Kako reći ne?

Ja nemam ništa protiv malo satkiša...To malo je ponekad keksić, jedna sam od onih koja kupim monte ili kinder pingui.
I to je sve.
Kuham svaki dan, trudim se kuhati raznovrsno i zdravo.
A ono što najviše mrzim su bomboni.
Ali, ni MM ni ja ne volimo slatkiše. Pojedemo i sami ono što sam navela gore.
A bomboni...zkalela sam se da nikada neću kupiti gumene, kikiće slatke tajne i slično...
I nisam, a imali smo ih doma cijelu hrpu (od raznoraznih rođendana, posjeta i sl.)
I onda je krenulo u jaslicama...Da još u jaslicama. Tete su davale klincima bombone za nagradu. UŽAS!! I nekako doma je to izmaklo kontroli. Naime, izmaklo je zato jer je Jankec naučio da fino uzme stolac i poskrivečku uzme bombone. Pa bi ih tako pojeo da ni sama nisam znala koliko.
I ma koliko mi tupili o gricu grecu i ne znam čemu, dok su oni bili tu, mada ih mi sami nismo davali ni nudili ni poticali, oni su polako nestajali.
Dok jednog dana nisu svi (puna puncijata kutija) završili u smeću.
Janko ima zabranu bombona, čokolada, čokolina...od kada ne jede bombone tamani voće.
Zašto ima zabranu...e sada mi se neda o tome, druga priča. Iva uz njega također ne jede bombone.
Ne kupujemo ni čips ni smoki.
I kosa mi se digne na galvi kad im u parku netko nešto nudi jer kao prvo, moraju se naučiti da ne uzimaju ništa od nepoznatih (pogotovo u današnje vrijeme). Je da, malo sam paranoična.
Osim toga, moj sin nije karakter. On je tip sve ili ništa. Pa onda bolje u ovom slučaju ništa.
Ponekad im kupim one lizalice i bombone od grožđanog šećera i to im paketić traje i po dva mjeseca.
Coca-coul ne pijemo ni mi, zapravo jedino što imamo od sokova je sok na razrijeđivanje, svi najviše volimo piti vodu.
Ali kad se oe na rođendane, to ne kontroliram, što ću, tamo jede i pije ono što se nudi....

SikaPika, pretpostavljam (nisam sigurna) da bi dijete od 11 mjeseci moglo jesti kokice.
Mi smo svojima doma znali "ispeći" kokice, dobro bliže 2. godini, ali nema veze.
Imali smo onaj aparat za praviti kokice, koji radi s vrućim zrakom i kukuruz kokićar doma posađen.

Slažem se s DoA u većini stvari...ni ja svojima nisam branila slatkiše. Najstariji mi ima 5 godina, srednji 3 i najmlađa godinu napunila. Prvih godinu dana jeli su samo kuvano meso, krumpir, mrkvu, uglavnom voće i povrće koje su mogli jest. S 7 miseci sam im davala recimo jabuku i plazma keks, to su obožavali. Najmlađu još uvik dojim kad god želi, prije spavanja obavezno. Ujutro doručkuje čokolino ili mliko i keks, ili jogurta i kruva. Prije spavanja želi samo da je podojim i tako mi zaspi, za ručak obavezno ili juha s pasiranim mesom, krumpirom i mrkvom kuvanim iz juhe, ili ako nije juha, onda je pire krumpir i piletina, ili nešto treće, uglavnom za nju uvik pazim da je s što manje začina, prstohvat soli, negdi i malo maslinovog ulja i ništa drugo. Uglavnom dok su kući uvik im sama spremim nešto za jesti, a kad iziđemo van onda im ili u pekari kupim perec ili pletenicu šta vole ili odemo u dućan i kupimo smoki, katkad kad mi se neda ići u pekaru i dućan uzmemo iz kuće kekse i to putem grickaju. Na rođendanima ili kad dođemo u goste ako se nešto i izvadi kao smoki, keksi itd....znaju da mogu uzet to im ne branim. Al se ne prežderu s tim nego uzmu koliko im je dosta. Gazirano ne piju jer ne žele, ili samo vode piju, kad doručkuju vole šalicu mlika ili jogurta popit. Ako će sok onda žele onaj što se s vodom pravi ili iscjeđeni sok od naranče ili limunadu. Kad im kupujemo slatko, bombone im ne uzimamo, prije ćemo im uzet čokolade nego bombone. Iako ono vole bombone al neznaju pojist jedan ili dva nego pojedu cilu kesicu. A obično kako ko od gostiju dođe tako i donese bombona, nešto ponesemo u vrtić pa nek tete podjele, a ostavimo kesicu dvi bombona, pa kad ih uvati želja onda im damo jedan bombon. Smatram da im zdravije pojist kockicu čokolade nego jedan bombon. Sladoled kad im kupimo, pošto uzimamo one na štapiću za njih i to jednu kutiju, da ne moram non stop do dućana, dobiju nakon ručka naveče nakon večere. Uglavnom ili dobiju sladoled taj dan, ili ako neće sladoled dobiju jedan red čokolade pa kasnije im opet dan kad žele al ništa prije ručka. Tek nakon ručka. Ako će grickalice to obično izvadim kad mi dođe frendica s malom, pa svi skupa jedu, inaće imam dvi plastične čaše i onda njima dvoma napunim svakom svoju i oni to pojedu i to je dosta za taj dan. Nikad ne stavim cilu kesicu smokija, čipsa ili štapića isprid njih. Malenoj dajem jedan po jedan smoki i već nakon 10 smokija otprilike njoj dosta. Ona će prije uzet koricu kruva ili keks grickat pretpostavljam zbog zubića kako joj lakše. Ako u nećem grišim slobodno recite, ali smatram kako ne pretjeruju s junk hranom, a i svaki dan imaju doručak ručak i većeru kuvano ili laganu spizu.

