kolumna u 24 sata

MM se upravo spasio pražnjenja suđerice skupa s djecom - tableta se nije rastopila i suđe je ostalo zmazano. Nema veze, sutra ih čeka akcija: nekoga suđe, nekoga smeće, svakoga njegov vlastiti krevet, a mene pripremanje ručka (pileća juha - već je gotova, treba ju samo zakuhati, mesna štruca - već je u frižideru, treba ju samo ubaciti u pećnicu, krumpir salata i to je sve). Uf, alaj ću se izmučiti... sve skupa nekih 20 min posla oko ručka. Mislim da dosta ljudi, zapravo većinom žena, ima problem delegiranja i dogovaranja. Mene "zapadnu" poslovi koji su mi dragi, a tak gledamo da svatko od nas pretežno radi ono što mu je najmanja tlaka. Srećom (nije to ničija zasluga) ja volim kuhati i snalazim se s peglom, veš vješa tko stigne, mlađi sin upravo uživa u pomaganju u kuhinji, stariji voli pospremati i brisati prašinu (naročito s tehnike, što je meni tlaka).

Teta koja piše kolumnu mogla bi si i bolje organizrati život, ali čini mi se (kao što je već netko rekao) nije cilj ni organizirati si život, ni prosvijetiliti široko pučanstvo, cilj je pisati i dalje i biti čitan od žena koje si tako liječe komplekse. Baš me zanima da li joj život izgleda tako kako opisuje (ne da mi se sad švrljati po internetu, ali nisam baš sigurna da u 3d životu nema dobro upregnutog muža, tetu čistilicu i tome slično).

Ne čitam nikakve kolumne (malo sam bacila pogled sad čisto znatiželje radi) jer za to nemam vremena, a ovakve su mi spike općenito počele ići na jetra.
Ne tjeramo karijere, radimo prosječne 8-satne poslove i jurimo doma djeci jer se ionao premalo družimo i vidimo.
Neki dan je MM bio doma s Elom, ja odvela klince u školu i vrtić, pokupila ih, on je došao pred školu po nas s Elom, odjurili smo k pedijatru, vratili se doma. A doma....
Skuhan ručak, usisano (ne, nisam mu rekla ipta od toga da radi)...i zamisli, pošprican šparet...Ali to sam onako letimično primjetila, ništa oko čega bi se trebalo uzbuditi ili ne daj Bože prigovarati. Pa na kraju krajeva i ja ga znam ostaviti pošpricanog. Ako mi baš smeta sama ću ga oprati. Isti odgovor dobio bi i on da mi prigovori za nekaj. Došao je vikend i skupa smo sredili zaostatke od tjedna. Prvo sam ja malo izašla s Ivom, a on je s Jankom čuvao Elu. Pa je on izašao s Jankom...
Prošli smo vikend slavili ročkase. Imali hrpu ljudi u kući, sve sami pripremali. On je od jutra prupremao sa mnom. U kuhinji. I navečer kad su svi otišli, ja sam s djecom pospremala sobe a on je sredio cijelu kuhinju.
Kad radi popodne, djeca me dočekaju čista i sita, spremna da se malo pomazim s njima i da idu na spavanje.
Da, sretna sam s takvim mužem i odgovorno tvrdim da nisu svi isti.
I zato me to kalupljenje ide na živce....

Evo Peterlin je to baš krasno rekla, svatko češće radi ono što voli.
Ja mrzzzzzzzzzzim prati suđe, pa ga puno češće pere muž.
Jaaaako pazim na veš i sve oko njega veša a on nije baš za to (pomalo je daltonist kad je veš u pitanju).
Pa brigu oko toga vodim ja. Peglao je jedino nakon mojih poroda.
Ali ni ja bormeč nisam niakd složila podrum, niti ne znam kaj sve imamo u podrumu, uopće me ne zaniam taj dip priče. Kad izađe iz stana on brine o tome (a nije da u podrumu držio samo alat)

Citiraj:

---

rahela prvotno napisa

MM i dalje svaki put pita gdje je što u dječjem ormaru ako sam ja doma, ali ako nisam, snađe se (s tim da meni nije važno hoće li klincima obući majicu za po doma, ako idu negdje van)

