Nemoguća curica - ne spava nikada po noći?

[lidać2]

kakve samo ruzne rijeci za tako malenu bebicu ...hebemu (oprostite na rjecniku) tek je dosla na ovaj svijet...treba jo puno ljubavi,paznje i mazenja a najvise cikica ...

po vasem rjecniku sam primjetila da ste sigurno veoma mladi ...kada ste saznali za trudnocu vec ste u startu trebali biti spremni na sve moguce situacije a ne se ponasati ovako kako se ponaste...(i ja sam bila VEOMA mlada kada sam rodila prvu curicu) pa NIKADA se nisam tako ponasala a pogotovo tako govorila za tek rodenu bebicu...
kazes muz radi ...i moj je radio i puno drugih radi pa ne stvaraju probleme vec pomazu oko bebe koliko god je moguce ...
iz vasih postova se vidi koliko ste zajedno zivcani ,a zar ne mislite da beba to ne shvaca?...koliko god mala bila ona osjeca nervozu naravno da je onda i ona jos jace nervozna...
od dojenja vidim odustali ...ja mislim da 99% zena u pocetku bole grudi,bradavice i sl.ali se stisnu zubi ,nabave eventualni ljekovi,kremice i sl...i nastave dojiti za dobrobit bebice,cika joj je najveca utjeha dok je mala za apsulutno sve...ima dana ,pa cak i tjedna da non-stop bebe vise na ciki ali i to prode...
trebate biti potpora jedno drugome a ne se tako ponasati ...

sada gubite zivce dok je mrvica pitam se kao ce kasnije biti...

iskreno jako mi je zao ove bebice...

ovdje su vise-manje svi bili pristupacni prema vama ...mozda iz pristojnosti...iako vjerujem da bi vam puno htjeli toga rec...evo ja sam prva...a vi shvatite to kako god hocete...

[Beti3]

lidać2, nisi prva, ali, valjda nisi vidjela sve postove.

Nisu odustali od dojenja, napisali su da djeluje cica i fen da se beba umiri. Svo troje će odrasti zajedno, netko malo brže, netko malo sporije, pa makar svi tri plakali, samo neka ne viču.

Proć će ovi tako neočekivano naporni dani, a trebali su ih očekivati, naučit će. Samo nek' je ljubavi, bit će sve OK.

[lidać2]

lidać2, nisi prva, ali, valjda nisi vidjela sve postove.

Nisu odustali od dojenja, napisali su da djeluje cica i fen da se beba umiri. Svo troje će odrasti zajedno, netko malo brže, netko malo sporije, pa makar svi tri plakali, samo neka ne viču.

Proć će ovi tako neočekivano naporni dani, a trebali su ih očekivati, naučit će. Samo nek' je ljubavi, bit će sve OK.

istina...dok sam pisala nisam sve procitala vec prvih par udarnih postova...pa mi se tlaka digla...
no svejedno stojim iza svega sto sam napisala...

no...nadam se da je tako kako sada pisu...

[Mali Mimi]

Ljudi su mladi i nespremni za to što ih je snašlo i vjerujem da su se obratili ovdje kako bi dobili pomoć od iskusnijih mama a ne da ih osuđuje. Ja mislim da puno njih šutke to prolazi (ali nije da ne lude i da im je svejedno) a ovi su barem iskreni i traže prvenstveno savjete koji bi im mogli pomoći. I ja čekam dijete i ne znam kako ću se snaći u novoj situaciji, čitam i spremam se na sve moguće izazove ali tko zna kakvi ćemo i mi biti kao roditelji bez obzira na pripreme(mislim dali se možeš uistinu i spremiti za takvo što?).

[lidać2]

ne kazem ja da sam ja savrsena,da ja nemam kriza...imala sam ih hrpu i sigurno cu ih jos imati...no nije mi palo na pamet takve izraze upotrebljavati za tako maleno nevino bice...

[mačkulina]

nakon starijeg djeteta koje je rođeni spavač i koje je spavalo od 20 sati navečer do 10 ujutro u komadu od rođenja mi smo dobili nespavača....
koji je to užas
ne za mene.. ma idržati ću ja to i to e proći nego to vikanje mi svaki put ali svaki probudi starije dijete i onda imam stereo show...

neznam što reći pokretačice teme? bilo što utješno nemam osim da te razumijem.... tko to nije probao taj ne razumije...

[Tanči]

Svi smo mi manje ili više prošli razne krize u roditeljstvu.
Od onih tipa- šta je meni ovo trebalo?- na dalje.
I kaj sad? Ništa. Sve je to ljudski i normalno.
Zašto osuđivati ljude i držat im predavanja? Zašto, kad smo svi takvi?!?
Mi smo nešto bolje, ma dajte.
Lako je sad filozofirati.
I meni, kad mi dijete sad ima 12 godina, veća je od mene i mirno spava u svojoj sobi, ali kad je bila beba prolazile smo svašta. I prve svađe s mužem jer se nismo snalazili u prvim danima. On je umoran i neispavan puzao na posao, a ja sam doma umirala s djetetom koje je imalo teški GER....a do dijagnoze je trebalo doći, a u međuvremenu danima urlanje i urlanje i urlanje (namjerno ne pišem plakanje)
I sad čitam kako tu pojedine forumašice popuju i drže predavanje navodno mladom paru, zašto mladom?
Kaj se samo mladi ne snalaze?
Ja sam imala 31. kad sam rodila i trebala mi je pomoć i oko dojenja i svaga ostaloga. Nitko se ne rađa naučen, a ovakve stvari ne možeš iz knjige naučiti. Život te nauči.
Slažem se s curama koje su dale konstruktivne savjete i hvala im.
Savjetnice za dojenje su super i svakako ih treba kontaktirati, a ako dojenje i ne uspije, nema veze.
Korak po korak, dan po dan, noć po noć i tako se polako napreduje.

[Lucija Ellen]

Tanči X

[kivano]

Kaj sam im ja sve znala izgovorit(u sebi naravno)dok su me po hiljaditi put dizali po noći...

[kivano]

a malo je reć da su sav moj svijet i smisao života...

[Bodulica]

i ja sam znala plačući govoriti da bi ih najrađe kroz prozor zafijukala u nekim kriznim noćima a čak iz sadašnje perspektive nisu bili loši spavači. naravno da to nisam nikad napravila, a srećom nije bilo ni foruma tada pa da ispadnem monstrum, a ne neispavani friški roditelj.

uglavnom, puno podrške svim novopečenim mamama i tatama jer znam kako im je, i koliko god to sad ne izgleda utješno stvarno sve brzo prođe, a dođu neke nove brige

[Optimisticna]

i ja sam znala plačući govoriti da bi ih najrađe kroz prozor zafijukala u nekim kriznim noćima a čak iz sadašnje perspektive nisu bili loši spavači. naravno da to nisam nikad napravila, a srećom nije bilo ni foruma tada pa da ispadnem monstrum, a ne neispavani friški roditelj.

uglavnom, puno podrške svim novopečenim mamama i tatama jer znam kako im je, i koliko god to sad ne izgleda utješno stvarno sve brzo prođe, a dođu neke nove brige

X
I kroz prozor s njim, i na hodnik od zgrade, i na balkon na hlađenje. Ali jednom sam vikala (a on mali, mali, ne zna ni da je živ-mali) i još mi je muka kad se sjetim.

Ali sve je to za ljude. Podrška mladim roditeljima koji su valjda u trenu očaja bili brutalno iskreni. Nadam se da beba nini...

[ann-zgb]

Ispricavam se na dezinformaciji. Nikada nisam cula da je beba zbog toga zavrsila u bolnici i, kao sto rekoh, ni svoje nisam sama budila. Nekakva mi je pretpostavka da bi se na izgladnjelom djetetu vidio problem, tj.dijete bi na bilo koji nacin pokazalo nezadovoljstvo i ne bi spavalo. Ocito sam u krivu!

radi se o tome da novorodence ima majusni zeludac i da treba jesti cesto iz tog razloga,a obzirom da su u adaptaciji iza poroda,cesto je moguce da dijete *prespava* glad.ovo vrijedi za prve dane iza rodilista,narocito za djecu sa zuticom.ako odrape spavati 5-7 sati u komadu,nikako ne mogu dobiti dosta maminog mlijeka.gube snagu i spavaju,mama misli da je dijete zadovoljno i sito.ne tako rijetka pojava kao sto mislite
dogodi se i pokoja dehidracija,zato treba paziti na stolicu i mokrenje dok se dojenje ne uhoda.za podoj ih nije cak potrebno ni buditi,bitno je da se u polusnu prikopca na ciku i potegne u razmacima 1-3 h,ovisno o kilazi i i duzini podoja.ako cika 5 min i zaspi,ponudit nakon kraceg vremena-ako je podoj duzi pustit ga 2-3 h.ovo su samo opcenite upute,jer novorodence moze imati 2 i 4,5 kg a to je ogromna razlika u potrebi za hranom
sorry zbog duzine posta

[Lucija Ellen]

Moram priznat da u tim ranim danima
nisam bila ljuta na dijete nego neizmjerno tuzna i jadna i slomljena, depresivna i beznadna i u silnoj tuzi da ce mi dijete lose zavrsit, u strahu, grcu, ma grozno. Ali razumijem i ljutnju. To je druga strana istog novcica.

[ina33]

Ne sjećam se više mogu li dojenačke kolike bit isključivo po noći, kod nas je to bilo od cca 18-22 svaki dan do 4. mjeseca, taj plač bi počeo kao na "on", isključio se kao na "off", sjećam se da bi tad čupala dekicu i ono baš vrištala, to su bili vriskovi. Ništa nije pomagalo, ali baš ništa - od babysimplex kapi, preko umatanja, toplih obroka na trbuščiću, pričanja, nosanja, mirne atmosfere, bijele buke - nada. Samo što je to bilo točno cca 4 h dnevno, naglo bi počelo, naglo bi stalo. Sjećam se da je sveki tada pjevala TBF "Nema nam pomoći" u trenucima kad bi ju preuzela, jer je bilo psihički iznurujuće. Možda oni misle na treskanje ovo što rade stariji ljudi, kad pjevajući malo jače ljuljuškaju bebu (iako smo to MM i ja sveki zabranili, bilo joj se teško skontrolirati, to je bio njen način, to ubrzano ljuljuškanje). Sjećam se tog doba kao "policijskog sata", di smo god bili bi trčeći išli prema stanu kad bi vidjeli da se približava 18 h, da barem buku držimo u stanu i ne moramo se nosit sa savjetima "a da ovo ili ono". Znam da smo više puta bili na rubu promijenit AD u ono neko specijalno, iako ped nije bila za to jer ono... proći će. I istina, kako prošlo, tako došlo, iako je bilo koma za ta 4 h, inače je spavala super.

Sretno!!!!

[uporna]

Lijepo je pročitati da ipak nešto pomaže. Sretno roditeljima za dalje.

I potpisujem Tanči.

Moje prvo bilo u 38. godini pa sam bila izgubljena. Nisu godine važne a i čitati nije isto što i doživjeti.

[mikka]

ja sam nakon prvog poroda bila u komi, dosla doma s djetetom kojeg su u bolnici tankali ad, nitko mi nije pokazao kako dojiti, on nije prihvacao cicu, imala sam ogromu ranu od epi i sve me bolilo od nasilnog poroda, i prvu noc doma sam provela sjedeci na toj jadnoj rani i onom pumpicom za izvlacenje bradavica izvlacila kap po kap mlijeka da dijete ima sta jesti kad se probudi, i plakala naravno , od rane, jada, nemoci i bijesa. izdajalicom nisam mogla nista izvuci, nego doslovno kap po kap s ovom malom pumpicom. i kad bi se on probudio dala sam mu to skupljeno i on bi srecom zaspao, a ja dalje skupljala. prestrasno. drugi dan sam ga nekako teskom mukom uspjela natjerati da uhvati sisu i jede, otad nam je bilo lakse.

s drugom i trecom je dojenje islo glatko ali druga je bila ludi karakter pa se derala kad god nije sisala cijelu prvu godinu, ali ajde bila je drugo dijete pa to nekak ide lakse iako sam masu puta mislila da cu u ludnci zavrsiti, njih dvoje 22 mjeseca razlike, muz stalno na putu, ja solo s njima, ne znam di mi je glava, ova urla.. ludilo. srecom pa se zaboravi

[Peterlin]

HVALA SVIMA LJUDI! ispričavam se šta ovako na kratko na brzinu odgovaram jer nikako ne stignem uhvatiti ni dvije - tri minute :D

Drž'te se! Sretno!

[ina33]

Moje prvo bilo u 38. godini pa sam bila izgubljena. Nisu godine važne a i čitati nije isto što i doživjeti.

X.

[martinaP]

j ludilo. srecom pa se zaboravi

Joj, blago onome tko zaboravi. Ja nisam. Sreća pa mi je drugo dijete bilo puno manje zahtjevno. S ove distance, ne znam kako sam se uopće odlučila za drugo dijete.

[aleeen]

evo izvinite sta se dugo nisam javljala. hvala dobrim mamama na savjetima,a ovim nekim bezobraznim pojedincima sta znaju samo pametovat jer se ne sjecaju kako im je bilo mogu reci sam ovo..beba nam sad ima 3 i po mjeseca,vec 2 mjeseca prespava cijelu noc od 11 navecer do 10 ujutro. kao da ni nemamo bebu. vasi savjeti bili su nam korisni, mada mi je zao sta su nas neke odmah napale..ja imam 20 godina,suprug 23,tako da smo jako mladi i ovo nam je prvo dijete i nismo znali sta da radimo..umorni i neispavani..ali eto zelim da znate da je sad sve u redu..trebali smo se samo naviknut jedno na drugo

[Tiziana]

Bas lijepe vijesti! Bravo za vas, uzvajte puno pricajte bebi i igrajte se s njom. Prva godina je tako intenzivna, a tako brzo proleti i odjednom vise bebe nema, postala je dijete koje ide u vrtic skolu...

[šafran]

Baš sam si i mislila dok sam čitala ovaj topic da ste sigurno jako, jako mladi.

Želim vam sreću i puno strpljenja. Znam da se neke stvari čine duge ko desetljeće, ali sve to prođe sa tren. A vas dvoje ste toliko mladi i imate svo vrijeme ovog svijeta za sve nadoknaditi. Još se i naizlaziti i natulumariti i zabrijati sa društvom, stvarno. Sretno i sve će doći na svoje mjesto.