E sad, kokice bi smjela jesti što se tiče sastava, ali nedavno sam našla niz članaka gdje se navodi da su vrlo opasne zbog mogućnosti gušenja. Evo par linkova (a u istoj skupini opasnih namirnica je i omraženi prehrambeni proizvod - hrenovke :mrgreen: )

http://www.vecernji.hr/vijesti/hreno...-clanak-145887
http://www.index.hr/vijesti/clanak/a...ke/493320.aspx
http://www.centar-zdravlja.net/zanim...asne-za-djecu/

Mi smo počeli davati kokice s nekih 2,5 godina i mislim da neću prestati, jer zbilja nemamo problema s gušenjem ili zagrcavanjem hranom, ali sad je redovito upozoravam da pazi kako žvače i uzima jednu po jednu. Ali za 11 mjeseci mislim da je ipak prerano.

kako reći ne?
ne volim reći ne! nekako sam naučila da ima kontra efekat! pokušavam rečenice formirati sa pozitivom - ono kao umjesto 'nemoj trčati' kažem 'hodaj polako' i slično!
tako i kod hrane - kada baš traži nešto ponudim nešto drugo. ali djeca ne traže ono što ne vide , naravno

tako da kad vidi da ja pijem coca-colu (da pijem je, volim je, super se podrignem nakon masnog ručka i ništa drugo nije tako dobro)
enivej, nagnem ja kolice , dijete me gleda, ja joj naslonim čašu na usta, ona proba - gazirano je pecne, ona radi facu a ja kažem 'uuuu, fuuuuj!' ona napravi facu 'uuuuu' i ode dalje svojim poslom!
ja si još malo cugnem i svi sretni!

u parku još nismo imali djecu koja nešto jedu i nude. uglavnom klinci piju vodu i ona bi pa dođe meni, pokazuje na dijete koje pije vodu i ja joj dodam njenu bocu! svi sretni!

kokice tamanimo svi - navečer prije spavanja! to je njoj fora i voli ih više gledati i dirati nego jesti i čeka da pojedemo da pokupi kukuruze sa dna zdjele - e to nije dobro! onda mama uzme zdjelu i kaže 'bravo, sve smo pojeli' i ode zdjela papa! :)
opasne su kokice, i mene je bilo strah na početku - joj . pogotovo kad znam da se meni desi da mi zapne komadić one ljuskice među zube - ali beba nema tako guste zube pa eto sreće!

Čitajući postove na ovoj temi čitatelj bi došao do zaključka kako su roditelji koji daju slatkiše svojoj djeci u manjini, jer vidim da većina roditelja ne daje. Čak imam osjećaj da na forumu vlada neka natjecateljska atmosfera u smislu koliko smo imuni na njih, odnosno koliko uspješno kontroliramo svoju djecu. Iznanadila sam se da većina djece ne plače kada im se uskrati neka vrsta hrane na koju su se "namjerili", čudi me zato što se moj doslovno baca po podu jednakom jačinom za slatkiš kao i za tanjur graha. Kod nas je jedno od navedenog (smoki, monte, milk šnita, kokice, puding, keks...) svaki dan na meniju, ako ne svaki barem svaki treći. I znate što, uopće me ne peće savjest, pa čak ni nakon pročitanih postova vas uzornih mama (zaista mislim tako za sve vas redom), jer mislim da nas takve odluke ne čine lošim, dobrim, ili boljim roditeljem, ili da davanje slatkiša, odnosno nedavanje slatkiša može utjecati na njegov razvoj u bilo kojem smislu. I nitko neće dijete izopaćiti iz društva zato što ne jede ponuđeni čips... (ovo što se tiče razvoja odnosi se na razumne količine, a ne primjere za koje ni ne znam da postoje gdje slatkiš zamjenjuje glavni obrok)