---

da, ja sam odustala od živciranja oko tih stvari
i on se snađe ako me nema, ali ako sam tu, u stanju je pitati nalazi li se bodi na desnoj ili lijevoj strani ladice ili je ipak u sredini, ne bi, ne daj Bože, sam skužio
ni meni ne smeta kako ju obuče, samo što mi bude smiješno

a to s vilicama i žlicama... ja kod kuće ne smijem ostaviti veliki nož (onaj ogromni s kojim režem trančiram pile) u ocjeđivaču, odmah ga miče jer bi, nož, kao, nekom igrom slučaja mogao pasti na dijete, i što je najbolje, već imam traume od tog njegovog ponavljanja da ga odmah spremam u ladicu
no, zato on nema traume od moje priče da masnu šerpu u kojj pravi kokice ne tutne odmah u sudoper nego da ju ostavi sa strane (mrzim kad me ujutro dočeka ta masna šerpetina u sudoperu)

Bože dragi, ogovaram muža na forumu:lol:

Ja s frajerom koji se ne zna brinuti za sebe, spremiti i opeglati svoju robu, skuhati si hranu i pospremiti stan sigurno ne bih otišla dalje od jedne kave. Neprivlačni su mi razmaženi tipovi i primitvne "muškarčine". S druge strane, ja nisam domaćica u stilu pedesetih, nemam zavjese, tepihe i vitrinu s kristalom, ne glancam, lickam i uljepšavam. Čistim koliko moram, kuham kad stignem, MM isto. Priznajem, malo je manje talentiran od mene i ponekad mu moram poslati telegram za salatu. S druge strane, on se često ljuti jer ja zaboravim na smeće i mačke. Idealan smo par :).
Nerviraju me žene poput ove novinarke, koje se nisu u stanju opustiti i prihvatiti činjenicu da ne možeš baš sve. Još važnije, ne moraš.

P.S. Skoro sam zaboravila, a ne bi bilo fer, i K. odradi dobar dio posla. Pa već joj je 17!

Ja sam odrasla s tri sestre, i čak pored 4 žene u kući tata je bio taj koji kuha, pere suđe, usisava, valjda jedino prašinu nije brisao i robu prao. Čak je nekad znao i kolač napraviti. Uz to zna popraviti sve od bojlera, auta, struje... Uzima godišnji da ide u polje obrađivati zemlju da zaradi dodatni novac i da imamo svježeg voća i povrća. Ja ne znam kako je to moja mama postigla, ali uz takvog tatu, moj dragi ima puno toga naučiti da ja prestanem prigovarati.:mrgreen:

Ali napredujemo, kad smo počeli živjeti zajedno tvrdio je da ne zna prati suđe, a sad ne samo da je to naučio nego zna i usisavati, kuhati, prati i prostirati robu... Ali od kad je bebač došao kako sam doma većinom ja sve radim, on vikendom uskoči.

Što se tiče brige oko bebe iskušava stare taktike, tvrdi da ne zna kako se mijenjaju pelene :lol:

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam s vremenom shvatila da te stvari zapravo nemaju veze. Niti je uvijek isto niti uvijek može biti isto. Imali smo perioda kad je samo MM teglio (zbog mog radnog vremena) i perioda kad sam ja uglavnom teglila (pauza između 2 posla - smiješno je čekati muža da ti pomogne ako si doma).

MM trenutno puno manje sudjeluje u kućnim obvezama jer to djeca i ja handlamo bez nekih većih problema (pravilo kojeg se TRUDIMO pridržavati je spremanje za sobom). MM je više angažiran brigom o svojoj mami, koja puno toga sama ne može zbog svojih visokih godina i zdravstvenih problema. Tako smo se podijelili... Generalke drapimo zajedno, dogovorimo se, a svakodnevne obveze ne smatram nekom tlakom. S druge strane, kad je moj tata bio u bolnici u drugom gradu i ja tjednima često bila odsutna, mm i djeca su savršeno funkcionirali i bez mene. Čovjek se prilagodi. Bitno je naučiti reći što misliš - tražiti ili ponuditi pomoć, organizirati se...

Jučer sam bila odsutna skoro cijelo popodne. MM je "skuhao" fileke iz konzerve jer su to djeca tražila (tja, 2xgodišnje nije problem, ne hranimo se inače time), došla sam doma na gotovo: djeca su odradila svoj dio (nije puno, ali opet...) pomoći oko pražnjenja suđerice i smeća, napisali zadaće, odsvirali, sve je bilo ok. To što npr. nisam rekla da treba i veš staviti prati stvarno nema veze. To što je kamara cipela opet bila ispred ormarića isto nema veze. S godinama naučiš gledati dobre strane situacije i malo pomalo popraviti one loše. Cipele smo spremili, he he he...

