Roditelj bully-bullying kod kuće

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.

Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?

---

ja se ne raspravljam s drugim roditeljima ako ne moram, a baš u ovakvoj situaciji pokušala bih na način da ne omalovažim tu drugu mamu.
Dakle rekla bih npr: znate, ona ne dobiva po guzi, ja je nisam nikad udarila. Takve stvari obično govorim s milim smiješkom :) ne želim se praviti pametna pred drugim roditeljima, i da sam stoput sigurna da sam u pravu svatko ima pravo na svoje greške (osim, naravno, da se radi o pravom nasilju). Jedino što želim je dati do znanja da mom djetetu ne smije prijetiti batinama. Osim ako ne bude baš prestrašno, npr da udari moje dijete, u tom slučaju opet smatram da se ne moram previše raspravljati jer se sigurno više nećemo vidjeti - tada bih morala vrlo odlučno i jasno reći da moje dijete ne smije nikad više udariti.

Za ovo s babarogama vjerojatno bih čekala da me netko pita za mišljenje. Moje dijete će čuti o babarogama već negdje, od susjeda, u vrtiću, svejedno - to je činjenica. Ali će vjerojatno i doći pitati me što mislim o tome pa ću joj reći. Dovoljno je to što je ne strašim. Kad bih baš primjetila da je se dojmila ta priča o babarogama pokušala bih kasnije (kad odu gosti i završi krizna situacija s djecom) pokrenuti razgovor s malom (npr. jesi li čula što je ova teta pričala o babarogi? Je li te uplašila? ili: Što misliš što je to babaroga?) i reći da teta nije govorila istinu, i zbog čega je lagala. Djeci se uvijek može sve objasniti.

S mamom bih razgovarala o tome ako me baš pita za mišljenje je li to što radi dobro, ili ako povedemo razgovor o odgojnim metodama, pa ona kaže da joj takve stvari super funkcioniraju, tada obično kažem kako ja to baš ne volim, radije napravim... (pojma nemam, navesti primjer :) ). Ali nikad ne bih njoj pametovala što bi trebala raditi sa svojim djetetom.

Dakle ti imaš pravo na svoj način odgoja, ta druga mama isto tako. Za početak to treba prihvatiti s obe strane pa možete, ako zaključite da razlike nisu prevelike, svejedno popiti kavu i popričati dok se djeca igraju. A ako ti baš jako smeta, ništa, izbjegavaj posjete ili ih svedi na prihvatljivu mjeru.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

ne otimam, ali objasnim zašto bi bilo lijepo da taj kamion podijeli s prijateljem, jer je i on netom prije poželio njegov autić.
As simple as that, budi onakav kako želiš da su drugi prema tebi.

---

moj uopce ne stavlja u istu pricu sve momente koji se odigraju u nekom incidentu

ako on nekoga uvrijedi, ili napadne jer taj neko po njegovom radi nesto krivo pa je zasluzio korekciju (a korigira sve, i djecu i odrasle, uredno dovodi u red uciteljice) kad dobije losu reakciju i kad se suprotna strana pocne braniti ili raditi nesto njemu cirkus pocinje od te crte. u njegovom svijetu njega je neko sasvim bez razloga gurnuo, tresnuo ili mu nesto oteo iz ruke (sto je on predhodno oteo tom nekom)

dijeljenje igracaka je kod nas zestok proces. idealno bi bilo kad bi se sebastian igrao kako hce i cime hoce a druga strana ga zadivljeno promatrala kako on to radi. taj scenarij mu je najdrazi kad je u pitanju kompjuter ili ps3

Lucija Ellen, lijepo :) No, dok sam čitala tvoj post, sjetila sam se svog djetinjstva i načina kako me tata uvjeravao da jedem zdravo. Tada mi je to bila igra, ali danas mislim da je to jako čudno i da je imalo nekih posljedica na mene.

Dakle, priča je ovakva: u mojoj glavi postoje dva čovječuljka, jedan dobar i jedan loš. Svaki put kad odbijem jesti nešto zdravo (povrće, voće i sl.), loš naraste i strpa u tamnicu dobrog. Kad pojedem voće i povrće, onda dobar naraste i pobjeđuje.
Kao djetetu, ova igra mi je bila jako zabavna, uživala sam u tome da jačam dobrog čovječuljka i nisam htjela da bude zatočen.

Ali danas mi je to...:o

U obranu svog starog, nikad me ničim nije plašio, odgoj se bazirao na mixu znanstvenog, feminističkog i kreativnog, ovo mu je valjda spadalo u onaj kreativni dio našeg svijeta bajki i fantastičnih bića...

Pomikaki, lajkala bih te triput, ali ne mogu nijednom...

Zašto ispod nekih ima lajk, a ispod nekih ne?

Ja ne mistificiram. Kazem zasto je dobro ovo a ono lose. Moja kci s 5.5 godina zna sto su bjelancevine i cemu sluze, zna sto su ugljikohidrati, koje su zdrave a koje stetne masnoce, nju se moglo pridobit na hranu jedino pricom jer je izraziti ne-gurman. Zivjela je dvije godine samo na mlijeku. Ok, malo mistifikacije ima kroz onaj crtic la vie, kako su oni mali crveni sretni kad pojede nekaj... Ali ne uvodim price od dobru i zlu. Jednostavno zna da je coca cola nezdrava i da je cips preslan iako ga nekad jede.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.

Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?

---

napravis play date da malu samo dovedu do vas pa kao nek oni imaju malo vremna za sebe kao par ii nesto slicno

ali... na toj curici ce se uskoro vidjeti to kako je odgajana pa ce ti mala vjerovatno i sama odustati od nje (kako si uspjela naci u 2013. nekoga tko se uopce sjeca babaroga, mraka i slicnih idja, za to bas trebas imati talent)

ja u pravilu ne nastavljam sa druzenjima ako su roditelji i djeca pretjerano cudni, stici ce ti u zivot ljudi koje trebas

Ovo se slazem sa stray. Osobno ne bih nastavila druzenje s ljudima koji mi ne pasu. Djeca ce se druziti u vrticu.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Ja ne mistificiram.

---

Ma nisam ni htjela reći da ti mistificiraš, nego je meni na tvom postu, ni krivom ni dužnom, tijek misli odlutao puno godina unazad :)

Sve ok, dobro da si rekla jer meni ne bi palo na pamet da i to moze biti traumica.

Citiraj:

---

Ali danas mi je to...:-o

---

pokušavam shvatiti što je tu toliko strašno, meni to sliči na priču o gricu i grecu koju koristi pola foruma

Citiraj:

---

anasti prvotno napisa

mislim da je to baš zato jer ih se nije sililo da dijele u vrijeme kada nisu bili za to spremni, i stoga nemaju nikakvih loših iskustava s dijeljenjem.
ok, možda ovisi i o djetetu, ali ja bih rekla da je puno do pristupa.
ali evo pitanje svima, što biste napravili da tuđe dijete ne želi podijeliti igračku s vašim, a roditelj tog djeteta želi da vaše dijete uzme igračku?

---

Iskreno, nikad mi se to nije dogodilo. Više imam problema s roditeljima koji ne reagiraju na ponašanje svoje djece nauštrb mog djeteta, pa možda otud i moji stavovi na ovu temu.
Da se dogodi, ne bih uzela igračku, a sinu bih pokušala skrenuti pažnju na nešto drugo da je ni on ne uzme.

Moram priznat da uopće ne razumjem ovo "ponukam ga, ali ga ne tjeram".
Ja svog ne mogu natjerati ni da hoću, tako da je to tjeranje uopće bespredmetno.

