Udarila sam svog sina:(

Da sam u koži poslodavca i imam radnika koji namjerno radi krivo da bi zaj.. projekt više sigurno ne bi imala tog radnika. Ali to je 1:1000000 situacija. Ljudi griješe i normalni šefovi/poslodavci/voditelji projekata, znaju kako motivirati i istovremeno korigirati rad svojih ljudi. To se inače zove timski rad i ne trpi da osoba od autoriteta urla na članove tima.

Isto tako kao radnik ne bi dana trpila da mi se poslodavac na moju grešku dere na mene, ili mi psihički vrijeđa. Na veliku žalost djece čiji roditelji imaju potrebu za fizičkim kažnjavanjem, djeca nemaju mogućnost da daju otkaz i presele u kuću u kojoj je obitelj tim i međusobnim poštovanjem raste i uči zajedno.

Tulipanka, sad tek vidim da ti se beba tek mora roditi.

Moj topli savjet ti je da ne pokušavaš unaprijed definirati kako ćeš se osjećati i postaviti prema svom djetetu kad će biti u određenoj životnoj dobi koja je još daleko od tebe. Dok su moji dečki bili bebe izvalila sam par puta neke svoje stavove vezano uz školsku djecu ili veću djecu koje sam kasnije naravno skroz promijenila. Npr iskreno priznajem da sam kao trudnica na dojenje 14 mjuesečnog djeteta gledala , u najmanju ruku kao bolest, a naravno njih obojica su sa 14 mjeseci još jako uredno dojili.
Uglavno ono što želim reći je da rastemo sa svojom djecom i koliko god oni učili od nas mi isto toliko učimo od njih.

Ono što sam ja od svoje djece naučila je da ne postoje prečaci u odgoju. Svaki put kad sam stisla zube, zažmirila i brojala do 10 i onda rješila problem na spori ali pravilan način danas je došlo na naplatu. Za razliku od toga svaki put kada problem rješim histerično i vikne svaki put to se kao indigo preslika i idući put i oni pokušavaju rješiti problem na sličan način.

Citiraj:

---

Alamama prvotno napisa

Svaki put kad sam stisla zube, zažmirila i brojala do 10 i onda rješila problem na spori ali pravilan način danas je došlo na naplatu. Za razliku od toga svaki put kada problem rješim histerično i vikne svaki put to se kao indigo preslika i idući put i oni pokušavaju rješiti problem na sličan način.

---

aha
potpisujem sedamsto puta
jako vazno za zapamtiti

Fol je u tome da je vecina nas odgojena kao da je udaranje vlastite djece normalna i dozvoljena stvar, a udaranje svih ostalih stvar loseg odgoja, nasilja itd...
Tesko jeste, ali treba si izbiti iz glave taj kod i izjednaciti prvu stvar sa drugom. I to je stvar koja se mora nauciti, izvjezbati, usavrsiti...Po cienu da rodjeno dijete zamisljam kao shefa ili nepoznatog prolaznika, kada me iznervira toliko da ga pozelim udariti.
Jer, hipoteticki receno, mi udaramo djecu samo zato jer mozemo, jer nam je to drustveno prihvatljivo...A to nije fer.

Poslid, ako ti djeca idu u vrtić i ako njihove tete u vrtiću rješavaju konflikte nenasilnim metodama, možda bi mogla s njima porazgovarati i pitati za savjet za situacije kakve si ovdje opisala?

Sad opet off-topic - ja sam ipak pod dojmom da odrasli uglavnom ne krše razne zakone zbog toga što razumiju razloge zbog kojih su zakoni doneseni, a u puno manjoj mjeri zbog straha od kazne. Npr. pazim kako vozim i poštujem pravila jer bi nepažnja i nepoštivanje mogli završiti tragično, što ne želim, a što je bila i motivacija onih koji su pisali zakove. Znači, ne zato što ću platiti x kuna ili završiti u zatvoru ako nešto napravim. Drugim riječima, osjećam nekakvu odgovornost prema sebi i prema drugima, ne prevladava mi strah od kazne. Tako nešto želim razviti i kod svog djeteta.