---

upravo tako:)

ispada da se samo ja pronalazim u tim tekstovima (bar djelomično), da imam neodgojeno dijete koje trči po trgovini, dira 101 majicu na polici, kiti se torbama i šalovima dok ja jednim okom pokušavam pogledati i pronaći odgovarajuću stvar koju smo joj došli kupiti.Na žalost baka servis nemamo i ja nju vodim svugdje sa sobom, a takva je kakva je, svojeglava i živahna i većina kupnji nam izgleda slično onoj opisanoj u tekstu..Što se tiče mm-a i kućanskih poslova opet ispada u odnosu na vaše postove da ja jedina imam mm-a koji ne sudjeluje u kućanskim poslovima (ako mu ne zadam zadatak)...hm...

Jojoj Pužić, sigurno nisi jedina. Moji isto jurcaju po trgovini, kafiću...ni u kinu nisu na miru(bar ne mlađi). MM tako tako, nekad se uhvati nekog posla ali sve to polovično odradi. Al ja nekako ni ne očekujem od njega da skuha ručak i usput sredi kuhinju i usisa, dosta mi je da skuha i sredi ovo osnovno suđe. Isto tako ni on ne očekuje od mene ako vozim auto i odem na benzinjaru da usput kupim i ulje za auto(osim ako mi nije rekao) i šta ti ja znam.

Pužić kaj se djece tiče, ja ti imam jednog nestaška. Ove dvije su ok. A ako si nekaj u dućanu ova veća i gleda, tu nemam ništ protiv dok to radi pristojno. Jankec je malo živahniji, zna zatuliti tu i tamo na nekaj. Ali oni jako dobro znaju da tuljenje, cviljenje i bacanje kdo mene ne prolazi i to ni ne rade (niti su iakada radili). Za Elu ti još nemrem reći, ona je još premala da bi se hitala po podu u dućanu, ali valjda neće ni ona.
A ja pak uvijek mislim da je moj muž jedan od rijetkih koji se samoinicijativno prime posla i stvarno pomaže. I stvarno mislim da ti nisi u manjini, naprotiv...

zna i moja da tuljenje, zapomaganje i ucjenjivanje kod mene ne prolazi, zapravo stvori kontra efekt..ona ne pokušava žicati u trgovini da joj nešto kupim na taj načim, nego je jednostavno takva..nestašna, tvrdoglava..nema vremena čekati da nešto zajedno izaberemo za nju, nego usput još mora 100 drugih stvari rastvoriti kao da prisloni na sebe da vidi jel joj paše, pa probati kapu, šal, okitit se, ogledati..nju to zabavlja. E sad trgovkinjama je uglavnom to zanimljivo i ja pazim da ne pređe granicu nekog razumnog ponašanja i ""razbacivanja", no ne mogu reći da nije bilo i da ne bude situacija da se ne zacrvenim , ispričam trgovcima i izvedem ju van i expresno završimo kupnju bez da smo išta kupili i stignemo kući...Ja ne smatram da je ona neodgojena (kako sam prije dok nisam imala dijete mislila kad vidim drugu djecu sa sličnim ponašanjem da su roditelji krivi) nego je živahna, nestrpljiva, uporna i radoznala i želi sve probati..E sad su tu granice do kojih se može i preko koji ne...to je već neka druga tema.

Citiraj:

---

pužić prvotno napisa

ispada da se samo ja pronalazim u tim tekstovima (bar djelomično), da imam neodgojeno dijete koje trči po trgovini, dira 101 majicu na polici, kiti se torbama i šalovima dok ja jednim okom pokušavam pogledati i pronaći odgovarajuću stvar koju smo joj došli kupiti.Na žalost baka servis nemamo i ja nju vodim svugdje sa sobom, a takva je kakva je, svojeglava i živahna i većina kupnji nam izgleda slično onoj opisanoj u tekstu..Što se tiče mm-a i kućanskih poslova opet ispada u odnosu na vaše postove da ja jedina imam mm-a koji ne sudjeluje u kućanskim poslovima (ako mu ne zadam zadatak)...hm...

