odlaskom postupila ispravno.Citiraj:
litala prvotno napisa
A možda tvojem raspoloženju pridonose i ljudi koji te okružuju, vjerovatno su otvorenih pogleda i nemaju predrasuda.
Ja sam se možda našla u Italiji u krivo vrijeme, tada je počinjao rat kod nas, i nikome ništa nije bilo jasno, ni nama ni njima, a predrasude prema nama "šporkim žlavima" su im ostale do danas (makar u manjoj mjeri nego onda).
I nisam se samo ja osjećala tako, već i većina stranaca u mojoj klasi, izuzev zapadnjaka koji su imali drugačiji status.
Čak smo i za dokumente čekali u odvojenim redovima, tj. oni nisu čekali.
Moram priznati da me ova tema jako zainteresirala, tko bi rekao da imam za vratom tridesetogodišnji kredit za kuću :lol: . Molim vas, cure, pišite nam što više o svojim iskustvima i životu vani, jako je zanimljivo, a vjerujem da će mnogima pomoći u odluci otići ili ostati.
Ono što mene ovdje nekako guši je ta velika zatvorenost, poluksenofobija prema svemu drugačijem, predrasude koje postoje u mnogo većoj mjeri nego što si želimo priznati. Zatičem sebe kako sam, htjela-ne htjela, pokupila putem ponešto od toga što ne podnosim i radim na tome da se promijenim. Osim toga, taj vječni rad samo za golu egzistenciju me užasava i počinjem razmišlajti o nekim alternativama, eto!
ja sam budna do dva ujutro i gutam ove postove.
živim tu, i da imam bilo kakve mogućnosti otišla bih
jedino sam ljuta na sebe i našu glupost da nismo nikud otišli 92. a mogli smo. nismo znali. imali smo "papire" s kojima smo mogli odseliti nakraj svijeta. nekoliko godina kasnije sam saznala. dobro. nema veze. jedino mi je krivo što smo se toliko patili i radili za ništa, a mogli smo otići.
to je bilo sve dok sam bila sa svojom obitelji, mama, tata, sister, buraz, ja.
sad je naravno druga priča
litala, koju stručnu spremu imate kad ste mogli dobit radnu vizu na četiri godine?
Moram priznati da m ii je poznat ovaj osjećaj.Citiraj:
vmartina prvotno napisa
:mrgreen: Aussie factor :heart:Citiraj:
litala prvotno napisa
@ Dada
za vizu, bilo privremenu ili trajnu, nije od presudne vaznosti "jacina" strucne spreme, vec ono sto je trenutno (u trenutku predavanja zahtjeva za vizu) na listi ministarstva za useljenistvo (lista se redovno, vise puta godisnje, revidira i razlicita zanimanja i strucne spreme se klasificiraju po trenutnoj potraznji - dodjeljuje im se odredjeni broj bodova, maksimalno 60 i onda ta zvanja imaju najvece sanse za vizu). sto smo mi predavali zahtjev za privremenu a ne trajnu radnu vizu je splet nasih osobnih okolnosti i za nas je ova varijanta imala najvise vjerojatnosti za uspjeh...
kakogod - ne bih nikom i ni u kojem slucaju preporucila trazenje privremene radne vize. ako itko bude htio i planirao aplicirati za radnu vizu za australiju - obavezno i svakako neka ucini sve da dobije trajnu vizu i boravak odmah :)
@ aussie faktor i outsideri...
eh, to je isto "svoja" prica... i bas se zadnjih dana potrefilo da sam na vise strana pricala upravo o toj temi...
prvo bih rekla, svima koji nisu vani zivjeli ili na dulji period boravili (dulji od vikend sopinga ;)), da se svi redom grdo grdo varaju ako misle da je ksenofobija privilegija malih naroda. u svakom drustvu redom ima ksenofoba i, naravno, oni su uvijek glasniji i prodorniji od ostalih... australija je, nesto poput amerike, specificna po tome sto su svi "bijeli/zuti/crni" ovdje ipak samo doseljenici (nasuprot aboridzinima i indijancima) al ce si mnogi od onih koji su "ranije" doselili pa su ovdje (cak!) treca generacija uzeti slobodu i - reci ti da si - wog.
