Može li se beba "naučiti na ruke"?

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Meni ni ove neke krajnosti, hodanje po stepenicama u kući ili vožnja dijeteta u autu bez raloga, samo da bude mirno isto nisu baš jasne...
Ali ok, ja nisam imala jako zahtjevno dijete pa mi je to možda zato čudno, ali ipak...mislim da kako god zahtjevno bilo ne bih s njim hodala po stepenicama u zgradi! Ili se vozala dva sata u autu da bi spavalo..

---

upravo to.. nisi imala zahtjevno dijete..
ili si mogla drugi dan spavat do mile volje. ja taj luksuz nisam imao..
evo primjer nocas.. mala nije zaspala do 2 ujutro.. i probudila se u pola 5...vecinu vremena je tulila.. i to na sisi.. mojim ili zeninim rukama...U tih 2 sata ujutro bio sam spreman i dusu vragu prodat samo da zaspii da u miru odspavam jos tih 2,pol sata koja imam do posla.. a na poslu me sef nece pita.. jel sam umoran.. zelim li mozda ostat spavat u firmi dok on ode radit..

nužda radi čuda.. tako i te krajnosti.

prvo dijete mi je ispilo zivce dopucanja.... drugo sad ima puno manju marginu rastezljivosti.. da ne spominjem da se nisam naspavao u protekle 3 godine...

Citiraj:

---

CReborn prvotno napisa

U tih 2 sata ujutro bio sam spreman i dusu vragu prodat samo da zaspii da u miru odspavam

---

o da! nekih noci sam intenzivno mastala o tome da podignem cijelu ustedevinu i pobjegnem na neki egzoticni otok raditi kao sobarica. nekih noci sam ju jednostavno nosala gore-dolje i plakala od umora, jada, ne znam cega. tak da zapravo to kad problem rijesis s malo setnje po stepenicama je dobra noc i dobar dan.

Joj, dok vas čitam umorim se...Ja sam spavala s prvo dvoje, a spavam i sada s najmanjom crukom.
Po noći, nekad i po danu ako zaspem uz njih :-).
Zapravo nisam bila naspavana jedino kada sma radila i dizala se u 6. Ok, to je OT.
Svakako zanemarite moju opasku iz gornjeg posta...

Citiraj:

---

eleniel prvotno napisa

deca se ne mogu "pokvariti" ljubavlju, pažnjom i toplinom :)
:(

---

baš si to lijepo rekla <3

Ja mislim da se može naučiti djete od mjesec, dva na ruke. Isto kao što se neke bebe nauče ritualima uspavljivanja koji prevazilaze njihanje u naramku, ili lagano ljiljanje, već ljiljanje na naogama, kojekavim kolijevkama i slično. I moji su plakali i htjeli na ruke. I nikada, nikada nisam puštala bebu da plače duže od vremena potrebnog da joj priskočim. Ali čim bi se beba umirila ponovo sam je vraćala na kauč(dok leže) ili na pod kada već sjede ili puzaju. Dijete ponekad želi da se podjeti da smo tu, ponekad se nešto naljuti, a ponekad se povrijedi, ogrebe samo sebe i slično. I ne smatram da su roditelji koji manje nosaju djecu manje roditelji, već većina njih je nekako pronašla način na početku roditeljstva, vrijeme i strpljenje da dijete priviknne neki drugačijim običajima. I za to treba puno nježnosti i strpljenja. Mislim da dijete iz posta Angeline_2 je zakasnilo u preoblikovanju navika, ali za neku novu bebu u vašoj porodici još ima šanse.

Aaa ja sam jednostavno presretna!! Naime moja zakleta "nenosalica" pocela je kad god se probudi i dodem do nje pruzati mi rukice i vikati "Maaaazi!" :zaljubljen: :zaljubljen:
I onda se i po pola sata samo grlimo i ljuuubimo! :-D

Čitam Čokoladin post i mislim si kako je to grozno, a opet...netko bi mogao i nas sresti pa se začuditi kako moj sinak od 9mj.hoće i 4 sata ako treba sjediti u kolicima, pratiti što se događa oko njega, igrati se sa raznim stvarčicama koje mu dodajemo, pa još se koji put i nasmijati seki. I da, bio je takav i sa 2 i sa 4 mjeseca. I ne, nije utreniran, nego je on jednostavno takva beba. Totalna suprotnost od svoje starije seke!
Čak se i u rodilištu vidjela ta razlika između njih dvoje...stalno sam imala osjećaj da moja curica strašno ide na živce sestrama u rodilištu...dok se nisam i uvjerila da je tako. Naime jedan dan sam ušla u dječju sobu kad je sestra predavala smjenu drugoj sestri i baš su u tom trenu bili kod moje bebe te sam čula komentar: "Ovo je beba-divljak, snalazi se kako znaš". Došlo mi je da tog trena uzmem dijete i odem kući!
S druge strane, dečka su u rodilištu sestre zvale "Buco" i baš sam osjetila da u njima izaziva nježnost. Čak mi je jedna sestra na odlasku rekla da je on tolika flegma da ga ništa u životu ne zamara.

