 |
|||
Anemona evo ja sam prvo mislila ostati doma, dala sam otkaz, a onda isti dan nasla drugi posao. mozda je bolje napisati posao je nasao mene, jer sam ja mislila ostati s balerinom doma.
ja volim svoj posao i da bi bila zadovoljna sama sa sobom, idem na posao. osjecam se puno zadovoljnjijom.
odgovarala sam na tvoje pitanje iako je bilo upuceno Lili, ali eto piknulo me da i ja napisem.
Hvala cure!
Živim u uvjerenju da za mirovanje r.o. treba dati zahtjev najkasnije 30 dana prije povratka na posao i to je to. Koliko čitam, zasad skulirana piše da mirovanje je moguće zatražiti i kasnije? To mi je skroz novi podatak. To je definirano Zakonom o radu ili?
Što se tiče mirovinskog, zdravstevnog i ostalih tehnikalija... možda bahato, možda nonšanlanto zvuči, ali ne želm još i o tome razmišljati.
Vjerujem da ima sjajnih jaslica, ove naše potencijale su među boljima u gradu... ali, nek su i najbolje i dalje mi je to neprirodno okruženje za bebu od godinu dana.
Nisam skužila tete baš nešto najbolje, psihologica je bila zadužena za tour de vrtić, trebala bi sve to proći još jednom, bilo je prebrzo, bila sam više fokusirana na to kako to Smjehuljica doživljava, a ne na svoje dojmove, tad je bila još relativno mala i nije bila prije toga izložena tolikoj količini različitih podražaja u isto vrijeme.
Uopće ne znam kakav posao me čeka. Da li ću krenuti s nečim novim ili ću dobiti dio svog posla nazad... nemam pojma. Umjesto mene nisu nikoga primili, rekla sam bilo je reorganizacija (velika firma), pa sam određene segmente posla i prije mog odlaska predala drugima, polako mi se oslobađao prostor za novi program. U međuvremenu i dio nadređenih se promijenio, ok, sve su to ljudi koje poznam, ali ne znam kako razmišljaju o meni i mojim kapacitetima. Znam da je dio mog posla, kojeg su preuzeli drugi odjeli bio neodrađen i da se digla velika bura zbog toga.
A bolovanja? Nema u mojoj firmi ni bolovanja ni godišnjeg, radi se i s bolovanja i s godišnjeg. Kolegica je radila na 4 sata jer je joj je malac imao svo čudo alergija, radila od od doma više nego full time job.
A neki part time job od doma? Da, ali koji je to posao kojemu se možeš posvetiti, a da pritom ne uskratiš pažnju prisutnima, u ovom slučaju djetetu.
Ma sve ok. Znala sam da je odgovor volim svoj posao.spajalica prvotno napisa
Svako ima svoje mišljenje.
Moje je uvijek kad stavim na vagu posao i dijete (do 3. godine) i naravno, ako se radi o situaciji da to financijski možemo izgurati, odabrala bih ostanak doma.
Posao može čekati (ako može, tvoj je očito bio prilika sad ili nikad), a dijete je samo jednom malo.
Imala sam i ja tu na Rodi davnu temu kad sam s 9. mjeseci starosti djeteta mogla otiči na drugi posao. Nisam otišla. Danas vidim, da jesam bilo bi financijski puno bolje, bila bih i sad puno zadovoljnija, ali jednostavno nisam mogla otiči.
Nadam se da će biti još prilika.
zašto? ako odgovor nije preintiman.
šalim se anemona.
meni je ovo tvoje daleko od ideale.
nisam lili, al nekako, koliko god mi je bilo teško se odvojiti, godina dana mi je bila taman mjera. u stvari, da budemo skroz iskreni, obzirom da je ta godina dana padala u svibnju, taman mjera bi mi bila početak rada u rujnu. al ne možeš sve sad baš uskladiti.
ovo kako kaže peterlin, dosta mi je bilo kuće i baš sam željela ići raditi.
e sad, niti ja nisam bila spremna za jaslice, oboje su krenuli s dvije godine i 4 mjeseca.
do tad smo imali čuvalicu. bila je super, od povjerenja, al nisam ni ja previše zahtjevna što se toga tiče. igrali su se po cijele dane, bili su malo kod nas doma, malo kod nje doma, kako je čuvalici odgovaralo, puno vani u parku. jedino što smo jedva jedvice to financijski izdržali.
osim toga, potpisujem vertex.
ako ne bude druge, nego jaslice, samo da znaš, pored grupe od m su ovi mali jasličari. sad je kraj rujna, lagala bih kad bih rekla da je početak mjeseca bio pjesma. ali sad, ja ih uživam gledati, preslatki su i presmiješni. znam i zakasniti na posao radi njihkad onako sjede za stolom i doručkuju, kad ovi veliki dođu kod njih pa se nešto kao igraju, kad jurcaju s onim autićima - guralicama po hodniku, kad sjede tetama u krilu (prve dane je svaka teta imala jednog u rukama, bez obzira koja je grupa
)...
sjecam se ja te tvoje teme, vjerovala ili ne.
inace taj posao je bio losije placen od onog na kojem sam bila.