Mislim da je taj doživljaj "natjecanja" sasvim subjektivna stvar.
A ta klasifikacija "uzorne mame", na to se stvarno može kolutati očima.

Nisam ja kriva što ti ne vjeruješ da ja svojoj djeci dopuštam i/ili ne dopuštam nešto.
To je potpuno tvoja stvar.
A na meni je da me se tiče ili ne tiče što ti u mene sumnjaš.
Odabrat ću da me se ne tiče.

Ne, ne kupujem smeće.
Jer sam, između ostalog, škrta.
Jabuka me košta manje.
I mafini koje doma napravim.

I, ne... Moja djeca se nikada nisu bacila na pod. Ne zato jer sam ja dobar odgajatelj, nego su se takvi rodili, a ja svojim ponašanjem možda učvrstila.
I ne mislim da su oni čija djeca to rade - u nečemu pogriješili.
Djeca se rađaju s karakterom.

A to što neki misle da mi koji ne dajemo smoki, monte i kinder ne dajemo ništa... e, to je samo površno čitanje.

Moja djeca jedu slatko, ali ono što ja mislim da je dobro za njih.
Ali ne svaki dan.
Jer svaki dan ne jedu ni meso.
Ni rižu.
Ni krumpir.
Ni tijesto.
Ni blitvu.

Po čemu se onda slatkiš razlikuje?

imam tek 15 mjeseci majčinskog iskustva i rado pročitam što pišu iskusnjare a i rado podjelim svoje iskustvo
uglavnom ja sam trudnoću preležala i načitala se svega i svačega - neki kažu previše i naravno sve padne u vodu kad dobiješ dijete sa karakterom tate ili neke prababe :)

e sad, negdje sam pročitala da dijete treba naučiti da hrana nije igračka, da ne treba davati keks da se dijete zabavi i poigra i umiri nego keks/voćku/hranu kao obrok! koji hrani dijete
i tako sam i radila
nervoznom djetetu u autu sam davala igračku a ne keks a kad je gladna dobila bi jesti - osjeti se razlika, mama to nekako eto zna je li dijete gladno ili nervozno!

zato danas ako nije gladna moja djevojčice neće ni čokoladu ni meso! jednostavno odmahne glavom i ne želi zinuti! eto takva je!
nadam se da će tako biti i u parku kada je ponude kojekakvim 'junkom'

ako je gladna stane pred frižider i 'doziva nešto' ili vrišti na bananu da joj dođe - i dođe banana! - netko ustane i doda djetetu bananu sa police! :)
hrana nikada nije na stolu da se uzima kad tko hoće - pa nismo mi menza! :) voće je u nekakvoj zdjeli na polici i malecka ga vidi i vrišti i 'doziva'

slažem se sa Apricot - voće je jeftinije. stvarno su banane jeftine a ne znam dijete koje ne voli bananu!
a tek domaći mafini - uuuuuuuuuuuuu slinim! :)

Apricot, zaista ne znam čemu taj stav obrane, kad nisam nikoga napala. U mom postu nema nimalo ironije i nevjerice. Bilo bi mi draže da si mi odgovorila savjetom, ili dala svoje mišljenje zašto se baca po podu...

Evo, Bobice, moje dijete ne voli bananu.
Ponudim joj neko drugo voće.

Kako reći ne? Jednostavno reći - tko je tako izabrao i odlučio.
Ja nisam. I ne znam da li dobro postupam.
Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

moj se mužić bacao na pod za igračke u dućanu i dobio ih je!
meni mama priča da ja to nikad nisam radila!

dijete se nikada nije bacalo ali je pokušala sa vrištanjem dobiti ono što želi! bananu dobije ali sjedalicu ne otkopčam . isto vrištanje isti pokušaj
možda dijete misli ako dovoljno dugo vrištim uspjeti će mi!
i našla je neki cviiiiiiiiiillllll ton koji me izluđuje ali ne dam se! i onda pametniji popušta - ona ispada pametnija i odustane!
:)

tako i tvoj - ako nakon bacanja po podu dobije traženo - dijete shvaća da se tako traži nešto!
i dobije!