u jednom periodu razvitka ove daleke zemlje, vlada je britanska vrlo mocnom propagandom zvala i vabila mlade ljude iz velike britanije da dodju u ovu obecanu zemlju i izgrade i svoj i njezin boljitak. nakon nekog vremena, buduci je ovo prostranstvo zbilja nepregledno, sami britanski podanici nisu bili "dovoljni" i u mnogim je europskim drzavama osvanulo oglasa i proglasa kojim je australska vlada zvala radnike da dodju. s cijelim obiteljima, samo da se dodje i radi i pomogne izgradnji ove zemlje. ti, koji su na taj nacin i tim povodom dosli - dobili su naziv - wog - workers of government...
s vremenom je taj naziv, unatoc cinjenici da su upravo ti ljudi odradili velik dio posla izgradnje ovog drustva - postao pogrdan i sad se "starosjedioci" njime sluze kako bi pogrdili novopridosle...
negdje 60i70-ih godina ta je netrpeljivost dosegla svoj vrhunac. wog-ovi su vecinom bili prisiljeni zivjeti u cetvrtima koje su bile "namjenjene" njima, mijesanje se nije bas dobro podnosilo, cesti su bili napadi, verbalni i fizicki, cesto maltretiranje u svakom pogledu...
ako bi ondasnje stanje mogli nazvati 100postotnom ksenofobijom, danasnje stanje je negdje na 20ak posto...
ja osobno - nemam problema s time. ja jesam novopridoslica. dosla sam jer sam htjela doci, jer smatram da taj neodredjeni mali postotak "sero*nja" ne kvari moj opci dojam o ovoj zemlji, nije mi problem pri upoznavanju s nekim tko mi djeluje "nabrijano" s osmjehom od uha do uha reci - hi, nice to meet you, i'm a bloody wog :mrgreen: and i hope i'll get the permanent residency as soon as possible :mrgreen:
litala, možda si negdje već spomenula, ali se ne sjećam, koliko dugo ste čekali vizu?
dva-tri mjeseca? ne sjecam se vise... :roll:
Aaa, dva-tri mjeseca... mi smo cekali od 20.08.2008. do 08.04.2009. U medjuvremenu je bilo nekoliko razlicitih 'stanica' i 'faza', ukljucujuci i one gdje su me, skoro, postambiljali k'o svinjsku polovicu.
:lol:Citiraj:
Kaae prvotno napisa
nemoj se ljutiti kaae, ali moram se nasmijati.
litala, opet moram reći, super su mi tvoji postovi.
O, pa to je razumno vrijeme s obzirom da sam prošli puta turističku čekala osam tjedana.
Naime, idemo u tvoje krajeve u veljači pa si baš nešto mislim da mi je bolje srediti trajni boravak nego svaki puta tražiti turističku. A tko zna, možda odlučim i ostati ;) (zahvaljujući tvojim postovima!).
Da, da, piši još! :D
ne znam zasto si cekala osam tjedana turisticku? :/ mi smo tri puta trazili turisticku (jednom cijela obitelj, mm i ja s dvoje djece, dva puta samo mm) i svaki put je bilo - pripremi papire, ispuni zahtjev, "naruci" se u ambasadi, nacrtaj se tamo u dogovoreno vrijeme, predaj papire i sacekaj max pola sata da zalijepe vizu...
i samo ukratko, za trajnu, useljenicku vizu, treba imati:
- polozen ielts ispit pri britanskoj ambasadi, minimalna opca ocjena 5.5
- priznato zvanje (svaka struka ima svoje nacine priznavanja zvanja i svoje institucije koje se time bave) - prikupit papire, prevest kod ovlastenog sudskog tumaca, apostille na sudu - sve poslat i platit postupak
- prikupit ielts izvjestaj + priznato zvanje + sve ostale potrebne papire i ispuniti zahtjev i platiti postupak i poslat sve na obradu
ovisno o potrebnoj papirologiji moze cijeli postupak razlicito trajati. od polozenog ielts ispita imas 2 godine fore da predas zahtjev za vizu. nama je priznavanje mm-ovog zvanja trajalo mislim neka 3-4 tjedna (platili smo prioritetno rjesavanje, nesto vise od regularnog), rjesavanje zahtjeva za vizu - 2-3 mjeseca. doduse, pise na stranicama ministarstva koliki su otprilike maksimalni rokovi u kojima rjesavaju zahtjeve, nama je pisalo i do 12 mjeseci, al obicno ne traje toliko ako unaprijed pripremis sve papire koji trebaju...
