dojenje 14h dnevno u cugu

da se javim čisto kako bih dala na znanje da je moj problem uglavnom prošlost... neko bi i sa ovim rekao da ima problem, ali ja sam prezadovoljna... tek sada kada su mi dojke vječito pune vidim koliko je moj mali jeo onda kada su mi te iste dojke bile UVIJEK prazne... doživjela sam i prvo curenje dojke, sad mi spavaćica bude uredno mokra.. dakle, fakat dojke JESU bile prazne i nije više bilo ni do hormona ni do bilo čega..... mi smo znali imati 20-tak otpuštanja mlijeka u sat vremena..... a njemu je to bilo premalo pa je sisao još i još i još i hvatao mrve mlijeka koje se u međuvremenu stvore..

moj mali sada više spava, jede kraće (osim 3-4 duža podoja dnevno) i pravi razmake između dojenja od 15 minuta do čak 2 sata, noću i do 4-5 sati

u drugom mjesecu je dobio 1350g, sad mu je 9 dana do puna 3 mjeseca i ima 7kg i 62cm.... mislim da bi bio daleko teži da je imao mlijeka koliko je želio... no, zdrav je i neću da se zamaram time.. jako sam ponosna na sebe da sam uspjela u dojenju do sada, zahvaljujem se i vama svima na podršci, no ipak moram napomenuti da nije svima jednako jednostavno dojiti, ima nas koje se dobrano napate (većina i ne izdrži)..

taman što sam se pohvalila, moj sisavac je počeo štrajkati glađu :( da, ima nešto gore od cjelodnevnog nasisavanja :(

Drago mi je pročitati da tako lijepo napreduje.

Štrajka li još uvijek?
Koliko podoja dnevno ima?
Kakvo mu je opće stanje?
Kakve su pelene?

Tek drugi dan sam skužila da štrajka (obzirom da sam ranije čitala o tim problemima ovdje na forumu). Danas je peti dan. Jesti hoće ako je snen, tj. ako ga nakon što se probudi odmah ulovim i stavim na sisu. A moja beba od rođenja danju ne spava nikako ili ponekad zaspi od 15 minuta do 45 minuta jednom ili dva puta dnevno... Dakle, na snu ga mogu uloviti tek noću. U početku sam mislila da mu se smanjio apetit, ali kad sam vidjela koliko strašno su mi tvrde dojke, shvatila sam da ne jede. Otad slijedi bitka. Po 15 minuta on zna plakati, ja ga gurati na sisu (milom nikako nije išlo), a kad prihvati onda zna pustiti pa opet ukrug.... On trpa ruke u usta, plače, gladan je očito.... Kad mu prinesem sisu, ja vidim da se njemu "šmaga", znam taj izraz lica kad se približava klopa, ali on odmah protestvuje, dere se, okreće glavu od mene i tako.... Pelene su mokre svaki put kad ga presvlačim (nekad me usput i popiša), kaki 1-4 puta dnevno. Sutra puni 3 mjeseca, pa mislim da je dovoljno stolica za taj uzrast. Dakle, ja uspijevam da ga nahranim, ali mi je muka od toga.... Stalni plač, dreka, sila.... Mrzim što to radim. Inače, moje dojenje je jedna neuspješna priča, sama patnja od početka... Ja nigdje maknuti s njim ne mogu. Ranije je bio razlog nasisavanje. Jer kako dojiti satima u parku, na planini, u gostima, u autu, na plaži, u slastičarnici.... A sada ova nervoza, plač, štrajk.... Muka mi je od dojenja, al ozbiljno..... Čekala sam ta famozna 3 mjeseca da se stvari srede, a postalo je još gore....

On je zdrava beba, s tim što mislim da otkad štrajka malko stagnira na težini (nadam se da ne gubi grame). Vagamo se skupa na kućnoj vagi pa ne mogu biti sigurna. Nema ništa bijelo u ustima osim ponekad od mlijeka. Zube ne vidim, ali nisam stručnjak. A i prerano je? Relativno dosta prdi. Prije štrajka je puno bljucao, a sada vrlo malo, valjda zato što manje jede. Nakon podoja je veseo, smije se, razgleda, očito uživa.

Koliko podoja dnevno ima? Nemam pojma. Nikad ih nisam brojala, jer je to kod nas uvijek bilo jako jako jako puno. Ali recimo da danju ne dozvolim da duže od 2.5-3 sata štrajka, a noću duže od 4h (onaj prvi san traje malo duže, ostali su kraći). S tim što mislim da je prosjek da ga hranim na svakih 1.5h. Nekad manje pojede, nekad više (po mom osjećaju).

Ako ovo potraje, mislim da ću mu probati dati flašicu. Da vidim hoće li nju prihvatiti.... Dudu ne koristi. Radila sam SVE po vašim savjetima za dojenje, ali očito negdje nešto šteka. Barem kod mene.

Možda je samo do karaktera djeteta?

(jer prirast je sasvim lijep)

stoic po peleneama i njegovom općem stanju sve štima, dobiva dovoljno mlijeka.

Da li se dogodilo nešto prije nego je štrajk počeo?
Cijepljenje, prehlada, zaštopan nos, jesi li ti počela konzumirati nešto novo (piće, namirnicu, lijek, dodatak prehrani), jesi li dobila menstruaciju, da li se preplašio nečega dok je dojio....

Bitno je da ti ostaneš mirna strpljiva. Mislim da nije dobro forsirati dijete kako ne bi došlo do još jendog razloga zašto ne sisati. Djetetu treba i dalje nuditi dojku, omogućiti mirnu i tihu okolinu, mjenjati položaje djeteta na dojci, probati dojiti na pilates lopti, hodajući dok je dijete u nosiljci, u kadi, nuditi dojku u polusnu ,uglavnom treba naći što djetetu trenutno odgovara i pričekati da štrajk prođe.

Znam da ti nije lako :love:

hvala na podršci.... situacija se malko popravlja, sada nekad prihvati da jede nekad ne... moguće da je razlog to što smo noć prije nego je započeo štrajk šetali po parku i on je ogladnio (mada sam ga nahranila prije izlaska, no....), te smo doslovno trčali kući da ne bih satima sjedila na nekoj klupi.... kad smo stigli kući, počela sam da ga dojim i vrlo brzo nakon toga jako kihnula... on se prepao i totalno rasplakao.. poslije toga je normalno jeo, ali već od sutradan.....

a zašto mi sve ovo tako teško pada.... naime, ja sam sebi obećala da ću da dojim svoju djecu jer moja mama nas gotovo da nije dojila... sa mnom je dobila ragade, pa je po savjetu pedijatrice 17-og dana počela bradavice mazati nevenovom kremom, u međuvremenu se izmuzavala i hranila me na bočicu poslije čega ja nisam htjela da sisam..... brata je dojila 2-3 mjeseca kad je, kako veli, htio da jede više (vjerojatno je imao skok u razvoju), pa mu je uvela dohranu nakon čega nije htio da sisa.... sestru je dojila 17 dana (opet 17) nakon čega su je vagali i imala je točno onoliko s koliko je rođena, pa je uvela dohranu, s tim što je sestra htjela još pomalo sisati još skoro 4-5 mjeseci..... meni su svi ti razlozi bili nedovoljni, pa sam mislila da ja mogu bolje.. prošla i strašan porod nakon kojeg nisam mogla sjediti 1.5 mjesec, i ravne bradavice, i užasno bolne ragade, i dvomjesečno nasisavanje (doslovce, doslovce non-stop), sad i taj štrajk... ja imam mnogo više razloga nego moja mama..

Citiraj:

---

stoic prvotno napisa

hvala na podršci.... situacija se malko popravlja, sada nekad prihvati da jede nekad ne... moguće da je razlog to što smo noć prije nego je započeo štrajk šetali po parku i on je ogladnio (mada sam ga nahranila prije izlaska, no....), te smo doslovno trčali kući da ne bih satima sjedila na nekoj klupi.... kad smo stigli kući, počela sam da ga dojim i vrlo brzo nakon toga jako kihnula... on se prepao i totalno rasplakao.. poslije toga je normalno jeo, ali već od sutradan.....

a zašto mi sve ovo tako teško pada.... naime, ja sam sebi obećala da ću da dojim svoju djecu jer moja mama nas gotovo da nije dojila... s.

---

Tvoje dojenje je super.:mrgreen:
Vjeruj mi.
I moja je bumba dobila tijekom 2. mj. života 1300 g i rekla sam joj -ždereš ko prase, a tvoje razmažene filmove neću više šljiviti.
Sad ima 2 i pol mj. , prošli smo i krizu mlijeka zbog antihistaminika, i dohranu par dana po jedan ili dva obroka preko onih sns cjevčica. Sve je trajalo i kraće i bolje no što sam očekivala. Ponekad štrajka, ponekad hoće još, ali ja sam mirna u svemu tome, mala je općenito baš dobra beba i zato to sve prolazi bez velika opterećenja.
Sad smo u fazi da je sve super. (u to super ulazi i da se lijenčina buni kad ne ide curkom, pa je uspavam i onda dovrši).
Tvoj "problem" je što ti je prvo dijete i nemaš iskustva, seciraš i sebe i njega do iznemoglosti (ono s refleksom mi je vrhunac, pa jednom se mlijeko samo otpusti refleksom, eventualno dvaput, inači bi ženama stalno sve curilo, priroda je to uredila, a ostatak vremena male lijenčine trebaju vući, a ne žele),
Kod većine je tako, neiskustvo i strah opterećuju, uznemiruju.
A djecu koja doje može smetati sve živo, tvoje kihanje, kašljanje, pričanje, šmrcanje, drugi ljudi, to je sve normalno da ih smeta. neke opuštenije ne, ali ti ćeš to moći možda s drugim, sada ne, zato ne brini.
Ne ide preglatko, većini ne ide, ali ide ti dobro, u datim okolnostima najbolje što se može, rezultati su odlični, ustraj i dalje.:love2:

Nađoh ovo: "Ponekad beba u samo nekoliko trenutaka sisanjem dovede do refleksa otpuštanja mlijeka, a nekad je potrebno nekoliko minuta da bi mlijeko spontano poteklo. Refleks otpuštanja se može dogoditi pomoću psihološke stimulacije, npr dječjim plačem, i slično. Snimanjem ultrazvukom se došlo do podataka da 75 % majki ima više od jednog refleksa otpuštanja mlijeka prosječno žene imaju 2.2 refleksa otpuštanja po dojci što su više refleksa otpuštanja imale to je dijete primilo više mlijeka dijete prosječno primi 70 ml po podoju ili malo više od 35 ml po refleksu otpuštanja mlijeka."

Ja u prvom refleksu imam oko 40ml (nedavno sam se izmuzala da provjerim) kada su mi dojke relativno pune, a svaki naredni refleks je sigurno siromašniji mlijekom (osjećam po sisanju i gutanju bebe). I definitivno sam imala puuuuuno refleksa ispuštanja u sat vremena ujutro, kada su mi dojke bile relativno pune. I sad ih rijetko kad imam ispod 3 (osim kad štrajka).

Jesam neiskusna, ali 100% znam kad nastupi refleks otpuštanja. Moj malac jedino tada zadovoljno i proždrljivo guta, inače kad mlijeko sporo ide, on se vrti, maše rukama, nogama, negoduje, izbacuje ubacuje bradavicu....

Hvala još jedanput na podršci, ustrajaću ja sve dok on dobro napreduje. Tvoj slučaj je zbog alergija još dodatno otežan, pa ne mogu ni da zamislim.... Svaka ti čast na ustrajnosti.

Citiraj:

---

stoic prvotno napisa

Jesam neiskusna, ali 100% znam kad nastupi refleks otpuštanja. Moj malac jedino tada zadovoljno i proždrljivo guta, inače kad mlijeko sporo ide, on se vrti, maše rukama, nogama, negoduje, izbacuje ubacuje bradavicu....

Hvala još jedanput na podršci, ustrajaću ja sve dok on dobro napreduje. Tvoj slučaj je zbog alergija još dodatno otežan, pa ne mogu ni da zamislim.... Svaka ti čast na ustrajnosti.

---

Znam da znaš, nego mislim - ti su refleksi otpuštanja super, kod mene je samo jedan, minutu nakon početka dojenja i to je to, ostatak vremena dijete cucli malo, jače ili slabije, kako kad, jede pa se buni pa opet jede, malo spava i to je to, nema pravila, ali mlijeko se proizvodi, a beba raste:-).
No, meni je ova beba općenito mirna i dobra tako da smo mi to sad već sve riješili, nema više ni dodavanja ni gladi, ponekad taj štrajk, ali kratko, no ne živciram se, a to je stvar iskustva. Ono od čega sam se prije znojila, sad mi je - ah, dobro, šta ja tu mogu.

Pod neiskustvom ne mislim na neznanje nego na strah, strepnju, preispitivanje svega...to je strašno opterećujuće i mučno, onda strahuješ od svakog novog obroka, od svog djeteta praktički...
I gdje je tu ljepota dojenja?
Možda još jedan mjesec izgurati pa onda malo kašice, možda će dijete mirnije dojiti ako ne pregladni, ako prethodno nešto malo čvakne?
Jedna je starija žena znala reći da su djeca nezadovoljna kad piju "nervozno mliko", nije tu majka ništa kriva, to je jednostavno silna muka u koju si uvučena, nesigurnost, nije to lako.
Žao mi je što to prolaziš, po napredovanju djeteta očito je da mlijeka imaš dosta, a ipak problemi.

Ako ti se čini da malcu smeta što mu ne ide cugom ili misliš da mu treba još mlijeka, radije mu privremeno prištekaj taj sns sistem, ta gumena cjevčica ide tik uz bradavicu pa istovremeno beba i doji i siše dodatno mlijeko.
Krene li piti iz bočice, pozdravi se s dojenjem uskoro, znaš da mali ljenivci vole lakši put,a to je bočica.
No, s njom često idu i grčevi pa eto opet nove muke.

Kako je, stoic?
Ne javlja se, da nije boca unijela mir?:mrgreen:Došla sam s mora, prošla alergiju, par dana s SNS-om, ali zapravo te krize i nisu bile tako velike kako sam se pribojavala. Laktacija se bila smanjila samo za možda pola obroka u danu i to kad sam pila duplu dozu lijekova.
Sad mala ima 3 mjeseca, dojenje ide kao podmazano.
Baš sam se pitala je li stoic ustrajala ili je od umora i nervoze posustala.

ustrajala sam :) tek nakon 4.5 mjeseca, to jest u posljednjih 15-tak dana su se stvari normalizirale..... noću spava u cugu 5-8h, danju jede na svakih 1,2,3h (ne gledam na sat) po 15 minuta minimalno, prosječno 40-tak minuta, često i preko sat vremena.... jedini problem je što se unervozi nekih pola sata-sat prije nego stvarno želi jesti (ako mu ponudim, naljuti se), vjerojatno čeka da pregladni..

mlijeka u dojkama uvijek ima kada on želi jesti, samo se treba potruditi.....

sve u svemu, sad je ok, no ipak je mnogo bolje kada smo doma... kada smo na putu, kod nekoga ili vani, ne može se skoncentrirati na dojenje pa samim tim ni najesti :( nemam pojma kako ćemo za Božić odvaliti oko 800km autom :(

i da.... stagnira na vagi, barem po mojoj procjeni... sa 4 mjeseca je imao 7.9kg i 68cm, a sad vjerujem da nema preko 8.2kg, no izdužio se (ima oko 70cm, opet po samoprocjeni) pa djeluje mršavo... manje klope - manje grama..... pitam se da li će pedijatrica za 5 dana (kada puni 5 mjeseci) savjetovati dohranu zbog slabog dobitka na kilaži

skoro 14 mjeseci, i dalje dojimo..... minimalno 2 puta dnevno, vikendom i više

od 4 mjeseca je dobivao ispod prosjeka (manje od 2kg za 8 mjeseci), ali je to za njega očito bilo prihvatljivo

od 6 mjeseci, otkako smo uveli dohranu, jede porcije kao odrastao čovjek - prosto ne biste mogli zamisliti kolike.... taj može pojesti ludo mnogo a i dalje je mršavko.... od silnog mlijeka koje je moje tijelo proizvodilo da bi ga nahranilo, oboljela sam od raznih bolesti.. prije svega - rana od epiziotomije nije mogla nikako zarasti (ni sada nije zarasla, mada je svaki mjesec bolja situacija) od manjka estrogena i hormona laktacije, teški de quervan sindrom sa totalno potrganim živcima na oba palca, hipotireoza, anemija, osteoporoza itd. itd... Sa smanjenjem dojenja, dolazim sebi, mnogo kasnije nego ostale žene nakon poroda (većini se to riješi u prvih 40 dana)

da li sam trebala isključivo dojiti, ni sada ne znam..... u nekim momentima sam ponosna na svu patnju koje je to dojenje prouzročilo.. to mi pokazuje koliko sam jaka... a s druge strane pak mislim da sam svom djetetu trebala sačuvati zdravu majku..

lijep pozdrav i hvala svima još jedanput

stoic želim ti čestitati! super si to izdržala!
tek sam sad vidjela ovu temu i pročitala. mi smo isto proživljavali prošle godine, stalno na siki da ne mogu nigdje mrdnuti, pa manjak mlijeka, cjelodnevno ne spavanje, ali isto smo uspjeli. bio je sisofil od prvog dana i sada s 12 mjeseci nije posustao ni najmanje, od sve hrane sika mu je najdraža :D
srećom nemam sve tvoje zdravstvene probleme, ali znam da mi je trebalo 6 mjeseci da se osjećam kao moje prijateljice nakon dva tjedna.
da je dojenje odigralo svoju ulogu vjerojatno je, iscrpila si organizam jer vjerojatno nisi dovoljno unosila hranjivih tvari u sebe, ali znam kako je to. srećom moja mama je prošla sve i svašta u životu i svaki dan mi je sjedila na glavi što sam jela, pila, koliko sam se odmarala, što ne smijem raditi itd itd. no neke stvari su genetika i dogodile bi se svakako, možda kasnije, a možda i u isto vrijeme.

pazi na sebe i stavi i bebu i sebe na prvo mjesto jer si dobro rekla da je djetetu bitnija zdrava majka! puno sreće i zdravlja ti želim!

Tada mi je mnogo značilo pročitati da nisam jedina...... Iako rijetke, postojimo... Hvala na javljanju.

A hrana..., i suprug i ja, uvijek, nevezano za trudnoću, dojenje i sl. nevjerojatno mnogo vodimo računa o zdravoj ishrani. Ne moram reći da ne pušimo, ne pijemo alkohol, gazirana niti bilo kakva druga kupovna pića (sami pravimo sokove od nara, šipurka, zove, mirabelki, višnje itd.), kavu, slatkiše (domaće kolače pravimo sa medom ili sa domaćim pekmezom od jabuka - bez šećera), ne konzumiramo hranu sa konzervansima, ne kupujemo "plastično" voće i povrće (zapravo svo koje je u prodaji), imamo "vlastite" seljake koji proizvode za nas, a nešto i sami proizvedemo, planinarimo, kajakarimo, veremo se po stijenama i bespućima Prirode, ronimo, bicikliramo, kližemo itd. itd.... No, ništa od toga nije pomoglo. Sigurno je i do genetike protiv koje se ne može ni najjačim oružjem... Ali, ako je to istina, to dokazuje ono - ne može svaka majka dojiti svoje dijete...