Curku sam prenosala...i dan danas sa 2.5 godine je i dalje nosam. Dečka nosam samo kad ga uhvatim gnjaviti, jer što se njega tiče- ne moraš ga nosati, on uvijek nađe neku zabavu :)

I onda gledam razne teorije...jedna koju često čujem od svoje snahe je da je "drugo dijete uvijek manje maženo i paženo od prvog djeteta". S druge strane-ja sam drugo dijete pa sam više mažena od svog brata, prvorođenca.
Druga teorija..."Dečki su bolji od curica!"....dok ne dođe moja sestrična i počne se čuditi kako "Dečko pa tako dobar! Curice su inače dobre." Eh, tako je kod nje bilo pa si je i ona stvorila svoju teoriju.

A ja bih zaključila-da tu ne vrijedi postavljati teorije, nego je svako dijete priča za sebe i totalno posebno, a samim tim se i njihove potrebe razlikuju! Ja eto imam dvije krajnosti pa znam što govorim :-)

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

I ne smatram da su roditelji koji manje nosaju djecu manje roditelji, već većina njih je nekako pronašla način na početku roditeljstva, vrijeme i strpljenje da dijete priviknne neki drugačijim običajima. I za to treba puno nježnosti i strpljenja. .

---

Nitko ni ne kaze da su manje roditelji. Bit je da se dijete nosi koliko to ono zeli. Neka zele manje, a neka ko moja zele jako, jako puno. Prva dva mjeseca ona je htela 24 sata dnevno biti na necijim rukama. Naravno da smo je spustali kad bi se umirila, ali cim bi dotakla podlogu krenuo je nazad plac. Cak i ako je spavala, cim bi je spustili u kevetic krenuo je plac. I vjeruj mi za to treba jako puno strpljenja i njeznosti.Sad bi ja mogla reci, evo nakon 8 mjeseci sto sam je uporno spustala cim bi bila mirna i podizala cim bi se zakmecala ona je naucila sjediti na podu i igrati se. Vraga. Jednostavo je dosla u fazu kad to zeli. I bas zato mislim da se djeca ne nauce na ruke nego imaju potrebu za tim. Jer moja je zivi primjer kako djeca s odrastanjem sve manje i manje zele biti na rukama. Jos uvijek ja nju naspram neke djece nejne dobi puno nosim, ali obzirom na ono kad sam/smo ju nosili odnosno imali na rukama doslovno 24 sata dnevno to je nista. Iskreno ja ne znam kako je to pozeljeti nositi svoje dijete jer mi ona nije dala prilike za to. To cu valjda skuziti sad kad pocnem raditi :)

Ninči, mama u čokoladinom postu se pohvalila kako je ona dijete istrenirala, nije rekla "to je takav karakter koji voli mirno lezati"....

Mi smo se vozali u autu.Doduše, ne namjerno, baš se spremili pa išli na vožnju, već ako je cendrao i bio na pola puta da zaspi u AS a mi taman pred zgradom, onda smo samo nastavljali vožnju..Još 2 kruga oko zgrade, malo po kvartu, gore-dole niz Vukovarsku, đir po Držićevoj,pa kad zaspi-hop doma.
Takva je bila situacija i meni je to bilo OK..jer je značilo da smo petneastminutnim đirom "uštedjeli" bar sat vremena natezanja i "zaradili" ćuku vremena sna. A to mi je tada bilo neprocjenjivo. I apsolutno su mi jasni ti i takvi "vozači", mogu im samo reći- gas,gas ;-)

Ma jasno mi je Tajuska...razlika je i u bebama....moj bebonja npr. nikad nije ležao i gledao u prazno. Njega od prvog dana sve živo zanima. Ako mu daš igračku, proučava je sa svih mogućih strana, isprobava sve što s njom može. On dok sjedi je sve samo ne neaktivan kao npr. beba iz Čokoladine priče. Samo sam napravila usporedbu da kažem da beba može biti mirna i bez treniranja, jednostavno zato jer je takva beba i može se zabaviti bez ikoga sa strane. :)

Ne znam da li ćete se složiti, ali iz svega rečenog sam ja ipak mogla zaključiti da se bebe ne uče na ruke, da im je nošenje prirodno, ali ih se može odučiti od ruku.

Ja svog nisam odučavala. Nosila sam ga koliko sam imala vremena s obzirom na curu koju stalno nosam, a on od početka nije tražio nosanje, nego bi mu uvijek nešta privuklo pažnju i zabavilo ga. Ja bih prije rekla da je zaključak da je svaka beba individua za sebe i svaka beba ima drugačije potrebe.

Kao uostalom i svi ljudi. Ja recimo mrzim da me netko "šagi" po rukama ili češka po kosi...drugi ljudi to obožavaju. A niti je mene itko odučavao od toga, niti je nekog drugog netko naučio na to. Jednostavno smo svi drugačiji, pa tako i bebe.

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Ne znam da li ćete se složiti, ali iz svega rečenog sam ja ipak mogla zaključiti da se bebe ne uče na ruke, da im je nošenje prirodno, ali ih se može odučiti od ruku.

---

Tako je. Jedino ih možemo odučiti.

Nije tako. Moja djeca ruše tu teoriju ;)

Drago mi je da si ti uspjela u svom naumu da ih naučiš da se nose :)

http://www.24sata.hr/obitelj/neander...je-suze-196277

Citat: "Osim toga, u vrijeme lovačko-sakupljačkih društava, u odgoju je sudjelovala šira obitelj, a ne samo roditelji kao što je danas najčešće slučaj"

To je po meni krucijalno. Bebe trebaju puno vremena, pažnje, tjelesnog kontakta. Život u današnje vrijeme ima strašan tempo i konzumira katastrofalno puno energije iz čovjeka. I kad se briga o bebi svede na samo roditelje i samo majku, dok je otac na poslu, pritisak je jedva izdržljiv, jer i pored bebe imate stotinu obaveza, a neke nisu ni zanemarive ni odgodive. I u takvoj situaciji neko obavezno trpi. Kad su zajednice bile šire bilo je osoba i da pridrže bebu kad majka ide u WC, ili da se okupa. Jedan je pazio na više djece dok je majka spremala jelo (i tako opuštala mozak). Bilo je vremena za sviju.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Imala sam nedavno zanimljivo iskustvo: na jednom kućnom druženju kod poznatih srela sam obitelj s četveromjesečnom bebom. Netom prije dolaska su je nahranili i to "više nego što po bočici jede, da imamo malo mira", rekla je mama. Bebica, izrazito bucmasta, ležala je mirno u svojim kolicima/košari od 17.30 do 22h; "mirno" znači doslovno nepomično zagledana u jednu točku. Svi su je redom hvalili i tražili od roditelja savjet kako im je to uspjelo pa se mama pohvalila da je to stvar treninga od prvog dana života: bebicu podiže isključivo za hranjenje+presvlačenje, a navečer prije spavanja dobije bar jednu i pol dozu mlijeka i lijepo spava cijelu noć.

U razgovoru sam uz osmjeh napomenula da sam to samo na još jednom mjestu vidjela - u dječjem domu u sobi za bebe gdje sve one bešumno leže u krevetićima po cijeli dan piljeći u strop. Vidiš, rekoše mi, da ima još takve djece!

---

Meni to zvuči da oni baš nisu normalni.
I jadno to djete, samo mi je njega žao.

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Citat: "Osim toga, u vrijeme lovačko-sakupljačkih društava, u odgoju je sudjelovala šira obitelj, a ne samo roditelji kao što je danas najčešće slučaj"

To je po meni krucijalno. Bebe trebaju puno vremena, pažnje, tjelesnog kontakta. Život u današnje vrijeme ima strašan tempo i konzumira katastrofalno puno energije iz čovjeka. I kad se briga o bebi svede na samo roditelje i samo majku, dok je otac na poslu, pritisak je jedva izdržljiv, jer i pored bebe imate stotinu obaveza, a neke nisu ni zanemarive ni odgodive. I u takvoj situaciji neko obavezno trpi. Kad su zajednice bile šire bilo je osoba i da pridrže bebu kad majka ide u WC, ili da se okupa. Jedan je pazio na više djece dok je majka spremala jelo (i tako opuštala mozak). Bilo je vremena za sviju.

---

Potpisujem.
Eh da, do nedavno (tu mislim na posljednjih barem 50 do 100 godina, ne zalazeći u vrijeme neandertalaca) je bilo tako, posebno na selu gdje su u jednoj obitelji živjeli po dvojica, trojica braće sa svojima, uvijek je bilo i starije djece, baka ili prabaka koja nije imala drugog posla do li držati dijete u krilu, pričati priče, hraniti... pa onda koja neudana tetka koja bi obožavala sve te klince... Mogle su tada žene otići i u polje i pomesti ogromno dvorište... i onda se tako "odmorne" vratiti djetetu, maziti ga, dati sikiti, nositi...

istina.
MM ima petero braće i sestara, i kaže kako ovaj najmanji nikad nije stigao plakati. oni su svi već bili dovoljno veliki tako da ga je uvijek imao tko nosati i igrati se s njim.
sad kad o tome razmišlja kaže da je bio "naučen na ruke" ali oni to nisu niti primjećivali jer se nosanje rasporedilo, mama je stizala sve oko njih, i raditi po vani jer živjeli su na selu.

sve ih je dojila, s dohranom kretala s 6 mjeseci, nije ih imala kad "učiti" da hodaju..... sve baš onako kako treba.

OT ali kad već spomenu "učiti" da hoda, neki dan mi priča drugarica, bila kod druge koja ima 10-mjesečno dijete i legla sa djetetom na pod i uči ga da puže :lol: