Da, samo moram muža zamijeniti.:mrgreen:
Printable View
Da, samo moram muža zamijeniti.:mrgreen:
O joj! :lol:
krivo gledas, tema je posao :PCitiraj:
Anemona prvotno napisa
dakle moras loto igrati.
a slazem se sa svim sto je napsiala seni. zadovoljstvo bivanja na poslu sa ili bez djece uveliko ovisi i o samom poslu.
o da, da,....kužim te 150 % ;-)Citiraj:
spajalica prvotno napisa
i ovo X.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Ja apsolutno mogu prihvatit da smo različiti s različitim željama i htijenjima, tako da Anemona različite al opet slične ;-)
I ja imam potrebu :yes:staviti jedan ;-), ne znam zašto. :mrgreen:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Išla sam nešto poslovno obaviti i usput razmišljam o ovoj temi. Cijelo vrijeme mi nešto nije sjelo kako treba i sad mi je sinulo što.
Dakle ove dvije rečenice, koje je Lili75 zdušno potpisala i usput namignula:
Citiraj:
i ono sto je meni ineteresanto, uglavnom majke s jednim djetetom se tesko vracaju na posao, s drugim je to puno lakse. bar koliko sam ja pohvatala iz ovog topica.
Dakle, da probam otpetljati situaciju, a da se tema ne svede opet na zaposlene majke/domaćice.Citiraj:
a slazem se sa svim sto je napsiala seni. zadovoljstvo bivanja na poslu sa ili bez djece uveliko ovisi i o samom poslu.
Navedeno mi je prilično ružno generaliziranje jer ispada da majke koje ostaju doma s djecom ostaju iz potpuno krivih motiva - iz čistog nezadovoljstva poslom.
Smatram da to nije istina. Vjerujem da ima i takvih slučajeva, ali nikako ne bih generalizirala.
Ispada da je neprihvatljivo da majka jednostavno želi čim više vremena posvetiti djetetu. To je znači nemoguće, sigurno joj je ružno na poslu. :mrgreen:
Isto kao što je to pogled osobe koja obožava posao (npr. Lili, sorry ti si mi prva pala na pamet:mrgreen:), tako je moj pogled potpuno kriv u tvojem slučaju.
Kad ti izjaviš da si jedva dočekala vratiti se na posao i ostaviti djecu u jaslicama, s mojeg stajališta (ili stajališta osobe koja je s djecom doma) to ne zvuči nimalo lijepo. Mogla bih svakakve zaključke izvuči.
;-)
Isto tako ovaj dio za prvo dijete, meni kao majci za sad (a možda i zauvijek) jednog djeteta, uopće mi se ne sviđa i isto ga smatram generaliziranjem.
xxxxxxCitiraj:
seni prvotno napisa
Anemona, ne ostaju iz nezadovoljstva poslom, ali važu. A u tu tablicu pro i contra definitivno ulazi i zadovoljstvo na poslu.
Mislim, ima li stvarno nekoga kome je koma biti s vlastitim djeteom? Ja vjerujem da je tih ljudi vrlo vrlo malo i ništa.
Ma naravno da važu svašta ulazi u jednadžbu, ali zar nije ružno pretpostaviti da je večini majki koje su ostale s djecom glavni razlog jer im je ružno na poslu?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Kao što vjerujemo da je vrlo malo ljudi kojima je koma sa svojim djetetom, pa bježe na posao, tako vjerujem da je vrlo malo majki kojima je glavni razlog ostanka s djetetom što im je ružno na poslu.
Samo jedan :love2:
To su velike životne odluke koje se sastoje od niza malih, ali važnih, a sve to na kraju itekako ima veze i nama i djeci. Želim ti da uspiješ provesti u djelo ono zbog čega nećeš imati čvor u želucu i zbog čega će ti srce biti prije spavanja na mjestu, a to je najvažnije da bi uopće išta imalo smisla. Ako ne možeš odjednom onda postepeno i polako, glavno da ne odustaneš od onog što ti je najvažnije.
posto si mene citirala i moje te piknulo da napisem koju:Citiraj:
Anemona prvotno napisaIšla sam nešto poslovno obaviti i usput razmišljam o ovoj temi. Cijelo vrijeme mi nešto nije sjelo kako treba i sad mi je sinulo što.
Dakle ove dvije rečenice, koje je Lili75 zdušno potpisala i usput namignula:
Dakle, da probam otpetljati situaciju, a da se tema ne svede opet na zaposlene majke/domaćice.
Navedeno mi je prilično ružno generaliziranje jer ispada da majke koje ostaju doma s djecom ostaju iz potpuno krivih motiva - iz čistog nezadovoljstva poslom.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Smatram da to nije istina. Vjerujem da ima i takvih slučajeva, ali nikako ne bih generalizirala.
Ispada da je neprihvatljivo da majka jednostavno želi čim više vremena posvetiti djetetu. To je znači nemoguće, sigurno joj je ružno na poslu. :mrgreen:
Isto kao što je to pogled osobe koja obožava posao (npr. Lili, sorry ti si mi prva pala na pamet:mrgreen:), tako je moj pogled potpuno kriv u tvojem slučaju.
Kad ti izjaviš da si jedva dočekala vratiti se na posao i ostaviti djecu u jaslicama, s mojeg stajališta (ili stajališta osobe koja je s djecom doma) to ne zvuči nimalo lijepo. Mogla bih svakakve zaključke izvuči.
;-)
Isto tako ovaj dio za prvo dijete, meni kao majci za sad (a možda i zauvijek) jednog djeteta, uopće mi se ne sviđa i isto ga smatram generaliziranjem.
na prvi citat samo sam primjetila da odvajanje od drugog djeteta ide lakse, pogotovo ako je mala razlika, bez ikakvih primisli o domacicama i zeljama i osjecajima.
a na drugi zbilja anemona da izgaras od zelje raditi posao koji volis i da biras izmedju djeteta i posla vjerujem da bi se nalazila na 100 muka kako se vratiti i raditi ono sto obozavas, a djete koje je jos malo i sitno i jos te treba ostaviti s nekim. ako imas mogucnosti uskladiti oboje probat ces oboje, no ako na poslu prevrces papire i muka ti je od toga (neko je to gore napisao) onda bivanje s djetetom ti je ono sto je tvoj posao i sto te privlaci.
kao kad dobijes npr. tortu od ljesnjaka koju volis i kremasti kolac koji obozavas, oboje bi a ne stane ti. pa ces uzeti oboje samo u manjoj kolicini. kuzis (ajme usporedbe vrijeme je da pojedem nesto.)
nema optuzbi prvo drugo djete, majka ne majka, zaposlena domacica. to mi nije bilo ni u peti.
Ustvari spajalice, bez obzira koliko glupo zvuči nisu me pogodili tvoji postovi nego Lilino potpisivanje s namigivanjem.
Eto, napisala sam otvoreno.
Iz tvojih postova sam pročitala stav koji ima jedna osoba, a iz namigića sam pročitala između redova.
Možda griješim.
Razumijem tebe što pišeš za loš posao i moj je sad loš, ja to otvoreno priznajem, ali isto tako moram opet napomenuti da "loš posao" kod mene nema direktnu poveznicu s ostankom s djetetom.
(Sad s odmakom od 5 godina).
Tako da razumijem Mojcu.
Anemona :love:
MOjca problem koji imas je probelm koji susrece svaka majka nakon godinu dana. I ona koja voli svoj posao i onak koja ga ne voli, samo ona koja ga voli i obozava na poslu uziva i "zaboravi" na svoje celjade.
Ako ikako mozes ostani, ako ne probaj naci 1 na 1 cuvanje, a onda tek razmisaljaj o kolektivu. kao sto su svi napisali kolektiv je nuzno zlo za klince od 12 mjeseci.
Eh... toliko ste napisale da se ne uspijem referirati na sve, jer će se Smjehuljica prije probuditi. :)
Pikula :heart:
Spajalica, tvoj zadji post je fini sažetak teme. :)
Biti domaćica... ono neke žene su rođene za to, neke su to prisilno, a neke ni u ludilu... isto stoji za sve što u što se u životu upustimo ili nam se desi, pa tako i za majčinstvo. I rekla bih da, bar u mom slučaju, to ima veze i s godinama, sa zrelošću, sa spoznajom kolika je odgovornost iza naših postupaka, u ovom slučaju roditeljskih.
Da sam rodila s recimo 23, ne bi se brinula ni o zajedničkom spavanju, niti o dojenju, niti o uvažavanju malog bića, bilo bi: evo ti duda i šuti... ali od tih recimo 23 do sad, sam ipak neke stvari spoznala. I prepoznala što je meni bitno i meni važno. Slegla se prašina divljih godina.
I... nisam ja baš neka sretna verzija domaćice. Čistim jer upadam u opsesivne faze, pa se sve sjaji, sreća česte su te faze, pa ne uspijem zapustiti prostor... ali isto tako imam i faze baš me briga, pa uopće ne vidim nered. Sad kuham nešto na brzinu jer ne stignem drugačije. Mislim da nisam ni rođena za to, niti da mi je to prisila. To mi se podrazumijeva, jednako kao i pranje zuba čim otvorim oči. Da bi bila sretna da imam nekog tko to radi umjesto mene... bi, ali nemam. Mislim da je to odgovornost da svoj životni prostor držiš urednim. Isto tako i kuhanje, nekad više, nekad manje uživam u tome, ali imam potrebu da se odgovorno odnosimo prema onome što jedemo.
Ali s majčinstvom nije tako, bar ne bi trebalo biti... tu nema sad ću malo biti dobra mama, malo neka drugačija. Sad ću te uvažavati, sad neću. Sad ću ti odgovoriti na plač, sad neću. To je odgovornost + dosljednost. I svjesnost svake izgovorene riječi, svakog postupka.
Kad razmišljam o njoj u jaslicama, imam osjećaj da će netko pokvariti sve ono što joj mi sad gradimo.
Bila nam je prošli tjedan u posjeti prijateljica psihoterapeutknja, ima 83 godine, u mirovini je ali i dalje vrlo aktivno radi. Dakle, 55 godina iskustva je za njom... gleda ju i kaže da je fascinirana količinom njenog samopouzdanja, lakoćom kojom prihvaća nova iskustva. I tako želim da nastavimo to graditi. I da, meni je moj posao dosadan zadnjih godina... ali vjerujem da bi isto odlučila da imam i super zabavan, super kreativan posao. Jer, naposljetku, to je samo posao.
A njen razvoj nije nešto što se može staviti na čekanje.
Mojca mislim da si odlučila. :love2:
I ja bi ovako, do zavrsenog prvog razreda. :)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
xxCitiraj:
Anemona prvotno napisa
gotovo, done, nema jaslica za smjehuljicu :mrgreen:
fijuuu, nije ti lako :mrgreen:Citiraj:
I svjesnost svake izgovorene riječi, svakog postupka
Dosadan posao?:love2:Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
:lol:
U srcu da... u glavi ne.
Što mi je neki dan rekao jedan prijatelj: je, jaslice nisu prirodne, ali nije ni glad. :)
cvijeta... popustim i ja tu i tamo. :lool: Da sam ne ispadnem neznamkakva. :)
Ja nisam imala nedoumica oko odlaska na posao ili ne, no recimo nisam se vidjela u kombinaciji s tetama čuvalicama dok mi jaslice uopće nisu izazivale strah.
S tim da ja do tada nisam imala nikakvih bliskih iskustava ni s jaslicama/vrtićem ni s tetama čuvalicama.
Pa ponekad i je.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Tek sad, kad malac ima 4 godine, pozelim ga promijeniti (posao).
Do sada sam cijenila sto mi je ovdje radno vrijeme skroz fleksibilno i nitko me ne gleda poprijeko jer idem cesto na bolovanje (u prosjeku je malac bolestan svaka 2-3 tjedna, ako skupimo 4+ tjedana vrtica, dobili smo na lotu, a krenuo je s 2 i nesto).
A opet, pozelim si ponekad imati takav posao koji ce zanimljivoscu i izazovima konkurirati klincima, da mu se posvecujem slicnom paznjom. Mislim da je stvarno velika sreca imati takav posao. A mozda mene to ne bi usrecilo, mozda sam ja ipak tip za neki fleksibilan posao uz koji mogu intenzivno hendlati klince.
Svejedno, bojim se da je moj vlak (profesionalne realizacije, neke ozbiljnije) protutnjao dok sam se ja bavila djecom. :)
anemona ako si svoj post i na mene adresirala :mrgreen:, cisto da pojasnim.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
za mene nema krivih i pravih motiva i razloga. ne vidim uopce zasto bi bilo krivo ostati kuci ako mozes, i bez djece i sa djecom, ako ti je npr. posao muka, ili te sef tlaci, ili se radje igras s djetetom cijeli dan, ili kuhas pekmez, ili sto vec. ili ako mislis da ostankom kuci radis najbolje za svoje dijete, sa naglaskom na "svoje".
bez uvrede, to je tvoja interpretacija, jer mozda negdje podsvjesno mislis da je dobrobit djeteta (sto god to za razlicite ljude razliciti znacilo) "pravi" razlog, a komatozan posao "krivi razlog".
zasto bi komatozni posao bio krivi razlog?
da li mi uopce moramo svoje razloge uopce objasnjavati nekome drugome?
ili ih zapravo objasnjavamo sebi?
cinjenica da zene globalno gledajuci imaju exit ostanka kod kuce za razliku od muskaraca, je samo cinjenica. Ona sama po sebi zene, ni muskarce ne cini ni boljima ni gorima.
shvacam ja, da ti zelis reci da bi ti ostala kuci i da imas super posao. sve 5. zasto to imas potrebu naglasiti, ne znam.
dio posta o generaliziranju vrijedanju & co me samo ucvrscuje u uvjerenju da su sve ove rasprave tu zbog roditelja, ne zbog djece.
i samo da podsjetim, nasa je konverzacija pocela s tvojim zaljenjem da sjedis u uredu i besmisleno prevrces papire i imas osjecaj da bi ti kod kuce s djetetom bilo smisleno.
moj dobronamjerni savjet je bio da nades nacin kako ostati kod kuce, ili promjeniti posao. za ostale interpretacije, nisam odgovorna. :mrgreen:
zaista, nakon svih ovih forumskih godina, ja zaista to pitanje ostanka kuci, kucanice/zaposlene, pocinjem promatrati antiideoloski 8-).
gledam na to vrlo pragmaticno:
zelis xy zivot. ostvari ga.:-)
mojca, drzim fige da ti se sve poslozi kako si zelis. :-)
a mislim da odlucila vec jesi. i sad se pozabavi tehnikalijama. kad se zatvore vrata, otvori se prozor.
Seni, hvala ti na ovim postovima.
Jaslice stvarno jesu nužno zlo. Bebači su još uvijek prilično osjetljivi, a u toj dobi kolektiv nije bitan jer su još - individualci.
Ja bi na tvom mjestu ostala doma. Ako se i desi nekakva apokalipsa, mužu posao propadne, dugovi.. uvijek možeš prekinuti mirovanje, zar ne?
To vrijeme sa malenom Smjehuljicom nećeš više nikada moći vratiti. Nećeš više imati tu priliku ostati s njom doma dok je malena i osjetljiva.. A prve 3 su najvažnije. :)
Posao će čekati, ako su mogli godinu dana bez tebe, moći će još godinu.
U srcu si odlučila, a sada probaj realno popisati plusiće i minuse. :love:
kako god da okreneš nema krive odluke, što god odlučila, samo trebaš biti pomirena s tim.
ako radiš u korporativnom svijetu, ono što trebaš ozbiljno razmotriti što ako nakon godine ili dvije mirovanja radnog odnosa više neće biti potrebe za tobom u tvojoj firmi jer su se u međuvremenu snašli na drugi način i da li možeš u svojim godinama priuštiti ostanak bez posla (worst case scenario) i osmisliti dobar back-up.
Meni je sintaksa nužno zlo izgubila svoj pravi značaj jer se toliko upotrebljava u poveznici s jaslicama.
I kad gledam svoje dijete i djecu oko sebe od kojih su neka išla u jaslice, neki su bili doma s roditeljima, neke su čuvale bake, dede, tete ...
vidim nužnost ili ne, odabir u datim okolnostima, no ni u jednoj kombinaciji unaprijed isčekivanog zla nema 8-)
seni, ustvari se slažem s tvojim postom.
Samo se na ove rečenice moram nadovezati.
Tako je, željela sam reči da smatram da bih ostala doma i da imam super posao, a vjerujem i mnoge druge žene, jer gledam na sve to zajedno drugačije.Citiraj:
seni prvotno napisa
Zašto to imam potrebu naglasiti?
Nemam pojma. Na neki način iz razloga što mi se čini da se konstatacijom "sigurno imaš dosadan posao" omalovažava tu činjenicu da žena želi ostati doma s djetetom iz sasvim drugih razloga.
Kao da se omalovažava cijelu tu potrebu ostanka s djetetom, u stilu:
namig, namig, sigurno ti je prvo, namig, namig, sigurno ti je dosadan posao,...
Nisam to osjetila kod tebe, nego sam več pojasnila gdje.
Smatram da je ostanak doma s djetetom i preuzimanje cjelokupnog odgoja u svoje ruke vrlo velika odgovornost, koju ne treba omalovažavati, kao ni odlazak na posao i prepuštanje dijela odgovornosti nekome drugome.
To je moj dojam, ne znači da je to i nečiji drugi.
Vjerujem da imam na neki način "grižnju savjesti" jer nisam bila u mogućnosti ostati koliko smatram optimalnim i zato stvarno od sveg srca želim svakoj ženi koja ima mogućnost ostati uz dijete do 3. godine i želi to i ostvariti, neka ostvari.
Ova tvoja:
Želiš xy život, ostvari ga!
svakako stoji i baš je na mjestu, ali je kod ovog ostanka s djetetom baš to problem, što je dijete malo samo jednom u životu, a vrlo često su okolnosti takve da ne možeš baš taj tren ostvariti kad to poželiš. Vrijeme ide.
Od mene nikad sažeto, jednostavno ne znam ništa u kratko napisati.
Dodatak: ne smatram da je bilo koji drugi razlog ostanka doma (mala primanje, loš šef, promašena profesija,...) loš razlog, jednako kao što ne smatram razloge odlaska na posao lošim.
Mene nema već cca 21 mjesec. Od MPO postupka sam doma, što bolovanje, godišnji, porodijni, roditeljski... nedavno mi je kolegica rekla da jedva čeka da se vratim. :roll:Citiraj:
darci prvotno napisa
Ako i dobijem otkaz, uvijek mogu početi raditi na kod MD-a, naravno, ne za iste novce, ali bi smislenost i fleskibilnost bila daleko veća. Dakle, ako on preživi slijedeće dvije godine, a mene ne dočeka sadašnji posao, posao me čeka drugdje. Naglasak je na "ako on preživi slijedeće dvije godine", koje bi ja je'l bila doma.
Ne moraš sada donijeti konačnu odluku za sljedeće dvije godine,
ako želiš ostati doma, zatraži mirovanje r.o. pa probaj par mjeseci kako ide,
ukoliko financijski ne budete mogli izdržati prekini mirovanje i vrati se na posao,
bitno je opet samo da poslodavcu to najaviš mjesec dana prije povratka.
Pitanje je da li bi vas tada čekali mjesto u jaslicama, ali do sljedeće pedagoške godine bi mogli naći neku tetu čuvalicu...
Mojca, cijelo tijelo i osjećaji ti govore da ostaneš doma, druga strana su ti razum i financije.
Ostani na vagi koja više vagne :-) , a i sama znaš koja je to strana i dakle radije usmjeri svoje
misli u tom smjeru jer izgleda da TI tamo pripadaš, nego da se ovako mučiš, lijepo postani ponosna domačica :mrgreen:
Ili ako gruba realnost-financije ipak prevagnu, koncetriraj se na pozitivnu adaptaciju u jaslice, eto :-)
Anemona, krivo si shvatila ove smajliće što namiguju, samo sam potpisala spajalicu, ništa više nije bilo iza toga, želim da to znaš jer stvarno ništa nisam drugo mislila.Iskreno ti govorim. Da sam nešto mislila, napisala bih ti.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
pa vidiš da sam pisala Mojci da posluša svoj unutarnji glas i ostane doma.
Ja poštujem svačiji izbor, pa očekujem da se poštuje i moj
;-)
evo vidiš opet kod mene ovaj smajlić, očito ga ne znam primjereno koristit:lol:
E da, kao što nije isto biti par bez djece, tako nije isto imat 1 dijete ili 2 ili troje ili 4 ili...jednostavno nije isto, samo to i ništa više. Nit bolje, nit lošije, nit ljepše nit ružnije...ništa samo je drugačije.
Evo "namiguša" i ja smo se i službeno pomirile.:-)
Ne mogu si pomoči ovog ;-) uvijek krivo shvatim. Valjda ne volim namigivanje. :mrgreen:
Bogu hvala, uh laknulo mi je...:klap: bravo za nas dvije !
miša ti tvog, sad ću se bojat više ikad stavit na forumu ovog šta namiguje. :lol:
XCitiraj:
larmama prvotno napisa
Da, zanimljiva je ta fraza "jaslice su nužno zlo". Uh, ne volim je, i totalno je ne volim i nikad je ne bi
mogla prevaliti preko jezika.
Pogotovo kad je koriste ljudi
koji svoju djecu šalju u jaslice, jer sam sasvim sigurno da, da to zbilja misle, ne bi slali svoju djecu tamo.
A ima tu malo i samoopravdavanja, kao, znamo da jaslice nisu idealne za tako malo djecu, ali su "nužne".
sve pet anemona. razumjele smo se. :kiss:
Meni su bile nuzno zlo. I ne vidim nista lose u tome sto tako nesto kazem.
Nuzne zato sto:
Odgodila sam ih koliko je kucni budzet dozvolio i koliko je posao mogao cekati i istrpjeti, a da ja ne ispadnem totalno iz svih djireva. Nismo si mogli priustiti cuvalicu jer je bila preskupa, a nismo imali nikog poznatog ili unutar rodbine osobu koja bi je mogla cuvati za manji novac ili besplatno.
Zlo zato sto:
U jaslicama dijete dobije samo osnovnu skrb i njegu, iznimno dobije nesto vise od toga, ako su odgajateljice srcane zene koje jako vole taj posao. Sve sto je tamo naucila, sigurna sam da bi radije i uz manje traume naucila kod kuce uz mene ili neku trecu odraslu osobu. Uvjerena sam kako je za dijete najbolje da do trece godine ima skrb 1 na 1, ali to u danasnjem svijetu nije svima lako izvedivo, a nekima je i nemoguce.
Da sam vidjela nacina da ne ide u jaslice (jer nacina uvijek ima, s manjim ili vecim mogucim posljedicama), sigurno ne bi isla. I ne mislim da itko drugi treba razmisljati kao ja, ja samo objasnjavam zasto me nije sram reci da mislim kako su jaslice nuzno zlo, i zasto bas tako mislim. :)