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Evo, Bobice, moje dijete ne voli bananu.
Ponudim joj neko drugo voće.

Kako reći ne? Jednostavno reći - tko je tako izabrao i odlučio.
Ja nisam. I ne znam da li dobro postupam.
Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

---

hihi ni ja ne volim bananu! nema mi ni okusa ni soka! :(
ali eto moje čudo voli! blago meni

Citiraj:

---

CEBELKA86 prvotno napisa

Apricot, zaista ne znam čemu taj stav obrane, kad nisam nikoga napala. U mom postu nema nimalo ironije i nevjerice. Bilo bi mi draže da si mi odgovorila savjetom, ili dala svoje mišljenje zašto se baca po podu...

---

ne branim se jer se ni ne osjećam napadnutom.
samo mi smeta sintagma "uzorne majke", "majke", "nemajke"... u mojemu riječniku toga nikada nije bilo, a sada se ovdje na svakom drugom topicu u kojem nismo istomišljenici - samo šamaramo njima.

ne znam zašto se tvoje dijete baca po podu; jedino što mogu reći da znam da nije jedino, da sam to puno puta vidjela po dućanima i po cesti.
vjerujem kako je to faza koja će proći
i ne znam kako bih ja reagirala u tom trenutku: možda bih ignorirala i okrenula leđa pa neka se baca, možda bih ga odmah iznijela van, ostavivši košaricu na podu.
a možda bih se i ja bacila (ako bih bila u kvartu gdje me nitko ne zna), pa neka vidi kako je to glupo.
pojma nemam :-/

ne znam je li ta moja kruta dosljednost pomogla što moji to ne rade.
ali, i nekim stvarima, nema popuštanja i gotovo.
crkni - pukni - viči - plači... bit će onako kako sam ja rekla.
ali će u drugim stvarima, biti po njihovom.
situacija određuje što je u tom trenutku prioritet.
nema pravila.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

---

Ovo se stalno spominje. Ja u životu nisam srela mamu koja potpuno uskraćuje slatkiše djetetu, a bome ni ovdje na Forumu. O kome govorimo? Gdje su te mame koje ne možeš/možemo razumjeti?
Da li je itko od vas vidio/čuo/upoznao takvu mamu?

mamica, za nutelu možeš ponuditi alternativu (kad dođe vrijeme): u slatkom vrhnju otopljena čokolada za kuhanje - u frižideru može stajati (navodno :) ) i tjedan dana. Super je okus, nema dodanog šećera i ako je palačinka topla, super se rastopi. (slatko vrhnje - u Lidlu ispod 5 kn/200 ml, čokolada je isto povoljna, ali je dosta jaka (52%), pa za malog koristim onu iz interšpara (40%), preko 400 ml dobiješ za manje od 20 kn).

Ima cijeli niz "zamjena" koje su zdravije i jeftinije. Pa taj monte je skup i sve one druge džimdže mindže koje prodaju pod obrok. Ja to ne mogu priuštiti djeci i kad bih htjela.


Moj sin nije plakao na oduzimanje smokića do negdje cca 15 mj. Tad je otkrio čari bacanja i vrištanja pa sad odmjeravam kako ću reagirati. Do tad sam već puno puta odbila hranu u parkiću pa sad rijetko i nude, ali sad sin sam žica. :roll:

Citiraj:

---

MarijaP prvotno napisa

mamica, za nutelu možeš ponuditi alternativu (kad dođe vrijeme): u slatkom vrhnju otopljena čokolada za kuhanje - u frižideru može stajati (navodno :) ) i tjedan dana. Super je okus, nema dodanog šećera i ako je palačinka topla, super se rastopi. (slatko vrhnje - u Lidlu ispod 5 kn/200 ml, čokolada je isto povoljna, ali je dosta jaka (52%), pa za malog koristim onu iz interšpara (40%), preko 400 ml dobiješ za manje od 20 kn).

Ima cijeli niz "zamjena" koje su zdravije i jeftinije. Pa taj monte je skup i sve one druge džimdže mindže koje prodaju pod obrok. Ja to ne mogu priuštiti djeci i kad bih htjela.