aaa, zaboravila dodat:
nakon predaje zahtjeva s kompletnom papirologijom, dolazi pismena uputa od ministarstva da se obavi lijecnicki pregled. on se nikad ne obavlja unaprijed, vec se ceka pismena uputa. pregled obavljaju ovlasteni lijecnici, oduzme ti cijeli dan i za useljenicku vizu podrazumijevaju kompletan sistematski pregled (kao kod kaee), nama su za ovu nasu privremenu radnu samo radili rtg pluca (klinci su prosli mini sistematski bez rtg-a).
obicno taj zahtjev ministarstva da se obavi lijecnicki znaci da je do tad sve u redu i da ce viza najvjerojatnije biti pozitivno rijesena.
Ne ide uvijek tako brzo s obradom zahtjeva, netko dobije za pol sata, a netko stvarno mora cekati tjednima. Nisam primijetila neku logiku u tome, ali eto.
litala, ovo za lijecnicki pregled je super da vas nisu gnjavili, mi smo isli na godinu dana i pored RTG-a imali smo i lijecnicki. Istina je da nije bilo vadjenja krvi, ali dr nas je temeljito pregledala i ispitala o svemu, i dali smo uzorak urina. Buduci da ja nisam sasvim zdrava (a nisam zeljela nista lagati), dobila sam dosta striktno ogranicenje oko ostanka.
Odlične informacije litala...ovo mi je najvažnije...sa svime drugime ću se nekako snaći, ali viza i procesi dolaska do željene informacije me trenutačno najviše zanimaju... ;)Citiraj:
litala prvotno napisa
Za Kanadu su potpuno ukinuli vize (barem za Hrvatsku koliko je meni poznato) pa ne znam kako u tom slučaju; koji su koraci u tom slučaju... kome da se obratim za informacije??? Kanadskoj ambasadi ili????
ides na stranice ministarstva za useljenistvo drzave koja te interesira :)
za kanadu: http://www.cic.gc.ca/
za australiju: http://www.immi.gov.au/
pa udri :mrgreen:
sto se tice ukinute kanadske vize za hrvatske drzavljane, koliko sam ja upoznata, to vrijedi samo za posjet i tranziciju kroz kanadu, ne za useljenje...
al, naravno, treba provjeriti :)
Evo mi se upravo informirali i meni treba puno manje dokumentacije jer je MM Australac. U utorak već imam intervju (sad smo malo ubrzali stvar jer sam jučer vidjela da im od 1.7. poskupljuju vize).
HVALA :D !!! :heart:Citiraj:
litala prvotno napisa
BRAVO Freja!!!! :D Ajmo cure!!! ;)
Hoćemo čoporativno? :lol:
Cure koje se spremate na odlazak, što očekujete od neke strane zemlje a da ne možete dobiti ovdje? Veća primanja, stalan posao, bolji životni standard?
Kod nas su motivi drugačije prirode (dakle ako se ikada odlučim na odlazak). Već sam negdje napisala da mi ovdje oboje imamo dobre poslove u struci, MM-ov je i dobro plaćen, vlastiti stan. Dakle dobro nam je i zapravo nam ništa ne nedostaje. Ali - njegovi su roditelji tamo, brat i sestra, nije bio "doma" (osim po nekoliko tjedana svake treće ili četvrte godine) već trinaest godina. Naravno, njemu je to dovoljan motiv a uz to je i uvjeren da bi nam tamo bilo lakše (veća raznovrsnost mogućih poslova, bolja primanja). Želi da djeca upoznaju i taj dio njegove kulture.
