Znači, tu procjenu predpredškolarca od strane vrtićke stručne službe inicira roditelj?
Često slušam od (jedne) odgajateljice da je dijete spremno za školu, ali moj je dojam drukčiji pa ništa ne poduzimam. :|
Printable View
Znači, tu procjenu predpredškolarca od strane vrtićke stručne službe inicira roditelj?
Često slušam od (jedne) odgajateljice da je dijete spremno za školu, ali moj je dojam drukčiji pa ništa ne poduzimam. :|
u našem slučaju smo mi inicirali procjenu
najviše zato što je E. jako motivirana za školu i na temelju usporedbe s bratom i sestrom
ali opet, motivacija sama po sebi nam ne bi ništa značila da kognitivno ili emocionalno nije spremna
isto tako, ne bih je dala ranije u školu (usprkos spremnosti) da ona sama jako ne želi ići
Dalm@, što kaže tvoje dijete?
zašto nesigurnost?u srednjoj, sa mnom je išao dečko koji je preskakao razrede. uvijek sve 5 ali socijalne vještine koma. ekipa se' loptala' s njim, niš nije kužio( ili se nije snalazio). tad mi se činilo da su nenormalni roditelji koji bilo što ubrzavaju.
kad smo morali odlučiti upisati ili ne bilo mi je teško odlučiti. s jedne strane bio je moj negativan stav a s druge za školu potpuno spremno dijete.
I mene malo zbunjuje ta česta opaska kako se djeci koja ranije krenu u školu uskraćuje godina dana igre i djetinjstva. Jednostavno mi ta teza ne stoji. Niti se djeca s polaskom u školu prestaju igrati, niti im je djetinjstvo stalo. Pogotovo ako je nekome poput meni vrtić bio noćna mora. Isto sam srpanjsko dijete i krenula sam sa 6 u školu, a i kćer sam dala sa 6 i po, doduše ona nije prijevremeno upisana jer je rođena u veljači.
Sin je krenuo sa 7 jer je rođen u rujnu i iako je imao i veće predznanje i bio samostalniji u dosta stvari od sestre (čak se govorilo o darovitosti) na kraju se pokazalo da je ona puno ambicioznija i željnija učenja i napredovanja. I rezultati to očito potvrđuju.
Ne savjetujem upisivanje mališana prijevremeno :) nema nekog posebnog razloga (osim toga što su roditelji ambiciozni) da mu uskratite još godinu dana prelijepog i bezbrižnog djetinjstva (koje mu definitivno pripada) i 'gurate' ga da bude generacija ispred svoje - što on po svom rođenju nije :) ako je u pitanju razlika od 3-4 mjeseca onda je to sasvim ok, ali oko godinu dana je previše :) može imati problema što se toga tiče, znam iz ličnog iskustva..
a mi opet ovdje tvrdimo da ne možemo svu djecu staviti pod zajednički nazivnik
ako stručnjaci dijete proglase spremnim za školu i ako je dijete za školu motivirano, nema razloga da ne ide ranije
moja "ambicija" je da dijete bude sretno i zadovoljno - za neku djecu to znači odgoda polaska u školu, a za neku djecu raniji upis (kod kuće imam i jedno i drugo)
ja svoga ne bih upisivala "ranije"
a rođen je 2.4., znači... samo 2 dana kasnije od datuma koji bi ga činio obveznikom
ali ja sam sigurna da neće biti zreo
jer ga, znam da nije pametno, uspoređujem sa sestrom
jedino me strah visine
jer je već sada viši od mnogih prvoškolaca
bit će im svima ko tata tamo, kad krene sa 7,5
apri, ne bi ga upisala ranije čak ni kad bi on tražio da ide? i kad bi bio procijenjen kao zreo i spreman?
neće taj tražiti
on je baš derište
Da, to je valjda neka posebna stigma, biti najvisi u razredu.
ovoj dr.skolske medicine koja radi upise kod nas valjda je. Tko bi ga znao. Kukala je o toj visini na pregledu, i kasnije na komisiji da je dijete dobilo preporuku odgode od psihologa, defektologa i pedagoga, a ona puše i uzdise : joj sada si tako visok, a tek druge godine...
Vjerojatno misli - najveći, najjači, najzreliji - mom nećaku to baš nije koristilo.
MM je pomišljao o ranijem upisu u školu, jer su klinci intelektualno napredni i nije me baš shvaćao kad sam mu objašnjavala da za to nema nikakve potrebe i žurbe. Smatram da su emocionalno još daleko od škole. Sad se i MM uvjerio u to, kad je jedan počeo neutješno plakati i legao na pod potpuno slomljen, jer mu je teacher-ica na oglednom satu engleskog uzela bojicu iz ruke i spremila ju zajedno s ostalima, kako bi mogla prijeći na sljedeći temu. On, naime, nije završio bojanje nekog kruga, jer mu je brat ''podmetnuo'' neodgovarajuću bojicu, on to nije stigao ispraviti... to mu je bilo straaaašno i ogroman neuspjeh. Smirio se tek kad sam mu rekla da ćemo papir ponijeti kući, obrisati gumicom ''grešku'' i da će on dobiti priliku to obojati kako treba.
Tako da se spremnost očito sastoji od puno dijelova.
a meni se Zrin uopće ne čini tako jako visok (pomaknuti kriteriji)
srecom, nisam imala ovakvih dilema jer su moji rodjeni jedan krajem srpnja, druga pocetkom lipnja, pa su bili skolski obveznici sa napunjenih 7
ipak mi se 5,5 godina za polazak u skolu cini prerano, za nacin skolovanja i rada u skoli kakav je u hr
argument dijete je jako motivirano i uzasno zeli ici u skolu mi je malo nategnut, mislim da vecina djece silno zeli, ako idu dobri frendovi iz vrtica (i jos k tome vecina njih, npr) ili ima stariju bracu ili sestre kojima je u skoli lijepo
curica nasih prijatelja nije bila odusevljena sto mora ici u skolu (redovan upis, ne prijevremeni) jer dojmovi starije sestre (4. razred) nisu bili bas sjajni, puno je imala za uciti, premalo slobodnog vremena za igru, pa bi mladja najradije produzila jos koju vrticku godinicu :mrgreen:
"oduzimanje djetinjstva" - ako svaki dan imas obavezu ici u skolu, tamo sjediti 3, 4 skolska sata, pisati zadace i ispunjavati sve ostale obaveze koje skola podrazumijeva, nije bas da je to jednako bezbriznim danima kad svega toga nije bilo
V je za 5. rođendan imala 122 cm
ajme, koje dugajlije vi imate!
emily, krivo si shvatila, dijete sad ima 5,5 godina. kad krene u školu, imat će 6 godina i 2 mjeseca
osobe koje su je procjenjivale (vrtića psihologinja i školska pedagoginja) rekle su da je potpuno spremna
kad sam podigla ovu temu, znala sam da je kognitivno spremna, ali nisam znala je li i emocionalno zrela
nakon ovih testiranja dobila sam potvrdu da je
zanimala su me iskustva druge djece
apsolutno potpisujem.osobno,ne bih imala apsolutno povjerenja u vrtićke i školske psihologe po pitanju procjena djeteta i njegove zrelosti s obzirom na metode koje mislim da su zastarjele i nedostatne da se dijete istinski procijeni.također,u zadnje vrijeme primjećujem porast tvrdnji da su svi po njima spremni,a onda dođu u školu i raspadnu se,pa se svi čude ko pura d*eku ko je pustio nezrelo i nespremno dijete u školu.tko? pa psiholozi i pedagozi.mislim testovi su im smiješni i ne pokazuju ama baš ništa što se ZAISTA traži u školi.a kako stvari stoje danas bi dijete trebalo poslati na vojnu obuku prije škole pa ako prođe spreman je.
A ja se uopće više ne bojim toliko tog polaska u školu. To je zato što sam se već nekoliko puta tresla - kad su kretala djeca iz moje okoline - rodbina, prijatelji. Pa jedan nema uopće prijatelja, drugi ne može mirno sjediti, treći nema ni mrvu predznanja, četvrti nikad nije išao u vrtić, peti plače čim ga krivo pogledaš...
Tresla se brda, rodio se miš.
Nitko se nije raspao :mrgreen:
Jurana, evo ja imam dvojicu koji su se raspali polaskom u prvi razred i jednog koji je bio zreo po svim kriterijima, taj ne da se nije raspao nego mu se zivot podigao na novu razinu polaskom u skolu. Valjda ne mislimo na isto kad spominjemo raspadanje, a postoje i neke stvari za koje ljudi misle da su normalne u prvom (pa i drugom) razredu, medjutah, ja se uvjerih da bas i nisu, odnosno da sve to moze i bez toga. Kad je dijete zrelo za to.
Ljudi, djeca su različita. Zašto gledati školu kao kaznu i kao nešto što će im oduzeti igranje? Meni je npr. ovo potpuno strano razmišljanje i tu sam se s tim prvi put srela s njim. Već sam napisala, ja sam, kao Laumina curica, krenula sa 6 godina i nepuna 2 mjeseca u školu i jedva to dočekala. Da se mene pitalo, bila bih krenula s 5.
Vrtića (a bila sam u najmanje njih 3) se sjećam kao nečeg potpuno nezanimljivog, tek sam u školi procvjetala. I ne, nije igra stala s upisom u školu.
Većini možda nije to tako i razumijem strahove i opreznost, ali dozvolite da ima djece koja mogu i žele ići ranije.
marta, možeš li podrobnije, zanima me?
Zuska, i ja sam mrzila vrtić, svaka promjena mi je bila dobrodošla.
moj stariji je rođen 13.04.2008 i tražit ću prijevremeni upis.točno se vidi razlika između djece.kuma traži odgodu za malog godinu dana starijeg.razlika je i među njima.
moj je komunikativniji.ja uopće ne radim s njim slova,brojeve itd po savjet pedagoga u vrtiću,ali on sam je naučio,još ne ćita ali da sjednem s njim tjedan dana i to bi naučio.
slova zna od 2 godine i brojati stvari do 10 sad je u nekim stoticama.
e on nije mirno dijete - na granici hiperaktivnosti je(bila smo ja i moj brat hiperaktivni),ali tu mu godina neće značiti ništa.nama se smirila tek u višim razredima i mi smo krenili oboje sa 6,5.
teško mu je pala ova vrtička godina kada su djeca s kojom će ići u školu otišli grupu dalje,ova mu ne paše,bebasti su.
on već pita dvije godine kada će u školu.
sad kod nas je slučaj da skoro svi za djecu koja su rođena poslije nove godine traže odgodu???? kao nek se igraju,a je li normalno da dijete ide u školu sa 7g i 9 mj.
ima par opravdanih slučajeva ali većinom se roditeljima ne da mućiti sa školom ili shvatiti da djeca imaju svoj tempo odrastanja.
i mene gledaju kao bjelu vranu jer jesam li normalna neka se djete igra,pa neće se prestati igrati kad krene u školu.
na tempirala sam porodiljni za treće dijete tako da ću biti na pola radnog vremena kad krene u školu.
drago mi je da ima koji još tako razmišljaju,
Debeli potpis! Ne može se generalizirati - svako dijete treba gledati posebno. I ja imam ovakvo vlastito iskustvo - izludila sam si roditelje, pa su popustili i upisali me u školu sa 6 godina (bilo je to 1968) ali ne mogu reći da nije bilo problema - sjećam se kako sam šetala po razredu jer nisam bila sposobna mirno sjediti, a zadatke bih završila u trećini zadanog vremena. Nije ni mojoj učiteljici bilo lako, a bilo nas je još takvih "bisera". Isto je i danas...
S druge strane, kad je moj stariji kretao u školu, bio je na granici odgode radi motorike, ali ipak smo ga upisali redovno jer je rođen s prave strane zakonske granice, pa se upisivao kad je već imao 7 godina i 4 mjeseca.
Ne treba se čuditi ni ljudima koji traže odgodu ni onima koji traže prijevremeni upis. Imaju ljudi svoje razloge, samo sve to treba dobro i pažljivo razmisliti+provjeriti jer kad se jednom odluči za bilo koju varijantu, nema natrag.
ne sviđa mi se ništa od ovoga što si napisala...
valjda samo ti ispravno razmišljaš o svemu tome :-/
da, normalno je da dijete krene u školu sa 7,9.
normalno je i da krene sa 8.
i sa 6.
ovisno o tome kakvo je dijete.
i, ne žele svi ljudi sjediti s djetetom i u tjedan dana ga utrenirati da nauči čitati.
a ne žele ni tempirati rođenje brata ili sestre kako bi drugome djetetu bili na dispoziciji.
a ovo da se roditeljima ne da mučiti sa školom...
naravno da mi se ne da.
zašto bih ja odrađivala njihove zadatke, ako dijete samo nekoliko mjeseci dijeli od toga da ih odrađuje sam.
i, iskreno se nadam da ti sa tvojim djetetom nećeš odrađivati ništa.
barem ne hrvatski jezik.
uh, kako sam ljuta!
apri, točno tako sam razmišljala. Rođeni u 5. i 7. mjesecu i krenuli sa debelih 7 i koji mjesec.
Uopće nije bilo bitno da čitaju od 4., da mogu sami ostati doma, da su samostalni, visoki preko 125...
Ja sebi nisam htjela uzeti po godinu djetinjstva svoje djece. Nisam ih htjela ranije poslati u srednju školu, u svijet rada...
Ta godina ništa ne znači djetetu, a meni je značila da su na sigurnom u vrtiću, a ne sa ključem oko vrata, da se možemo igrati i ludirati, a ne misliti o zadaćama.
Stigne se u životu na sve. A nikako im ne može biti dosadno bez škole, pa tisuće je stvari koje se može raditi bez svakodnevne organizirane nastave.
moja starija je krenula u školu sa 7 i 4 mjeseca, tako će i mlađa
nismo razmišljali o ranijem upisu, ona nije tražila
a nisam sigurna da bih ju dala ranije i da je tražila
Po tome je moj mali za 3. razred, broji i rapoznaje brojeve do 1000, čita titlove i pisana slova.
Ali sva sreća pa to nije jedino mjerilo, ja nisam sigurna da bi ga ostavila doma samoga imalo i dala mu da si kuha jaja i sl. mocionalno nije to to,a vršnjaci su, druge jeseni će on biti zreliji i bolje koncentracije a škola nije samo brojanje i raspoznavanje slova nego puno više. Puno novih situacija i borbe za preživljavanje, snalaženje u prometu i nošenje s emocijama, priznavanje da nije centar svijeta....
I njegova je grupa bebsata, ali tamo mu raste samopouzdanje i bavimo se doma s njima na primjeren način, a vrtiće ne smatram mjestom gdje on uči i usvaja slova i broje već samo ustanovom gdje on boravi jer nema gdje drugdje a i socijalizira se i ući da nismo svi isti.
možda sam krivo se izrazila u vezi bavljena roditelja sa školom.nisam mislila na zadaće nego roditeljske rećenice su treba: ga odvesti i dovesti,organizirati ko će ga doma dočekati i te stvari.
a što se tiće planiranja obitelji,to mi je normalno,svi troje su planirani i nisu bili - kad se dogodi ili ako se dogodi.
a u vezi hrvatskog jezika,ovo je forum i ako neko piše sa mobitela,ne može vam zadovoljiti sva velika mala slova i ostala pravila pravopisa.vidi se zašto svi kada spomenem rodu kažu da tu vlada neka većina gdje se nitko različit ne smije javiti.
mislila sam da se može izraziti svoje mišljeneje .bar je bilo tako prije par godina.
pisala sam sa stavom gdje je od pedagoga odobren odlazak u školu,ali i od mog mišljenja da mi je prekasan izlazak iz srednje škole sa 20 godina.
vlatka, došla si pametovati; tvoj post se nikako drugačije ne može shvatiti.
jer imaš dijete koje od druge godine "zna slova".
ok, daj ga u školu.
ali ne govori da nije normalno da neka djeca idu sa 7,9.
jer ću ja reći kako meni nije normalno da roditelj s djetetom sjedi i uči ga slova.