Printable View
Kod nas nema tog natezanja. Ne jede plastlein ali npr. bilo bi ovak:
Nemoj jesti plastelin
Hoću
Plastelin se ne smije jesti, ako ga još jednom staviš u usta, nećeš ga više dobiti.
Ako ga proba staviti, uzmem ga, pa se ljuti i rasplače i veli da ne bude više, i onda ga dobije, ali uzimam čim vidim da pokušava ponovo.
Slažem se i ja...ali... :mrgreen:Citiraj:
Joe prvotno napisa
Puntica je u primjeru jedenja plastelina na dva načina objasnila kako djetetu nešto "zabraniti"...prvi način - objašnjavala nešto što je znala da se neće dogoditi...i tu je greška u koracima...
Drugi put je opet objasnila ali primjerom koji će se realno dogoditi odnosno da će plastelin baciti u smeće...i to je jasna poruka koju je dijete dobilo...
Ne vidim da je igdje napisala ne jedi plastelin jer ja tako kažem a ja sam mama..O tome ja pričam...Nisam slijepi sljedbenik JJ-a..ni meni ne sjedaju ja, ti, mi, vi, oni poruke...ne važem svaku rečenicu...ali ako mogu djetetu objasniti zašto nešto ne smije/mora napraviti objasnim...i to mi je bilo nekako logično još i prije čitanja JJ-a...
ne bih joj nikad rekla da će je boliti trbuh da sam mislila da neće. ali stvarno sam mislila da će je boliti trbuh, ipak plastelin nije jestiv (a nije mi se dalo isprobavat na sebi da vidim dal će me stvarno boljeti ili ne 8) )Citiraj:
yaya prvotno napisa
ali sad bar znam da od plastelina ne boli trbuh :lol:
:lol: Ma znam...ja sam ziheraš pa uvijek kažem nešto za što znam da će se 100% dogoditi...a 100% bi joj bacila plastelin ako bi ga stavila u usta... :mrgreen:Citiraj:
puntica prvotno napisa
Plastelin je vrlo hranjiv :mrgreen:
Ono što ja pokušavam reći je, npr. ja "jer sam ja mama i ja tako kažem" skoro da nikad nisam upotrebljavala. Pa ipak, moja sada već velika djeca kada jedno drugome nešto kažu da ne smiju napraviti, kažu "nemoj Jan, znaš da je mama tako rekla". Opet se, za vraga, jer radim, pa mi je mozak na više od pola drugdje, ne mogu sjetiti primjera, ali nije ni bitno, poanta je da su oni to tako povezali, bez obzira na razloge koje im jesam ili nisam dala. Uhvatili su, for better or worse, muziku onoga što je rečeno. Badava nekada biranje riječi i fraza.
dodatak, ne za sve, samo za neke stvari je to objašnjenjeCitiraj:
Maja prvotno napisa
E znam. Za moju odluku o tome da se samo vikendom igraju igrice na kompu i gledaju crtići na telki, to je nešto što ja njima nikako ne mogu objasniti da oni prihvate. Moju filozofiju toga da se trebaju što više igrati bez takvih stimulansa, da se tako bolje razvijaju i da je to generalno bolje-za-njih oni niti mogu niti trebaju shvatiti. I to je kod nas nešto "što je mama odlučila". Unatoč pobunama koje povremeno izbijaju. Oni se mire s tim kao s nečim što je moja odluka koja se tiče njih a koju sasvim ne razumiju.
Moj maleni se isto več nečim malo opekao, pa mu to dam ko primjer i odmah mu je jasnije. :mrgreen:Citiraj:
puntica prvotno napisa
Moram priznati da nije baš nevjerni Toma, pa mi to možda olakšava posao.
Joe je napisala:
Ustvari je ovako i kod nas, ovisi o "hitnosti" situacije.Citiraj:
ne znam jesam li bila jasna: 1. ostavi jbn nož , a nakon toga ću ti objasniti zašto.
Super rasprava, uživam pratiti.
Sviđa mi se sve što Maja piše, a puntičini primjeri su odlični :lol:
I Sonja zna reći tu famoznu rečenicu...mama mi je tako rekla...ali vjerujem da je zbog toga jer ima povjerenje u mene odnosno nas...jer smo joj masu puta rekla da kad mi, tata i ja, na nečemu inzistiramo da je to zato i samo zato jer se to nešto ne smije/mora napraviti zbog tog i tog a zato što smo ludi pa na nečemu inzistiramo radi inzistiranja..Ok sad je veća pa i ona kuži puno toga...pa je nekad i lakše..ali bome je nekad i teže...jer se razbacuje protuargumentima...no nekako ju uspijevamo uvjeriti
ispravak...""a ne zato što smo ludi "nismo ludi majkemi ni mm ni ja :P
u ovome je poanta :)Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
ali tu nema generalnog odgovora, ti moras procijeniti u kojoj mjeri je to njena potreba za mirom, a u kojoj njezin hir (besmislena zelja).
i tvoja je odluka gdje je tvoja granica udovoljavanja njezinoj potrebi ili hiru.
meni je dijete isto jedan dan reklo da skinem vestu doma, na sto sam ja odmah pepoznala njegovu potrebu i uznemirenost da cu svaki cas otici iz kuce, i rekla sam da to nije vesta nego majica ko i njegova. i mirna bosna.
da ga taj odgovor nije umirio i zadovoljio i da je postao jako uznemiren pokusala bih ga jos malo umiriti da iako imam tu majicu necu izaci van nego da mi bas treba da mi je toplo, a ako bi i dalje bio uznemiren promijenila bih vestu i obukla nesto bez kopcanja jer mi je ipak vazniji djetetov mir, a moja potreba se moze zadovoljit i na drugi nacin. ili bih mu predlozila da i on takvu obuce.
ako se ne bi moglo (da nemam neku drugu toplu majicu i bas nikako ne mogu obuci nesto drugo), morao bi se pomiriti sa sudbinom, i bi, ali ovakvo inacenje mi nema smisla, niti to zelim od njega niti mu to zelim priustiti sa svoje strane. u stvarima u kojima mozemo i zelimo biti fleksibilni mislim da ne treba ignorirati molbe niti se inatiti. jer ce nam se to vjerojatno vratiti u glavu i na kraju ce se i dijete poceti inatiti.
kod stvari oko kojih nemam namjeru biti fleksibilna nema pregovora. sve mu objasnim zasto nesto treba napravit, al ne cekam bas njegov pristanak za svaku sitnicu.
ides sam ili cu te ja odnijeti?
nemoj bacat stvari ili cu ja baciti tvoje u smece!
neces? ni ne moras htjeti.
ok, znam da ne bi, ne bi ni ja, al moram...itd
mislim da dobro radis, i svida mi se sto ti je vazno da ti i u teoriji bude sve jasno.
trina, i ti si po meni potpuno u pravu, samo ti to vise prakticno odradujes, a ne teoretiziras puno. al vjerujem da i ti slicno postupas i u situacijima u kojima stvarno vidis da je ugrozena potreba djeteta prilagodis se.
:love:
Fala ti dragi bogek kaj si medu sim poslal. :love:
Zapravo sam htjela da rasprava ide u tom smjeru, ali na kraju se nekak okrenulo naopačke.
Ja sam djeci jednom potanko objasnila zbog čega ograničavam gledanje TV-a i igranje na kompu. Rekla sam im sve svoje razloge. Koliko od toga oni mogu shvatiti neka shvate, a u onom dijelu u kojem ne mogu, shvatit će kasnije.Citiraj:
Maja prvotno napisa
Još jedan primjer. Moja kći mora svakodnevno po par sati nositi flaster na oku kako bi vježbala drugo oko. Meni je naravno bilo žao zbog toga i razumjela sam da joj to smeta, pa sam ispočetka svaki put objašnjavala zašto je to potrebno, kakve mogu biti posljedice ako se slabije oko ne izvježba, bla, bla, bla. Kad su zaredali odgovori tipa: Baš me briga! Svejedno mi je, mogu i oslijepiti i sl. prestala sam objašnjavati i počela zahtijevati da stavi flaster iste sekunde. Zamisli da joj za 20 godina na pitanje zašto me nisi prisilila odgovorim: Ti nisi to htjela. ;)
Zdenka2, super primjer. Neke stvari su roditeljska odgovornost i nema oko njih pregovora. Što ne znači da ne može slijediti objašnjenje; kako Joe super kaže - objašnjenje nije dio pregovora. Od djece možemo zahtijevati, a da im pri tom ne narušimo dostojanstvo.