Što se tiče ljubljenja, moj previše ljubi, ja ga upućujem da manje ljubi, pogotovo nepoznate osobe.

Pomikaki hvala na sugestijama.
U biti tako se postavljam i ja, međutim sa ljudima koji ne misle da je samo njihovo ispravno se tako lijepo da razgovarati bez većih problema, ali ovdje imam na žalost malo tvrđi slučaj.

Već preko telefona kada sam je zamolila da dođu oko 16h i da budu točne jer mali spava obično do 16h i onda već u 19 h opet mora ići spavati, takav mu je bioritam, posve suprotan od moje cure kad je bila beba, on počne plakati i nema, mora se ići u krpe, njena rekacija je bila, ma ja ću tebe naučiti kako ćeš naviknuti dijete da ide kasnije spavati. To je bio naš prvi kontakt uopće. Eto ona će mene naučiti koja sam prošla već sa starijom spavanja i spavanja, kako da mlađe dijete naučim. Bebu od 6 mj. koja od prvog dana ima ritam kao švicarski sat,i ni simo ni tamo.
Nisam na to naravno ništa rekla, niti se upuštala u objašnjavanja, ali otprilike mi je već bilo jasno koliko je sati.

Osim ovih nabrojanih tri situacija, bilo ih za to kratko popodne nevjerojatno puno, tako nešto još do sada nisam doživjela. Teme zajedničke su nam također nula. To je jedna mama koje je previše opterečena sobom, bojom laka i toribicama, a najmanje djetetom čini mi se, u što se ja nikako ne mogu uklopiti. Smatram također da je stvar opće kulutre kada se nekome prvi puta dođe u stan da se pita da li se trebaju skinuti sandale pošto vidi bebu na podu već s vrata, kao i da barem pomogne posremiti igračke, ako ništa drugo, jer naravno da je nakon dvije curke ostao kaos i u stanu, balkonu i na stolu od razbacanih i razmvljenih kokica svukada, do razvučenog kolača od kojeg su cure radile svoje kolače, interesantno da je to nije zasmetalo na primjer , a vidi da je mali već izvan sebe, da su mu oči crvene i da je počeo cendrati, da mora ići spavati. Tako nešto sam isto doživjela po prvi puta

A stalno gristi jezik mi nije opcija. Tako da će se vjerojatno svesti na to da se ili nećemo vidjeti ili tu i tamo u parku, dok si malena ne izabere nekog drugog u drugom vrtiću, s kime će nadam se bolje stvar funkcionirati. Ako ništa, da se bar uvažavaju neke stvari koje se razumiju same po sebi, a to je odgoj ili preodgoj tuđeg djeteta. Osim toga to je već stvar osobne kulture, a djeca kroz druženja ne uče samo jedna od durgih, nego i od nas odraslih.

U svakom slučaju hvala ti na odgovoru! Malo sam preispitala još jednom čitavu situaciju i odvagnula koliko mi se tu isplati ulaziti u prilično velik kompromis, a s obzirom na čitavu situaciju.
Moja prijateljica koja ima dvoje starije djece, školarci, kaže mi, nemoj se uzrujavati, djeca ti u toj dobi vrlo često šeću kao pčele sa cvijeta na cvijet, kada su prijatelji i druženja u pitanju.

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

napravis play date da malu samo dovedu do vas pa kao nek oni imaju malo vremna za sebe kao par ii nesto slicno

ali... na toj curici ce se uskoro vidjeti to kako je odgajana pa ce ti mala vjerovatno i sama odustati od nje (kako si uspjela naci u 2013. nekoga tko se uopce sjeca babaroga, mraka i slicnih idja, za to bas trebas imati talent)

ja u pravilu ne nastavljam sa druzenjima ako su roditelji i djeca pretjerano cudni, stici ce ti u zivot ljudi koje trebas

---

Ti meni čitaš misli? Joj hvala ti, točno si s dve rečenice pogodila o čemu se radi.