MOjca tvoje pitanje je takvo da samo ti na njega znas odgovor.
moji klinci su u jaslice otisli jedno s tri, a drugo s dvije godine. stariji je imao srecu da sam ja bila na pordiljnom pa sam mu produljila to. a balerina je otsila s dvije godine.
teta cuvalica je bila skoro kao moja placa, meni je ostajao samo prijevoz kao dzeparac.
zašto? ako odgovor nije preintiman.
šalim se anemona.
meni je ovo tvoje daleko od ideale.
nisam lili, al nekako, koliko god mi je bilo teško se odvojiti, godina dana mi je bila taman mjera. u stvari, da budemo skroz iskreni, obzirom da je ta godina dana padala u svibnju, taman mjera bi mi bila početak rada u rujnu. al ne možeš sve sad baš uskladiti.
ovo kako kaže peterlin, dosta mi je bilo kuće i baš sam željela ići raditi.
e sad, niti ja nisam bila spremna za jaslice, oboje su krenuli s dvije godine i 4 mjeseca.
do tad smo imali čuvalicu. bila je super, od povjerenja, al nisam ni ja previše zahtjevna što se toga tiče. igrali su se po cijele dane, bili su malo kod nas doma, malo kod nje doma, kako je čuvalici odgovaralo, puno vani u parku. jedino što smo jedva jedvice to financijski izdržali.
osim toga, potpisujem vertex.
ako ne bude druge, nego jaslice, samo da znaš, pored grupe od m su ovi mali jasličari. sad je kraj rujna, lagala bih kad bih rekla da je početak mjeseca bio pjesma. ali sad, ja ih uživam gledati, preslatki su i presmiješni. znam i zakasniti na posao radi njih
cvijeta, nasmija me
Anemonči, gle cure su ti djelomično odgovorile, a ukratko bih rekla da sam kad radim puno "kvalitetnija" mama svojoj djeci, mislim da razumiješ što hoću reći.
inače svježe sam počela radit evo prije par dana nakon 2 . porodiljnog (satrala sam se ovo ljeto s njih dvoje malih, mužem koji radi do kasno, učenjem jako zahjtevnog ispita itd.) točnije nakon 1 god i 4 mj, maksimalno sam razvukla tako da odradim odmah i adaptaciju u jaslicama i ostavial sam samo sebi 2 dana mira da si ugodim, bez MM i djece, uh baš m ije bilo lijepo: masaže, pedikura, frizer,..i tako.
Sad mi je jako lijepo kad radim, djeci jurim natrag izljubit ih i izgrlit,tad postajem samo njihova, kad dođem onda im se baš posvetim a ne ono jednom rukom radim ručak, drugim okom pazim na malog koji puzi na sve strane, Leonu "kao" slušam dok mi nešto prepričava...ovako sam koncentrirana full na njih i uživam.
Netko je spomenuo 2.porodiljni majko moja kad se sjetim uh.uh,.....na 1. porodiljnom sam baš uživala i nije mi bilo naporno,al na 2.om je sve drugačije, više nas je, više se obveza nagomilalo, neke okolnosti promijenile...bit doma,...ja ...ma kakvi... al poštujem da tko voli, neka izvoli. Nismo isti.
Napominjem da je veliak razliak što je Mojca ako sam dobro shvatila na 1. porodiljnom, to nije tako "zahtjevno" pa ako želi, može i smatra da bi bilo dobro za dijete zašto ne? Ja, ne.
Uh.
Premalo.
A meni se čini da će mi netko ukrasti najljepše trenutke njenog djetinstva. Sad kad možemo zajedno kud hoćemo, kad kuži, kad traži, kad želi aktivno sudjelovati. Evo ima mjesec dana da zajedno vadimo suđe iz perilice, žicu po žlicu, ali uživamo. Svaka na svoj način... zajedno pospremamo krevete, trpamo veš u mašinu, uzimamo stvari s polica u dućanu, razgovaramo s tetom u apoteci... i svaki dan je na svoj način nov, jedinstven, poseban... i sad ćemo to učenje ukalupiti u neznamkolikokvadrata jaslica i nekoliko pedalja dvorišta.
I doći ćemo navečer kući, ja umorna od posla i nesretna jer nisam bila s njom, ona ne znam kakva... malo ćem ose podružiti, poigrati, ona će ići skoro na spavanje, ja ću juriti između vešmašine, pegle, ostalih kućanskih poslova i možda dojenja, ako bude tražila...
I na što će se svesti život? Na vikende i čekanje godišnjeg.
(Sori cvijeta, malo sam se razvezala, ovo ne ide tebi. Tebi idu samo prva dva reda. Drugo ja sama sa sobom lamentiram
Mojca meni se čini da si ti već odlučila
mojca, mislim da je najbolje da si (zajedno s dragim/muzem) stavis na papir sve pluseve i minuse, pokusas poslusati svoj unutarnji glas, i odlucis.
s tim da nijedna odluka u zivotu nije neopoziva, dakle moze se mijenjati.
tu je iznjeto puno razlicitih osobnih misljenja koja ti i mogu i ne moraju pomoci.
inace mislim da dijete ne treba ici, ni u vrtic, ni u jaslice. ali moze.
isto tako ne treba ni ne ici.
nakon x godina na forumu i x tema o vrticu i jaslicama moje je misljenje ovakvo:
sve ove rasprave sto je dobro, sto je stetno, sto je nestetno, sto je najbolje, sto je optimalno, su mene dovele do sljedeceg zakljucka:
djeca ce i sa jalicama i sa vrticem i bez njih u prosjeku "proci" isto. (kazem u prosjeku, jer je za neku familiju i dijete bolje ovakvo, ili onakvo rjesenje, dakle izbor je osoban)
rasprave nisu tu zbog djece. rasprave (ne samo na forumu, nego i na drugim forumima, pa i sire) su tu zbog roditelja.
pa to treba imati na umu.
je vraga možda dojenja
moja je s vrata vikala, čim bi čula da dolazim - iijaaa, mama, iiijaaaa (ija je bila cica). i instant prištekavanje, jedva bih ruke stigla oprati.
on topik potpisujem seni, a tebi jedanšto god da odlučiš.
Mojca, ako si možeš to priuštiti ostani doma barem do 2g a još bolje do 3g. Neprocjenljivo. Ako ne onda je bolje teta čuvalica nego jaslice. Ali neka provjerena....
iskreno, meni osobno je prerano da dijete ide u jaslice (famozni Kolektiv) s godinom dana bez obzira dojeno ili ne, ako si možete priuštiti neku drugu opciju (npr. ostanak doma, čuvalica, baka-servis).
za mene ostanak doma preko godine dana nije bio pretjerano zanimljiv i nikad nisam razmišljala o tome, a stvari smo riješili čuvalicom i baka servisom do sada, i sad kad će 3 godine je krenuo u vrtić. kad vidim kako se moje kolegice iz drugih zemalja vraćaju za 6 tjedana, 3 mjeseca ili 6 mjeseci, mislim da smo presretni što imamo mogućnost ostati uopće tu godinu dana doma i biti plaćene za to.
moje prijateljice i kolegice iz HR ako nemaju opciju bake uglavnom uzimaju čuvalice, i iskreno, bez obzira na razno razne stavove i principe, nisam nikog čula da je imao nerješiv problem s čuvalicom. ako je i bio neki očigledan problem našli bi novu u kratkom roku. nekakve teške priče s čuvalicama sam pročitala uglavnom na forumu. mislim da ti je puno toga u stavu - ako misliš da nećeš naći dobru dadilju ili tetu čuvalicu (mislim, dobru za vas, po vašim standardima), a nisi ni probala, onda mislim da je problem u nečem drugom a ne u nedostatku kvalitetnih osoba za čuvanje djeteta.
ako želiš ostati doma, onda to moraš jasno i glasno reći, sebi, TDu, poslodavcu i stati iza toga, te vidjeti što te čeka po eventualnom povratku na posao i da li vam je takva opcija prihvatljiva.
ako se odlučite ipak za jaslice onda moraš imati povjerenja u ustanovu i to moraš i pokazati djetetu da se lakše prilagodi takvom razvoju događaja.
što god odlučili morate čvrsto stajati iza svojih odluka i to pokazati i djetetu da ne bude zbunjeno kad dođe to vrijeme.
good luck za što god se odlučili, jer ovo stvarno nisu jednostavne odluke
Mojca, moja mišljenje je da, osim što ti jaslice doživljavaš kao nasilno odvajanje tebe i curke, to je točno to, ne znam kako bi drugačije to nazvala. Milijardu je pozitivnih strana tvog ostanka kući s njom a valjda jedna jedina su novci, a to možeš samo ti znati. Ja recimo nebi ni razmišljala o jaslicama u toj dobi, pa to je beba ali da samo u situaciji da nemamo love za život, onda bi naravno morala.
Trina, mrak avatar!
Mene samo hvata...
Lilči,itekako te razumijem. Samo smo različite. Za sebe smatram da sam puno "kvalitetnija" mama svojem djetetu kad sam više s njim.
Nekako razmišljam kao mojca.
Posljednje uređivanje od Anemona : 26.09.2012. at 19:16
Seni, naravno da joj ništa generalno neće faliti ako ode u jaslice... i naravno da su rasprave zbog roditelja, klinci su uglavnom prilagodljivi...
Rekla si dvije ključne stvari:
Unutarnji glas, već godinama, još prije nego je Smjehuljica došla na svijet, govori o ostajanju doma. I sad kad je tu, osjećam da konačno radim nešto što zbilja ima smisla... jer onaj moj korporacijski posao je, eto bez nekog trajnog smisla, u totalnom neskladu s mojim bićem i radim ga jer to znam raditi i negdje moram plaću zaraditi. A da uživam, baš i ne.
Druga rečenica o neopozivosti je utješna.
Darci, problem je u tome što se bojim da nećemo nužno dobiti neku koja će ostati duže vrijeme, koja će zadovoljiti u svemu... MD-a su kao klinca čuvale razne čuvailce, bilo je svega... ok, druga su vremena.ako misliš da nećeš naći dobru dadilju ili tetu čuvalicu (mislim, dobru za vas, po vašim standardima), a nisi ni probala, onda mislim da je problem u nečem drugom a ne u nedostatku kvalitetnih osoba za čuvanje djeteta.
ako želiš ostati doma, onda to moraš jasno i glasno reći, sebi, TDu, poslodavcu i stati iza toga, te vidjeti što te čeka po eventualnom povratku na posao i da li vam je takva opcija prihvatljiva.
ako se odlučite ipak za jaslice onda moraš imati povjerenja u ustanovu i to moraš i pokazati djetetu da se lakše prilagodi takvom razvoju događaja.
što god odlučili morate čvrsto stajati iza svojih odluka i to pokazati i djetetu da ne bude zbunjeno kad dođe to vrijeme.
good luck za što god se odlučili, jer ovo stvarno nisu jednostavne odluke
Putpisujem ostalo.
Moja curica je u jaslicama tri tjedna, adaptacija je super prosla. puno mi je draze da je tamo nego s nekom teom cuvalicom u koju ne bih imala potpuno povjerenje.
Meni odgovara raditi, godina i pola doma mi je bila dosta. A jaslice mi omogucavaju da ukradem koji sat nasamo sa starijim djetetom, u dane kad radim popodne.
No imam srecu sto radim posao koji ne podrazumijeva 8 sati u komadu na radnom mjestu. Da moram ostaviti dijecu na 10 sati svaki dan, 5 dana u tjednu, mozda bih drugacije razmisljala
Mojca, cijelo tijelo i osjećaji ti govore da ostaneš doma, druga strana su ti razum i financije.
Ostani na vagi koja više vagne
misli u tom smjeru jer izgleda da TI tamo pripadaš, nego da se ovako mučiš, lijepo postani ponosna domačica
Ili ako gruba realnost-financije ipak prevagnu, koncetriraj se na pozitivnu adaptaciju u jaslice, eto
oka,ti je najbolje rekla sve, potpisujem je, poslušaj svoj unutarnji glas.
Mojca a zasto ne pokusate naci cuvalicu? Mi smo dvaput nasli super cuvalice, oba puta preko oglasa, nije to uopce nemoguca misija (a vjeruj mi ja nisam nezahtjevna mama...intervjui za cuvalice bili su mi stresniji nego kad sam sama trazila posao). Nitko nece biti kao vi, ni cuvalica ali bome ni tete u jaslicama, ali dijete moze imati lijep odnos jedan na jedan jos neko vrijeme.
Za socijalizaciju ima vremena, s godinu dana ionako se ne znaju igrati s drugom djecom niti imnto nesto znaci.
A prilagodba ce uvijek biti teska, nasa curica je sad s 3 krenula u vrtic i nije lako ni nama ni njoj; valjda to prvo odvajanje nikad ne prodje bezbolno?!
Sretno
To je to,naravno da se ne vidi doma dulje od 12mj netko tko je ispunjen kad radi ono sto istinski voli,amo rec da je to poziv a ne samo posao.....(jos ako je u nekoj drustveno/socijalnoj bransi pogotovo)....ti ocito ne spadas u tu kategoriju,ako si pronadjete racunicu i nadjete nacina da izgurate ja se ne bi puno mislila....
Moj savjet iz prve ruke:
1 - majčinski -ostani, dijete je samo jednom malo i nije isto privikava li se na instituciju s 12,18 ili 24 mj.;
2-praktični (da li imate neke zalihe?): bila sam uvjerena da ćemo godinu dana izdržati s MM-ovom plaćom, ali sve je poskupilo, a bilo je i nekih zdravstvenih teškoća (čitaj većih neplaniranih troškova), a rezultata je da smo potrošili sve zalihe i ne znam koliko će nam trebati da ih opet stvorimo s obzirom kakao je krenulo sa svih strana.
U ponedjeljak krećem raditi nakon 3,5 g doma, a cure imaju skoro 3 i skoro 5 godina i za kupljenje iz vrtića sam angažirala i platiti ću mojoj teti (moji nažalost ne mogu) i svakako bih ti preporučila da barem do proljeća uzmeš nekoga koga dijete možda već poznaje. Meni je puno lakše jer znam da cure moju tetu vole i bar taj dio neće biti problem iako mene neće baš biti ni blizu koliko su navikle i nakon 8 sati u vrtiću opet neće biti odmah s mamom, al sada mi je to definitivno lakše prihvatiti nego što bi mi bilo prije godinu ili više.
Bez obzira koliko će to nekome glupo zvučati, ali ovako kao Mojca sam se osjećala i ja (i danas je tako). Kad sam dobila dijete napokon sam bila potpuna i potpuno zadovoljna.
Vidjela sam koliko sve ovo što radim na poslu nema apsolutno nikakvog smisla naspram odgoja tog djeteta.
I od tud onih 3 godine uz dijete i dalje na 4 sata.
(Naravno kad bi bilo mogućnosti).
Več se puno puta potezala tema, a ako se ne varam i ja sam jednu sama otvorila (o obrzanom tempu). To je dio koji je meni preubrzan - nemogućnost imanja dovoljno vremena za dijete (pogotovo bebu starosti kao iz Mojcine priče).
Smatram da je to najvažnije razdoblje kad se beba najviše razvije, najviše uči,... Vrlo mi je važno da ima kvalitetne obroke, kvalitetnu interakciju,...
Zato veliko DA ostanku doma i veliko NE poslu.
Naravno meni su tu bile presudne financije i bila sam samo 3 dodatna mjeseca doma.
I dan danas na poslu puno puta razmišljam koliko sve to ima smisla. Prebacujem papire s hrpe na hrpu, plaća je sve manja, a nisam uz ono što mi je najvažnije na svijetu, sad kad bih ga mogla još milijon stvari naučiti. Imam doma "posao" koji me ispunjava potpuno, a radim nešto sasvim drugo.
Eto, tako se ja osjećam. Znam da puno ljudi misli drugačije i da im je ovo totalno neshvatljivo.
meni je jasno o cemu pises. ja sam bas zbog ne vidjenja smisla i zahtjevnog drugog djeteta odlucila dati otkaz. financijski smo si mogli to dozvoliti u tom trenutku.
ali eto posao je nasao mene. ikao sam par sati bila u otkaznom roku bez posla, nisam ni tren razmisljala o drugom izboru.
no ono sto cu sad napisati mozda ce biti crno, ali zbilja je bilo tako.
dakle ja sam odlucila biti doma jos 6-12 mjeseci, ali u tom periodu su se u mom poslu silno promijenile stvari. tad je pliva otpustila puno mladih ljudi koji su se morali negjde zaposliti. da sam ostala doma 5 mjeseci, ja ne bi nasla posao i ko zna da li bi ga i sad imala. a od tad je proslo 4 godine.
naravno MOjca bi isla na neplaceni roditeljski dopust, koji moze prekinuti kad god. i drugacije je nego otkaz, ali sam htjela reci da treba dobro odvagati cinjenice. a da uzme u obzir da se iza ugla jos stosta moze nepredvidjenog dogoditi, kao sto je napisala EvaMONA.
i ono sto je meni ineteresanto, uglavnom majke s jednim djetetom se tesko vracaju na posao, s drugim je to puno lakse. bar koliko sam ja pohvatala iz ovog topica.
Anemona, sve je to jako razumljivo.
Ja to vidim jako pragmaticno. Ako radiš posao od kojeg ti je muka, bit će ti muka imala ili ne imala dijete.
Dakle, ili moraš promijeniti posao, ili imati nekoga tko će te izdrzavati, da ne moraš raditi. Nije to ništa ni novo, no rijetko na kugli zemaljskoj.
Ja vjerujem, da jedan veliki dio ljudi uopce ne voli to sto radi, ta kada bi im sutra netko da financijsku podlogu, da ne moraju raditi, da bi odmah ostavili posao. Bile su neke studije o tome sto bi ljudi napravili, kada bi dobili veliki dobitak na lotu. 50% njih bi odmah ostavilo posao i ne bi uopce vise radili.
Iz svojih cipela ja na to gledam ovako - vjerojatno bi drugačije mislila da te posao koji radiš ispunjava i da ga voliš, da te zadovoljava na druge načine (barem financijski) i slično. Ja sam u jednom trenutku donijela odluku da iz kombinacije izbacim dobro plaćeni posao koji ne volim za posao na kojem se osjećam ugodno. Sve je to isto imalo veze i s djecom (lokacija, mogućnost uzimanja bolovanja...) ali ako sam potpuno iskrena, djeca su samo prevagnula. Čak i da nisu bila djeca u kombinaciji, ja bih se kad tad riješila posla s kojim nisam bila zadovoljna.
Drugo je pitanje manevarskog prostora - koliko izbora uopće imamo, ali treba svjesno tražiti alternativu.
Mojca je sad u situaciji da napravi pametan potez - zadrži mogućnost povratka na radno mjesto + produlji boravak s djetetom neko određeno vrijeme. To mi se čini ok. Da sam imala priliku, baš tako bih i ja - ostala doma još nekih 6 mjeseci da mi mlađi sin prohoda kako treba i da malo ojača, iako mi je nakon 2 godine doma bilo dosta i pelena i kuhače i željela sam se bar malo družiti s odraslim ljudima.
Naravno, to je najvažnije. U onom trenutku smo MM i ja odvagnuli da možemo izdržati 3 mjeseca na jednoj plači i tako smo postupili.
Isto tako u onom trenutku vaganja između poslova, ostajanje na starom nije činilo veliku razliku, a danas je razlika nezamisliva u korist tog drugog posla.
Bez obzira što je meni muka od posla ili ne, ustvari to nema velike veze s ostajanjem doma uz dijete (barem kod mene).
Meni je to druga dimenzija.
Jednostavno smo različiti, netko je stvoren za domaćicu, netko je prisilno domaćica, a netko si to ne može zamisliti ni u ludilu.
Anemona, to ti i kažem. Pragmaticno gledano, ako želiš biti domacica, moraš imati nekog tko tvoj izbor financira.
Ili možeš u mladim danima zaraditi puno novaca, pa da poslije ne moraš biti zaposlena, možeš nasljediti nešto, možeš dobiti ha lotu...itd
Ja odgovaram na tvoju rečenicu da je nekom nezamislivo sto ti želiš biti doma. Ne vidim sto bi tu bilo nezamislivo. Različiti ljudi, različite želje i izbori. Poanta je u tome, kako da ostvaris to sto želiš.
Da, samo moram muža zamijeniti.
O joj!
krivo gledas, tema je posaoDa, samo moram muža zamijeniti.
dakle moras loto igrati.
a slazem se sa svim sto je napsiala seni. zadovoljstvo bivanja na poslu sa ili bez djece uveliko ovisi i o samom poslu.
o da, da,....kužim te 150 %
i ovo X.krivo gledas, tema je posao
dakle moras loto igrati.
a slazem se sa svim sto je napsiala seni. zadovoljstvo bivanja na poslu sa ili bez djece uveliko ovisi i o samom poslu.
Ja apsolutno mogu prihvatit da smo različiti s različitim željama i htijenjima, tako da Anemona različite al opet slične
I ja imam potrebuo da, da,....kužim te 150 %staviti jedan
Išla sam nešto poslovno obaviti i usput razmišljam o ovoj temi. Cijelo vrijeme mi nešto nije sjelo kako treba i sad mi je sinulo što.
Dakle ove dvije rečenice, koje je Lili75 zdušno potpisala i usput namignula:
i ono sto je meni ineteresanto, uglavnom majke s jednim djetetom se tesko vracaju na posao, s drugim je to puno lakse. bar koliko sam ja pohvatala iz ovog topica.Dakle, da probam otpetljati situaciju, a da se tema ne svede opet na zaposlene majke/domaćice.a slazem se sa svim sto je napsiala seni. zadovoljstvo bivanja na poslu sa ili bez djece uveliko ovisi i o samom poslu.
Navedeno mi je prilično ružno generaliziranje jer ispada da majke koje ostaju doma s djecom ostaju iz potpuno krivih motiva - iz čistog nezadovoljstva poslom.
Smatram da to nije istina. Vjerujem da ima i takvih slučajeva, ali nikako ne bih generalizirala.
Ispada da je neprihvatljivo da majka jednostavno želi čim više vremena posvetiti djetetu. To je znači nemoguće, sigurno joj je ružno na poslu.
Isto kao što je to pogled osobe koja obožava posao (npr. Lili, sorry ti si mi prva pala na pamet
Kad ti izjaviš da si jedva dočekala vratiti se na posao i ostaviti djecu u jaslicama, s mojeg stajališta (ili stajališta osobe koja je s djecom doma) to ne zvuči nimalo lijepo. Mogla bih svakakve zaključke izvuči.
Isto tako ovaj dio za prvo dijete, meni kao majci za sad (a možda i zauvijek) jednog djeteta, uopće mi se ne sviđa i isto ga smatram generaliziranjem.
xxxxxx
Anemona, ne ostaju iz nezadovoljstva poslom, ali važu. A u tu tablicu pro i contra definitivno ulazi i zadovoljstvo na poslu.
Mislim, ima li stvarno nekoga kome je koma biti s vlastitim djeteom? Ja vjerujem da je tih ljudi vrlo vrlo malo i ništa.
Ma naravno da važu svašta ulazi u jednadžbu, ali zar nije ružno pretpostaviti da je večini majki koje su ostale s djecom glavni razlog jer im je ružno na poslu?
Kao što vjerujemo da je vrlo malo ljudi kojima je koma sa svojim djetetom, pa bježe na posao, tako vjerujem da je vrlo malo majki kojima je glavni razlog ostanka s djetetom što im je ružno na poslu.
Samo jedan
To su velike životne odluke koje se sastoje od niza malih, ali važnih, a sve to na kraju itekako ima veze i nama i djeci. Želim ti da uspiješ provesti u djelo ono zbog čega nećeš imati čvor u želucu i zbog čega će ti srce biti prije spavanja na mjestu, a to je najvažnije da bi uopće išta imalo smisla. Ako ne možeš odjednom onda postepeno i polako, glavno da ne odustaneš od onog što ti je najvažnije.
posto si mene citirala i moje te piknulo da napisem koju:Išla sam nešto poslovno obaviti i usput razmišljam o ovoj temi. Cijelo vrijeme mi nešto nije sjelo kako treba i sad mi je sinulo što.
Dakle ove dvije rečenice, koje je Lili75 zdušno potpisala i usput namignula:
Dakle, da probam otpetljati situaciju, a da se tema ne svede opet na zaposlene majke/domaćice.
Navedeno mi je prilično ružno generaliziranje jer ispada da majke koje ostaju doma s djecom ostaju iz potpuno krivih motiva - iz čistog nezadovoljstva poslom.
Smatram da to nije istina. Vjerujem da ima i takvih slučajeva, ali nikako ne bih generalizirala.
Ispada da je neprihvatljivo da majka jednostavno želi čim više vremena posvetiti djetetu. To je znači nemoguće, sigurno joj je ružno na poslu.
Isto kao što je to pogled osobe koja obožava posao (npr. Lili, sorry ti si mi prva pala na pamet
Kad ti izjaviš da si jedva dočekala vratiti se na posao i ostaviti djecu u jaslicama, s mojeg stajališta (ili stajališta osobe koja je s djecom doma) to ne zvuči nimalo lijepo. Mogla bih svakakve zaključke izvuči.
Isto tako ovaj dio za prvo dijete, meni kao majci za sad (a možda i zauvijek) jednog djeteta, uopće mi se ne sviđa i isto ga smatram generaliziranjem.
na prvi citat samo sam primjetila da odvajanje od drugog djeteta ide lakse, pogotovo ako je mala razlika, bez ikakvih primisli o domacicama i zeljama i osjecajima.
a na drugi zbilja anemona da izgaras od zelje raditi posao koji volis i da biras izmedju djeteta i posla vjerujem da bi se nalazila na 100 muka kako se vratiti i raditi ono sto obozavas, a djete koje je jos malo i sitno i jos te treba ostaviti s nekim. ako imas mogucnosti uskladiti oboje probat ces oboje, no ako na poslu prevrces papire i muka ti je od toga (neko je to gore napisao) onda bivanje s djetetom ti je ono sto je tvoj posao i sto te privlaci.
kao kad dobijes npr. tortu od ljesnjaka koju volis i kremasti kolac koji obozavas, oboje bi a ne stane ti. pa ces uzeti oboje samo u manjoj kolicini. kuzis (ajme usporedbe vrijeme je da pojedem nesto.)
nema optuzbi prvo drugo djete, majka ne majka, zaposlena domacica. to mi nije bilo ni u peti.
Ustvari spajalice, bez obzira koliko glupo zvuči nisu me pogodili tvoji postovi nego Lilino potpisivanje s namigivanjem.
Eto, napisala sam otvoreno.
Iz tvojih postova sam pročitala stav koji ima jedna osoba, a iz namigića sam pročitala između redova.
Možda griješim.
Razumijem tebe što pišeš za loš posao i moj je sad loš, ja to otvoreno priznajem, ali isto tako moram opet napomenuti da "loš posao" kod mene nema direktnu poveznicu s ostankom s djetetom.
(Sad s odmakom od 5 godina).
Tako da razumijem Mojcu.
Anemona
MOjca problem koji imas je probelm koji susrece svaka majka nakon godinu dana. I ona koja voli svoj posao i onak koja ga ne voli, samo ona koja ga voli i obozava na poslu uziva i "zaboravi" na svoje celjade.
Ako ikako mozes ostani, ako ne probaj naci 1 na 1 cuvanje, a onda tek razmisaljaj o kolektivu. kao sto su svi napisali kolektiv je nuzno zlo za klince od 12 mjeseci.
Eh... toliko ste napisale da se ne uspijem referirati na sve, jer će se Smjehuljica prije probuditi.
Pikula
Spajalica, tvoj zadji post je fini sažetak teme.
Biti domaćica... ono neke žene su rođene za to, neke su to prisilno, a neke ni u ludilu... isto stoji za sve što u što se u životu upustimo ili nam se desi, pa tako i za majčinstvo. I rekla bih da, bar u mom slučaju, to ima veze i s godinama, sa zrelošću, sa spoznajom kolika je odgovornost iza naših postupaka, u ovom slučaju roditeljskih.
Da sam rodila s recimo 23, ne bi se brinula ni o zajedničkom spavanju, niti o dojenju, niti o uvažavanju malog bića, bilo bi: evo ti duda i šuti... ali od tih recimo 23 do sad, sam ipak neke stvari spoznala. I prepoznala što je meni bitno i meni važno. Slegla se prašina divljih godina.
I... nisam ja baš neka sretna verzija domaćice. Čistim jer upadam u opsesivne faze, pa se sve sjaji, sreća česte su te faze, pa ne uspijem zapustiti prostor... ali isto tako imam i faze baš me briga, pa uopće ne vidim nered. Sad kuham nešto na brzinu jer ne stignem drugačije. Mislim da nisam ni rođena za to, niti da mi je to prisila. To mi se podrazumijeva, jednako kao i pranje zuba čim otvorim oči. Da bi bila sretna da imam nekog tko to radi umjesto mene... bi, ali nemam. Mislim da je to odgovornost da svoj životni prostor držiš urednim. Isto tako i kuhanje, nekad više, nekad manje uživam u tome, ali imam potrebu da se odgovorno odnosimo prema onome što jedemo.
Ali s majčinstvom nije tako, bar ne bi trebalo biti... tu nema sad ću malo biti dobra mama, malo neka drugačija. Sad ću te uvažavati, sad neću. Sad ću ti odgovoriti na plač, sad neću. To je odgovornost + dosljednost. I svjesnost svake izgovorene riječi, svakog postupka.
Kad razmišljam o njoj u jaslicama, imam osjećaj da će netko pokvariti sve ono što joj mi sad gradimo.
Bila nam je prošli tjedan u posjeti prijateljica psihoterapeutknja, ima 83 godine, u mirovini je ali i dalje vrlo aktivno radi. Dakle, 55 godina iskustva je za njom... gleda ju i kaže da je fascinirana količinom njenog samopouzdanja, lakoćom kojom prihvaća nova iskustva. I tako želim da nastavimo to graditi. I da, meni je moj posao dosadan zadnjih godina... ali vjerujem da bi isto odlučila da imam i super zabavan, super kreativan posao. Jer, naposljetku, to je samo posao.
A njen razvoj nije nešto što se može staviti na čekanje.
Mojca mislim da si odlučila.
I ja bi ovako, do zavrsenog prvog razreda.
xxMojca mislim da si odlučila.
gotovo, done, nema jaslica za smjehuljicu
fijuuu, nije ti lakoI svjesnost svake izgovorene riječi, svakog postupka
Dosadan posao?I ja bi ovako, do zavrsenog prvog razreda.
U srcu da... u glavi ne.
Što mi je neki dan rekao jedan prijatelj: je, jaslice nisu prirodne, ali nije ni glad.
cvijeta... popustim i ja tu i tamo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom