Da li je vrtić djeci zaista potreban?

Nikad ne bih dala dijete u jaslice iz ta dva razloga koja se stalno spominju, a ne znam koji mi je odbojniji: socijalizacija i još veći biser potreba da dijete što ranije preboli što više bolesti.

Socijalizacija - ispada da ako ne ide u vrtić prosječno dijete samo čuči u nekoj sobi i po cijele dane ne vidi živu dušu. Osim toga, čula sam da je mišljenje psihologa da dijete do treće ili čak do četvrte godine nema potrebe za druženjem s više djece, već više vole druženje 1:1 s odraslim osobama.
Čak mi je jedna buduća vrtićka teta rekla da se tako mala djeca (oko 2 godine, naime toliko ima moja mala, pa me je to interesiralo) igraju, ali ne zajedno, već svak sam sa sobom.
Bolesti - nikako ne mogu htjeti da mi se dijete čim prije i što više puta razboli. Ako stvarno trebaju na taj način sticati imunitet, onda je valjda bolje da se to dogodi kad su stariji.

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame, koja k tome nema baš nikakve veze s vrtićima, po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.
Pri tom me je pokretačica topica samo inspirirala da to i napišem, primjećujem da ima zaista mnogo takvih roditelja.
Uopće ne mislim pritom da nekoj djeci vrtić ili jaslice doista preteško padaju (sama sam bila jedno takvo dijete), ali nicola je rekla da njoj smeta ukalupljenost, a ne njenoj curici.
Potpisujem andiko u njenoj nadi da će malenu ipak jednog dana upisati u školu... 8)

Smatram da bi se ova tema morala malo detaljnije proučiti.
Prvo: nije isto da li dijete živi u obiteljskoj kući gdje su i baka i deda, a ne samo mama i tata, okruženo rodbinom i prijateljski nastrojenim susjedima ili u npr. neboderu sa 16 katova samo sa mamom i tatom, bez rodbine i baka i deda u gradu i nema niti jednog vršnjaka u blizini, a susjedi rade od 9-17. Dakle cijeli dan je samo sa mamom jer tata radi min do 18 sati.
Drugo: kakve god bile tete u vrtićima mislim da nekog iskustava i ljubavi za tu dječicu ipak imaju jer sumnjam da bi u protivnome radile taj posao, a niti jedna baka ili čuvalica u malo starijim godinama fizički ne može patizi dijete po cijeli dan jer jednostavno ti malci su njima previše živahni.
Treće: Ja sam kao mama nezamjenjiva svom djetetu, ali kao što je netko gore napisao -ja znam samo 2 dječje pjesmice i ne znam kako zabavit izuzetno zahtjevno i živahno dijete po cijele dane.
Četvrto: moja je bolesna i bez jaslica-zarazi se u parku
Peto: Ja sam dijete koje nije išlo u vrtić i jako je patilo zbog toga jer sam živjela u obiteljskoj kući sa mamom, tatom i bakom i bez ijednog vršnjaka i dan danas se sa užasom sjećam kako mi je samo dosadno bilo samoj sa svim tim igračkama u ogromnom dvorištu... Bolesti sam odradila čim sam krenula u školu- do 6 razreda sam non stop bila bolesna.
Zaključak: Iz osobnog iskustva smatram da dijete treba društvo vršnjaka i ponovno, iz osobnog primjera, svjedok sam da ono što roditelji misle da je najbolje za dijete često to nije.
Ah, baš sam se raspisala!

Moram na ovu temu odgovorit i unaprijed se ispričavam jer nisam sve naprijed napisane postove pročitala kak treba...više preletila...ali nema veze jer ću se osvrnuti isključivo na uvodni post...
Ja bih tu pitala da mi netko definira samo pitanje tj što se misli pod "potreban"??Ovo govorim stoga što, ako malo dublje razmislimo, složit ćemo se da nam je većina stvari u životu zapravo nepotrebna...Potrebno bi bilo ono bez čega se ne može...i da...bez vrtića se itekako može, i neće djetetu zbog toga ništa "biti" (naravno ako se netko njime doma adekvatno bavi)...Ali isto tako nije nam "potrebna" ni čokolada, ni kino ni utakmice nedjeljom ni koncerti ni poneka pizzerija ni...neznam...godišnji odmor na moru ni nutela u špajizi (kao kod mene hehe)
mislim, ako ćemo o riječi potreban...mogla bih ja ovdje još mljeti...Odgovor je da djeci vrtić nije potreban...ali bih osobno to preporučila...radila ili ne svoju djecu bih upisala barem u poludnevni boravak nakon treće godine..