Da, čudna su obitelj. Ona je inače iz Splita, dečko joj je Talijan sa Sardnije koji nosi prezime prve žene Njemice, a ta njihova djevojčica isto nosi to prezime, od njegove prve žene. To je samo detalj.
Dečka joj ne znam, on radi negdje ko vratar, nikada ga nema doma, to je sve što znam o njemu.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

pokušavam shvatiti što je tu toliko strašno, meni to sliči na priču o gricu i grecu koju koristi pola foruma

---

U prvom redu, nije ok djetetu nabijati odgovornost za čovječuljka :) Meni je bio užasan bad što je dobar čovječuljak u zatvoru kad mi se nije jelo povrće, bile je tu i suza zbog njega i osjećaja grižnje savijesti.
U drugom redu, imam potrebu stalno ispravljati nepravde. Kad je nekome loše, osjećam odgovornost za to. Ne znam koliko je to povezano, ali mislim da je. :psiholog:

aha, kužim sad, nije to trebalo s tim čovječuljcima do te mjere razrađivati :mrgreen:
ali mi je skroz ok razvijati svijest da je zdravlje našeg tijela i naših zubi u našim rukama i to i radim.

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Moram priznat da uopće ne razumjem ovo "ponukam ga, ali ga ne tjeram".
Ja svog ne mogu natjerati ni da hoću, tako da je to tjeranje uopće bespredmetno.

---

Pa onaj članak i nije upućen tebi osobno, niti je žena tebi osobno rekla da si bully. Ovo je zadnje pa izvlačim tvoj post, ali generalno mi se čini da se preosobno shvatilo članak.
Neki ljudi tjeraju, puno ljudi tjera. Ako ti nisi vidjela, možda možeš povjerovat, ili razmislit o tome da razmotriš da drugi ipak jesu. Tjeranje koje nije bespredmetno nego se podrazumijeva.
Tjeraju ljudi npr. sramežljivo dijete da pozdravlja, ljubi, daje, srame se da netko ne pomisli kako ga loše odgajaju. Ljudi često imaju veliku potrebu za kontrolom, bespogovornom poslušnošću, i potrebu da ih dijete u javnosti zadovoljavajuće prezentira.
Djeca idu i u kaznu ako ne daju svoju igračku.
Mislim, naravno da možemo sve to proglasit za "ne'š ti šta će im bit"? Neće ni meni ništa osobito bit ako me netko na poslu pljesne po guzici pa opet ne dam (a njemu (njoj) bi možda donijelo veliko zadovoljstvo :D).

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

U prvom redu, nije ok djetetu nabijati odgovornost za čovječuljka :) Meni je bio užasan bad što je dobar čovječuljak u zatvoru kad mi se nije jelo povrće, bile je tu i suza zbog njega i osjećaja grižnje savijesti.
U drugom redu, imam potrebu stalno ispravljati nepravde. Kad je nekome loše, osjećam odgovornost za to. Ne znam koliko je to povezano, ali mislim da je. :psiholog:

---

Eh, morat ćeš u svojoj glavi posložiti kockice da SVAKI roditelj ima svoj kvantum grešaka koje ne može izbjeći. Ti ćeš izbjeći spominjanje čovječuljka, ali ćeš napraviti nešto drugo (svejedno što).

Da sam ja znala bolje u dobi dok su djeca bila mala, recimo starijega ne bi dala u vrtić do treće godine nego bi mu našla tetu čuvalicu jer je imao jako tešku prilagodbu i nije mu bilo ugodno u toj dobi, ali eto-moralo se. Nismo baš imali para za to, a trpilo je dijete i mi s njim. Našlo bi se još toga... Ključno je pomiriti se s tim da radiš najbolje što znaš.

Ont. Osoba koja piše taj blog iz prvog posta isto to vjeruje. I ja vjerujem da je tako, ali ne slažem se da je taj pristup dobar za svako dijete i svaku obitelj. Da sad ne razvlaćim filozofiju - jednostavno, život bi bio predosadan da za svako dijete vrijede ista pravila.... Ne bi bilo nikakvih izazova.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Eh, morat ćeš u svojoj glavi posložiti kockice da SVAKI roditelj ima svoj kvantum grešaka koje ne može izbjeći. Ti ćeš izbjeći spominjanje čovječuljka, ali ćeš napraviti nešto drugo (svejedno što).

---

Ma naravno, potpuno razumijem obje stvari.
Ali htjela sam podijeliti priču kao primjer.

sori am, al meni su ti čovječuljci u glavi malo skeri :mrgreen:
joj, ja se uvijek na ovakvim temama osjećam nekako nemajkasto, najozbiljnije.
imam osjećaj da pol tih situacija oko djece uopće ne polovim. pa me ostale mame, eventualno u nekom parku :mrzi_parkiće: ogovaraju :jen: :mrgreen:
to s tim igračkama, npr.
znam da su se u toj dobi, 2-3 godine, uvijek znala djeca poćapati oko igračke i da su uvijek svi htjeli istu igračku. a ja valjda nit ne reagiram dok ne vidim frku i tuču i plač. onda nekako rješiš, odvedeš sve na tobogan, npr :mrgreen:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa onaj članak i nije upućen tebi osobno, niti je žena tebi osobno rekla da si bully. Ovo je zadnje pa izvlačim tvoj post, ali generalno mi se čini da se preosobno shvatilo članak.
Neki ljudi tjeraju, puno ljudi tjera. Ako ti nisi vidjela, možda možeš povjerovat, ili razmislit o tome da razmotriš da drugi ipak jesu. Tjeranje koje nije bespredmetno nego se podrazumijeva.
Tjeraju ljudi npr. sramežljivo dijete da pozdravlja, ljubi, daje, srame se da netko ne pomisli kako ga loše odgajaju. Ljudi često imaju veliku potrebu za kontrolom, bespogovornom poslušnošću, i potrebu da ih dijete u javnosti zadovoljavajuće prezentira.
Djeca idu i u kaznu ako ne daju svoju igračku.
Mislim, naravno da možemo sve to proglasit za "ne'š ti šta će im bit"? Neće ni meni ništa osobito bit ako me netko na poslu pljesne po guzici pa opet ne dam (a njemu (njoj) bi možda donijelo veliko zadovoljstvo :D).

---

e, tako sam i ja shvatila članak. i zato sam napisala da i svimbi odgaja tako svoju djecu, kao ova iz članka.
da, ne vjerujem da je jen shvatila osobno, al fitilji da dokaže svoje. tako i ja znam :mrgreen:

točno tako peterlin.
možda nećeš pogriješiti s čovječuljkom, ali ćeš s nečim drugim, možda puno gorim - gledajući nekim trećim očima.
ja se ne sjećam nikakvog čovječuljka iz djetinjstva pa opet imam potrebu ispravljati nepravde i "popraviti raspoloženje" onome tko se osjeća loše.
u djetinjstvu sam puno puta mislila da sam za majčino neraspoloženje ili ljutnju kriva ja. ah, kasnije bi se ispostavilo da nisam, ali neka djeca su valjda osjećajnija, da ne kažem osjetljivija od druge.
brijem da moju sestru majčino raspoloženje nije puno zamaralo, zamarale su je druge stvari koje mene nisu. tako da i utjecaj čovječuljka na svu djecu ne bi bio isti.
kod tebe se dogodilo sranje :mrgreen:, ne zamjeri starom! :)

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ma naravno, potpuno razumijem obje stvari.
Ali htjela sam podijeliti priču kao primjer.

---

Ovo bi bila dobra nova tema - čega se najgoreg sjećamo iz djetinjstva...

Mene nisu plašili i bilo mi je čudno kad sam čula čime sve plaše drugu djecu, ali ja sam bila dovoljno maštovita da sama sebe preplašim (stavili su me spavati popodne, a ja sam zamišljala da div dolazi velikim koracima po mene dok sam slušala dedu kako u šupi cijepa drva).

Sjećam se da me netko od većih cura iz ulice jednom zatvorio u podrum (pravi zemljani starinski) i to mi je bilo užasno. Ne volim podrume ni podzemne garaže ni tunele. Ne bih baš rekla da je to posljedica ovog izdvojenog događaja koji je trajao možda 30 sekundi - prije bih rekla da mi je to zatvaranje u podrum bilo užasno zato jer i inače ne volim biti pod zemljom.

Citiraj:

---

sori am, al meni su ti čovječuljci u glavi malo skeri :mrgreen:

---

pa da, kad ih smjestiš u glavu i kad ih ima dvoje :lool:
ali mi koje smo osjećajnije bile kao djeca (zuska :)) gajimo posebni osjećaj ne raditi to svojoj djeci.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

e, tako sam i ja shvatila članak. i zato sam napisala da i svimbi odgaja tako svoju djecu, kao ova iz članka.
da, ne vjerujem da je jen shvatila osobno, al fitilji da dokaže svoje. tako i ja znam :mrgreen:

---

Ok, slažem se :mrgreen:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa onaj članak i nije upućen tebi osobno, niti je žena tebi osobno rekla da si bully. Ovo je zadnje pa izvlačim tvoj post, ali generalno mi se čini da se preosobno shvatilo članak.
Neki ljudi tjeraju, puno ljudi tjera. Ako ti nisi vidjela, možda možeš povjerovat, ili razmislit o tome da razmotriš da drugi ipak jesu. Tjeranje koje nije bespredmetno nego se podrazumijeva.
Tjeraju ljudi npr. sramežljivo dijete da pozdravlja, ljubi, daje, srame se da netko ne pomisli kako ga loše odgajaju. Ljudi često imaju veliku potrebu za kontrolom, bespogovornom poslušnošću, i potrebu da ih dijete u javnosti zadovoljavajuće prezentira.
Djeca idu i u kaznu ako ne daju svoju igračku.
Mislim, naravno da možemo sve to proglasit za "ne'š ti šta će im bit"? Neće ni meni ništa osobito bit ako me netko na poslu pljesne po guzici pa opet ne dam (a njemu (njoj) bi možda donijelo veliko zadovoljstvo :D).

---

Potvrđujem da nisam shvatila osobno.

Što se tiče boldanog, možeš li i ti npr. razmotriti da postoje ljudi koji stvarno uopće ne reagiraju kad ponašanje njihovog djeteta nije prihvatljivo? Možda nisi vidjela, ali možeš povjerovati.

Citiraj:

---

Što se tiče boldanog, možeš li i ti npr. razmotriti da postoje ljudi koji stvarno uopće ne reagiraju kad ponašanje njihovog djeteta nije prihvatljivo? Možda nisi vidjela, ali možeš povjerovati.

---

ja sam vidjela i nisam mogla vjerovati! :lol:

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Potvrđujem da nisam shvatila osobno.

Što se tiče boldanog, možeš li i ti npr. razmotriti da postoje ljudi koji stvarno uopće ne reagiraju kad ponašanje njihovog djeteta nije prihvatljivo? Možda nisi vidjela, ali možeš povjerovati.

