jooooj, nije dobro izvlačit te stare skeletone iz pretpovijesti pred svojom djecom. ja to zamjeram svojoj mami i doista se nadam da ću pametnije procijeniti kad moja mala bude velika i šutjeti....
Printable View
jooooj, nije dobro izvlačit te stare skeletone iz pretpovijesti pred svojom djecom. ja to zamjeram svojoj mami i doista se nadam da ću pametnije procijeniti kad moja mala bude velika i šutjeti....
zadarmamica, zapamti ovaj post, pa ga pročitaj za jedno 4 mjeseca. I ako ti se bude dalo napiši nam što ćeš tada misliti o ovim svojim riječima. Mogu se kladiti da ćeš se čuditi sama sebi i reći:" kako ja nisam ništa znala!"Citiraj:
zadarmamica prvotno napisa
Srećom, bebe su najbolji učitelji, nema sumnje da će i tvoja tebe naučiti što voli, kad se želi nosati, papati, spavati...Sve ćeš učiniti da ne plače i bude sretna i zadovoljna beba. Pa i prihvatiti ćeš vjerojatno pomoć, jer svatko se ponekad mora odmoriti. I kako dobro dođu sigurne bakine ruke.:yes:
XCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
pametno zboriš!
a vidit cemo. rado cu napisati za 4 mj. kakva je situacija. nisam tila ispast sa svojim postom nezahvalna. ja sam zahvalna na pomoci i znam da ce moja mama i od muža mama pomoci u bilo kojem trenu.i cijenim to.al za pocetak i MM i ja želimo sami sve probat i uciti što naša beba voli, želi.
Ne bih ovo napisala da me moja majka danas nije uvrijedila do bola i da ne plačem odkad je to rekla...
Naime, ja sam odustala na 4toj godini od faksa, zaposlila se, radila 3 godine, ostala trudna, dobila otkaz (ali uspjela sam se vratiti na faks sad u rujnu mi kreću predavanja), te je moja mater danas izjavila mladom susjedu, molim te ugledaj se na I. (moj brat, diplomirao u roku, trenutno asistent na faxu) a ne na mene!
Što ja nisam dobar primjer ljudima??? Barem se nisam potepala po ZGu nego sam se sama financirala i radila i stekla neko radno iskustvo?? Šta dobiti dijete se smatra sramotom..??
Al nije ni to poanta priče, poanta priče je da ja ne mogu više...
Opustila sam se skroz sa Noićem, i pričam mu sada i pjevam, i ja mu glumim dvorsku ludu, ali imam osjećaj i dalje da svi misle da sam nesposobna...
Primjer 1:
Vani 25 stupnjeva, obučem Noića, stavim ga u kolica, kažem kući da idem sa Noićem u šetnju i da ide kolegica sa mnom i da postoji mogućnost da sjednemo na kavu.... odgovor je bio dobro!!! U sat vremena kojih me nije bilo zvala me 10 puta da vidi jel sve u redu, i svaki puta je odgovor bio Noa spava sve je u redu...
Primjer 2.
Oblačenje za šetnju i stavljanje u kolica nikako ne može proći bez prigovaranja, ili sam ga tanko obukla ili debelo, i da kao moram mu ponijet čaj, da šta ako se rasplače ako bude gladan: moj odgovor, mama nije tanko, nije debelo, dijete je dobro obučeno, a ako bude gladan, ja ću izvadit cicu i maramu i dat mu papati.. njezin odgovor ti nisi normalna, i sebična si...
Primjer 3.
Svi znate jelte da dojeno dijete nema redovnu stolicu i da dok kaka, pokaka punu pelenu. Moj Noić kaka svaki drugi dan, i samo se grči prije kakanja, i onaj dan koji ne kaka na svaki njegov kme, to je zato jer ga boli trbuh jer nema stolicu i treba mu dati čaja... meni se diže kosa na glavi...
Ima još primjera ali sad ne bih sve navodila...
I jučer smo se svađale, od razgovora koji je započet na lijepi način završile smo sa noževima.. rekla sam po zadnji puta da ju molim da ja budem mama tom djetetu i da me pusti... da je dobro savjetovati ali ne i pametovati...
Očajna sam, plačem već nekoliko dana svaku večer, htjela bih biti sama sa Noićem, ali financijski to nije moguće..
Moram biti zahvalna na takvim roditeljima, i na svemu što su mi dosad pružili, a sada samo želim bježati....i otići...
da vam ne spominjem da je i danas izbio fight isto... zato što je danas bilo malo hladnije a ja sam s malcem otišla u šetnju (15 minuta) nit vjetra nit ičega...
užasno se osjećam, smatram da misle da sam nesposobna brinuti se za svoje dijete.... jako sam jadna
nisi ti nesposobna već se ona miješa gdje treba i ne treba.
primjer1 - drugi put isključi zvuk na mob. pa nek zove koga hoće... ili isključi mob skroz. to je TVOJE vrijeme a ne vrijeme za njeno iživljavanje.
svi ostali primjeri: beba neće dobiti ništa osim sike do tada i tada, sorry mama. i stalno joj to ponavljati. pa ako će skužit nek skuži.
ne trebaš se zbog njenog control freak mozga osjećati ni manje vrijedna ni lošom mamom. a najmanje biti jadna.
ovo s mobom ne pali, samo bi bilo gore, a kad kažem da je to moje dijete, i moje vrijeme, i da je šetnja moja stvar, dal ću se ja šetat oko livade, ili do grada i natrag, onda mi odgovori da sam sebična...Citiraj:
Pinky prvotno napisa
Pa sta te briga sta ti odgovori da si sebicna... Lijepo ostavi mob doma. Pa nek njoj zvoni kad te zove.
htjela bih da promatrate s visoka jedanput tu situaciju... i svaki moj razgovor s njom, da ne želim da se petlja, da me savjetuje a ne pametuje, ispada na kraju da ja nju vrijeđam...
zar sam sebična ako s djetetom sjedim 20 minuta na kavici u gradu kraj parka i sunca? zar je to sebično, zar djetetu ne godi malo friškog zraka? zar mora biti mimoza od malena?
žalosno je to što ja sa 1663 kuna naknade ne mogu uzdržavati Noića i sebe, hvala dragom Bogu da sisa... a gdje još plaćanje stana, režija i svega ostaloga..zato moram bit manja od makova zrna u ovoj kući, želim da se moje odluke u vezi dijeteta poštivaju, a imam osjećaj da me svi ignoriraju..
To sto ti ona soli jos uvijek ne znači da neće poštovati tvoje odluke. Kad se prestaneš osjećati loše zbog toga što si kod njih, a s obzirom na situaciju, ne bi se trebala osjećati loše, onda će ti biti lakše pustiti da to što te gnjavi na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Odnosno, ona se neće promijeniti, vjeruj mi imam četverostruko iskustvo, zato tebe treba bolit dupe. Kad je meni dobar dan, boli me dupe šta mi ko priča...
ma nije da se ja osjećam loše što sam s njima, nego stvarno pretjeruju u nekim stvarima... ne kažem ja ništa za početak kada mi je pomagala i sve, ali sad pretjeruju, a pogotovo mama...
stari me pita šta da "zeko" donese Noiću, ja kažem mobil, i pošalje me u grad da izaberem mobil, i ja izabrala mobil sa džunglicom koji je koštao 160 kuna (ostali su bili neki plastični i preglomazni..) i na kraju me optužio da sam izabrala najskuplji mobil.. neka budem malo skromnija... (a babyphone mi treba više od mobila...) ne znam šta da kažem... stvarno mi je danas sve prisjelo od ove kuće...
imam ispušni ventil, to je šok soba, i prije nego ulazim u sobicu gdje smo Noić i ja, pokušavam se skulirati do kraja da ne osjeti moj bijes i ljutnju, jer još ako mi on bude nervozan to će me još više rastužit i razjadit, a ova će se pitat zašto kmeka jel ga boli trbuh, opet nije kakao... PA MAMA DOJENA DJECA NEKAD I PO 5 DANA NEMAJU STOLICU (naravno nisam se derala...) i teško to njoj objasnit...
draga samo se drži. nije ti lako, možda da probaš sjest snjo i reci joj: daj mama možemo li lipo mirno razgovarat nešto me muči. ipak je ona tvoja mama i nema loše namjere.
tebi je jako teško i razumim te 200%. ako ne ide drugačije, makni se od nje radi svog zdravlja. proće to za koji tjedan kad ona vidi da se ti super za njega brine.
i nemoj ta prigovaranja uzimat srcu toliko, vidjet ćeš, isto si još malo od porođaja osjetljiva, još ti nije sve leglo.
kad ti je teško samo duboko uzdahni i sjeti se zbog koga to trpiš. a i sad su lipa vrimena pa moš po cile dane šetat.
drž se!
Draga, ima dosta pitanja na koja moraš sama sebi odgovoriti (čak i ako ih roditelji ne budu postavljali, moraš ih sama postaviti....):Citiraj:
andynoa prvotno napisa
1. Gdje vidiš sebe za godinu dana (u roditeljskom domu ili izvan njega, s poslom ili bez njega - to ti je vezana trgovina)
2. Kako ćeš to postići (žalovanjem na forumu ili aktivnim okretanjem situacije u svoju korist)
3. Što je najbolje za tebe+dijete? Možeš li si dozvoliti luksuz da živiš samostalno ili ćeš odrasti i pregristi djetinjaste (ili postporođajne) misli i jednostavno se pomiriti da su neke stvari za sada takve kakve jesu...
4. Što ćeš prvo učiniti?
Da se razumijemo, nije mi cilj soliti nekome pamet - nisam na tvom mjestu i ne znam kako ti je, ali da jesam, to su otprilike stvari o kojima bih razmislila.... što mogu učiniti da me za početak počnu uvažavati i što je MENI SAMOJ najbitnije (je li to nalaženje posla, izvora prihoda, muža... younameit... ) i gdje želim biti za 10 godina i kako ću svoj život sama (ili s nekim??) odgurati u tom smjeru.
Uostalom, da i nisi bez prihoda i samohrana i tako dalje.... neke stvari bi bile iste, a druge ne bi. Nemoj previše uzimati k srcu, ali problemi se ne rješavaju sami od sebe - to obično ide bolje ako uzmeš u svoje ruke sve što možeš. Ima toga više nego si misliš.... A bolji motiv od djeteta (i sebe same) ti ne treba. Sretno!
Ne znam, kužim te i potpisujem Martu, mama će ti uvijek biti ista, teško češ nju promijeniti.
Nek te tješi da je i njima to sve novo i isto ne znaju kako se bi ponašali, a kako ne bi.
dolazak dijeteta utječe na živote mame i tate i svih ostalih u blizini. S obzirom da ste obitelj samo ti i Noa njima je teško
shvatiti da ste vi obitelj i da si ti mamai da trebate mira, da imate pravo na svoje odluke....
Mislim da dolaskom prvog dijeteta svi vode nekakve bitke i kod svih se dogodi nešto.
Kod nekih vječiti problemi sa dojenjem, kod drugih problemi sa prilagodbom, sa muževima, svekrvama,
neprospavanim noćima, kolikama koje potraju do nekoliko mjeseci, nedaj bože neka bolest djeteta........
Nikad više neće ništa biti isto i toliko lagano kao nekad.
Jednostavno neće, bit će drugačije, teže, ljepše u drugom smislu....i naravno vječna briga za svoje dijete....