Moj sin nije plakao na oduzimanje smokića do negdje cca 15 mj. Tad je otkrio čari bacanja i vrištanja pa sad odmjeravam kako ću reagirati. Do tad sam već puno puta odbila hranu u parkiću pa sad rijetko i nude, ali sad sin sam žica. :roll:

---

super ideja za nutelu - ja taj recept koristim za kolače kad treba premazati čokoladom - jer ne puca kad se reže!
a džimdže mindže hihih uvjek me zanimalo kako se to piše?! :)

ako ćeš po bosanski, piše se džidže - midže

minđe su... ovo je pristojan Forum

Ne dobije, ali je tvrdoglavo uporan. Hvala Bogu pa su takve situacije zaista rijetke

Ma kakva uzorna mama?? Pa ja se svakodnevo preispitujem pružam li svojoj ljepotici dovoljno ljubavi, brige i pažnje. Ona je, iako stvarno predobro i prezhvalno dijete, vrlo karakterna i temperamentna i burno traži ono što želi.
Ako vidi kruh ili bananu, a ja joj ga, iz bilo kojeg banalnog razloga, ne dam odmah, ona odmah počne kenjkati (da ne kažem vrištati, kod nje je sve vrištanje, nema tihog plača ni upozoravajućeg kenjkanja). Zato vjerujem da će u budućnosti biti dijete koje se baca na pod, iako ne valja ni odmah pretpostavljati i etiketirati dijete.
Nemam potrebu kontrolirati svoje dijete, ali imam potrebu odgajati je. Da, naša su djeca kompetentna, ali u svakoj dobi za različite stvari. Ona nije kompetentna da odluči što će jesti, što će obući (u smislu da usred ciče zime hoće ljetnu haljinicu), kada će spavati (pa da do ponoći vije po kući).
Žao mi je, neka mi Juul Jesper glavom i bradom navuče socijalnu u kuću, ali nije :mrgreen:
To nije kontrola nego odgajanje i postavljanje pravila po kojima treba živjeti.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Da, naša su djeca kompetentna, ali u svakoj dobi za različite stvari. Ona nije kompetentna da odluči što će jesti, što će obući (u smislu da usred ciče zime hoće ljetnu haljinicu), kada će spavati (pa da do ponoći vije po kući).
Žao mi je, neka mi Juul Jesper glavom i bradom navuče socijalnu u kuću, ali nije :mrgreen:
To nije kontrola nego odgajanje i postavljanje pravila po kojima treba živjeti.

---

Meni se čini kako je to jedina prava istina!

I sigurna sam da bi se i Juul itekako složio s tobom.
A isti je zaključak donešen i na UNICEF-ovim radionicama za roditelje, "Rastimo zajedno".

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ovo se stalno spominje. Ja u životu nisam srela mamu koja potpuno uskraćuje slatkiše djetetu, a bome ni ovdje na Forumu. O kome govorimo? Gdje su te mame koje ne možeš/možemo razumjeti?
Da li je itko od vas vidio/čuo/upoznao takvu mamu?

---

Da, Anemona. Vidjela sam, čula i upoznala takve mame. Množina, ne jednina.

Upoznala sam i mame koje drže djecu na strogom režimu prehrane. Riječ je o nešto većoj djeci. Dakle, ne mogu jesti ništa bez majčinog dopuštenja. To su ekstremi, ali postoje. Nažalost.

a djeca nemaju neke medicinske indikacije za takav režim?

moram priznati da ni ja to još nikada nisam vidjela.
čak ni čula. prvi put - sada.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

a djeca nemaju neke medicinske indikacije za takav režim?

moram priznati da ni ja to još nikada nisam vidjela.
čak ni čula. prvi put - sada.

---

I ja sam istu stvar pomislila.

Nema medicinske indikacije.
Potpuno zdravo dijete. I da, ima svega. Samo što nismo upućeni.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Nema medicinske indikacije.
Potpuno zdravo dijete. I da, ima svega. Samo što nismo upućeni.

---

Ok, vjerujem da ima svega, to mi je jasno, ali mene smeta što se uporno na ovoj temi, kao i na večini ostalih vezanih za dohranu, slatkiše i slično, mame koje imaju "strože" kriterije smatra čudakinjama koje svojoj djeci zabranjuju sve i svašta.
Totalno se selektivno čita što je napisano.
I nervira me ako neko dijete ne jede sporni smoki, kiki, gumene bombone,... automatski se misli da mama s kuhačom stoji iznad djeteta da ne bi tako nešto taknulo.
...

Pa evo, primjerice, ja sam napisala da moja djeca u manjim količinama jedu domaće kolače, čokoladu i kekse. Smokije, bombone i slične stvari ne kupujemo i ne jedemo.
Pričam o roditeljima koji ni ovo ne dopuštaju svojoj djeci, jer poznajem i takve.
A po tvom opisu i ja se mogu svrstati u roditelje koji imaju strože kriterije.
Ako me netko zbog toga smatra vješticom i čudakom, neka mu je, uopće me ne zanima i nije me briga.

