Printable View
Bubilo, nisam sve stigla pročitati, ali potpuno te razumijem. Imamo dijete slične dobi, posao na kojem se trebam razapeti (novi posao), teta kojoj sam dala slobodu....imala je prteporuke itd...dijete ju je u početku tako dobro prihvatilo da je i nju to iznenadilo...sad ide sve teže...ne znam što da ti kažem...samo :love2: za tebe
Inače, moja teta je rekla na prvom razgovoru da će nam dati otkazni rok ako nađe bolji posao (razumijem ju potpuno, nismo je prijavili). I ja sam joj obećala isto. Sad razmišljam o tome kako roditelj nije običan poslodavac, naime, da je riječ o čistačici, bilo bi lako. Kad je dadilja u pitanju-to nije osoba koju želiš mijenjati svaka dva mjeseca, zato prelazimo preko mnogo stvari (i moja slaže stvari po nekim svojim kriterijima iako sam se organizirala da ona ništa ne radi drugo -niti ručak ne daje-upravo zato da se posveti samo djetetu). Kad joj odlučiš dati otkaz-to je udarac za nuu, a roditelj ima debeli razlog. Nakon takvog razgovora (kojemu prethodi gubitak povjerenja) zapravo ne želiš da ta osoba provede minutu nasamo s tvojim djetetom...preostaje ti samo da joj daš novac za mjesec unaprijed (i da platiš nekome i taj mjesec)....Iskreno-svaka čast tetama-ali tu su roditelji u gorem položaju. Ne vjerujem u te priče o otvorenom razgovoru, ravnopravnom-jer ravnopravnost ne postoji. Mene uopće ne zanima kakva će ta žena biti prema meni i što će mi reći....zanima me samo kakva je nasamo s djetetom. Točka.
Bubilo, sretno sa svime, skroz te razumijem, daj Bože da ne zatreba teta, ako zatreba, pametnija si za jedno iskustvo :love2:!