Ja ne mislim da se Sirius Black 'pogubila u prijevodu' kao što neki sugeriraju. To što primjenjuje osoban govor, ne znači da ne može imati neke nedoumice i otvorena pitanja. Ispada da je Juul izumitelj osobnog govora, a oni koji ga primjenjuju pomodari koji su naučili na pamet rečenicu 'ja želim' ni ne znajući što ona znači. I provlači se ideja da je Juul nekakav zagovornik objašnjavanja, pregovaranja, udovoljavanja, skrivanja iza fraza, odricanja autoriteta u korist kompetentnosti djeteta (koja se onda tumači kao samovolja) pa se pitam jesam li ja to čitala istog Juula, jer ovaj moj priča sve baš suprotno tomu.
Potpuno se slažem! I meni se često čini da se Juula ponekad (namjerno?) krivo interpretira.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
A meni se pak čini da ga se osim toga i previše interpretira...pitam se jesmo li i u kojem trenutku zaboravili biti roditeljiCitiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Tako se i meni čini
Pogotovo što mi djeca rastu
a meni se čini da je s djecom uvijek nekakav "problem"... ako ga nema stvorit će ga oni ili ćemo ga stvorit mi.... najčešće bespotrebno...
važne stvari kao primjerice kućni odgoj, osobna higijena i izbor onoga što se jede je moja odgovornost i odgovor jer sam ja tako rekla mi je opravdan... rasprava sa djetetom uvijek se pretvori u 1000 Zašto 1000 Zato... ili bolje 1 000 000 zašto i zato....
pa te rasprave ostavljam za manje bitne teme u kojima mogu popustiti... npr. ako je soba čista i pospremljena (radne plohe, kreveti i to) - savršeno mi je svejedno da li na podu imaju mjesta za ugaziti od pobacanih igračaka...
ali kada ja kažem pospremanje (jer ne mogu proći kroz sobu od igračaka) ili ulazim sa vrećom za smeće igračke su pospremljene za tren... - jer sam ja mama - i ja to mogu :D
Kužim što hoćeš reći. Ali mislim da većinom zapravo jesmo zaboravili biti roditelji. Što ne znači da znanje nije negdje u nama. Nekom će knjige biti jedan od alata pomoću kojih će doći opet do njega. Netko će 'primjenjivati' pročitano kako bi mislio da negdje ide. Netko će taj put prolaziti bez knjiga i inih alata. A netko će i dalje živjeti u neznanju i smijati se ovim drugima.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
U nekim situacijama slične težine, recimo kad je u pitanju njezino zdravlje, a ne želi me poslušati, ja joj to i kažem.
Rečenicu tipa "Zamisli da ti se sad desi to i to, kad odrasteš ćeš mi reći da te nisam dovoljno pazila".
XCitiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Sjetila sam se ovog topica jutros kad sam obukla čizme, a moj dvogodišnjak se odmaknuo od mene i rekao da se boji (mojih čizama). Čak mi je i prošlo kroz glavu da ih preobujem jer su ga toliko uznemirile (i to samo zato jer sam jučer čitala ovu raspravu), ali nisam. Pa smo krenuli niz stubište zgrade, i vidjeli da su ga ukrasili onom "zmijom" od borovine i crvenom vrpcom po ogradi. I mali se opet stisnuo uz mene i rekao da se boji. Nasmijala sam se sama sebi što sam pomišljanja na preobuvanje čizama - ne možemo mi njih na taj način zaštititi od toga od čega se boje. Niti ja sad mogu skidati ukrase po haustoru. Treba im stvari objasniti na takav način da ga oni prihvate. I točka.
ajme, nisam više sama :D :D :D :D
na ovom forumu sam se digo vremna osjećala kao biće iz iz jure ili krede :)
Angie75, slažem se s tobom. Puno je njihovih želja koje ne možemo i ne trebamo ispunjavati. A to ne znači da ih ignoriramo. Ali važno je da uvažavamo njihove želje, da im se ne smijemo i ne odmahujemo rukom na njih. Sirius Black npr. razmišlja o tome zašto njenu P uznemiruje flaster i sl. (znači uvažava), ali ne skida (ne ispunjava svaku želju), a zatim i objašnjava i kroz igru joj pomaže riješiti situaciju. To je po meni idealno. A ona je postavila ovu temu jer u vezi toga nije sigurna. Tako sam bar ja shvatila.
Sad, netko će reći 'šta se bavite flasterima, čizmama i glupostima, nisu nam djeca od papira', ali sigurna sam da nam nabrojano nije glavna životna preokupacija, a da su nam djeca ipak vrijedna promišljanja o odnosima.
:klap:Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Neda mi se pisati, pa samo potpisujem. :mrgreen:Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Ms.Mar, pogodila si bit.
To što je Sirius otvorila temu, ne znači da joj se život okreče oko tog pregovaranja. Isto tako ima i tema o WC papiru, pa to ne znači da se osobi koja je otvorila tu temu cijeli život vrti oko WC papira. :lol:
Ms. Mar, meda i Anemona :klap:
:lol: za temu o wc papiru, ja ni nemam pojma koji kupujemo.
Ako se možemo dogovoriti, super, a ako ne (a riječ je, naravno, o nečem važnom) - mi smo mama/tata i mora nas poslušati :) . Predugo pregovaranje/dogovaranje nam je sasvim kontraproduktivno.
prije nego sto sam postala roditelj, umisljala sam si da cu biti neprikosnoveni autoritet svojoj djeci i da tako treba biti... sama ne vjerujem ni u kakve autoritete, i tako se nekako i moja uloga roditelja formirala... neke stvari se naravno ne pregovaraju, kad se radi o vaznim stvarima sto se tice sigurnosti, ali ostale stvari, puno puta me stav djece doveo da preispitam svoju odluku, naredbu ili molbu, i cesto mi se desi da promijenim odluku...
ovako bi to bilo kod nas:
JA:ajmo pospremiti igračke u kutiju da se ne spotaknemo na njih i padnemo.pa onda on posprema a ja kao pomažem ali on više spremi neg ja-pregovarač sa mjerom(oko nekih stvari nema pregovora,a obično se tiču higijene i sl.dakle stvarno bitne stvari)
TATA:izvoliš pospremiti sve igračke....(pauza u kojoj mali ne ragira) jesi čuo,pospremi igračke).....ovaj tren da si sve pospremio jer ću ih sve pobacati,jer me ne slušaš-komandant
:nope:
rezultat pristupa=mene oduvijek sluša i poštuje,tu i tamo imamo neki incident.tati rasteže živce ko žvaku i iživljava se na njemu. :mrgreen:
Mislim da ste zaboravile na jednu vaznu stvar,barem kod nas,kako ce djete reagirat zavisi od toga kako je raspolozeno.
Kad je dobre volje mozemo se oko svega dogovorit ali kad je umoran i nervozan ima situacija kad nemogu drugacije nego reci "moras".Ima situacija kad ni to ne vrijedi vec moram fizicki reagovati,ne da ga tucem vec maknem.Ako je dobro raspolozen i lupi pa ogledalu na ormaru dovoljno je da kazem "Nemoj D. to se ne radi jer moze puknuti."Kad je ljut,umoran i nervozan (jer vani pada kisa pa se nemoze igrati,ili ja pravim jelo pa se nemogu igrati sa njim u tom trenu itd) na moju prethodno navedenu recenicu ce nastaviti lupati.Onda mu kazem da prestane jer ce u kaznu,ako ni to ne vrijedi odnesem ga u drugu sobu i gotovo.
Nadam se da razumijete sta sam htjela reci.
Cokolada, ovo što kažeš je potpuno točno za djecu dobi tvoje djece. Ali kad djeca skupe već neke godinice od njih očekujemo da bar pomalo počnu kontrolirati ne svoje raspoloženje nego reakcije koje proizlaze iz tog raspoloženja. Ne treba tu biti prestrog - samo se treba prisjetiti svojih odraslih neprimjerenih reakcija, ali ipak kako djeca rastu treba ih učiti na samokontrolu i odgovornost.