A iako do nedavno nisam htjela ni čuti o mogućnosti preseljenja, nekako mi to više nije tako strana ideja. Razlozi za neodlazak su mi bili specifičnost posla i broj godina koje sam uložila u obrazovanje za njega te određena briga za roditelje. Međutim, poslovna situacija je sve gora - posao je potplaćen, radno vriijeme nepostojeće, a međuljudski odnosi loši. Uz to me se stalno (svjesno ?) koči u napredovanju koje mi pripada. Više u tom poslu ne osjećam jednako zadovoljstvo kao prije i to je jedna velika karika manje u lancu koji me držao ovdje.
Uvjerena sam da nam ne bi bilo bolje preko noći. Da bi nam početak bio težak, da bi nam zapravo prvu godinu-dvije bilo lošije nego ovdje. Meni pogotovo jer bih bila bez ikog svog (ako ne racunam MM-a i djecu). Ali ako gledam dugoročno - možda bi mojoj djeci bilo bolje (a možda i ne bi ako Australiju sprži suša i ostane bez pitke vode, tko će znati što nas čeka u budućnosti). Srećom pa mi djeca imaju dvojno državljanstvo pa će moći odabrati gdje žele živjeti.
premda je vrlo velika vjerovatnost da bih na zapadu imala sve to sto si navela, to u biti nisu stvari zbog kojih bih ja isla. mislim da je vrijeme ekonomske imigracije iza nas.Citiraj:
upornamama prvotno napisa
ono sto me vani najvise privlaci su ljudi, njihova prijaznost i otvorenost, a najvise me privlaci organiziranost sistema. lose se snalazim u nasem kaoticnom drustvu. tamo gdje sam ja bila ljudi puno vise paze jedni na druge i nitko ti ne uzima energiju i onda jednostavno imas puno vise energije za "prave" stvari, za zivot.
to je valjda prokletstvo kad vidis kako stvari mogu lijepo funkcionirati ali mene ovdje sve dosta nervira. svaki odlazak u banku, u ducan...smeta me kad vidim nekvalitetu i skupocu, osjecaj da sam na svakom koraku prevarena. osjecaj da ne postoje zakoni. smeta me sto su svi jako bezobrazni, ne odgovara mi takva losa energija.
isla bih i zbog toga sto sam ulagala u svoje obrazovanje koje je vani na cijeni dok je kod nas to zadnja stvar koja je bitna za uspjeh. svidja mi se sto (barem tamo gdje sam ja bila) ljudi ulazu u obrazovanje, u putovanja, u rad na sebi, dok kod nas vise prevladava taj neki materijalisticki stil koji ne volim.
isla bih i zbog djece jer vjerujem da bi im bilo bolje. (ne)sigurnost djece mi je dosta vazan faktor. ne svidja mi se da odrastaju u ovoj postratnoj krizi morala.
sve u svemu, na zapadu sam povremeno imala cak i nizi standard nego ovdje ali zivot mi je uvijek bio ispunjeniji i kratko receno sretniji.