I dodatak :lol: :
Umjesto da se sve više mama pita da li je vrtić djeci poreban i traži načine da ga zaobiđe, zbog "neuvjeta" u vrtiću (pod kojima mislim na preveliki broj djece u skupinama...npr. preko 20 u jaslicama)...bilo bi bolje da se malo aktivnije svi zajedno založimo za bolje uvjete za našu djecu u tim vrtićima, a tada više ne bi ni bilo pitanja 2je li potreban" jer bi vrtić izazivao samo najpozitivnije efekte kod djece..
Dakle, smatram, da je pitanje moglo biti i postavljeno "je li vrtić, ovakak kakav je sad kod nas u RH zaista potreban djeci"...uh, opet izfilozofirah

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

---

:klap:

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

---

:klap:

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

---

Na stranu "gušenje spontanosti", i ja se čudim kak se neki roditelji usuđuju pomisliti da je njihovo dijete "posebnije od ostalih", pa si dozvole luksuz da se dijete rodi doma, a ne u bolnici, da ima platnene pelene, ili da uopće nema pelene, da ga ne cijepe, da ga dugo doje, da ga voze u AS,.... :lol: (Naravno, ovo je šala, ako netko nije shvatio).
Mogla bih do sutra nabrajati, ali neka poanta bi bila čemu čuđenje, zašto ne bi npr. nicola (ili ja) :mrgreen: smjela pomisliti da mojem djetetu vrtić ne odgovara i da ne želim da ide u vrtić (bez obzira da li sam u pravu ili ne, to sad nije bitno).
Ok, žena je zaključila da joj se ne sviđa kako vrtić funkcionira i da ipak ne želi da joj dijete ide u vrtić i sad se pita da li će time napraviti "neku štetu" djetetu, odnosno da li će se dijete uspjeti normalno socijalizirati i savladati neke društvene vještine i bez vrtića.
Meni je pitanje sasvim na mjestu, niti tu vidim neko prenemaganje, niti veličanje svojeg ili nečijeg djeteta. (Možda je i moj genijalni individualac). :!:

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

---

:klap:

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

---

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

pa to ti je normalno
vrtić nije Borg, pa da gubiš potpunu individuu radi kolektiva
dijete se prilagodi, treba i to naučiti

ne smatram da će time izgubiti dio individualnosti nego da će naučiti nešto novo

individualnost , posebnost, autsajderstvo.. sa tim se rodiš
neki se žele više uklopiti, neki diktiraju IN, neke nije uopće briga za uklapanje

ni meni još uvijek nije jasno gušenje spontanosti.
moja G je u vrtić krenula prošle jeseni sa 2,2 god. prvih pola godine bilo je tako-tako, a onda se stvarno počela veseliti odlasku. kako je sad 3 mjeseca bila doma počela je pregovarati da ona ne bi u vrtić.
ponedjeljak - ja ne bi, ja bi da me baka čuva - ulazimo u vrtić - onog trena kad je ugledala svoju tetu i prijatelje uletile je u sobu i nije me više ni pogledala.
s druge strane, cijelo je ljeto bilo puno djece u parkovima, sada su svi njeni prijatelji krenuli u školu ili vrtić tako da bi se i to druženje znatno smanjilo.
G ide u vrtić na pola dana i smatram da je za nju to idealno rješenje.
Gušenje spontanosti - jučer ju pitam jesu li crtali u vrtiću (ona to jako voli). Odgvor - drugi jesu ja nisam, ja sam kuhala.
Imaju vrijeme kad im je igra organizirana i vrijeme kada se igraju "sami".

nicola, to što si napisala da su tete mlake čini mi se čak i malo pretjerano. Ipak je to viđenje proteklo iz svega nekoliko dana, kada su sva dječica još na privikavanju. Tetama isto treba vremena da upoznaju djecu, tako da u prvo vrijeme i nema nekakvog provođenja programa, nema u početku nekakvih prevelikih aktivnosti djeca se upoznaju s prostorom i novim ljudima oko sebe.

