vesnare prvotno napisa
Topic ko stvoren za mene :smajlić koji se ceri:
Pa da se i ja malo požalim.
Prvih 40 dana moja mama je bila kod nas i svesrdno pomagala, pa MM nije morao prstom mrdnuti, iako sam ja već tada šizila što je išao stalno odlazio od kuće, bojao se uzeti malca i sl.
Onda je moja mama otišla, a on je nastavio po starom. Tako sam 15 dana što mama nije bila s nama znala biti gladna, jer nisam imala kada jesti, jer malac nije preko dana spavao ili je imao grčeve pa sam ga uporno nosala ili nisam imala kada otići po kruh, jer nisam htjela ostaviti dijete samo, a MM je recimo taj dan radio punih 12 sati, a da se nije sjetio ujutro donijeti nešto. On je u nekim stvarima pravi muški šovinist - kućanski poslovi su isključivo ženska stvar, kao i mijenjanje pelena.
Malo se popravio što se tiče bavljenja oko malca, ali i to je sve za kratko, a kada zaplače odmah ga nosi meni, neovisno o tome što radim.
Pokušala sam i lijepo i ružno, ali ne ide.
Sada je tu ponovo moja mama, pa kad sam ja zauzeta on viče nju da preuzme malca i sl. i naravno i dalje je u svom svijetu: od kave, do kave, spava do kad hoće, kao da malac i ja uopće ne postojimo i mi ćemo razumijeti ako on nešto hitno treba napraviti drugom i sl. a ti drugi neće :evil:
Ako malo duže drži malca nego obično (čitaj 10-15 min. umjesto 5) ili ne ode na kavu i cijeli dan je doma, ja trebam skakati od sreće, a što je taj dan proveo ležeći pred TV-om i sjedeći za kompjuterom ili telefonirajući potpuno je nevažno.
Znam da mi nitko ne može pomoći jer nisam MM istrenirala kada je bilo vrijeme. Sada je previše kasno... Ipak smo gotovo 10 godina u braku.
Na kraju ispada da ide od kuće jer mu ja ne pružam dovoljno pažnje i nježnosti :x
A ko meni pruža sve to?
Ma imala bih još toga napisati, ali odoh malac se budi :)