:lol:Citiraj:
Ona koja nije pisala prvotno napisa
Printable View
:lol:Citiraj:
Ona koja nije pisala prvotno napisa
Danas u Jutarnjem članak o MPO (nema ga u online izdanju) u kojem ministar kaže da još češlja prijedlog zakona sa radnom skupinom i da zakon neće izgledati kao prijedlog, ono što je sigurno je da u njemu neće biti obveze pravnog i psiho savjetovanja!
Možda nas je ministar čitao:-)
Ja se nadam da nas je čitao i da nas još uvijek čita!
Nama je zaista potreban netko takav - netko tko nas čita, čuje, želi čuti.
Mi ovce nismo i želimo da se napokon prema nama prestane tako odnositi!
Pročitala sam članak i ulijeva optimizam "šira radna skupina", jer od nekih beskičmenjaka koji su podupirali Milinovićev zakon nisam ništa dobro očekivala. Trudim se ne vjerovati da bi novinar napisao tako nešto bez provjerene informacije, ali ću vjerovati da je savjetovanje ukinuto kad vidim zakon.
Do onda, samo nek nas čitaju, imaju i što...
Nije dosta da nas ponizuju kojekave kreature, kao što je hodajući embrij Muletić, nego se prikladnost na mogućnost roditeljstva uvjetuje psihološkom procjenom (baš me zanima što bi se dogodilo kad bi psihološko savjetovanje trebali proći svi parovi koji planiraju dijete, a što je tek s onima koji dijele neplanirano začmu?! Liječenje?).
ja sam protiv psihološkog i pravnog savjetovanja prije ulaska u mpo postupak, osim ako osobe koje idu u postupak to same ne zatraže. isto tako, mislim da je logičnije da se ta potpora (pogotovo psihološka) treba pružiti svima koji su neuspješno prošli koji postupak, kao i da bi se mogle napraviti male info brošurice koj bi se dijelile parovima koji prvi put ulaze u postupak sa mogućim ishodima.
Za nekoliko mjeseci uspjela sam izbjeći taj namet, nije mi trebalo, ali svakako sam protivnik obaveznog psihološkog savjetovanja, koje je ionako (koliko čitam) toliko isprazno i formalno da samo oduzima dragocjeno vrijeme i živce koje je bolje čuvati za neke druge stvari. Međutim, kroz godine sjedenja, čekanja i načekivanja po raznoraznim čekaonicama svašta sam vidjela, čula i doživjela i upravo zbog toga zagovornik sam postojanja i obučavanja profesionalnog kadra za pomoć i savjetovanje u MPO postupcima kada je ona potrebna. Možda čak ne bi bilo zgoreg da MPO liječnici koji ipak kontaktiraju najviše s pacijentima i više-manje ih poznaju, prema nekoj svojoj slobodnoj procjeni mogu uputiti osobe da se jave na savjetovanje ili po pomoć, da daju neku adresu, broj telefona ili web adresu gdje pacijent može potražiti odgovor, savjet ili pomoć. Ne treba to biti u svakoj bolnici ili ustanovi, ali da negdje (za početak po jedan u svakom većem gradu) postoji neko tko je kvalificiran da zna odgovore na pitanja vezana uz MPO područje i može voditi normalan, profesionalan razgovor sa pacijentom, da zna gdje je glava, a gdje rep svakog postupka i onog što ide uz njega. Ja se, recimo, sjećam dvije osobe kojima bi ta pomoć dobro došla (nisam stručnjak, laik sam, ali na licu osobe i kroz neke riječi možeš vidjeti u kakvom stanju se osoba nalazi i kroz što sama sa sobom jedva prolazi, kako se bori...). Dakle, da sažmem: NE obaveznom savjetovanju, DA osposobljavanju stručnog kadra za pomoć MPO pacijentima.
tinaka mogu te potpisati 100%
mi smo bili u obiteljskom centru u Zagrebu. naručili se i čekali 2,5 tjedna
došli prvo kod psihologa, malo se pogledali, nasmijali i rekao je da nam nema što za reć, osim ako ćemo imat jednog dana problema s djecom da mu se slobodno obratimo i da sutra dođemo po potvrdu.
onda došli kod pravnika koji nije imao šta za reć, osim kako je to zakonska obaveza i da sutra dođemo po potvrdu.
sve u svemu, trajalo 5 min. skroz nepotrebno i gubljenje vremena