I još da nadodam - uistinu nije smak svijeta ako na nekom rođendanu pojedu i koji smokić ili bombon. Iako ih i ja usmjerim na štapiće i negazirane sokove.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

I još da nadodam - uistinu nije smak svijeta ako na nekom rođendanu pojedu i koji smokić ili bombon. Iako ih i ja usmjerim na štapiće i negazirane sokove.

---

Ma naravno da nije smak svijeta.
Mada iskreno, nisam bila još na dječjem rođendanu s takvom ponudom.
Valjda to dođe kasnije.
Mi slavimo slijedeći tjedan rođendan.
Od "grickalica" će biti samo štapići, ako baš neko dijete želi.
Meni je "odrasli", ali mogu jesti i djeca (veča).
Sirove paprike punjene sirom i vrhnjem s pogačom.
Roštilj (piletina, svinjetina, kobasice, ćevapi), kuhani mladi krumpir.
Obično je i bućnica (valjda bude i sad).
Salate: više vrsta
Torta
Sladoled
Lubenice i dinja
Juha - obično skuham klasićnu juhu od povrća, pa tko želi jede.
Od sokova:
- juice 100% naranča
- ledeni čaj

- piva
- vino
- kisela voda

- obična voda u neograničenim količinama

Eto, tako kod nas izgleda dječji rođendan. Uvijek je na otvorenom i djeca najmanje ogledavaju hranu.

Nikakvo pretjerivanje nije dobro, ni s dopuštenjima ni s zabranama.
Moja djeca jedu slatko-ono šta se radi doma (palačinke, kolači, i sl.). Od kupovnih džidža jedu ono što dobiju od nekog. Ja uglavnom ne kupujem (ni ne jedem) bombone, smokije, čips... E, sad, ima i ali. Svaki put kad ide samnom u dućan M. smije "sebi nešto kupiti" - to ona tako zove. Uglavnom izabere sladoled, neku malu čokoladu, jogurt (ili više jogurta), a nekad se desi da bi ona baš smoki. I obzirom da se smoki incident dešava relativno rijetko (ove godine samo jednom) ja ga kupim i ne dramim previše oko toga.
Na rođendanima i sličnim događanjima jede sve što je ponuđeno. Moji kriteriji šta se hrane tiče vrijede kod mene doma, ne na tuđem roćkasu, niti u tuđoj kući.

Osobno imam problem kako starijem reći ne! kad svaki dan traži sladoled (i to zbog sličica :roll: - pitam se tko mu je tako pametan kupio album :mrgreen:), i obično pali ono da nećemo moći na more jer će opet biti prehlađen i kašljati, a sjeća se kako je zadnji put dugo i grozno kašljao (neovisno o tome što to nije imalo nikakve veze sa sladoledom :mrgreen:), ali što se tiče ostalih "zabrana" za njih zaista nikad nismo imali potrebe jer stvarno je jako točno da ako mi nešto ne jedemo - neće niti oni tražiti. OK - ako i pojedem nešto "zabranjeno" nastojim to konzumirati kad nisam s njima, a i to je zaista vrlo rijetko. tako kod nas doma nema niti grickalica, niti gaziranih sokova, niti slatkiša punih konzervansa i umjetnih boja i okusa. jednostavno ih ne kupujemo. a kad negdje vide i zatraže - ne branimo - kupimo da probaju i uvijek samo na tome ostane - tako je bilo i s colom i kaugumama punim aspartama i mc chickenom. jednostavno im ne branimo, ali svaki put skrenemo pažnju na to zašto mi to ne kupujemo i zašto to nije dobro jesti.
i na taj nečin, došli smo do toga da nas naš petogodišnjak upozori svaki put kad posegnemo za žvakom da je to "ona opasna koja se ne smije često jesti jer se razboliš", a za piće obojica traže samo i isključivo vodu iako je kuća puna prirodnih sokova koje mi pijemo.
Mislim da od zabrana nema baš neke pretjerane koristi!

znači, stvar je retorike:
možeš, ali...
ili
ne možeš, zato što...

rezultat je isti.

pa skoro - s jednom, rekla bih, dosta velikom razlikom:
ako ne proba - bit će "zabranjeno voće" a to je, znamo svi, uvijek najslađe,
a ako proba - vidi da nije nešto posebno, a još k tome nije baš niti nešto zdravo (moj 5-godišnjak je recimo trenutačno opčinjen zdravljem i bolnicama jer mu je brat svako malo tamo i to s mamom koje onda nema doma i recimo da mu je ta "bolest" sad nešto malo manje apstraktan pojam i može to povezati s nečim jako negativnim) i još k tome ne vidi da to itko po doma konzumira i jednostavno je to završena priča.
sumnjam da bi tako lako prošlo da je bilo - ne možeš zato jer bla..blabla....bla..blablabla...bla...bla (od čega bi on upravo toliko i shvatio - bla-bla-bla i vjerojatno čekao prvu priliku da nekoga nažica da ipak proba)...

...kajaznam...

pa ni ja ne znam, zato razgovaramo.

meni je "možeš, ali"... više kao zastrašivanje, emotivna ucjena...
a, "ne možeš, zato što" mi je pošteno: ja ti ne dopuštam, a kada sam budeš brinuo o svome zdravlju, odluči kako hoćeš. do tada ću te educirati.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

meni je "možeš, ali"... više kao zastrašivanje, emotivna ucjena...

---

ne bih ja to što sam iskreno djetetu rekla zašto nešto ja osobno ne kupujem niti konzumiram - ali zaista iskreno (u pitanju su sastojci i znanstveno dokazane činjenice, a ne vještice i babaroge ili narast će ti nos ako nešto pojedeš) povezivala s emocijama niti zastrašivanjem jer u pitanju su znanstveno dokazane činjenice - što se npr. može dogoditi uslijed prekomjernog uzimanja aspartama, umjetnih boja ili ortofosforne kiseline....uvijek sam do sad u svemu tako objašnjavala djeci, pa nastojim i vezano za hranu - nisam sklona "donijela te roda" (:mrgreen:) pričama- iako ih naravno ipak prilagodim, ne idem baš u te neke detalje, jelte
mislim da bih sasvim sigurno drugačije postupila kad bi mu se nešto svidjelo i kad bi to konzumirao prečesto (možda licemjerno, ali svaki se roditelj mora znati prilagoditi situaciji i biti zahvalan, ako mu nešto prođe od prve :mrgreen:), ali eto, kažem, to se do sada nije dogodilo prvenstveno, mislim, iz gore navedenih razloga - probao je i zaključio da to nije ništa posebno

isto bih mu, naime, rekla kao razlog i kad bih išla, odnosno kad idem, jer ima i toga, načinom - "ne možeš zato jer..." kad se npr. radi o stvarima koje djeca ne smiju ni u ludilu - alkohol, kava, cigarete, lijekovi.....pa i neke stvarno umjetne gluposti na koje mi je onak jako žao trošiti novac...tak da da - složila bih se, ko što rekoh, da je stvar možda više retorici nego u emocijama

Ja se ne smatram nikakvom strogom i ne znam kakvom, slatkiši su mu zabranjeni iz medicinskih razloga. Naravno, ne skroz zabranjeni ali s velikom mjerom i oprezom, a kako moj sin nema mjere, meni je lakše bilo to skroz ukinuti. Skroz mislim na bombone, čokolade, one tvrde, i one kvazi umjetne slatkiše koje ionako iti prije nisam voljela.
Ali slatkiše ne volim niti ja...Niti moj muž...
Zašto ne volim da djeca jedu bombone? Jer jaaaaaako pazim na zube! htjela bih da moja djeca imaju zube kao što imam i ja. Znam da ima tu i do genetike, ali ima i do bombona. Zato nisu ni kada su bili mali nacuclavali čajeke...Jer sam se strašno bojala da nemaju slučajno krnjice... I tak...
A osim toga, što više slatkog jedu (bar Janko, Iva ne moram priznati) manje jede zdravu hranu. I sada, netko tko ne zna mog sina, a naravno nitko ga ne zna kao ja i MM, mislio bi da sam ja ne znam kakva vještica, da mu uskraćujem nešto iz hira i natjecanja s nekim drugim mama. Kaj god!
Nikada me nije bilo briga za druge i kako netko drugi nešto...

E da, kak da me razumije netko u parkiću tko mu nudi bombone (uostalom, kaj me ima razumjeti i gledati s čuđenjem netko tko nema pojma ni o meni ni o mojoj djeci), kad ni jako bliska osoba iz familije nije mogla shvatiti kako Janko ne smije jesti bombone, kako će on to, kako će kad svi drugi smiju, pa djeca jedu bombone, ne???? Neću ja to njemu moći objasniti, on će biti žalostan, u najmanju ruku kao da mu moram uskratiti vodu!!!

Zar se ne kaže điđe miđe :lol:

Što se tiče kokica, znam da bi ih po sastavu smjela jesti, ali se bojimo ljuskica. Osim toga, ima tek donje jedinice pa nema šanse da ih s nečim sažvače.