Još vam svima traje period prilagodbe, pa se javljaju faze dijeteta, (kažemo iz faze u fazu:))
Ti si ta koja se mora skulirati i prihvatiti sebe i Nou kao obitelj, ti si ta koja ga hraniš, ti si ta koja ga nočima čuvaš,
ti si ta koja si njegova majka.
Kaži mami to, nemoj se osijećati manje vrijednom ili sl. ,ima mnogo gorih i težih stvari u životu, budi jaka, trudi se biti jaka...
Imaš za koga biti:)
Svi mi nekad u nekim situacijama razočaramo ili ne ispunjavamo snove i želje ili norme naših roditelja, to ne zanči
da smo manje vrijedni ili podložni njihovim omalovažavanjima ili vrijeđanjima.
To joj moraš dati na znanje, reci joj kako se osijećaš kad ti kaže da si sebična, kad te otac optuži za nešto...reci da te to vrijeđa,
da ti je jako teško i moli ju da odstupi malo i da te ostavi da se osamostališ što nikako ne isključeju nju ili njene dužnosti kao bake.
Naglašavaj joj da je ona baka, a ti mama i nemoj prestajati i odustajati od toga, pokušaj što više stvari sama obavljati, pokušaj da
ih što manje trebaš, koliko možeš...
Moraš se boriti za to ako je to nužno za tvoj duh i tvoj opstanak i ostanak pri zdravom razumu.
Nemoj nikako dopuštati da vodi brigu gdje si, s kim si i što radiš i to sve zbog djeteta...nemoj, nikako, prekini o i bori se za samostalnost od samog početka.
Svi smo se mi za nešto borili i izborili se, a nejviše od svega trebaju ti dobri živci i spoznaja da su takve situacije u životu moguće,
da sigurno nisi jedina sa problemima i da svatko prolazi nešto. Nek ti to bude snaga i poticaj da se održiš i da se boriš za svoj i djetetov mir. :heart:
A što se tiče stolice dijeteta, pokušaj jesti suhe šljive da potakneš stolicu, i cicu nudi sva puta istu pa tek onda promijeni...važno je da dođe do masnijeg mlijeka.
A plakanje dijeteta je normalno, ne znači da nešto nužno radiš krivo ili sl, djeca imaju grčeve i traže majčinu ljubav...i dozovu je plačem :)
sori na dužini posta
Draga Peterlin, naravno da se za godinu dana vidim na poslu i to već sada intenzivno planiram, već sam počela učiti i za ova 4 ispita koja ću polagati od rujna na fakultetu, dok sam diplomski napisala, ali ga moram predati tek nakon položenih ispita... naravno da se vidim s poslom (s obzirom na situaciju u državi, nadam se da će biti pomaka..)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Što se tiče mjesta obitavanja za godinu dana to će ovisiti o zaposlenju, ako je to ZG, ako je to ĐĐ, ako je to KC, al definitivno ako ostajem ovdje, da ću s obzirom na primanja iznajmiti stan (stanovi se ovdje kreću od 500-1000 kn mjesečno + režije)...
Trenutno lukzus da živim samostalno naravno da ne mogu priuštiti, ali mislim da ću s vremenom moći..
Starci sve moje planove znaju i u tome me podržavaju...barem su me podržavali.. jer sam mnogo puta i trudnoći bila dovedena pred neki njihov sud kada sam morala reći što kako i gdje se vidim, i naravno razmišljam u duplo...
