A ria, svaka čast, kapa dole. Živi primjer, sve se može kad se hoće! :D
Printable View
A ria, svaka čast, kapa dole. Živi primjer, sve se može kad se hoće! :D
dok ja iscitam vec se tu svasta napisalo
moje pitanje je sta su gosti?
ako oni podrazumjevaju šlingani štirkani stoljnjak sa nizom jela onda to bome nemam doma.
ako oni podrazumjevaju druzenje onda se toga zna naci. vise volim spontano okupljnje, nego ono koje je najvaljeno puno ranije jer tad imam neku obavezu da do tad moram ipak nesto napraviti/prirediti.
krug ovih drugih ne nazivam gostima vec prijateljima. istina intenzitet druzenja s odredjenim ljudima se mijenja kako se mijenja i nas zivot. s ljudima kojim sam bila nerazdvojna na faksu sad se vidim jednom/dva puta godisnje. ali u zivot su mi usli neki drugi ljudi s kojima se vidjam puno cesce.
ljudi s kojim sam odrasla su mi jos uvijek i vise od onoga sto nazivamo prijateljima. oni su mi ko familija i poticu iz tog doba druzenja nasih roditelja. na zalost moji takvi prijatelji su se odselili iz zemlje, pa ja sluzim ko neka baza u ljetnim mjesecima kad navracaju.
Ma znam, ni ja nemam vremena kad realno pogledam, ni sama ne znam kako ga stvorim...eto tek smo prije mjesec dana kupili suđericu i to me spasilo bar te hrpe suđa na kraju dana.
A sve ostalo se nekako odradi, možda mi kuća ne blista kao prije par godina, ali je sasvim lijepo čista i uredna.
Kad idem na ples to su večernji sati, muž je tad već doma pa mala ostane s njim...kad idem van onda su to još kasniji sati, ona već debelo spava kad ja idem.
Za druženja po danu ona je većinom samnom.
Sad kad idem u Egipat ostat će s tatom, on e se posložit da u 16 bude po nju u vrtiću, a dio vremena otići će njih dvoje kod mojih u Split da bude malo i s bakom.
Skombiniramo se nekako, srećom većina toga je u večernjim satima.
Iskreno, ovakakv stil života pomalo i ovisnost izazove. Evo, meni će uskoro škola završiti i iako sam u biti sretna jako jer mi je to bio stres i velika obaveza ja se već sad bojim kako ću bez te obaveze.
Nismo svi isti, ja recimo nisam godinama pogledala film, TV mi je opća nepoznanica, ne sjednem na kauč mjesecima...
Draga si mi, istina. :)Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Al ne odgovaram samo tebi. Cijelo se vrijeme vaze tko radi, koliko radi, tko ne radi, koliko djece tko ima, i sl. Ako netko kaze da ima hobi, odmah slijedi pitanje "a jel ti radis?". :/ Ako meni dolazi prijateljica ili ja idem k njoj 2 ili 3 puta tjedno i jos izadjem u subotu - kakve pobogu veze ima to s cinjenicom jel imam posao ili ne? :?
Mozda blizu zivimo pa se druzimo svaki dan samo necu to napisati ovdje da pol foruma ne padne u nesvjest pa da mi jos i tuzba stigne. Jer se druzim.
A kad se druzim, djeca su ili samnom ili s muzem ili smo svi skupa, zajedno s djecom tih prijatelja i prijateljica. A posao smo ostavili na poslu. Barem ja. Muz ga vuce sa sobom od jutra do sutra.
vidiš kako na stvari gledamo drugačije, meni se čini kroz cijelu raspravu da se proteže teza da su one koje kažu da nemaju vremena jednostavno nesposobne izorganizirati si vrijeme.
ne smatram se nesposobnom, dapače.
sve i da hoću trenutno nečim se baviti naprosto ne mogu, jer ili mi muža nema doma pa nemam s kim ostaviti maloga ili obaveza moje kćeri koja je 4-6 puta tjedno i moramo je voziti jer je predaleko.
tako i ja, jer citam i citam, i taman smislim sto cu napisati, kad me trina preduhitri..i to je to!Citiraj:
marta prvotno napisa
inace, jako volim ifigenijine postove, koji me uvijek prvenstveno dobro nasmiju (pozitivno), jer ne mozete ne potvrditi da je zena izuzetno zanimljiva i pozitivna u svom, pomalo sarkasticnom iznosenju svakodnevice, koju voli iako se nekima cini suprotno. ne znaju citati izmedju redaka.
ifi.. :love:
Svi smo mi razliciti i imamo razlicite potrebe. Ja osobno bih "umrla" bez kave s prijateljicama, bar jednom tjedno. S klincima ili bez njih. I mi imamo treninge 3x tjedno i tih cca sat vremena je moje. Dogovorim se s nekim za kavu u blizini, ili ako zelim malo samoce, uzmem knjigu i citam u obliznjem kaficu. Ili buljim u aute koji prolaze i u glavi premjestam namjestaj. Za to vrijeme moja poznanica pusti dijete, trci kuci pola sata peglati, pa trci nazad po dijete na trening. Umorna ko pas. Ja dodjem doma napunjenih baterija za par sati kucanskih poslova.
Sve je stvar prioriteta.
:mrgreen:
:lol:Citiraj:
yaya prvotno napisa
Ovo "koliko treba" je subjektivna procjena. Ja radim od 8-16, dijete zaspi oko 22 i budi se ujutro u pol 7. Cijelo popodne sam doma (osim kad idemo nekome u goste, ili baki i dedi), usput se igram s njom, kuham za drugi dan i obavljam kaj treba od kućanskih poslova.Citiraj:
Ria prvotno napisa
Ne idem u kino, u kazalište, na ples, na treninge, na putovanja, na kave i mislim da sam s djetetom premalo, više treba i meni i njoj. Sve navedno ću stići jednog dana, a vrijeme s njom kad je tak mala ne želim propustiti.
XCitiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Ja samo potpisujem. :roll:
ria, nemajko jedna! :roll:
ja pak mislim da je Ifi mislila kak fale spontana bezbrižna druženja i to je to. Možda krivo mislim.
No i meni to fali, zadovoljna sam i djecom i mužem, poslom malo manje ali ja od života hoću više i dobit ću! Tak valjda i Ifi - pa kaj je tu loše?
Moja je želja da sa svojom obitelji putujem kad hoćemo i kud hoćemo uz obavljanje posla kojim ćemo se uskoro baviti ( :mrgreen: slijedim Zakon privlačnosti), da možemo u goste ak se sjetimo i u nedjelju podvečer (što sada ne radimo jer se u pon dižem u pol 6 i ne pada mi na pamet izlaziti kad znam da se moram spremati za posao i djecu u školu).
Cijenim to što imam ali hoću VIŠE!
i dobit ću :heart:
Ma, nije stvar u tome da je netko nemajka ili ne, nego svi mi imamo različite potrebe, a i djeca su različita. Možda bih i ja išla na ples kad dijete zaspi, ali ne znam za tečajeve od pol 11 navečer. A kad dođem doma, nema šanse da odem po kruh bez nje jer plače "nemoj mama opet otići".Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Moji roditelji su imali par dobrih prijatelja, konkretno dva bračna para s djecom koji su nam dolazili redovito na kartanje, kave, ćakule...dok smo se mi djeca igrali. MM i ja imamo sada isto tako dva bračna para s djecom s kojima se družimo (s jednima redovito dva puta tjedno) imaju curku dva mjeseca stariju od moje i super se uskladimo za jutarnju kavu, popodnevnu šetnju ili večernje palaćinke i pivicu. Preko tjedna imam pon-sri-pet treninge, a utorkom i četvrtkom odemo do mojih ili ostanemo doma pa nam netko dođe. Van bez djeteta odemo prosječno jednom u dva mjeseca, tipa u kino ili na cugu s nekim prijateljima ili sami. Volim primati goste-prijatelja. To su baš oni kojima možeš reći "Nemam niš u frižideru, ajde donesite nutellu pa ćemo speći ćinke. I...molim te ne gledaj u hrpetinu robe u kutu."