---

ma i moja sve voli pipnuti, uzme i s police i ja ju pustim, bolje i to nego da ju kao MM čvrsdo držim za ruku, a da se ona dernja samo zato jer želi prstićem pipnuti
no, ova u kolumni je srušila sve s police, pootvarala nekoliko kutijica tic taca, prosipala - e meni je to previše, razbacivanje, otvaranje, rušenje kod mene ne dolaze u obzir
isto kad nešto želi, kažem da ne može i to je to, naravno, nekada neku sitnicu i kupim (mali putar) ili ide na konjića na izlazu i gotovo
a MM, pa isto kao kod tebe, dok ne kažem, nekada i više puta s kojekakvim prijetnjama (moš mislit), nema ništa, iako, on radi, a ja kod kuće pa ga preko tjedna i pustim

Ja mislim da a teta u kolumni malo pretjeruje...jer ne mogu vjerovati da dijete otvori nekoliko kutija tic-tac-a a da roditelj ništa ne poduzima. Ili da prosipa cijelu policu a da oni...kaj oni rade, stoje i gledaju u to ili kaj?

Ja sam nedavno dosla do spoznaje da nam se nista nece dogoditi ako je kuca u "neredu", ako ne ide sve kako JA smatram da bi trebalo biti, pa sto ako je kosara puna prljavog vesa - dok ves sam od sebe ne odseta sve 5!
Moj suprug je prekrasan tata, nasa curka ga obozava i kao prst i nokat su - pa to je najbitnije na svijetu :-) Suprug mene podrzava u poslovnim ambicijama, trpi sto smo non stop na putu ili razdvojeni, drzi nasu logistiku pod kontrolom i sprjecava da sve ne ode u limun. Clanak u 24 Sata mi cak i ide na zivce -mrzim stereotipne izjave - lakse je pljuvati po muzevima nego uociti njihove pozitivne strane a mi zene smo ama bas najsavrsenija stvorenja na ovoj planeti, bas ---

Meni su pravi muškarci oni koji znaju, mogu i hoće sve napraviti za svoju ženu i obitelj. Ovi svi drugi su lijene šup...e a i mi blesave žene koje to dozvoljavamo.

Citiraj:

---

Maxime prvotno napisa

Clanak u 24 Sata mi cak i ide na zivce -mrzim stereotipne izjave - lakse je pljuvati po muzevima nego uociti njihove pozitivne strane a mi zene smo ama bas najsavrsenija stvorenja na ovoj planeti, bas ---

---

potpisujem

anima, to je sve stvar percepcije...

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Meni su pravi muškarci oni koji znaju, mogu i hoće sve napraviti za svoju ženu i obitelj. Ovi svi drugi su lijene šup...e a i mi blesave žene koje to dozvoljavamo.

---

Čuj, ja sam davno daaavno shvatila da je krivo druge ljude (muževi su tu često na piku, jer su najbliži, ali nipošto nisu jedini) nepotrebno i blesavo kliještiti da naprave posao na naš način.

Treba se dogovoriti što napraviti, ali NE i kako - to treba prepustiti onome tko preuzme zaduženje. Moj muž je sin jedinac u majke udovice i rijetko je kad trebao dignut nešto teže od žlice. Njegov domet bili su teži fizički poslovi tipa pranje prozora, a ostalo - nula bodova. Nisam bila zadovoljna kako je usisavao od prvog dana, ali sam držala jezik za zubima - kad bi napravio posao (možda ne tako dobro kao ja) to možda ne bi bilo sjajno, ali je redovito bilo bolje nego prije. Blesavo je ići za mužem (ili za djecom - to sada imam u kući) i popravljati, jer onda oni steknu dojam da ne rade kako treba i polako prestanu (i ja bih tako), pa nek radi blesava žena...

Strpljenje je u ovom slučaju često nagrađeno, jer muž i djeca s vremenom usavrše stečene vještine i shvate kako to treba ići. Meni zna ići na živce kad im treba jako puno vremena za stvari "koje bi ja lijevom nogom" ali puštam, okrenem glavu, jer je JEDINI način da shvate da se može bolje ako ih se pusti da uspoređuju svoj učinak od prekjučer i jučer s učinkom danas. A tko je blesav, nek do sudnjeg dana radi sam.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

...
No, s vremenom sam skužila da svaka medalja ima dvije strane, pa da bih i ja mogla nekome drugome ići ubacivati crv jada i zavisti jer MM zna napraviti milijardu popravaka i gotovo sve majstorske radove sam obavlja, vodi računa o svim financijama (mene to zamara), sudjeluje u odgoju, školi i brizi o djeci maksimalno, vozika ih okolo isto kao i ja, ide na roditeljske sastanke, u kupovinu (sa ili bez mene), uvijek je spreman za svaku akciju, šetnju, šoping, provod, savršen je "drug:mrgreen:, prijatelj", zanimljiv sugovornik, pouzdan itd. itd. da ne nabrajam. ...

---

Ovako je i kod nas. MM ne bi našao salatu u frižideru niti ne zna uključiti suđericu. Ali ima puno stvari o kojima ja nemam pojma kako ih popraviti i srediti, a on ih radi.

Ne čitam inače ali kolumna mi je bila smješna, pogotovo patuljci koji peru suđe. Kod nas (MM-ovi) patuljci, na primjer, brinu da na kompu nema virusa :)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

... Blesavo je ići za mužem (ili za djecom - to sada imam u kući) i popravljati, jer onda oni steknu dojam da ne rade kako treba i polako prestanu (i ja bih tako), pa nek radi blesava žena...

Strpljenje je u ovom slučaju često nagrađeno, jer muž i djeca s vremenom usavrše stečene vještine i shvate kako to treba ići. Meni zna ići na živce kad im treba jako puno vremena za stvari "koje bi ja lijevom nogom" ali puštam, okrenem glavu, jer je JEDINI način da shvate da se može bolje ako ih se pusti da uspoređuju svoj učinak od prekjučer i jučer s učinkom danas. A tko je blesav, nek do sudnjeg dana radi sam.

---

Slažem se potpuno :)

Ima tu još nešto: potreba za kontrolom, da sve bude uređeno po tvom. Teško se smiriti i ne prigovarati ako imaš tu podsvjesnu, teško prepoznatljivu potrebu. Onda te jako smeta ako netko radi stvari na drugačiji/teži/manje efikasan način. To znam iz iskustva.

Potpisujem Peterlin skroz naskroz.

I meni se tesko suzdrzati da ne rijesim te neke stvari po kratkom postupku. Ali, dugorocno gledano, ako bih rijesila sad, rješavala bih i za 5 godina. Zato se bolje sad suzdržati i pustiti ih da trose sate na nesto sto bih ja lijevom nogom. To je jedini nacin. Nisam ni ja naucila iz prve, samo sam u odnosu na njih naucila to daaaavno.

Citiraj:

---

Maxime prvotno napisa

Ja sam nedavno dosla do spoznaje da nam se nista nece dogoditi ako je kuca u "neredu", ako ne ide sve kako JA smatram da bi trebalo biti, pa sto ako je kosara puna prljavog vesa - dok ves sam od sebe ne odseta sve 5!
Moj suprug je prekrasan tata, nasa curka ga obozava i kao prst i nokat su - pa to je najbitnije na svijetu :-) Suprug mene podrzava u poslovnim ambicijama, trpi sto smo non stop na putu ili razdvojeni, drzi nasu logistiku pod kontrolom i sprjecava da sve ne ode u limun. Clanak u 24 Sata mi cak i ide na zivce -mrzim stereotipne izjave - lakse je pljuvati po muzevima nego uociti njihove pozitivne strane a mi zene smo ama bas najsavrsenija stvorenja na ovoj planeti, bas ---

---

Potpisujem od riječi do riječi, ta spoznaja valjda s godinama dođe...i ono što jako volim kod mm jest to da me naučio opustiti se po tom pitanju...

Peterlin, slažem se, skroz. Naučila sam to s vremenom,ali nije me baš negdje dovelo. Jer, neki misle da se sve po kući obavlja jednom godišnje, kaj bi on svaki dan, pa jučer je :roll:

Da, tako je to... i prošla sam to s mužem, a sad prolazim s djecom. Pa ostavim njihovu sobu nepospremljenu (jer to je NJIHOVA soba) sve dok ne primijete sami da bi trebalo pospremiti. Kad počnu vikati "gdje mi je oprema za tjelesni???" odgovor glasi "tamo gdje si je ispustio". Naporno je, znam, ali nadam se da će s vremenom donijeti rezultate. S mužem baš i nisam imala tih problema iako i on treba poticaj za neke nesvakodnevne stvari (zajedno smo prošli vikend radili reviziju njegovog ormara s odjećom - to su stvari za koje će mu trebati pomoć za sva vremena...) S drugim stvarima sam se pomirila - brisanje prašine 1xtjedno sasvim je dovoljno. Našli smo si neku sredinu koja je svima podnošljiva.