Uh.
Premalo.![]()
A meni se čini da će mi netko ukrasti najljepše trenutke njenog djetinstva. Sad kad možemo zajedno kud hoćemo, kad kuži, kad traži, kad želi aktivno sudjelovati. Evo ima mjesec dana da zajedno vadimo suđe iz perilice, žicu po žlicu, ali uživamo. Svaka na svoj način... zajedno pospremamo krevete, trpamo veš u mašinu, uzimamo stvari s polica u dućanu, razgovaramo s tetom u apoteci... i svaki dan je na svoj način nov, jedinstven, poseban... i sad ćemo to učenje ukalupiti u neznamkolikokvadrata jaslica i nekoliko pedalja dvorišta.
I doći ćemo navečer kući, ja umorna od posla i nesretna jer nisam bila s njom, ona ne znam kakva... malo ćem ose podružiti, poigrati, ona će ići skoro na spavanje, ja ću juriti između vešmašine, pegle, ostalih kućanskih poslova i možda dojenja, ako bude tražila...
I na što će se svesti život? Na vikende i čekanje godišnjeg.
(Sori cvijeta, malo sam se razvezala, ovo ne ide tebi. Tebi idu samo prva dva reda. Drugo ja sama sa sobom lamentiram)