E, baš to! U jednom trenu sam htjela odustati od pisanja na svom topicu, ali sad vidim da imam razloga nastaviti.Citiraj:
DiLala prvotno napisa
Znaš, to - više od života - upravo to. Možda čak nije više... nego je valjda život prepun tog finog niveliranja. Ne bih mijenjala nijednu konstantu u svom životu, ali margine nekih varijabli - o, da.
:) Ovo mi je super; imati redovite kućne prijatelje; mislim da je onda sve lakše, nego ako se viđaš jednom u par mjeseci - jednostavno je sve poznato, opušteno i lagodno... Bravo za vas!Citiraj:
tibica prvotno napisa
Sad da si još samo nabavim takve prijatelje :lol: :lol: :lol: :lol:
Looool...da, baš :lol:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Da, subjektivno je to koliko treba, a ja govorim u svoje ime. Mislim da njoj ne znači previše odem li ja sat-dva dok ona spava i dapače volim kad su ona i tata sami.
Jednako tako ja sam dijete čija mama je zapostavila sebe i svoje gušte da bi bila s djecom, nikad se nije požalila, ali ja kako sam odrastala sam uviđala da to nije ispravno.
Mislim da svi trebamo zadovoljiti svoje potrebe i da smo tad najsretniji...a ja imam još potreba osim biti s djetetom...nemajka jedna...looool...
Tvoje dijete vjerojatno plače jer se nije naviko da je OK da mam nekad negdje ode...kod nas nije tako...kod nas je normalno da nekad ode tata, nekad mama...i ne smatram da je zakidam ili da nešto propuštam...dapače, mi baš uživamo :heart:
pa da - svatko ima svoje potrebe i želje, ja se ne nalazim sama s prijateljicama, ne idem sama na kave/ u kazališta - al i da imam vremena ja to ne bi išla, mi baš volimo svi biti skupa ko priljepci (mm, ja i 2 djece)- samo nam je želja da imamo više vremena za hodati skupa svukuda po svijetu.
Ne znači da si nemajka ak hočeš sama otići na pivu u grad - veća si nemajka ak si stalno doma a to mrziš pa onda si nezadovoljna i to nezadovoljstvo širiš na ostatak family.
Ak ti se ide u disco - pa idi ak možeš vremenski srediti, zašto ne?
A ovisi i o djeci naravno - neka nisu toliko vezana a neka su malo više vezana za roditelje.
Ja iz iskustva kao dijete i sada kao roditelj tvrdim jedno - samo zadovoljan i sretan roditelj je dobar roditelj.
Sretna sam i zadovoljna i moju težnju za još nekim snovima ne bih nazvala nezadovoljstvo..... prije hrabrost i "životnost" - ne znam kak bi to nazvala. Čovjek treba imati želje - pa to je lijepo, gadno je kad nemaš želja.... nekak mi to zvuči dosadno.
RIA - Lijepo je da ste svi sretni i zadovoljni. Moj post je zapravo bio odgovor na tvoj komentar da ti nije jasno kak neki ljudi to ne stignu.
Meni ovih cca. 5 sati dnevnom koje provodim s malom nije puno i kaj god još radila oduzimala bih od tog vremena. Mogla bih još i svašta drugo, izlaziti i družiti se, ali ne želim jer se ja osobno ne bih osjećala dobro.
Imam i ja drugih potreba osim biti s djetetom, ali u ovoj njenoj dobi su mi njene potrebe važnije od mojih. A znam i osjećam da je njena potreba da čim više vremena provede s mamom i tatom. I najsretnija sam kad vidim da je ona sretna i kad uživamo svi zajedno.
Osim toga ni ja nisam baš previše društvena i dovoljno mi je kaj sam s ljudima na poslu, i povremeno se navrate neki frendovi, pa mi uopće ne fali socijalni kontakti. Forum i Facebook su mi sasvim dovoljni, ne moram ljude gledati uživo niti oni mene, a tu sam na poslu, paralelno dok nekaj radim.
Dakle, ovaj zadnji pasus je meni tu najvažniji. Ti si drugačija osoba od mene, nisi baš društvena i virtualna druženja su ti dovoljna.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Ja sam pak potpuno suprotna što ne znači da su mi moje potrebe pred njenima...njena potreba je sretan i zadovoljan roditelj što ti jesi jer živiš kako želiš i ja jesam jer živim kako želim.
Komentirala sam ljudi koji ne stignu a kao bi i frustrira ih što ne mogu, ne one kojiima to nije želja.
DiLala...super post!
marta, valjda svako od nas želi sve što može uzeti od života. I ja se želim družiti, pit kavu, izlaziti...svi mi to ŽELIMO. Ja uspjevam koliko mogu s radnim vremenom koje imam (ok, sad sam na rodiljnom), dvoje djece, mužem koji radi na poslu i dodatno doma...kućom, ručkom, bez pomoći ikoga..
nije uopće poanta u tome, nego u tom da ifigenija svakih nekoliko dana otvara sličnu temu-te bi na kavu, te bi frendove doma, te bi-očito je nezadovoljna
ja joj pokušavam reći da nema čime biti nezadovoljna. Da je većina ljudi koji imaju dvoje djece u puno puno goroj situaciji od nje, da jedva djecu vidi, a kamoli prijatelje.
I da, mislim da očekuje previše od života s dvoje djece.
Nekome je lijepo pisalo u potpisu
''Tko hoće nađe način, tko neće nađe izgovor''
Meni svakodnevno navrati frendica/susjeda na čašicu razgovora/kavu/seriju/ovisi što je u điru i koje je vrijeme.
Iskreno, da nje nema bila bi sama ko pustinjak cijele dane.
Rijetko odlazim nekuda (tu mislim na neka obiteljska druženja),
neke zabavice s frendovima koje su prije bile u igri, sada mi ne dolaze u obzir zbog Luke,
znamo se nekada onako spontano u kasnije sate podružiti, mi, svi iz susjedstva, a to onda odem ili ja ili mm jer netko mora ostat s dijetetom.
Niti nisam neki tip koji voli izlaziti, nikada niti nisam bila,
nekako mi doma i kućna atmosfera (gdje god) najviše odgovara.
Ako mi pak tko dođe bilo najavljeno ili nenajavljeno svejedno mi je,
volim primiti goste, nije mi to nikakva tlaka,
samo mi je bitno da to nije u vrijeme kada Luka spava (poslijepodne) jer
traži tišinu.
Meni se Ifigenijini postovima ne čine kao postovima nezadovoljne osobe. Ponekad si pomislim uz okretanje očima (priznajem bez pardona), "brate mili šta nju muči". Ali ova tema meni nije tema nezadovoljne osobe neko podsjecanje na to sto želim od života. A želim SVE. Ne sve sto mogu dobiti, nego SVE.
I dozivljavam ju kao kritiku istovremeno jer smo skloni zapostavljati stvarne kontakte u stvarnosti naustrb virtualnih. Ovdje možemo razmijeniti samo rijeci. U stvarnim kontaktima mnogo vise od toga, bili spontani ili dogovoreni.
Ovo je istina. Meni je super kako ljudi vise po facebooku stalno, imaju na stotine prijatelja. I onda sretnu uživo nekog od tih prijatelja i doviknu onako usput: "Vidimo se na Facebooku". Smiješno.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ifigenija voli filozofirati. Nadam se da se neće naljutiti jer ovo nije u negativnom tonu nego baš obrnuto. Ona od svake životne situacijice napravi veliku temu sa hrpom filozofije. Pa što? Ona je obična mama koja je kući i želi raspravljati sa ženama koje su u sličnoj situaciji.
Debelo se slažem s ovim, istina je na žalost.Citiraj:
marta prvotno napisa
Nekada radije sjednem na komp (kad malac spava) nego da odem nekuda/k nekome jer mi je to ustvari jedino vrijeme kad mogu do foruma.
Ja ću samo reći, ko voli, nek izvoli. Nekoć, kod prve, druge, treće teme na isti kalup, mi je možda bilo duhovito. Sad više nije..samo se vrtimo u krug. Ja se obično isfrustriram kad čitam neku ifinu temu, vidiš po onoj sljedećoj da se ništa nije maklo s mjesta. Ovo pišem samo zato jer me opet sfustralo..Pa ko mi je kriv.. :mrgreen:Citiraj:
Ona od svake životne situacijice napravi veliku temu sa hrpom filozofije. Pa što? Ona je obična mama koja je kući i želi raspravljati sa ženama koje su u sličnoj situaciji.
Zašto "na žalost"? Kad dijete navečer zaspi, mogu chatati s frendicom u americi, paralelno raditi nešto drugo, razgovarati s dragim ljudima koje uopće nemam prilike sresti jer žive u drugom gradu, ili imaju drukčije radno vrijeme. Kaže marta da možemo izmijeniti samo riječi, meni je to dovoljno, ionak nisam baš ljubitelj fizičkog kontakta s drugim ljudima.
Pa ne znam. Nekako mi iz tvojih postova izbija nezadovoljstvo. Lako se čovjek na forumu prevari.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
A i meni se masu toga promjenilo otkad sam rodila, ali znala sam da će tako biti. Barem do nege dječje dobi kad ću opet imati malo više slobode nego sada.
:lol: danas je izuzetak :love:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
kopiram s drugog topica:
Iskreno mislim Ifi da ti se potrebe mijenjaju, kao i vecini nama. kazes da te gosti umaraju, i iz ovog ogre da ti pase tisina. i to je OK. prihvati da si trenutno u takavoj fazi zivota i ne zali za prosloscu. cemu se siliti na nesto sto ti ne pase.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
recimo ja sam ko student mogla tulumariti cijelu noc i opet otici na faks, odraditi vjezbe. danas nakon noci u kojoj su klinci se par puta budili osjecam se kao da je preko mene presao autobus. na poslu ne funkcioniram.
Ne znam kaj bi ja napravila ovdje gdje se niko s nikim ne druži jer ljudi rade sezonski i dolaze kasno osim onih koji rade u upravi parka a takvih je malo, tu spada i MM ali nevezano uz to nemam se sa kime družiti, na Plitvicama nemam prijateljice jedino poznanice koje ne pokazuju interes da odemo na kavu (ima jedan restoran u naselju gdje živim), a kamoli kod sebe doma. Tako da kad odemo kod svoje familije naša Lara samo plače jer je i njoj socijala na nuli. Nemamo se sa kime družiti i bude me sram kad mala plače pa komentiraju što plače :?
Jedino kad smo po ljeti vani mame sa djecom onda ne plače :D
Da nemam vas curke sa foruma otupila bih, eh kako je daleko civilizacija ona prava 8) na koju sam navikla u KC :P
Često sjednem MM-a popodne oko 18 sati, skuham kavu i brbljamo a ja mu kažem ma ti si moja frendica al on baš i ne voli tračati a i nemamo o čemu :/ pa izmislimo i maštamo o svemu. Mada i to ponekad dosadi :roll:
mi volimo goste :) volimo i vanka izac, jos smo mladi.
to su sve nasi dobri prijatelji i ne moram se truditi posebno, kuca mi je ionako uvik cista :mrgreen: (salim se naravno)
ako mi se ne cisti kad odu, ostavim za sutra
jedino cega mi fali su izlasci na kavu sa frendicama. ali to je moja krivica jer iman griznju savijesti ako djecu ostavim sveki a ja pijem kave.
Uh, kad ovo čitam mm i ja ispadamo pravi partijaneri!!! :mrgreen:
Izlazimo često, prosječno 2 x mjesečno subotom navečer....
Preko tjedna posjećujemo prjatelje/kumove koji imaju djecu, pa to često bude neka brzinska večerica/kolač/kava i to budu posjede do pola osam najdulje osam....
Preko vikenda (subota ili nedjelja) često idemo van na ručak s klincima, sve u svemu super...
Srećom pa imamo baka/deda servis sve puta dva, bez toga sumnjam da bih izašli i jednom godišnje..... :/
Mislim da se Ifi jako dobro zabavlja jer svako malo posta nove teme, ponekad i kontradiktorne kao ove dvije, i prati naše reakcije.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Potpuno je svejedno da li je tema usamljenost, društveni život, spremanje pastela u jednu kutiju, drvenih boja u drugu ili, ne daj bože, "nedopustivo" dječje kombiniranje slikarskih tehnika. Osobni dojam: virtualno je to jedna osoba, a u stvarnom životu neka potpuno druga.
Ja moram priznati da meni baš fale druženja, nekako rijetko nekud idemo, i rijetko se nama dolazi, tu i tamo.
I ja spadam u one koji jedva šta stignu i iskreno ne kužim kak drugi u tom ritmu išta stignu: radno vrijeme mi je do 17, dođem doma oko 18, nešto smrčkam za ručak/večeru do 19, malo se poigram sa svojima, pa večernji rituali i evo ti ga vrijeme za spavanje. Kome ću u goste kad se sutradan svi ujutro dižemo rano?
Vikendom isto - subota je dan za sređivanje i čišćenje stana i nabavku, a nedjelja kako kad.
Još sad kad su klinci bubani, nikud ne možemo ni da hoćemo. Jedva čekam ljeto :mrgreen:, da možemo više boraviti vani.
A zanimljivo mi je kak svaki put secirate tu ženu,
mislim, wtf. ak ti se čita čitaj,
ak ti se piše piši,
ak ti diže tlak zaobiđi.
Nisam joj ni ja neki obožavatelj, mislim, ne njen nego njenih tema i
obično ih zaobiđem i niti ne čitam,
ova me privukla i kaj sad,
da diskutiram o tome dal Ifi mulja ili joj je stvarno tak,
pa njoj na dušu i svakome od nas na procjenu.
Tko garantira da svi ovdje pišu istinu.
a mislim kahna, kako god neko otvara teme kako mu se prohtije i kako mu dođe tako netko drugi ima pravo komentirati iste te teme kako mu se prohtije pa može čak i napolitanke raditi, kao neki.
kahna nisam zaboravila na majice, ali trenutno mi je bolnica u kući. čujemo se sljedeći tjedan.
Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Tako je. Ako neces cuti tudje misljenje, a zasto ga onda trazis?
Pa koliko sam skužila Ifi je tražila tuđa iskustva, a ne
da razvlačite kaj je ona s tim mislila i zašto ona neš voli ili ne voli ili kaj ja znam.
Isuse, tashunica, uopće te nisam povezala :oops:
Ok je, kad god
Kako kad...
Nekada mi zaista vise prija ususkavanje u deku na kaucu, nekada druzenje. Ostali smo u kontaktu sa nekim starim prijateljima, ponekad ih pozovemo kod nas, ponekad odemo mi do njih, sa decom ili bez. Bez obaveze da sto mora biti pretrpan hranom, a kuca sa visokim sjajem, u oba slucaja...
Leti se te potrebe zadovoljavaju uz Dunav, u vodi, na pesku ili travici. :)
Imam par prijateljica sa kojima ponekad (retko, retko) odem na kafu, u soping ili uvece na pice.
Imam i srece da na poslu imam dve prave prijateljice sa kojima uz jutarnju kaficu zadovoljim vecinu potreba za razmenom misli, cakulanjem i deljenjem saveta...
U svim tim susretima maximalno uzivamo. Ljudi koji opterecuju, koji zaviruju u svaki cosak i koji bi mi zamerili sto nisam pripremila svatovsko posluzenje pred njihov dolazak jednostavno nisu vise deo naseg sveta (osim pojedinih rodjaka koje nekako istrpim par puta godisnje).
Cak i za rodjendan sam opterecenje svela na minimum - porucila sam kanapee i sitne kolacice, malo bolje spremila kucu, decu zamolila da se same srede i tiho odu u krevet, pozvala drage ljude i to je bio recept za maksimum uzivanja i zabave...
I kayaR, potpisujem onaj deo o mamama... :heart: :( :heart: