Zvanje roditelja imenom

Moje dijete ne može bez mene, niti ja bez njega. Ne da smo bliske, nego se još u životu nismo rastale na više sati. Mama ne može nikud bez nje, tata može gdje hoće. Samnom provodi više vremena pa je s obzirom na to i vezanija za mene nego za tatu. Mene zove imenom, tatu zove tata. Kako to objašnjavaš?

Možda bih trebala i ja nju zvati "kćeri" iz razloga da se netko sa strane ne zapita jesmo li bliski ili nismo? Mislim da se bliskost pokazuje i vidi na druge načine, a ne kako zovemo jedni druge u obitelji. Što je drugo riječ mama i tata nego titula, rodbinski odnos? Isto kao i muž i žena. Pa nikad svog muža nisam nazvala mužem, a ni on mene ženom. To sigurno znači da nismo bliski. Ne znam samo onda tko nam pravi djecu ko na pokretnoj traci.

Glupo mi je uopće objašnjavati nekome tko po onome kako dijete zove roditelje ili roditelji dijete zaključuje o bliskosti u obitelji.

Leona je negdje sa 4-5 godina imala fazu u kojoj je tatu zvala imenom kad bi se njemu obraćala, ali kad je govorila o njemu, onda je govorila tata ovo, tata ono...Trajalo je jedno šest mjeseci i tata se nije ljutilo, bilo mu je smiješno :)

Ja nisam doživjela da me zove imenom, pa ne znam kako bi reagirala. Iskreno, ne bi bila baš najsretnija na svijetu, jer mama tako divno zvuči :zaljubljen: pa bi mi falilo, ali ne bi joj branila jer mi je zapravo logično da dijete barem neko vrijeme isprobava kako to zvuči kad roditelje zove imenom :)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

osobno mi to nije ni simpatično ni smiješno, nekako mi je to :/

Voljela bih da me moja L. zove mama a tatu tata jer ako neće ona, neće nitko a tako dugo sam htjela čuti te riječi, uostalom iako znam da to niej tako, kad čujem da dijete zove roditelje imenom meni to izgleda kao da nisu bliski. To je samo moj dojam.

---

Ninči,zašto se vrijeđaš a da umjesto toga pažljivo pročitaš cijeli post,tražila si naša mišljenja ja sam svoje rekla, pritom mi ni na kraj pameti nije bilo da dovodim u pitanje vašu bliskost, nego kažem kako to meni zvuči.

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Nisam našla ovakvu temu pa se unaprijed ispričavam ako već postoji :)

Naime, moje 19 mj. staro dijete me zove mojim nadimkom već punih 2 mjeseca :mrgreen: Meni je to stvarno preslatko :heart: Kaže ona i mama, ali obično kad se ne odazovem na nadimak :mrgreen:
Bude mi malo smiješno u trgovini kad se ona navije žicati me nešta pa me zove i zove i zove i kad onda nakon nadimka kaže "mama", ljudi se redovno opale smijati. Valjda u početku nitko ne misli da sam joj mama, čim me zove imenom :mrgreen:
Ona zna i kako se tata zove i nekad i njega zazove imenom (više iz neke fore). I mene je tako počela iz fore zvati imenom, a sad mi se čini da joj je prešlo u naviku jer me i po noći kad se probudi zove imenom, onakva polusnena :lol:

Ja sam svoje roditelje oboje zvala imenom kad sam bila mala pa mi se sada valjda vraća :lol:

Stvarno me to ne smeta, čak štoviše- nekako mi je posebno moje dijete po tome :heart: Jer ne znam da sam ikad vidjela drugo dijete (osim sebe same) da roditelje zove imenom...barem ne sa 17 mjeseci :mrgreen:

Ima li još netko da je "Imenovani roditelj" i kada su vaša djeca počela s ovim? :) I smeta li vas to ili mislite da je sasvim normalno i OK?