Teško mi se pomiriti s nekim stvarima, jer sam dosada živjela sama i sama se uzdržavala... i sve sama radila, i teško sam uvijek prihvaćala nečiju pomoć, valjda sam i zato takva sada pekmezasta i svakakva...
ma kakva isprika za dugi post oka... drago mi je... sve sam ja te stvari s njom i razgovarala na miran načina, ali kažem da ona to shvaća ko uvredu (nju šora menopauza), tj. kada ja kažem, "mama, molim te pusti me da sama odlučujem koliko ćemo biti u šetnji itd" ona misli da ću ja sad ne znam šta napravit s djetetom... znam da se brine i za mene, i za njega.. ali i dalje ponavljam pretjeruje... kao da je meni do kave s prijateljicama, i ovako imamo sve manje tema za razgovor (one briju o izlascima, a ja o Noiću, kako je napravio ovo, kako se igra, kako guguće itd. i to je njima zanimljivo 5 minuta, i onda se tema preokrene opet na neko pijanstvo...) negdje sam već napisala da sam jedina mama u svom društvu i da mi i nisu baš neka potpora, tako da ovaj forum mi je sve što imam (peterlin zato jadikovke)...Citiraj:
oka prvotno napisa
Ma ima on stolicu samo svaki drugi dan, i ne grči se dok kaka, niti išta, nema ni grčeve, pekmezast je danas jer je jučer bilo 25 danas je 15 vani, i umjesto bodija kratkih rukava danas je imao dugih i to ga nervira, malac voli biti gol..
Malac je zdrav i spava mi nakon kupanja i 6 sati u komadu, i onda papamo (sve do kraja, i masno mljekeco) i onda zaspe i probudi se za 3 sata.. preko dana spava 3 sata, pa se probudi papa, pa period budan pa opet pajki i tako... i u šetnjama stalno pajki, jer sam ga tako posložila, šečemo se u vremenu između 11 i pola 2 kako koji dan.. i malo popodne oko 5..
Umjeso mama pusti me kaži : 'hvala ti na brizi mama, ali šetnja i svjež zrak su potrebni meni i bebi i sad odosmo da provedemo sate na zraku, ako bude gladan
papica je topla i svježa. Sve pet, vidimo se kasnije mama, odmori se da mi uskočiš dok ću te trebati. Bok mama:bye: :)'
Neka vidi da uživate, bude sigurnija, ako stalno raspravljate o pelenama, gladi i grčićima možda je onda i ona nesigurna. Budi i ti sigurnija, bar se trudi..
Svaki rezultat neće se dogoditi i promijeniti preko noći, treba puno strpljenja i truda kako za sve tako i za naše mame ili svekrve...:)
Draga :), nije ti lako, i znam da ti se čini da ti je nebo palo na glavu.
Dolazak bebe je šok sam po sebi, svakoj od nas, taman da je s mužem iz snova, u svojoj kući iz snova s bebom iz snova je bio šok, doživjele smo svašta, plakale, činilo nam se svašta nešto, da je strašno, da će bit loše.
Svaki moment muža, svekrva, majki doživljavale smo kao da nas netko progoni, gnjavi, ubija... sve nam je poznato, svakoj od nas, pisala to ili ne :)
To će sve doći na svoje mjesto.
Neće biti lagano, treba se izboriti, trebaju stvari doći na svoje mjesto, treba biti mudar, miran - a to ne ide preko noći.
Sav taj kaos ti je normalan, pa kad osjećaš da ti se svijet ruši reci si - to je sada tako, to je normalan dio svega ovoga.
Inače, riskirajući da ne budem politički korektna, reći ću ti da je normalno da su ti mama i tata malo više i napeti i svakakvi i da preuzimaju neku odgovornost više, ili da komentiraju financijske odluke i tako jer si ipak samohrana majka. Mislim da još sad ne možeš do kraja shvatiti što to sve skupa znači za tebe, da imaš duplo ako ne i više od duple odgovornosti, posla, i svega toga, jednostavno praznina na mjestu oca, supruga, je ozbiljna stvar i sad što je tu je, ali tvoji roditelji, kao iskusni ljudi koji su vidjeli, doživjeli i skužili mnogo toga (iako nama oni svi skupa znaju djelovati kao da pojma nemaju - ali to je više jer mi nemamo pojma) razumiju da ti nije lako, da ti neće biti lako, i žele te zaštititi, a pri tom se bore i sa svojim osjećajima straha, gubitka, razčarenja, brige... Znam da je to sada jako teško - ali probaj ući u njihovu situaciju, zamisli da tvoj Noa ostane sam s bebom koju je dobio, bez primanja, bez stana.... bila bi tužna. Oni ne osjećaju sad odgovornost samo za tebe, brigu, kako hoćeš, nego i za unuka. Oni žele vidjeti da ste i ti i on zbrinuti, da ste obitelj, da imate kako emotivnu stabilnost sigurnost, tako i materijalno, i sve dok se to ne realizira - roditelji kao roditelji će se brinuti, biti malo tužni i nervozni. I mi ćemo tako kad budemo imali veliku djecu...