Citiraj:

---

Alamama prvotno napisa

Tulipanka, sad tek vidim da ti se beba tek mora roditi.

Moj topli savjet ti je da ne pokušavaš unaprijed definirati kako ćeš se osjećati i postaviti prema svom djetetu kad će biti u određenoj životnoj dobi koja je još daleko od tebe. Dok su moji dečki bili bebe izvalila sam par puta neke svoje stavove vezano uz školsku djecu ili veću djecu koje sam kasnije naravno skroz promijenila. Npr iskreno priznajem da sam kao trudnica na dojenje 14 mjuesečnog djeteta gledala , u najmanju ruku kao bolest, a naravno njih obojica su sa 14 mjeseci još jako uredno dojili.
Uglavno ono što želim reći je da rastemo sa svojom djecom i koliko god oni učili od nas mi isto toliko učimo od njih.

Ono što sam ja od svoje djece naučila je da ne postoje prečaci u odgoju. Svaki put kad sam stisla zube, zažmirila i brojala do 10 i onda rješila problem na spori ali pravilan način danas je došlo na naplatu. Za razliku od toga svaki put kada problem rješim histerično i vikne svaki put to se kao indigo preslika i idući put i oni pokušavaju rješiti problem na sličan način.

---

E, svaka ti čast! S ovim se potpuno slažem jer iako ne znam kako ću reagirati kad do toga dođe, sada razmišljam na opisani način, ali u pravu si kad kažeš "o tom po tom".
Međutim, postoji još bezbroj stvari koje sam na forumu pročitala i s kojima se a priori ne slažem a koji me se trenutno tiču jer sam u toj fazi. Npr. ne mogu pojmiti da netko želi zalediti posteljicu, odbiti epi, klistir, brijanje...
Eto, trudna sam i termin mi je uskoro i smatram da se na nešto ne može gledati kao da smo u srednjem vijeku,. Čemu odbijanje klistira i brijanja.?Ma ne bi ni u ludilu, no neka je svima na volju,a tek da bi zaledila pposteljicu ili rodila kući!!! :shock:
Ili npr. uopće ne koristila pelene (kako neke žene rade).Mislim, ako ćemo sve na prirodno zašto tada žene ne vade zub bez anestezije?! Nego svaki put traže da manje boli!
Tako bi trebalo (ako propagiramo prirodno) uopće ne koristiti uloške kad imamo menzes i staviti komad trave ili lista!
Mislim da su na ovom forumu neke situacije precijenjene, žene jednostavno žele prirodno,a kad krene po zlu onda se uhvate medicine kao pijan plota! I još viču da su doktori neupućeni i neobrazovani.
Ovo što sam nabrojila je skoro pa citirano sa raličitih topica.
A sada, izvolte "pljuvati" po meni! ;)

:)

[quote="Tulipanka1"]

Citiraj:

---

Alamama prvotno napisa

Ono što sam ja od svoje djece naučila je da ne postoje prečaci u odgoju. Svaki put kad sam stisla zube, zažmirila i brojala do 10 i onda rješila problem na spori ali pravilan način danas je došlo na naplatu. Za razliku od toga svaki put kada problem rješim histerično i vikne svaki put to se kao indigo preslika i idući put i oni pokušavaju rješiti problem na sličan način.

---

Takodje, i ja! Strpljenje sa decom se uvek isplati. Ali, ne mislim da ti, Poslid, ni bilo ko od nas, treba da oseca toliku krivicu ako pogresi. Lude situacije dodju i prodju, dobro je samo kada nam one posluze kao nauk za sledeci put. U par prilika kada smatram da sam se ponela lose prema svojoj deci osecala sam se grozno, ali su mi se urezale u svest, nadam se za sva vremena. Sada sam uglavnom ponosna na sebe kada prepoznam opasnu situaciju ( u smislu moguceg gubitka kontrole) i uspem da se smirim i zajedno sa svojim devojcicama nadjem resenje. Bitno je da deca prepoznaju nas trud da budemo sto bolji roditelji. Savrsen niko nije, pa cak ni oni koji spolja tako deluju...
Usput, Dille, svaka cast na kategorizaciji (sinhronizacija....). TO je stvar oko koje se najcesce gube zivci. Visestruki zahtevi i potrebe, svi u isto vreme, a svako sunasce bi BAS TOG MOMENTA da dobije ono sto zeli...

