Nemoguća curica - ne spava nikada po noći?

Moje komsinice beba je plakala 5 mjeseci...neprekidno...Toliko je bila iscrpljena da bi vikendom isla u bolnicu da se naspava a sestre bi pazile bebu...U nasoj zgradi se tih 5 mjeseci nista drugo nije moglo cuti od tog djeteta...Inace je bilo zdravo bebce,sem sto se rodila u 34 nedelji...Ja sam u to vrijeme bila prvi put trudna i mislim da bih padala u depresiju kada bih dosla kuci s posla i cula je....To djete mi je bilo nocna mora...

Moja je imala grceve 40 dana...i bukvalno preboravila na meni jedan mjesec...ali kako smo otkrili kupanje prije spavanja...ono pravo razdvajanje noci od dana,priguseno svetlo...mir,tisina,sve se okrenula milion posto na bolje...I mi smo oni sretnici koji od toga doba ne znaju za neprospavanu noc uz malu bebu ili djete...Jako je bitno pokusati se smiriti...znam da nije lako...ali je najbitnije...Bebe imaju antene za strah i nervozu koju registruju i tek u najvai...I polako
Bukvalno sat po sat...sve se to sredi...
I nas tata je u to vrijeme puno radio,a ja sama....ali prodje....sve nam to ide u radni staz

moja srednja je cijelu svoju prvu godinu preplakala. ako ne bi sisala, onda bi se derala. kasnije kad je vec bila veca onda bi se i po podu bacala. neka djeca su jednostavno takva. nije utjeha ali jbg.

ne, ne podsjećaj me na ksjušu!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

čini mi se najpametnijim da odete do pedijatra ili nazovete patronaznu da dode do vas i pitate sve sto vas zanima. ja svoje nisam budila po noci..ali bili su svi preko 4 kg..i nisu plakali.

drzite se...i nece proci tako brzo. prva godina od prvog djeteta traje kao pet godina :-) ja bih dijete na sisu i k sebi u krevet, a tatu u drugu sobu da se naspava za posao i ne unosi nervozu. spavat s djetetom po danu...

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ne, ne podsjećaj me na ksjušu!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

---

:lool:

a zato danas kakva je.. :zaljubljen:

roditelji kako vam ide,jel pomaže šta

ako se gubite u tome kad hranite djete, vodite dnevnik hranjenja, znači svaki puta pišite kad je žena dojila i koliko dugo, koliko ste ad-a dali, koliko puta je beba imala stolicu i kakvu, koliko je imala mokrih pelena, kad i koliko dugo je spavala. meni to pomaže, osobito kod dojenja jer praktički nemaš uvid u to koliko je beba podudala.
ako baš morate davati ad, onda ga dajte na žličicu ili špricu, jer se bebe brzo naviknu na bocu i možete imati problema s dojenjem.

nemam baš šta pametno za reći. mi imamo sreće zasad, malecka je 3 mjeseca, odpočetka spava cijelu noć sa dva-tri buđenja na sisanje. Al po danu nije nikako spavala, cijeli dan bi bila budna i često plakala, jer ju je bolio stomačić, a i predugo bi bila budna. tek sa 2 mjeseca je počela lijepo spavat i po danu.
Mislim da je smirenost oca i pomoć sa strane jako bitna. Meni je mama pomagala-kuhala, peglala, kućanske poslove. A muž mi je jako smiren, prava flegma. Mi smo bili 10 dana u bolnici i od tamo sam došla kronično neispavana. 10 dana uz vrištanje beba, ima ih puno i uvijek ih nekoliko vrišti u tandemu, a i stalno su upaljena svjetla. ja sam poslije poroda bila smrdana, ko i svatko, bolila me rana, hemići, nisam mogla na wc kako spada, uglavnom sam plakala na wc-u, zbog katetera koji su mi stavili na porodu, nisam mogla pošteno ni piškit, hormoni smrdani, često sam bila živčana. u tim trenutcima me muž jako smirivao. Moje je bilo samo da ju dojim i presvučem.
uglavnom, nama je pomagalo nošenje, nunanje, vožnja u kolicima, stavit ju potrbuške na ruke, pa masirat stomačić, usisavač, fen, bilo koji kućanski aparat što proizvodi buku, upalit neku dobru glazbu i plesat sa bebom, tata bi ju stavio na gola prsa i lagano lupkao po leđima, iznijeli je van na hodnik.

i da, potpisujem cure, živčana mama-živčana beba, smirena mama-smirena beba. Mama neka se koncentrira na dojenje, a muž neka nju smiruje i ugađa njoj. Dojenje je većini u početku teško, mene su jako bolile bradavice i plakala sam dok sam ju dojila, ali nakon 2 mjeseca sve je prošlo i sad mi je dojenje super i puno lakše nego se patit i pravit bočicu, pogotovo po noći, kad se beba još više razbudi od gladi i plače, ovako joj samo odmah uvališ ciku i mir.
svima je teško na početku, držite se, bit ćw bolje i lakše s vremenom.

Ovo dijete je novo. Ne znas place li jer treba utjehu ili je takvo po temperamentu ili je bolesno. Nadala bih se da je nesto bezveze ali otisla bih dokotru da vidi urin i uha plus da ga pregleda. Sest sati placa nove bebe nije isto ko i "moj je preplakao cijelu prvu godinu".

sve mi se čini kako su pokretači teme zbrisali od prvih komentara,ko zna kako je mala plačljivica!

bili kod pedijatra s njom, kaže da je sve u redu, još uvijek lumpuje po noći, oko tri se smiri ili prije pa odspava 4 h u komadu, nošenje maženje i sl. ne pomaže, pomaže fen i cica!

Super da je zdrava! Fen je zakon, mi smo si ga snimili, imam si ga i u telefonu, pustim cak i sad bebi od 11 mj kad je nemirnija. Za prvo dijete fen je bio otkrice! Drzte se, proci ce! Kako napredak na tezini?

Fen je super, puno praktičnije nego kod nas (usisavač).

Puno je jeftinije puštati snimku fena s jubito-a :)

Citiraj:

---

aleeen prvotno napisa

bili kod pedijatra s njom, kaže da je sve u redu, još uvijek lumpuje po noći, oko tri se smiri ili prije pa odspava 4 h u komadu, nošenje maženje i sl. ne pomaže, pomaže fen i cica!

---

Čini se da ipak pomalo napredujete :klap:. Samo strpljivo i ne gubite živce. Uvijek imajte na umu da to malo stvorenje ima jedino vas, i da sigurno ništa ne radi namjerno. Sve to ide u rok roditeljske službe. Kad vam je teško, javite se tu ili na SOS.

HVALA SVIMA LJUDI! ispričavam se šta ovako na kratko na brzinu odgovaram jer nikako ne stignem uhvatiti ni dvije - tri minute :D

Ma bravo, glavno da ste vi dobro, za koji mjesec ces vec uspjeti tipkati vise ako budes imala volje.

Sve će to biti baš kako treba. A za koji dan ili tjedan čeka vas ono najljepše.
Beba će vas pogledati u oči i njene će se usnice rastegnuti u smješak prepoznavanja, ljubavi, zahvalnosti... za sve što joj jeste. Ti prvi smješci daju roditeljima silnu snagu za dalje.
Još malo strpljenja i bit će lakše umiriti to malo biće. Uživajte u roditeljstvu :heart:

Tu smo za podrsku. Meni su prva tri
mjeseca zivota prve bebe bila najteza u zivotu, plakala sam danima i nocima s njom i
pitala se u cemu je stvar - kako se ljudi ikad odluce za drugo dijete? Jer i
meni su govorili da je normalno i da ce proc. Dugo mi je trebalo da se odlucimo za drugo i dugo sam strepila i proslo je bajkovito - druga beba je drugi svijet i ona je ta prva tri prespavala s osmijehom na licu. Sad mogu odgovoriti na ona dva pitanja: nije normalno imati takav horor ali da, prodje. Ne, ne zaboravi se. Ali prodje. To je bitno. Samo hrabro i polako!

kakve samo ruzne rijeci za tako malenu bebicu :-( ...hebemu (oprostite na rjecniku) tek je dosla na ovaj svijet...treba jo puno ljubavi,paznje i mazenja a najvise cikica ...

po vasem rjecniku sam primjetila da ste sigurno veoma mladi ...kada ste saznali za trudnocu vec ste u startu trebali biti spremni na sve moguce situacije a ne se ponasati ovako kako se ponaste...(i ja sam bila VEOMA mlada kada sam rodila prvu curicu) pa NIKADA se nisam tako ponasala a pogotovo tako govorila za tek rodenu bebicu...
kazes muz radi ...i moj je radio i puno drugih radi pa ne stvaraju probleme vec pomazu oko bebe koliko god je moguce ...
iz vasih postova se vidi koliko ste zajedno zivcani ,a zar ne mislite da beba to ne shvaca?...koliko god mala bila ona osjeca nervozu naravno da je onda i ona jos jace nervozna...
od dojenja vidim odustali ...ja mislim da 99% zena u pocetku bole grudi,bradavice i sl.ali se stisnu zubi ,nabave eventualni ljekovi,kremice i sl...i nastave dojiti za dobrobit bebice,cika joj je najveca utjeha dok je mala za apsulutno sve...ima dana ,pa cak i tjedna da non-stop bebe vise na ciki ali i to prode...
trebate biti potpora jedno drugome a ne se tako ponasati ...

sada gubite zivce dok je mrvica pitam se kao ce kasnije biti... :-(

iskreno jako mi je zao ove bebice...

ovdje su vise-manje svi bili pristupacni prema vama ...mozda iz pristojnosti...iako vjerujem da bi vam puno htjeli toga rec...evo ja sam prva...a vi shvatite to kako god hocete...

lidać2, nisi prva, ali, valjda nisi vidjela sve postove.

Nisu odustali od dojenja, napisali su da djeluje cica i fen da se beba umiri. Svo troje će odrasti zajedno, netko malo brže, netko malo sporije, pa makar svi tri plakali, samo neka ne viču.

Proć će ovi tako neočekivano naporni dani, a trebali su ih očekivati, naučit će. Samo nek' je ljubavi, bit će sve OK.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

lidać2, nisi prva, ali, valjda nisi vidjela sve postove.

Nisu odustali od dojenja, napisali su da djeluje cica i fen da se beba umiri. Svo troje će odrasti zajedno, netko malo brže, netko malo sporije, pa makar svi tri plakali, samo neka ne viču.

Proć će ovi tako neočekivano naporni dani, a trebali su ih očekivati, naučit će. Samo nek' je ljubavi, bit će sve OK.

---

istina...dok sam pisala nisam sve procitala vec prvih par udarnih postova...pa mi se tlaka digla...
no svejedno stojim iza svega sto sam napisala...

no...nadam se da je tako kako sada pisu...

Ljudi su mladi i nespremni za to što ih je snašlo i vjerujem da su se obratili ovdje kako bi dobili pomoć od iskusnijih mama a ne da ih osuđuje. Ja mislim da puno njih šutke to prolazi (ali nije da ne lude i da im je svejedno) a ovi su barem iskreni i traže prvenstveno savjete koji bi im mogli pomoći. I ja čekam dijete i ne znam kako ću se snaći u novoj situaciji, čitam i spremam se na sve moguće izazove ali tko zna kakvi ćemo i mi biti kao roditelji bez obzira na pripreme(mislim dali se možeš uistinu i spremiti za takvo što?).

ne kazem ja da sam ja savrsena,da ja nemam kriza...imala sam ih hrpu i sigurno cu ih jos imati...no nije mi palo na pamet takve izraze upotrebljavati za tako maleno nevino bice...

nakon starijeg djeteta koje je rođeni spavač i koje je spavalo od 20 sati navečer do 10 ujutro u komadu od rođenja mi smo dobili nespavača....
koji je to užas :(
ne za mene.. ma idržati ću ja to i to e proći nego to vikanje mi svaki put ali svaki probudi starije dijete i onda imam stereo show...

neznam što reći pokretačice teme? bilo što utješno nemam osim da te razumijem.... tko to nije probao taj ne razumije... :(

Svi smo mi manje ili više prošli razne krize u roditeljstvu.
Od onih tipa- šta je meni ovo trebalo?- na dalje.
I kaj sad? Ništa. Sve je to ljudski i normalno.
Zašto osuđivati ljude i držat im predavanja? Zašto, kad smo svi takvi?!?
Mi smo nešto bolje, ma dajte.
Lako je sad filozofirati.
I meni, kad mi dijete sad ima 12 godina, veća je od mene i mirno spava u svojoj sobi, ali kad je bila beba prolazile smo svašta. I prve svađe s mužem jer se nismo snalazili u prvim danima. On je umoran i neispavan puzao na posao, a ja sam doma umirala s djetetom koje je imalo teški GER....a do dijagnoze je trebalo doći, a u međuvremenu danima urlanje i urlanje i urlanje (namjerno ne pišem plakanje)
I sad čitam kako tu pojedine forumašice popuju i drže predavanje navodno mladom paru, zašto mladom?
Kaj se samo mladi ne snalaze?
Ja sam imala 31. kad sam rodila i trebala mi je pomoć i oko dojenja i svaga ostaloga. Nitko se ne rađa naučen, a ovakve stvari ne možeš iz knjige naučiti. Život te nauči.
Slažem se s curama koje su dale konstruktivne savjete i hvala im.
Savjetnice za dojenje su super i svakako ih treba kontaktirati, a ako dojenje i ne uspije, nema veze.
Korak po korak, dan po dan, noć po noć i tako se polako napreduje.

Tanči X

Kaj sam im ja sve znala izgovorit(u sebi naravno)dok su me po hiljaditi put dizali po noći...

a malo je reć da su sav moj svijet i smisao života...:zaljubljen::zaljubljen:

i ja sam znala plačući govoriti da bi ih najrađe kroz prozor zafijukala u nekim kriznim noćima:oops: a čak iz sadašnje perspektive nisu bili loši spavači. naravno da to nisam nikad napravila, a srećom nije bilo ni foruma tada pa da ispadnem monstrum, a ne neispavani friški roditelj.

uglavnom, puno podrške svim novopečenim mamama i tatama jer znam kako im je, i koliko god to sad ne izgleda utješno stvarno sve brzo prođe, a dođu neke nove brige ;-)

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

i ja sam znala plačući govoriti da bi ih najrađe kroz prozor zafijukala u nekim kriznim noćima:oops: a čak iz sadašnje perspektive nisu bili loši spavači. naravno da to nisam nikad napravila, a srećom nije bilo ni foruma tada pa da ispadnem monstrum, a ne neispavani friški roditelj.

uglavnom, puno podrške svim novopečenim mamama i tatama jer znam kako im je, i koliko god to sad ne izgleda utješno stvarno sve brzo prođe, a dođu neke nove brige ;-)

---

X
I kroz prozor s njim, i na hodnik od zgrade, i na balkon na hlađenje. Ali jednom sam vikala (a on mali, mali, ne zna ni da je živ-mali) i još mi je muka kad se sjetim.

Ali sve je to za ljude. Podrška mladim roditeljima koji su valjda u trenu očaja bili brutalno iskreni. Nadam se da beba nini...

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Ispricavam se na dezinformaciji. Nikada nisam cula da je beba zbog toga zavrsila u bolnici i, kao sto rekoh, ni svoje nisam sama budila. Nekakva mi je pretpostavka da bi se na izgladnjelom djetetu vidio problem, tj.dijete bi na bilo koji nacin pokazalo nezadovoljstvo i ne bi spavalo. Ocito sam u krivu!

---

radi se o tome da novorodence ima majusni zeludac i da treba jesti cesto iz tog razloga,a obzirom da su u adaptaciji iza poroda,cesto je moguce da dijete *prespava* glad.ovo vrijedi za prve dane iza rodilista,narocito za djecu sa zuticom.ako odrape spavati 5-7 sati u komadu,nikako ne mogu dobiti dosta maminog mlijeka.gube snagu i spavaju,mama misli da je dijete zadovoljno i sito.ne tako rijetka pojava kao sto mislite
dogodi se i pokoja dehidracija,zato treba paziti na stolicu i mokrenje dok se dojenje ne uhoda.za podoj ih nije cak potrebno ni buditi,bitno je da se u polusnu prikopca na ciku i potegne u razmacima 1-3 h,ovisno o kilazi i i duzini podoja.ako cika 5 min i zaspi,ponudit nakon kraceg vremena-ako je podoj duzi pustit ga 2-3 h.ovo su samo opcenite upute,jer novorodence moze imati 2 i 4,5 kg a to je ogromna razlika u potrebi za hranom
sorry zbog duzine posta :)

Moram priznat da u tim ranim danima
nisam bila ljuta na dijete nego neizmjerno tuzna i jadna i slomljena, depresivna i beznadna i u silnoj tuzi da ce mi dijete lose zavrsit, u strahu, grcu, ma grozno. Ali razumijem i ljutnju. To je druga strana istog novcica.

Ne sjećam se više mogu li dojenačke kolike bit isključivo po noći, kod nas je to bilo od cca 18-22 svaki dan do 4. mjeseca, taj plač bi počeo kao na "on", isključio se kao na "off", sjećam se da bi tad čupala dekicu i ono baš vrištala, to su bili vriskovi. Ništa nije pomagalo, ali baš ništa - od babysimplex kapi, preko umatanja, toplih obroka na trbuščiću, pričanja, nosanja, mirne atmosfere, bijele buke - nada. Samo što je to bilo točno cca 4 h dnevno, naglo bi počelo, naglo bi stalo. Sjećam se da je sveki tada pjevala TBF "Nema nam pomoći" u trenucima kad bi ju preuzela, jer je bilo psihički iznurujuće. Možda oni misle na treskanje ovo što rade stariji ljudi, kad pjevajući malo jače ljuljuškaju bebu (iako smo to MM i ja sveki zabranili, bilo joj se teško skontrolirati, to je bio njen način, to ubrzano ljuljuškanje). Sjećam se tog doba kao "policijskog sata", di smo god bili bi trčeći išli prema stanu kad bi vidjeli da se približava 18 h, da barem buku držimo u stanu i ne moramo se nosit sa savjetima "a da ovo ili ono". Znam da smo više puta bili na rubu promijenit AD u ono neko specijalno, iako ped nije bila za to jer ono... proći će. I istina, kako prošlo, tako došlo, iako je bilo koma za ta 4 h, inače je spavala super.

Sretno!!!!

Lijepo je pročitati da ipak nešto pomaže. Sretno roditeljima za dalje.

I potpisujem Tanči.

Moje prvo bilo u 38. godini pa sam bila izgubljena. Nisu godine važne a i čitati nije isto što i doživjeti.

ja sam nakon prvog poroda bila u komi, dosla doma s djetetom kojeg su u bolnici tankali ad, nitko mi nije pokazao kako dojiti, on nije prihvacao cicu, imala sam ogromu ranu od epi i sve me bolilo od nasilnog poroda, i prvu noc doma sam provela sjedeci na toj jadnoj rani i onom pumpicom za izvlacenje bradavica izvlacila kap po kap mlijeka da dijete ima sta jesti kad se probudi, i plakala naravno :mrgreen:, od rane, jada, nemoci i bijesa. izdajalicom nisam mogla nista izvuci, nego doslovno kap po kap s ovom malom pumpicom. i kad bi se on probudio dala sam mu to skupljeno i on bi srecom zaspao, a ja dalje skupljala. prestrasno. drugi dan sam ga nekako teskom mukom uspjela natjerati da uhvati sisu i jede, otad nam je bilo lakse.

s drugom i trecom je dojenje islo glatko ali druga je bila ludi karakter pa se derala kad god nije sisala cijelu prvu godinu, ali ajde bila je drugo dijete pa to nekak ide lakse iako sam masu puta mislila da cu u ludnci zavrsiti, njih dvoje 22 mjeseca razlike, muz stalno na putu, ja solo s njima, ne znam di mi je glava, ova urla.. ludilo. srecom pa se zaboravi :mrgreen:

Citiraj:

---

aleeen prvotno napisa

HVALA SVIMA LJUDI! ispričavam se šta ovako na kratko na brzinu odgovaram jer nikako ne stignem uhvatiti ni dvije - tri minute :D

---

Drž'te se! Sretno!

Citiraj:

---

uporna prvotno napisa

Moje prvo bilo u 38. godini pa sam bila izgubljena. Nisu godine važne a i čitati nije isto što i doživjeti.

---

X.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

j ludilo. srecom pa se zaboravi :mrgreen:

---

Joj, blago onome tko zaboravi. Ja nisam. Sreća pa mi je drugo dijete bilo puno manje zahtjevno. S ove distance, ne znam kako sam se uopće odlučila za drugo dijete.