Nisam bila sigurna gdje staviti temu, ali valjda sam potrefila.

---

Uostalom nisi li nas ovo pitala u prvom postu, ja sam rekla da to meni nije OK, ako je tebi OK,sve 5, iako mi nije jasno zašto nas onda to isto pitaš,ako ti je to OK boli te đon što drugi misle o tome,kaj ne?!
uživaj u svom ljupkom zlatu.

Ma ni ne vrijeđam se uopće :lol: Samo kažem kako mi je to nelogično da nekome to tako zvuči kao tebi (i ne samo tebi). Objasnila sam i zašto mi zvuči nelogično :) Ali to je samo moje mišljenje :mrgreen:

A i kako bi me to moglo vrijeđati kad meni to zvanje imenom niti najmanje ne smeta. I nisam otvorila topic da čujem kako to nekome zvuči i da se analiziraju odnosi roditelja i njihove djece, nego čisto da vidim koliko nas ima i da li bi to smetalo nekome. Normalno da svatko ima svoje mišljenje i puno pravo na njega :)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

A sto se tice F, ima 18 mjeseci i - ne zove me nikako :mrgreen:

---

Ajde sam mi je lakše, ja sam se počela brinuti što moja nikad mene ne zove nikako i uopće ne govori mama. Ima godinu dana :mrgreen:

Ne bi ispravljala da me zove imenom, ali to mi nije lijepo čuti, mama i tata je toplije i nježnije.
A pobogu kako bi tako malom djetetu objasnila da me ne zove imenom, kad dijete čuje da me svi tako zovu :/
Ne, ne bi ispravljala pustila bi da prođe, ako bi se zadržalo, ne znam, nešto bi smislila.

Ma sve je to normalno :)

A naša cura iako zna kako joj se tata zove, kad joj kažeš: "Hajde zovi T........!" A ona ko iz topa: "Tataaaaaa!" Ljudi popadaju kad je čuju :mrgreen:

Moj N nas zove mama i tata. Zna nam imena, ponekad nas zove mama ime i tata ime.

Iskreno, ne zna, jel bi me smetalo da me zove imenom, mislim da ne bi, ali moram priznati da uživam kada čujem riječ mama jer me tako nitko drugi ne zove osim njega :zaljubljen: (za sada dok se seka ne rodi :zaljubljen: ).

Kod nas su zastupljene obje varijante.
Sven nas zove imenima a Leon mama i tata.

moja malena s 19 mjeseci tatu zove po imenu. ispočetka je to bilo slatko i smijali smo se, al sad je već i tati onako... previše. i baka je svaki put ispravlja da ga zove tata. al neki dan gospođa baka uredno pita malu di ti je ... (moje ime umjesto"mama"). i šta reći na takvu baku?

Ja svoje starce zovem imenom, uvijek su govorili da im je to fora, no sad kad sam rodila svoje dijete (zove me mama), moja je mama priznala da je nekad ipak željela da je zovem mama i da joj je to falilo...kada bi sve ponovila kaže bila bi jednostavno "mama"

Mi smo mama i tata i to mi je drago, ali znaju i kako se zovemo. Znaju nas dozivati po nadimku, ali to je više iz fore.

Nešto sam primjetila u raspravi: vi nikada ne zovete svoju djecu sine ili kćeri? Ja svoje dečke često znam osloviti sa 'sine', pa onda još znam i dodati: sine mali, sine veliki, sine najbolji (obojici)...

Moja isto ima 19 mjeseci i samoinicijativno me počela zvat po imenu (kompliciranom, btw, ime mi nije lako za izgovorit mlaom djetetu), kako i zašto ne znam, ali osjetila sam da je ponosna jer me tako može zvati. Slatko mi je.
Nekad me zove xy -mama ili mama-xy, a ponekad samo mojim imenom.

Nemam mišljenje o tome, ali mi je slatko. ma nek me zove kako hoće dok je u ljubavi.

Sin to nikad nije probao.

Mi smo u pravilu uvijek mama i tata, osim kad nas doziva onda nas uvijek zove miki i robi jer je cuo da se mi tako dozivamo :)

MM je Zlatan....pa ga je Kora prozvala tatan.

o da, zadnja 2 mjeseca viče mama Tanja-meni je to simpatčno :mrgreen:

Meni je najljepše ime iz dječjih ustiju "mama" i tako me djeca ponajčešće i zovu. Obrate nam se i imenom, to mi je isto zgodno, ali ne bih htjela da me oslovljavaju isključivo imenom.

Netko je pitao kako mi zovemu djecu - imenom, nadimcima, a često i sinko, kćerce, bebice, djetešce...

zove nas mama i tata, a da nas zove drugacije ne bi me smetalo

Mene kći zove po imenu, osim kada nešto treba, tada mi kaže "mama". Počela je s time oko treće godine i meni je uvijek to bilo ok, štoviše, vjerojatno sam to isprovocirala sama jer me nerviralo kada bi me bivši (njen tata) zvao "mama".
Očuha obje zovemo prezimenom (nekako mu to dobro stoji), ja mu se obratim imenom ako sam ljuta. Mislim da tatu isto zove imenom, ali rijetko sam prisutna njihovim susretima pa u stvari ne znam.

Mene Vita u zadnje vrijeme zove imenom, fora mi je uz pretpostavku da je faza, ipak mi je draže "mama". :heart:

Mene zove mama, mami (jer gleda Doru) i mamica a tatu tata, tatica i po imenu. Mislim da ustvari kopira mene jer kaze na isti nacin kako ga ja zovem. Ja ju ucim sva nasa imena i ne smeta nas da nas zove bilo kako. Vjerujem da kad odrastu i sami nekako prestaju govoriti ime a ostaje ono mama i tata.

skroz mi je svejedno zovu li me mama ili po imenu, ali mi je najluđe kad me zovu lutonjica :mrgreen: .
ali to samo nakon boravljenja s rodama, kao i kod fride. i kad ih netko na volontiranju pita čije su, pa automatski odgovore "od lutonjice" :lol:

kod nas je to islo u fazama i naravno da me je jedno vrijeme zvala po imenu, nije mi smetalo, mislim da je bitno koje mi znacenje tome dajemo - jel onda to znaci da nas omalovazava i ne postuje (to je meni jedna osoba rekla) ili nam je to sasvim ok i tome ne pridajemo znacenje...
sad me zove mamaaaaaa....i meni je to osobno najdraze jer je ona jedina koja me tako zove, s druge strane mm-a najcesce zove nadimkom ili po prezimenu (onako kao i ja). on to pak dozivljava kao bliskost jer jedino nas dvije ga zovemo tako.

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

Ja se npr. već godinama borim s vokativom. :mrgreen:

---

ja sam počinila grijeh :oops:

:lol:

M zove mm-a tajo ili stari :mrgreen:

Nasi su negdje nakon drugog rodendana krenuli s mama/tata + ime(do tad smo bili mama/tata).
I sad nas zovu ili tako ili samo mama/tata. Podjednako je zastupljeno (mozda malo vise u koristi +ime) i ne smeta mi. Slatko mi je.
Ne znam da li bi mi bilo da sam samo "ime"...
Nemam nista protiv toga, ali se iz djetinjstva sjecam jednih susjeda koji su roditelje zvali po imenu i znam da mi je to uvijek bilo cudno, bas kao sto je netko rekao - kao da fali prisnosti. Iako naravno da ne mora imati nikakve veze s tim.

Poznajem svoje vršnjake koji zovu roditelje imenom misleći da je cool, al ne znam, meni je to nekako... hladno.

Uvijek si mislim, samo ću jednu osobu u životu zvati "mama" i samo jednu zvati "tata", zašto onda to ne iskoristiti. :)