Bez obzira koliko će to nekome glupo zvučati, ali ovako kao Mojca sam se osjećala i ja (i danas je tako). Kad sam dobila dijete napokon sam bila potpuna i potpuno zadovoljna.
Vidjela sam koliko sve ovo što radim na poslu nema apsolutno nikakvog smisla naspram odgoja tog djeteta.
I od tud onih 3 godine uz dijete i dalje na 4 sata.
(Naravno kad bi bilo mogućnosti).

Več se puno puta potezala tema, a ako se ne varam i ja sam jednu sama otvorila (o obrzanom tempu). To je dio koji je meni preubrzan - nemogućnost imanja dovoljno vremena za dijete (pogotovo bebu starosti kao iz Mojcine priče).
Smatram da je to najvažnije razdoblje kad se beba najviše razvije, najviše uči,... Vrlo mi je važno da ima kvalitetne obroke, kvalitetnu interakciju,...
Zato veliko DA ostanku doma i veliko NE poslu.

Naravno meni su tu bile presudne financije i bila sam samo 3 dodatna mjeseca doma.

I dan danas na poslu puno puta razmišljam koliko sve to ima smisla. Prebacujem papire s hrpe na hrpu, plaća je sve manja, a nisam uz ono što mi je najvažnije na svijetu, sad kad bih ga mogla još milijon stvari naučiti. Imam doma "posao" koji me ispunjava potpuno, a radim nešto sasvim drugo.

Eto, tako se ja osjećam. Znam da puno ljudi misli drugačije i da im je ovo totalno neshvatljivo.