a zasto sam opet ovdje? obitelj i prijatelji. a i priroda posla mi je takva da mogu i ovdje i ondje pa se nadam da cu s vremenom kao i neki drugi sretnici uspjeti kombinirati raditi u inozemstvu, pa produljeni godisnji (od par mjeseci) u HR. to je moj dream life :)
ja bih trenutno napustila HR uglavnom zbog zakona o izvantjelesnoj oplodnji koji je totalno restriktivan! ako moram van na postupke i ako moram to jako skupo plaćat, onda ne moram plaćat porez ovoj državi! pa da bar ova država na pametne stvari troši taj moj porez :roll:
Potpuno isto mislimo!!!! Iz istih razloga i ja odlazim odavdje... ;) :*Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Da mi nije žao godina školovanja, da sam izabrala malo drukčiji fakultet-odmah bismo selili. MM ima ovdje dobar posao, ali bi vjerojatno našao sličan i vani, međutim, meni se radi u struci....iako, nikad se ne zna
Uh, i ja volim organizirane sisteme i prijazne ljude. Rekla mi je bivša kolegica kako se čudi što su kod nas ljudi namrgođeni, i baš mi je to osvijestila - ono, da je defaultno lice neko namrgođeno, da je to defaultni stav. Čak se mislila da li onda ona sa svojim nasmijanim licem izgleda blesavo - ono, uvijek se kezi... Poslije mi se isto činilo da je vani (zap. Europa) stvarno drugačije, da su ljudi prijazniji, dok sam, doduše, bila sam u Mađi samo od Istoka, isto primijetila taj neki mrgud stav... A, možda je to i samo moja percepcija kapitalističke uslužne kulture di si netko u banci, npr., ne može priuštit mrgudan stav, što ja znam - možda čovjek privatno reži... Tu će nam bolje reći kako stvarno je oni koji su se prekorijenili, ne oni drugi koji sa zanimanjem škicaju ovaj topic.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Ovo za energiju za prave stvari, to nisam sigurna, jer se sjećam sestre kako je pričala za svog njem. kolegu, kojemu su bidnome spočitnuli da je "zu freizeitorientiert", tj. previše orijentiran na slboodno vrijeme, njoj je to i svima njenima bilo šaka u oko jer je u našem rodnom gradu nekako maksima "radim da bi žvio", a ne obrnuto, bar je to onako nešto što se izgovara, je li to još uvijek stvarno tako, teško mi je prosuditi...
u godinu dana koliko sam ovdje, nije se dogodilo da sam placala nesto na blagajni, trazila informacije na salteru, pitala nekog usput, srela nekog na ulici - a da mi nije s osmjehom na licu rekao:
g'day, how are you?
i jednom komentiram kako mi je to super, kako su svi nasmijani, otvoreni, spremni za pomoc i usluzni... i dobijem odgovor kako su ti osmjesi lazni, neiskreni i kako su svi samo produkt "opisa radnog mjesta" :roll: (naravno da je komentar dao netko "nasih" korjena...)
ma, rekoh ja, cak i da vjerujem u to, a ne vjerujem jer slucajnom prolazniku nitko ne placa da se svima osmjehuje - meni je od tih ljudi, s kojima ne ostvarujem bliske kontakte ni intimne ispovjesti - vec potrazujem uslugu - ljepse, prijatnije i ugodnije da mi se smjeskaju (pa makar i lazno) nego da mi se vrlo iskreno obracaju svojim nadr*kanim obrecanjem...
no, da sad ne ispadne da je prica "jednosmjerna" - dogodi se i ovdje da se nesto ne moze rijesiti na brzinu (ili dovoljno brzo), da je birokracija spora i da se ponekad sudaris s takvim nebulozama i nelogicnostima, da je to milina... (al se bar nitko nikad ne izdere na tebe - tu privilegiju ovdje imaju samo korisnici usluga i samo se oni prijete mijenjanjem "provajdera", vracanjem proizvoda i ne placanjem usluge ;) :mrgreen:)
al toga ima svugdje. bitno je sto ti, kao jedinka u odredjenom sustavu, osjecas da prevladava - kaos ili mogucnost rjesavanja?
a na to pitanje nitko nikome ne moze odgovoriti. ono sto meni pase, nekom ce smetati, a nekog treceg ce izbacivati iz cipela...
mi jesmo na nekom svom iskustvu temeljili odluku da dodjemo. ali smo cijelo vrijeme (i prije nego nam je sustav odredio da cemo traziti privremenu vizu) racunali na to da prvih par godina ne "rezemo" veze s hrvatskom, i da si uzmemo taj neki "probni rok" u kojem cemo vidjeti kako se tu snalazimo i je li sveukupan dojam toliko bolji da prevagne odluka o ostanku...
Nekako mislim da debeloj većini ovo paše, tj. sumnjam da bi se itko tko bi osjetio funkcioniranje sustava ne benefit njegovih korisnika na njega bunio. Jedino se valjda tješe/tješimo nekim drugim stvarima ako sustav ne šljaka.Citiraj:
litala prvotno napisa
"ne benefit" = "na benefit"
uglavnom, zaboravila sam potpisat tridesetri :mrgreen:
vidim da sam ostala duzna o opasnim zivotinjama ;)
tko se gadi i uzasava osmonogih zivotinjica, molim neka dalje ne cita :)
u urbanim sredinama nema nekih vecih opasnosti. najgori su paukovi. protiv njih se moze "boriti" profesionalnim zaspricavanjem fasade, dvorista i blizeg okolisa pocetkom proljeca. bitno je ne skidati stare mreze i "prljavstinu" jer se tako plase postojeci paukovi i uklanja idealna podloga za otrove koji se na tim paucinama zadrzavaju. (ako prije spricanja uklonis stare paucine - splasis paukove koji su u tom casu tu i oni se kasnije vrate i naprave nove mreze na drugim mjestima)
najgori su: redback i sydney funnel-web - oni su smrtonosni (no rijetko u gradovima budu, buduci svaka bolnica ima protuotrove, opasni su u bushu i divljini gdje je pomoc daleko). red-back se moze naci na kantama za smece (u utorima, rupicama, coskovima), ispod kuce, oko prozora, ispod rostilja, ispod i u igrackama, vrtnom namjestaju, papucama koji se dugo ne koriste i ne diraju... sydney funnel-web moze prezivjeti i do 25 godina, zivi u tlu, na ulazu u rupu pravi mrezu u obliku lijevka (funnel). agresivan je i ako mu se pridje blize hoce napasti. jedan je od najsmrtonosnijih na svijetu. jos je gadan i white-tail pauk ciji ugriz moze uzrokovati strasne i bolne cireve na kozi, moze se naci u vrtovima ali i u kucama...
dalje su gadni mouse spider i black house spider. otrovni su, ali nisu smrtonosni. medju "low risk" paukove spadaju: trap-door, garden orb-weaving, saint andrew's cross i huntsman... neki od ovih su i korisni, a uglavnom su neagresivni i rijetko ujedaju...
mi smo imali bliskih susreta s red-backom, mm nasao dva u dvoristu, jednog blizu vanjske jedinice klima uredjaja, drugog u unutrasnjosti rostilja. zvali smo profesionalce da dodju pospricati jer sve ono sto se moze kupiti po ducanima i vrtnim centrima najcesce nije dovoljno jako. decko koji nam je spricao mi je na kraju preporucio, kad zelimo sami spricati, od svih marki kupujemo baygon jer oni imaju u sebi kemikaliju koju koriste profesionalci, doduse u blazem obliku...
inace, sva vrata i svi prozori imaju mreze, samo treba paziti da budu cijele i bez rupa i pukotina. na velikoj vecini kuca mreze su plasticne i sklone pucanju (sto uslijed starosti i velikih vrucina te utjecaja sunca, sto uslijed "utjecaja" mladjih clanova obitelji koji se znaju zaletit "kroz" mrezu s nekom zgodnom igrackom u ruci :roll:). postoje i metalne mreze, isto izledaju i sluze istoj svrsi - samo su trajnije... sto se mreza i vratiju i otvaranja-zatvaranja tice - i sasvim mala djeca se ful brzo nauce i naviknu i redovno za sobom (i drugima ;)) zatvaraju mrezu... jedino se mreze na prozorima ne mogu otvarati, obicno su fiksne, a prozori siber.
od ostalih zivotinja, moze se zadesiti pokoji mis ili stakor ako u blizini kuce ima kanal za oborinske vode (a ima ih, tu kod nas, cesto i posvuda) ili potocic. oposum je isto moguc, ovisno o blizini sumice, busha ili slicne "divljine". oni nisu nesto opasni, obicno setaju nocu, al znaju se zavuc na tavan i tamo radit rusvaj. postoji sluzba koja ih dolazi delozirat. postoje jos i vocni sismisi, oni se obrusavaju na voce (koje rijetko tko sadi u dvoristu) i megpie ptice koje u doba kad im se mladi ptici lezu - znaju biti prilicno agresivne i napadat one koji prosetaju preblizu njihovog gnijezda...