Tulipanka, slažem se ja da svatko bira po svom, i tu mi idu i pelene i dojenje, i cijepljenje i sve i svašta i jedina stvar koja mi nije opcijonalna je izbjegavanje fizičkog kažnjavanja. Potpuno kužim da se roditeljima to dogodi , da im je poslije žao i da to kažu dijetetu ali sam aposlutno protiv da se po guzi koristi kao mjera odgoja jer ako se vratimo na točku broj jedan i slobodu izbora tu se opet vraćam da tu slobodu naša djeca nemaju i da smo zato duplo odgovorni za svoje postupke.

Citiraj:

---

Svaki put kad sam stisla zube, zažmirila i brojala do 10 i onda rješila problem na spori ali pravilan način danas je došlo na naplatu. Za razliku od toga svaki put kada problem rješim histerično i vikne svaki put to se kao indigo preslika i idući put i oni pokušavaju rješiti problem na sličan način.

---

ovo mogu potvrditi i iz svog iskustva. djeca jednostavno uce rjesavati svoje probleme u odnosima s drugima na nacin na koji mi roditelji rjesavamo probleme s njima samima.

i sad malo off-topic: vidim da se tu spominje nekakvo zaledjivanje posteljice. a ja padam s marsa, nikad cula za to i cemu to sluzi. preko pretraznika nisam nista uspjela naci, pa ako me moze netko uputiti na topic gdje se o tome govori. thanks!

Vjerujem da je mislila na pohranjivanje maticnih stanica (stem cells) iz pupcane vrpce ;)

nije, emy je pisala o pospremanju (zaleđivanju) posteljice na topicu o porodu kod kuće

Aj da i ja nesto naucim.. odoh citat topic od Emy...

No dosta ove teme.... vratimo se na odgoj djece...

za maticne stanice sam vec cula : - ) ali sad sam nasla i emyn topic (hvala Mima) i svasta novoga saznala...

ispricavam se zbog offtopicarenja : - )

pusti, pusti, Tulipanka,...to sad tako pričaš.
ali ostani dovoljno dugo na ovom forumu i vidjet ćeš da će od tebe ispasti prava, pravcata Roda (mislim, po stavovima). tak ti ovaj forum djeluje na ljude ;)

slažem se apsolutno sa svime što sam pročitala u ovom podforumu, treba se kontrolirati, iako ponekad izgleda da bi jedino lupanje po guzi dalo efekta kad je dijete neposlušno.
iskreno mislim da se ne može uspoređivati jedno dijete ili dvoje sa razlikom većom od godinu dana od blizanaca. nisam imala jedno dijete, prvo pa su blizanci :love: :heart: :angel: :angel: , ponekad mi dođe da skočim kroz prozor od muke ili da ih oboje tresnem u zid jer već sa 8 mjeseci u očima im vidim da me iskušavaju, ali kad pomislim da imam samo 1 malca poludila bih od dosade. naravno da mi je kuća puna prašine, neopeglanog veša i da je muž nezadovoljen, ali nikad, NIKAD ne bih mijenjala ova moja dva angel/devila za jedno dijete.
scenarij: jutro, pola 8. stela se budi i guguće, sven u tišini stoji u krevetiću i gleda u policu s knjigama. kao da ima oči na leđima osjeti da tiho uzimam stelu i izlazim iz sobe. nije se ni okrenuo, počinje vrisak ,"mamaaaaaaaaa", suze, kuknjava. osjećam da je stela mokra, počinje plakati jer ju je sven zagnjavio usred nježnog razbuđivanja u maminom naručju, sven dobiva slom živaca, dan počinje :?
brzo presvlačim stelu, bez tako divnog nježnog maženja jer drugo dijete samo što ne ispadne iz kreveta, stelu ostavljam u stolici, dobacujem joj igračkice i brzam po svena. presvlačim ga, kesi se, zadovoljan što je raznjupao seku i mamu, sve mu je 5. :mrgreen: ne mogu izaći iz sobe da sven ne počne cviliti, nisu mu dosta ni seka, ni igračke, ni TV. mama pati od inkontinencije jer mjesecima ne uspijeva otići na WC na vrijeme, mama jede 1,5 puta na dan, mama je :cry:
večer - ne dao bog da krenem stelu prvu kupati i spremati za spavanje, sven dobiva slom živaca :? , mama se nada da će barem do sekinog brisanja biti dobar. rijetkost. sven me mrko gleda dok stelu oblačim, no stela treba večerati. nisam mislila da ću ovo ikad reći - hvala bogu da ne dojim jer bih do sada ispalila na živce. uostalom, kako dojiti dvojčeke?????? hranim stelu u spavaćoj sobi, sven je u boravku, da je s nama stela bi već do sada imala 12 čireva na želucu od njegove galame............
ako tata slučajno ranije dođe doma i zatekne svena kako plače dok ja pokušavam uspavati stelu, slijedi predavanje - da dijete će dobiti bruh, on je muško, ti ćeš mu objašnjavati zašto je bio na operaciji, neće moći imati djece, da ja nisam normalna, kaj ga puštam da plače, pa stavi ga kraj vas dok ju hraniš... a sve zato jer do sada tata NIKAD nije ostao bar navečer sam s klincima, a da ne govorim o cijelom danu bez mame. ne zna bogec kako je sretan ;)
neću naglašavati da su kućanski poslovi na mojim leđima i da ipak kulturno živimo (svaki dan kuhani ručak, čist, istina-bog-neopeglan, veš, klinci čisti, siti i zaigrani, kućni ljubimac/pudlica = zadovoljan)

ako je tata navečer doma, sven je redovito (čitaj: REDOVITO) :angel:

svaka čast SVAKOJ mami, majčinstvo je nešto najljepše na svijetu i muškarci ne kuže za što su zakinuti, ali imati blizance je sasvim druga dimenzija, drugi svemir, i mislim da će se svaka mama s duplićima složiti sa mnom, pa bili oni dobrice ili vraželjci
ne znam kako mame dvojčeka discipliniraju svoju djecu. voljela bih da mi netko objasni :mrgreen:

Mamash, svaka cast! Kad ovo citam cini mi se da bih zbrisala ili...nemam pojma. Mada iskreno ne kuzim zasto tvoj muz nije imao iskustvo cuvanja njih dvoje cijeli dan. Pa nije valjda da radi svakim danom.
Ja bas ne kuzim mame koje sasvim preuzmu brigu za dijete na sebe.
MM sudjeluje u svemu od prvog dana. Kad sam umorna trazim da uzme Filipa na par sati da se ja naspavam ili pogledam neki film. I ne pada mi na pamet da to vrijeme koristim za sredjivanje kuce. Ves nisam opeglala vec dva tjedna, peglamo kad kome nesto zatreba. Uzela sam si pauzu. On je malo gundjao, ali sam mu objasnila da mi treba odmora i da mi je navrh glave kucnih poslova povrh cjelodnevne brige za dijete i da izvoli uskociti. Nije bio odusevljen, ali je poceo (opet, svako toliko se opusti). Svima vama mamama kojima puca film-trazite pomoc, muz, starci, njegovi starci, frendice, tko god. Ja si uvijek mislim-bolje da reagiram na vrijeme i odmorim se, napunim baterije, nego da popucam po savovima, pa nisam ni za sta. Kad izgorim ne mogu biti ni dobra majka, ni zena, ni sama sebi normalna.

tanjads,u pravu si.
meni je nekad fakat naporno s njih troje i znaju me dovest do ruba živaca-pogotovo D. koji je kao hiperaktivac vrlo zahtjevan i voli iskušavati moju granicu strpljivosti.
ja si zato dam oduška da odem na kavu s frendicama,a tada MM uskače.
danas me baš susjeda pitala kako ja sve stignem (imam dobar raspored ;) ) uz troje djece:kuću držati čistom,skuhan ručak,napisana zadaća,izaći u kino,van,na kavu...
ja imam muža koji je također roditelj toj djeci i očekujem da mi pomaže u svemu i tada nema problema,a da sam htjela muža koji mi ne želi pomoći ne bi se ni udavala.
mamasch,mislim da moraš nešto poduzeti glede uključivanja muža u brigu oko djece i kućanstva.
nigdje mi nismo potpisale da svu brigu preuzimamo na sebe. ;)

malo skrenuh s teme.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

kako dojiti dvojčeke??????

---

ooo, pitaj našu lex

inače, pa ti si superžena ;)

slažem se, uključi muža. I on je roditelj

Citiraj:

---

branka1 prvotno napisa

ooo, pitaj našu lex

---

I to već godinu i pol

neću griješiti dušu i reći da Tata niš ne pomogne. prošeta cucka redovito navečer (da zapali pljugu jer u kući se ne puši :heart: ), opere suđe (tek kad skuži da stoji par dana neoprano), pospremi svoje stvari (tek kad vidi da stoje par dana nepomaknute), istina bog obavlja svu kupovinu i tu zbilja niš ne fali, dapače časti nas sitnicama (valjda da opere nečistu savjest ;) )kad dođe s posla dok su još budni, uzme ih k sebi na kauč i žnjaraju se, ali to ne znači da ja odmorim pol sata... :cry: neeeee... mama uzme prati suđe, pripremati stvarčice za kupanje (računajte - sve duplo), spremam spavaću sobu od igračaka i stvarčica jer spavamo svi skupa i ne želim to raditi kad su oni u krevetu (hvala Bogu od 4.mjeseca spavaju cijelu noć pa se barem naspavam), sve računam došao je doma pa nek malo bude s djecom. vikend - subotom radi skoro cijeli dan (privatnik... :evil: ), a nedjeljom mi se tak i tak poremeti raspored koji održavam kroz tjedan da opet na kraju dana sve izgleda kao HIroshima. zanimljivo je da nama mamama koje smo stalno doma s djecom više ne postoji nedjelja kao dan odmora. iskreno, meni je svaki dan isti i ponekad se uhvatim da ne znam koji je dan i datum. :oops:
frendice... ili imaju svoj križ (čitaj: muž + djeca) ili posao ili nešto treće (čitaj: raspalo se prijateljstvo)

Tata i okupa svena (stelu se ne usudi jer je sitnija i nježnija). ono što mene zapravo muči je moja jednolična svakodnevica jer živim u podsljemenskoj zoni i nezgodno mi je s duplićima u bus, a pješice ima barem sat vremena a i pločnici su zakrčeni autima. što će reći da sam rijetko kad u gradu, jedino kad idemo s malcima u klaićevu na kontrole. muči me nedostatak dodatnih sadržaja, izvanškolskih aktivnosti, kako god to nazvala - fali mi nešto novo da mi razbije monotoniju. ma išla bih ja i solo na kavu, samo da se dočepam grada.
imate pravo, moram ga pritisnuti i zbrisati barem 1x tjedno,baremonavečer kad dođe s posla. neki dan kad sam mu rekla da bih se našla s frendicom mi je odgovorio: a kako ću ja solo s njima, što ako budu htjeli večerati u isto vrijeme, kako da ih uspavam???? a bože moj, a kako ja toradim?!?! :lol: kao da meni nikad ne plaču, kao da se ja ne preznojim i skoro rasplačem (ponekad! sve u svemu su dobra djeca osim kad ih uhvati žuta minuta). izgleda da sam jako spretna mama :roll: ;) :angel: jer su 99% večeri uredni, vedri ili već spavaju ko anđeli pa Tata misli da je spremanje djece na spavanje peace of cake

inače, cure, da li vam se desilo da netko iz vaše okoline stavlja upitanje vaše postupke temeljene na majčinskom instinktu???

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

inače, cure, da li vam se desilo da netko iz vaše okoline stavlja upitanje vaše postupke temeljene na majčinskom instinktu???

---

OOO, da! :?

I mene svi skroz preispituju i nude mi kojekakve dobronamjerne savjete naročito MM, mama i svekrva i imam osjećaj da sam neprestano pod povečalom, ali sve ih uredno poslušam i opet radim po svom nahođenju :P
A što se tiče muževa (očeva) imaš dobar topić baš u ovom podforumu i zove se "Dužnosti tate". Pročitaj si ga ako već nisi, mislim da će ti koristiti. ;)

moja mama je bila prva 4 mjeseca kod nas, jer zbilja je bilo i s njom ponekad teško brinuti se za malce, no onda je počelo klanje na sve strane - ona i MM, ja i MM, ona i ja, svi troje do besvijesti, MM i ja smo gutali i gutali dok on nije jednu večer popi.... :mrgreen: , posjeo ju i sat vremena joj očitao bukvicu. još nam nije jasno kako se djeca i ja nismo probudili (bilo je 1 u noći) jer MM ima JAAAAAK glas. sutradan sam joj potvrdila sve što je on rekao i stala iza njegovih izjava, i idući dan se vratila doma, kao fol uvrijeđena što sam joj rekla da iskorištava privilegiju što je 24 sata s unucima dok ih je druga baka vidjela do sada samo jednom na tjedan dana (živi u drugoj državi). otkako je otišla, i dalje se ponekad pokoljemo MM i ja, ali barem sve ostaje u naša 4 zida, ne širi se dalje po obitelji.
kad mi se MM čudi zašto nešto radim ovak a ne onak, ja si to objasnim činjenicom da su i inače muški zakinuti za intuiciju, šesto čulo... pa ni ne mogu skužiti nas žene :mrgreen:

javim se opet, probudili se vrazi :love: [/i]

Citiraj:

---

ako tata slučajno ranije dođe doma i zatekne svena kako plače dok ja pokušavam uspavati stelu, slijedi predavanje - da dijete će dobiti bruh, on je muško, ti ćeš mu objašnjavati zašto je bio na operaciji, neće moći imati djece,

---

:lol:
Odkuda mu to? MM je imao bruh kao beba pa eto ga s dva dečka (bez intervencija, sam tak!).

Citiraj:

---

Poslid prvotno napisa

Jučer sam izguila živce i uhvatila Aleksandra i lupila ga. Nije to bilo po guzi, nego gdje sam stigla. Uglavnom - šamarčina.
Nakon 2 minute došlo mi je u glavu što sam napravila i onda sam se rasplakala.

---

Joj, ja umirem od straha kad pomislim da bi mi se jednog dana to moglo desiti.
Cjelu svoju trudnoću i od kada sam rodila, ja "preodgajam" MM-a, koji je inače jedan od onih što bacaju one glupe fraze tipa: " Batina je izašla iz raja", ili "Mene su tukli, pa sam ispao OK." :roll:
Nakon brojnih razgovora, rasprava, svađa isl. ( otišla sam čak tako daleko da sam isprintala neke tekstove s naturalchild-a, jer nisam mogla s Rodinog portala kad MM ne kuži hrvatski, i zaljepila ih svuda po stanu :mrgreen: Da, onaj: "I Was Spanked And I'm Fine!" sam mu zakeljila na zid pokraj kreveta ), on je prije par dana napokon popustio, ali mi je rekao da puknem li ja jednom i udarim maloga malkice po guzi - dobit ću i ja... hm, po guzi! Hmmmmm, to je naravno bilo u šali, no sada baš razmišljam, stvarno, desi li mi se ikad da izgubim živce i lupim maloga, kako ću to ikada sebi oprostiti, kako će mi MM oprostiti i što je najvažnije kako će mi moj sin oprostiti???

mamasch - može jedan prijedlog? pokušaj ti nekamo otići sa Svenom, a tata na drugu stranu sa Stellom. ono, baš da se malo družite, opuštenije. jer mi se čini da ste se podijelili na muške i ženske frakcije u kući.

m ate se frakcije stalno mijenjaju - klasika - kad je dijete dobro na tatu je i on je zaslužan za to, a kad dijete galami onda je mama sigurno nešto krivo napravila.tipično muško razmišljanje. :evil:
aleta - nije loša ideja! :*
za ovu nedjelju sam se već dogovorila s frendicom na kavi da mi dofura avon,paće tata imati vatreno krštenje s malcima :mrgreen:
hehehe, jadan ne zna što ga čeka. ili zna pa zato spretno eskivira?!?! :?
a da ja kad dođe večeras doma jednostavno zbrišem s cuckom van pa nek se snalazi između dvije vatre??? :mrgreen: :lol: 8)

ovo je stvarno utješno moji su isto na blizu i meni poleti ruka kad dodo t isućiti put baci didi na pod pa se grizem i pomišljam na tog istog pijanog muža. trudim se i super je čuti da nisam jedina. moj je dominik od ekstra zahtjevnih i ekstra pametnih a curica predobra i mala, ali svejedno ima dana kad mislim da neću izdržati ni minutu više i gnjavim muža kad će doć s posla i brata da kao slučajno svrati na kavu pa da mu uvalim bar jednog na par minuta. i ja sam mislila da nika neću lupit svoje dijete, najveću ljubav, ali kad se on zaleti preko sobe samo zato što se ona digla da pokuša hodati (ima 9 mjeseci) da bi je srušio tisućiti put u sat vremena zacrni mi se pred očima. Da nema mojih straca kod kojih provede koji sat popodne ja bi flipnula, a i ne znam da li bi diana tako skoro prohodala :?

Citiraj:

---

dille prvotno napisa

koji imaju jedno dijete ne znaju sto znaci imati djecu

---

Čitam i mislim si... pa ja ne znam što znači imati jedno djete.

A negdje se pisalo i da je drugo ili treće djete pjesma u odnosu na prvo. Ali ne i kod mene, moji su svi troje zahtjevni za poludit. Blizanci su još k tome i turbo neposlušni, non stop se mlate, a još ne žele ni pričat. A Lucija skoro da uopće ni ne spava. Ako i uspije po danu zahrkat, ovo dvoje odmah naprave buku i lom, pa evo nje opet među nama. I non stop je na rukama. Nekad mi je i lakše nešto raditi držeći je nego da stalno pazim jel' joj netko skače po glavi.

Zapravo sam htjela reći da ni ja ne prakticiram fizičko kažnjavanje, al da mi se teško suzdržati - je. I još sam stalno u borbi s MM, koji vuče na drugu stranu. Hvala Bogu moju djecu ipak nitko ne tuče, ali zato MM glasnice izgubi kad je malo duže doma s djecom.

Citiraj:

---

mamaNjojza prvotno napisa

A ja sam od Farisovog rodjenja govorila da JEDVA cekam kad ce proci 2 godine od carskog pa da odmah idemo na drugo dijete.
I 100% bila ubjednja da cu ako Bog da odmah drugo...pa odmah trece ...

No, u zadnje vrijeme mi se javila cudna misao....u principu, nikad prije nisam razmisljala na taj nacin...a da ipak sacekamo? jer ako bude odmah jos jedno dijete, onda se necu moci Farisu posvetiti koliko zelim.

Imam jos vremena za razmisljat al htjedoh to podjeliti s vama.

---

potpisujem od riječi do riječi s iznimkom da kod mm i mene to i ne ide baš glatko-ivf potreban. ali, bez obzira na to, sve više razmišljam kako bi mi sljedeći pokušaj bio tek za 3 godine, tj.kad bembu bude 4. i to baš iz gore navedenog razloga.