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

---

:klap:

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

---

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

---

moje dijete se ponaša kako se ponaša uvijek i gdje god bio i vrtić ga ne guši u ničemu.
evo ovih dana sam s njim na privikavanju jer smo prešli u drugi vrtić. čak to ne mogu nazvati privikavanjem jer ja stojim sa strane a on me ne šljivi ni za suhu šljivu nego skakuće okolo i igra se, a kad smo doma cijeli dan se vuče za mnom i traži non-stop moju pažnju.


koliko god ja ponekad mislim da bi bilo dobro, kad bi imali mogućnosti, da je on doma dok je ovako mali u stvari vidim da se on u vrtiću jako dobro osjeća i da mu je izuzetno lijepo.
svaki dan je problem kad idemo doma, jer mu je ta dva sata privikavanja premalo.

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

---

Uf,da vidiš samo koliko slobode i genijalnih individualaca ima u vrtiću!!!!!

Kakva pravila kolektiva i vrtičke uprave? Šta je to ?

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

vrtić nije Borg,

---

Na ovo moram :lol: :lol: :lol:

Ja bi molila Veki i druge odgojiteljice i također učiteljice kojih ima ovdje da mi kažu koja je razlika između djeteta koje se upisalo u predškolu i njegovog vršnjaka u vrtiću.
Isto tako me zanima koje su razlike između njih na kraju godine
I na kraju, ako ima koja učiteljica da nam kaže da li se razlikuju djeca u prvom razredu koja su išla u vrtić i ona koja su išla samo u predškolu

za ovo prvo pitanje imam svoje formirano mišljenje (kako netko negdje u potpisu reče :mrgreen: ) da je razlika velika

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

vrtić nije Borg,

---

Na ovo moram :lol: :lol: :lol:

---

i ja :lol: :lol: :lol:

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

vrtić nije Borg,

---

Na ovo moram :lol: :lol: :lol:

---

Kako koji :ups:

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

vrtić nije Borg,

---

Na ovo moram :lol: :lol: :lol:

---

i ja :lol: :lol: :lol:

---

i ja :lol: :lol: :lol:

Nego stvarno, kakva pravila kolektiva i vrtićke uprave?
Molim te navedi primjere jer meni stvarno nije jasno o čemu ti pričaš.

Ne znam jer nisam nikada vodila malu školu, da mogu usporediti tu djecu koja nisu uopće polazila u vrtić. Sorry.
Jedino mogu usporediti djecu koja su išla u jaslice i ona koja tek od kuće kreću u vrtić sa tri godine. Tu je meni najveća razlika što djeca koja su od jaslica zajedno u skupini imaju takvu famoznu povezanost, privrženost jedni drugima, prekrasna prijateljstva koja ih prate skroz kroz vrtić. Kada je takva grupa homogena do škole to je nešto prekrasno.
Drugih razlika među djecom nema jer se vrlo brzo sve izjednači.
Nek ti se jave učiteljice za ovu veću djecu ;)

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

---

Uf,da vidiš samo koliko slobode i genijalnih individualaca ima u vrtiću!!!!!

Kakva pravila kolektiva i vrtičke uprave? Šta je to ?

---

mene zapravo zanima što je to djetetu dozvoljeno doma ili što to dijete točno radi doma, a da ne smije u vrtiću?
(u vidu indivdualnosti i spontanosti, što se stalno spominje)

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Nek ti se jave učiteljice za ovu veću djecu ;)

---

nisam učiteljica, ali je jednom učiteljica u prvom razredu na sastanku spomenula da su joj djeca koja nisu išla u vrtić premirna, presramežljiva, i ne mogu doći do izražaja kraj vrtićke djece.
Uglavnom, to se izjednačilo negdje do prvog polugodišta, jedni su se više otvorili, a ovi vrtićki malo primirili.

pravila kolektiva i vrtićke uprave

Ok, stvarno ne razumijem stalno iščuđavanje nekih forumašica, kao da pričam o trgovanju dionicama na tečaju kuhanja. Svaki vrtić, kao i svaka službena institucija ima svoja pravila. Svaki kolektiv, da bi bio kolektiv ima svoja pravila, jer u protivnom se raspada.

Dakle, ako se doma odlučiš skinuti u gaće, to napraviš - u vrtiću baš i ne.
Ako cijela grupa ide van, tebi se ne da, pa sumnjam baš da će posebno s tobom netko ostati unutra da te čuva. Ideš van, kad idu svi van. I to je ok. No, zašto ne odgoditi sve koliko je to moguće. Sad ispada da su tete i roditelji jednako, kao i vrtić i dom u kojem živiš.
Meni se čini, bar je tako kod nas, da kod kuće imaš puno više slobode, razumijevanja itd od roditelja, pogotovo u tako ranoj dobi.

Još jedna stvar, mnogi genijalci su bili slobodni od svih institucionalnih utjecaja do neke svoje sedme godine i tako su uspjeli pronaći sebe i doprinjeli puno više svojoj zajednici nego ostali koji su bili adaptirani. Mislim da je u životu bitno pronaći zaista sebe, a to sigurno nije putem institucije.

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne :mrgreen: ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

---

:klap:

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

---

:mrgreen: 8)

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

pravila kolektiva i vrtićke uprave

Ok, stvarno ne razumijem stalno iščuđavanje nekih forumašica, kao da pričam o trgovanju dionicama na tečaju kuhanja. Svaki vrtić, kao i svaka službena institucija ima svoja pravila. Svaki kolektiv, da bi bio kolektiv ima svoja pravila, jer u protivnom se raspada.

Dakle, ako se doma odlučiš skinuti u gaće, to napraviš - u vrtiću baš i ne.
Ako cijela grupa ide van, tebi se ne da, pa sumnjam baš da će posebno s tobom netko ostati unutra da te čuva. Ideš van, kad idu svi van. I to je ok. No, zašto ne odgoditi sve koliko je to moguće. Sad ispada da su tete i roditelji jednako, kao i vrtić i dom u kojem živiš.
Meni se čini, bar je tako kod nas, da kod kuće imaš puno više slobode, razumijevanja itd od roditelja, pogotovo u tako ranoj dobi.

Još jedna stvar, mnogi genijalci su bili slobodni od svih institucionalnih utjecaja do neke svoje sedme godine i tako su uspjeli pronaći sebe i doprinjeli puno više svojoj zajednici nego ostali koji su bili adaptirani. Mislim da je u životu bitno pronaći zaista sebe, a to sigurno nije putem institucije.

---

da, djeca genijalci-samo oni koji ne idu u vrtić :D
a što je sa školom, čemu sa 7god kočiti genijalce?

koliko god je taj vrtićki "tor" za neke negativan za druge može biti krajnje pozitivan.

kad cjeli čopor jede blitvu - jedeš je i ti, makar je možda doma nikad nebiš probao. kad cijeli čopor crta - crtaš i ti, makar te crtanje inače uopće ne zanima. kad svi pjevaju .......

mislim da je to jednostavno jako dobro okruženje za istraživanje, isprobavanje, usvajanje novog i nepoznatog.

meni je ova tema nije jasna.

jel ovo sezonska vrtići su shit ,a tete monstrumi tema ili ja imam najposebnije dijete u svemiru tema ?

onaj tko ima mogućnosti da mu dijete čuva baka, deda, teta strina koje odgovaraju njegovom odgojnom svjetonazoru neće dat dijete u vrtić.

onaj tko je sam kao prst, dat će jerbo ne može dijete držat ispod radnog stola, jelte .... marko bi se baš uklopio ispod moje katedre :mrgreen:

naravno ako zarađuje kao džajić a nema baba, strina i ostalih dijete će imati fensi šmensi dadilju....

voila

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

pravila kolektiva i vrtićke uprave

Ok, stvarno ne razumijem stalno iščuđavanje nekih forumašica, kao da pričam o trgovanju dionicama na tečaju kuhanja. Svaki vrtić, kao i svaka službena institucija ima svoja pravila. Svaki kolektiv, da bi bio kolektiv ima svoja pravila, jer u protivnom se raspada.

Dakle, ako se doma odlučiš skinuti u gaće, to napraviš - u vrtiću baš i ne.
Ako cijela grupa ide van, tebi se ne da, pa sumnjam baš da će posebno s tobom netko ostati unutra da te čuva. Ideš van, kad idu svi van. I to je ok. No, zašto ne odgoditi sve koliko je to moguće. Sad ispada da su tete i roditelji jednako, kao i vrtić i dom u kojem živiš.
Meni se čini, bar je tako kod nas, da kod kuće imaš puno više slobode, razumijevanja itd od roditelja, pogotovo u tako ranoj dobi.

Još jedna stvar, mnogi genijalci su bili slobodni od svih institucionalnih utjecaja do neke svoje sedme godine i tako su uspjeli pronaći sebe i doprinjeli puno više svojoj zajednici nego ostali koji su bili adaptirani. Mislim da je u životu bitno pronaći zaista sebe, a to sigurno nije putem institucije.

---

stalnim podilaženjem djetetu stvaraš malog egoistu, a ne malog genijalca. takvo djete, a kasnije čovjek teško će moći uvažavati potrebe drugih ljudi.

genijalci se rađaju, ne možeš postati genijalac
i nema te institucije koja na to može utjecati

ah sjanje, dijete mi neće biti genijalac :roll:

a di sam to napisala?
IQ je urođen
za nove izume je najbitnija mogućnost drukčijeg pogleda na svijet, urođeni instikt traženja nečeg novog, drukčijeg puta

vrtić mome djetetu može postaviti nove konstruktivne zadatke, kao što su pjesmice, ples, igrokazi....
ja ne pjevam, ja ne plešem kva-kva .... ja joj ne mogu pružiti te izazove
a bez izazova nema napretka

grubi nisam odgovarala tebi, nego na ovo

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Još jedna stvar, mnogi genijalci su bili slobodni od svih institucionalnih utjecaja do neke svoje sedme godine i tako su uspjeli pronaći sebe i doprinjeli puno više svojoj zajednici nego ostali koji su bili adaptirani. Mislim da je u životu bitno pronaći zaista sebe, a to sigurno nije putem institucije.

---

Ova tema nije namijenjena pljuvanju teta i vrtića, već raspravi da li je djetetu za njegovu budućnost, dakle njegov mentalni, psihički, fizički i duhovnni razvoj vrtić zaista potreban. Ne pokušavam niti jednom rečenicom istaknuti svoje dijete, niti ga uzdizati, niti nastojim napraviti genijalca(ako tako ispadne, super). Da ne spominjem da svom djetetu ne podilazim na način da je razmaženo i sl.
Nastojim pomoći jednoj osobi da pronađe sebe, da se ne povodi za drugima zato jer je tako sustav mu nametnuo, nego da cijeli život gradi sebe. A to je ono što tvrdim da počinje od vrtića, tom famoznom socijalizacijom. Drugačije neće nikome biti od koristi.

Nadam se da više ne moram objašnjavati i ne kužim čemu stalno negiranje prednosti obitelji.

pa ako imaš mogućnost da ti dijete čuva netko tko poštuje tvoj svjetonazor, ćemu vrtić ?

Govoreci iz perspketive dadilje, ja sam i za jednu i za drugu opciju, po mogućnosti kućno čuvanje do 3. godine, a poslije vrtić.
Naravno, ukoliko kucno cuvanje iz određenih razloga (financijskih, obiteljskih) nije moguće, jaslice su također sasvim ok.
Govoreći iz perspektive one koja je nekoć bila u montessori vrtiću,
po tome mi djeca nikada ne bih isla u vrtić,
i to ne iz razloga sto su tete bile ovakeve ili onakve,
vec iz razloga sto i dan danas pamtim taj grozan osjećaj samoće,
dok odbrojavam sekunde da mama dodje po mene.
Moj vrtić, koliko god divan program u njemu bio, i sadržaj i aktivnost teta, ja ga pamtim po plaču, i tuzi, jer se do 5. godine nisam naviknula, i prihvatila.
Nismo svi isti. Neka djeca su spremna i za jaslice, i za vrtić, neka nisu, no istina svako dijete će se naviknuti, prije ili kasnije.
I, naravno, bez obzira na moje loše iskustvo s vrtićem, svoju djecu bih upisala.
Svaka obitelj zna kako joj najbolje odgovara, i što je u njihovoj mogućnosti, te se prema tome svi prilagođavaju.
Budući da sam odradila dvije adaptacije dosada (sa djecom koju sam čuvala) svaki je početak težak, ali sve to prođe.
Bude suza, plača, ali sve dok je umjereno, dok su tete ok,
dok osjećate pozitivne vibre, znate da će adaptacija proći,
i da će se dijete naviknuti, možda prije nego mi.
Više sam ja plakala, koja sam dadilja (naravno dok me dijete nije gledalo) nego dijete.
Ponekad je roditeljima (iz mog primjera i dadiljama )
teže sve to skupa, nego djeci.
Želim svima da što prije prođe proces prilagodbe, i da vam djeca sretno ulaze u vrtić!

Citiraj:

---

genijalci se rađaju, ne možeš postati genijalac

---

Čista glupost, ovo što gore piše.

Kao što rekoh ne govorim o stvaranju nikakvog genijalca, taj termin je netko drugi ovdje uveo, da bi dodatno isprdao cijelu priču, jer se genijalnost očito shvaća nečim nedostižnim.

ja ne kužim što ste tako napale ženu, nisam stekla dojam da veliča ili ističe svoje dijete kao posebno niti da je smjer topica htjela okrenuti u standardnu lošetetelošvrtić priču.
Nekonstruktivno je na topicu sudjelovati iščuđavanjem nad time kako netko svoje dijete vidi posebnijim od drugih. Iskreniji među nama priznat će da smo i sami takvi.

Na temu - ima roditelja koji zaista vjeruju da moraju dijete upisati u jaslice/vrtić da bi se dijete socijaliziralo. To je fraza koja se prilično udomaćila i zbog koje su u vrtićima i djeca kojima to nije nužnost i koja bi možda bila sretnija negdje s nekom bakom u vrtu. Nekako mi se čini da autorica topica upravo tu ideju propituje i da zato ovaj topic može biti koristan nekome tko nije još donio odluku.

x na Maju

ne mogu sada naci, ali pred par godina je Unicef radio istrazivanje koje je dalo porazavajuce rezultate bas na temu upisa djece u jaslice, ispalo je da velika vecina ispitanih vjeruje kako treba upisati dijete u jaslice jer ce to pogodovati toj famoznoj socijalizaciji djeteta. Bandić je sa svojih 200 kn dodatno napravio medvjedju uslugu zagrebackoj djeci pa sada stvarno svatko upisuje dijete u jaslice jer "sto ne bi za 200 kuna islo".

pa svako dijete je genijalac, sta u tome ima cudno. svaka mama vidi ogroman potencijal u svom djetetu--s pravom.

u principu se slazem s nicolom, da djetetu ne treba vrtic tj. institucija da bi postalo 'normalan' covjek.

Moja djeca su najposebnija u svemiru. 8)

Za mene, naravno.

nicola, potpuno razumijem što pišeš, trenutno sam i ja u takvoj dilemi. E. ima 2g. i 8mj. i jednostavno mu ne odgovara društveno ukalupljivanje. Ne voli društvo veće skupine djece (dvoje maksimalno), voli se družiti s odraslima a istovremeno mu jako smeta kad ga ili ne razumiju ili tretiraju kao malog (voli biti ravnopravan sa svakim u svim situacijama) i uz to strašno je osjetljiv. Ne gajim iluzije da bi mu u vrtiću njegovali njegov osobenjački duh. Kako nisam u situaciji da moram nazad na posao iduću godinu stoji s nama doma.

Drugi dječak je više "bebast" (ne samo zato što je još beba :) ), i čini mi se da je od rođenja socijaliziran. Njemu je super gužva, nikad nismo morali robovati njegovim dnevnim rutinama, voli djecu i nastoji već sad ostvariti kontakt s vršnjacima. Ići će u vrtić dogodine.

Htjedoh reći, djeca se razlikuju, svako ima različit osobni put a na roditeljima je da prepoznaju kakav je i omoguće im (koliko mogu, naravno) da koračaju njime.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ne gajim iluzije da bi mu u vrtiću njegovali njegov osobenjački duh.

---

e, to je to, ovo si bas dobro rekla. svako dijete ima osobenjacki duh, a tete se jednostavno ne mogu posvetiti svakom djetetu u onoj mjeri u kojoj bi dijete trebalo, naravno, jer je previse djece u pitanju.

Ok, tko može bez vrtića super. Tko ne može... nije tako strašno.
I to mi je jasno, ali gušenje osobnosti zajedničkim odlascima van, grupnim pjevanjem ili crtanjem, obrocima u određeno vrijeme... zar se tako guši osobnost?
Ne treba ti vrtić da bi postao normalna osoba, ali da djeluje tako negativno, to ne vjerujem.