Normalno da će sve biti u redu, sve će se srediti, svi ćete biti sretni, ali ljudi zapadnu u strah, brige, i onda su neugodni jedni drugima... no to je prolazno. Neko vrijeme ćete se adaptirati, a onda pronaći svoj mir. Nemoj ih previše suditi, njima uopće nije lako u ovom trenu. Je, trebaju se opustiti i sve to skupa, ali ajmo reći da je "prirodan" proces odrastanja da zasnuješ drugu obitelj s kojom gradiš emotivnu zajednicu, u svome stanu, i onda ti roditelji imaju puno manji doseg, a vi mladi neiskusni zajedno taljigate kroz život, zajedno učite. U varijanti kad nesamostalno dijete dovede svoje dijete u tu zajednicu normalno da roditelji još drže dijete za dijete, dijete se buni... jednostavno stvari objektivno jesu teže. Mislim da su tvoji roditelji širokog srca, i budi im zahvalna. Je, i zahvalnost je najteža stvar na svijetu... priznaješ da drugome zapravo nešto duguješ... ali sve to ljubav poravna.
ŠTo se tiče maminog uplitanja, ja ti mislim da je najbolje da ti nju zagrliš, da joj zahvaljuješ, da joj pridaš važnost koju ona želi kao majka koja štiti svoje dijete u situaciji u kojoj jesi, i s njom otvoreno pričaš, ma ćaskaj hoćeš li plišanu jaknicu ili običnu - to te ne košta ništa, na koncu možeš i obuć koju ti želiš, ali ne možeš očekivati da netko pruži svoj dom, vrijeme, novac, ljubav, pažnju, sve, da sve prihvati, sa svime živi, a drži ga se negdje po strani, kao neki paž. Kad ti mama vidi da je cijeniš, da si mirna, sretna, da se slažete, surađujete... sve će se rastopiti, i biti bolje.
Ne brini, sve će biti dobro! Ti i Noa imate obitelj koja vas čuva, štiti i koja je na vašoj strani! To se ne može dovoljno cijeniti! Zamisli da ti roditelji nemaju dovoljno prostran stan, ili novca da vas financiraju, ili da ne žele preuzeti odgovornost... oni se moraju opustiti, ali i ti isto tako :) i se bu dobro :) Drži se!
Potpisala bih Ifi (doduše, selektivno sam čitala :mrgreen:),
ali ti si njihovo dijete, nisu doživjeli tvoje osamostaljivanje, odlazak, nego sad imaju još jedno dijete (unuka, ali razumijem da im je nekad teško vidjeti razliku).
i ja potpisujem Ifigeniju.
Naravno da ti je teško i vjeruj svima je, više ili manje, tebi je i teže s obzirom na okolnosti i sigurno misliš da te nitko ne razumije i da ti svi samo pametuju, ali stvarno probaj situaciju sagledati iz maminog kuta ili samo razmisli kako bi ti bilo bez njih?!
i ja potpisujem Ifigeniju.
Naravno da ti je teško i vjeruj svima je, više ili manje, tebi je i teže s obzirom na okolnosti i sigurno misliš da te nitko ne razumije i da ti svi samo pametuju, ali stvarno probaj situaciju sagledati iz maminog kuta ili samo razmisli kako bi ti bilo bez njih?!
:love2:
vezano za prvi dio posta...još si pod utjecajem hormona pa neke stvari vidiš dramatičnije nego što bi trebale biti...u ovoj situaciji se probaj staviti na njeno mjesto...nije riječ direktno o tebi i Noi nego više općenito...budimo realni, koji roditelj bi htio tvoju situaciju (napuštanje faksa na 4. godini, otkaz, spetljavanje s pacijentom i na kraju samohranost) poželjeti kao scenarij svome djetetu? nitko! ali ti trenutno pokušavaš izvući najbolje što možeš iz svega toga pa ti iskreno želim da u tome uspiješ!Citiraj:
andynoa prvotno napisa
što se tiče drugog dijela...s obzirom na sve tvoje postove, nažalost mislim da nema nekog napretka trenutno nego stisnuti zube i pretpit jer ti se majka neće promjeti...to pričam iz vlastitog iskustva (moja baka je takva)...čak i kad se odseliš gnjavit će te s pozivima...
ali BUDI UPORNA i DOSLJEDNA u svojim namjerama i GOVORI joj što te smeta! ispadati ćeš sebična, ali tebi će biti bolje...kao što sam već napomenula, ona se neće promjeniti, ali će vjerojatno nakon nekog vremena pronalaziti način da ti neke stvari kaže na ljepši način ili da čak da primiri...uostalom, vidjet ćeš i sama...
moram reći da se ne slažem sa Ifigenijom jer ako joj malo kreneš podilaziti i pridavati pažnju koju ona želi, mislim da će si samo dati maha i krenuti sa još gorim uplitanjima...nažalost poznajem takve osobe pa kao što rekoh, znam o čemu pričam...
što se tiče prijateljica, sve je to normalno...sada si tužna i zbog toga, ali draga moja vidiš i sama da ti ne pašu priče o pijanstvima...probaj se s malim šetati po nekim parkićima gdje vidiš da zalaze mame s bebama, prije ili kasnije ćeš početi pričati sa njima i eto ti novo društvo....onda ćeš vidjeti koja ti je od starih prijateljica prava prijateljica...
:love2: da nam za koji mjesec tipkaš kako se situacija popravila...
Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Cuby, četiri put sam čitala :-o
Jes!
Složile se mi oko nečeg, pa makar i selektivno :klap:
Ak ćeš gledat što te smeta i govorit što te smeta, navući ćeš u sebe i oko sebe samo ono što te smeta.Citiraj:
Boxica prvotno napisa
bolje gledat što ti je lijepo, pa to govorit, onda ćeš ono lijepo i imat.
Možda bi se i skroz složile, al brate izgubim se putem :mrgreen:Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Potpisala sam ja tebe već par puta, al ne pratiš ;-)
HVala vam drage moje... pokušavam u miru razgovarati s njom, čak sam joj i rekla da u subotu ide i ona sa mnom u šetnju da vidi da ja ne maltretiram dijete.. to što sam ja jednom sjela s njim na kavicu, mislim da joj je to trn u oku...
Otišla je raditi danas, zvala me 3 puta i pitala me kako je Noić, u četvrtak putuje u ZG i postavila mi je pitanje da li ću ja moći sama bez nje? mirno sam joj odgovorila da se ništa ne brine, i da ću moći sama kao i svaki dan kad je odsutna od 7-3.. i popodne mogu sama sve kada ona dođe, samo što ona skače svaki put kad se malac probudi i zaplače, i dođe gore u sobu vidi da je miran, ili cica u tom trenu, ili mu se pelena presvlači, i onda počne sa komentirama, njega trbušić boli itd.itd.itd. pregrizla sam bila svaki put do jučer..
boxica, naravno da niti jedan roditelj ne bi htio moju situaciju svome djetetu, ali ne treba o tome kokodakati okolo, zar ne?