Ono o (ne)kompetenciji mi se sviđa, razmišljam jednako.

Netko je rekao kako su mame koje ne daju djeci slatkiše u većini, možda na ovom forumu, ali u stvarnom životu ne.
E sad, što mi je danas palo na pamet.
Zbog čega bismo mi sebi dopuštale da nas netko kada kažemo da ne dajemo djeci slatkiše pljuvao?
Ne kažem da to svi rade, ali ja sam, recimo, okružena takvim ljudima. Pa su me čak i pojedini prijatelji razočarali u tom pogledu rekavši kako to ne možeš izbjeći (glavni razlog: ljudi će joj donositi čokoladu... pa mislim, mogu joj donijeti i konzervu sardine i što ona zna što je to ako joj ne dam da proba, dakle, neću joj dati da proba...)
Što sam htjela reći, zbog čega ne reagiramo ovako:
NETKO: Hoće mali/mala smokija/čokolade/keksa?
JA: Ne! Jesi normalna! Pa to nije za djecu! Znaš li da je ta hrana puna šećera/soli/aditiva... bla bla
Zbog čega mi svojim ponašanjem ostavljamo dojam da smo čudakinje koje svojoj djeci iz ne znam kakvih sektaških principa ne daju slatko.
E pa ja ne želim biti skrušena i na takvo zašto odgovarati samo sa zato. Ja želim da oni znaju zbog čega je to tako i da ja mislim kako su ONI ti koji griješe. MIslim da je to moja dužnost, podijeliti svoja saznanja s drugima.
I baš me briga što će me netko smatrati lajavicom koja previše pametuje.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

Mislim da većina ovih poredbi nije na mjestu - tablete za glavobolju, vožnja auta... Čokolino ne dajem djeci, jer ga nikada ne kupujem, med nisam davala zbog straha od botulizma. Slažem se s Peterlin - svojoj obitelji nastojim kuhati raznovrsno, trudim se da jedu čim više voća, povrća, žitarica, mahunarki... i ako nakon takvog obroka pojedu komadić kolača ili kockicu čokolade, ne smatram to nečim lošim. Isto tako se i ja ponašam, kad uzmem, ponudim i njima - svi jedemo male količine slatkiša, nitko se ne prejeda, nitko se ne skriva i nikom se ne zabranjuje.

---

slažem se. umerenost u svemu, za nas, kao i za decu. i svi zdravi, vitki i zadovoljni.

Jučer me jedna mama u parku podsjetila...
ŽVAKE!! Moji ih ne žvaču. Nisu zdrave za zube nikako, a strah od toga da se uguše s tim je još veći. I osobno mi je jako loše za vidjeti malo dijete koej žvače žvake. Pogotovo ako je recio kao moja Iva.
I jučer mi u parku, dolazi mama, vadi orbit za djecu, daje svom malom (jedino smo mi bili još tamo) i znam, točno zna što slijedi...Nudi moju Ivu
I sada slijedi..
Ja:nemojte joj dati, ona ne žvače žvake!
mama:ali to su one za djecu!
Ja:ma znam, u redu, ali ona ne žvače, ugušit će se s tim.
mama:joj, pa mora probati
A ja kipim iznutra, pristojna jer je njen sin s mojim malim upravo na ročkasu.....Kaj ja znam, glupo mi se sada tu svađati, ali sam otprilike znala kaj će moja Iva napraviti.
I sada ja cijelo vrijeme njoj govorim kako se to žvače, kako ni slučajno ne smije progutati. A dijete zbunjeno, nije pohlepna, pa je samo komadić žvake otrgla i stavila u usta...Ono što je ostalo sam joj brže bolej rekla da da meni, da joj to ne valja za zubeke....
A ona je nakon dva žvaka rekla da je fuj i bacila u smeće..-
I kaj sad?? Ta mama me uopće nije poslušala, ona misli da sam ja čudna, a ja mislim da ona nije normalna kad trogodišnjaku koji se btw igra u parkiće daje žvaku.
trebala me kao prvo pitati da li joj smije ponuditi, a kada sam ja rekla da ne, treala je odustati, reći ok i bok. Ali neeeeeeeeeeeeeeee. Ona je sigurno pametnija od mene!

ana.m, jednake stvari i mene nerviraju.
Jedina je sreća u svemu tome što za sad mali sam odbija žvake, bombone i slično, jer ih ne voli/ne želi, ali pretpostavljam da će ih možda u budućnosti poželjeti, a onda sam u istom sosu.