---

Pa naravno, apsolutno! I vidjela i spremna razmotriti :D
Samo mi to ovdje nije tema...Ne slažem se da ova žena to zagovara, a niti piše o tom problemu. Članak je na temu roditeljskog bulinga, ali nigdje ne piše da je buling jedini mogući problem s roditeljima.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ja sam vidjela i nisam mogla vjerovati! :lol:

---

:lol:

pa ja sam vam i priznala da sam to ponekad i ja :mrgreen:
al ne namjerno, i ne radi permisivnog odhgoja i ne radi toga moje dijete je uvijek u pravu, i ne radi toga što, kako ono kaže šafran, više mislim o torbicama i laku za nokte nego o djeci, majke mi. :lool:
nego ono, ne pratim stalno šta ta djeca rade valjda. :-/

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Samo mi to ovdje nije tema...Ne slažem se da ova žena to zagovara, a niti piše o tom problemu. Članak je na temu roditeljskog bulinga, ali nigdje ne piše da je buling jedini mogući problem s roditeljima.

---

niti ne zagovara teoriju da bi djecu trebalo putiti da rade što žele i ponašaju se kako hoće

ja shvaćam članak kao promišljanje o tome da li možda nekim radnjama maltretiramo djecu i da li bi se neke situacije mogle konstruktivnije riješiti, to što ameri imaju potrebu sve složiti po točkama 1. 2. 3. itd, pa sve skupa izgleda kao priručnik, je drugi par postola, kao i naš poriv da se osjećamo napadnuto kad netko ustvrdi da naše metode odgoja nisu najbolje

na tu temu, zgodan članak http://www.huffingtonpost.com/glenno...b_3492304.html

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

točno tako peterlin.
možda nećeš pogriješiti s čovječuljkom, ali ćeš s nečim drugim, možda puno gorim - gledajući nekim trećim očima.
ja se ne sjećam nikakvog čovječuljka iz djetinjstva pa opet imam potrebu ispravljati nepravde i "popraviti raspoloženje" onome tko se osjeća loše.
u djetinjstvu sam puno puta mislila da sam za majčino neraspoloženje ili ljutnju kriva ja. ah, kasnije bi se ispostavilo da nisam, ali neka djeca su valjda osjećajnija, da ne kažem osjetljivija od druge.
brijem da moju sestru majčino raspoloženje nije puno zamaralo, zamarale su je druge stvari koje mene nisu. tako da i utjecaj čovječuljka na svu djecu ne bi bio isti.
kod tebe se dogodilo sranje :mrgreen:, ne zamjeri starom! :)

---

Istina, različita su djeca i jedna te ista situacija imat će potpuno drugačiji utjecaj na različitu djecu. Nps. stari priču nije ni pokušao prodati mom bratu, njega ne bi brigalo za čovječuljka, a ja sam kovala planove na koje ću ga sve načine osloboditi i ojačati i lila suze ako nisam uspjela :njam:
Ok, ne mislim da me to promijenilo da budem takva i takva u životu, ali stvarno sam bila hiperemotivno dijete koje je tu priču stvarno osjećalo i proživljavalo i to mi je ostalo kao ružna uspomena.

Klinka nam je ful hipersenzibilna, još više. Neki dan smo na pladnju dobili dva škampa, mila stvorenja koja poznaje sa zida sobe...i užasnula se kad je vidjela da je to hrana. Molećivo je govorila "ne, ne" dok smo ih jeli... nisam stigla reagirati, trebalo mi je 3 sekunde da ga otvorim i pojedem, a nisam očekivala takvu reakciju. :(

Tako je, cvijeta...djeci treba malo zdravog zanemarivanja...a ne roditelji koji prate svaki potez svoje i druge djece :lool:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

niti ne zagovara teoriju da bi djecu trebalo putiti da rade što žele i ponašaju se kako hoće

ja shvaćam članak kao promišljanje o tome da li možda nekim radnjama maltretiramo djecu i da li bi se neke situacije mogle konstruktivnije riješiti, to što ameri imaju potrebu sve složiti po točkama 1. 2. 3. itd, pa sve skupa izgleda kao priručnik, je drugi par postola, kao i naš poriv da se osjećamo napadnuto kad netko ustvrdi da naše metode odgoja nisu najbolje
l[/url]

---

X

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa naravno, apsolutno! I vidjela i spremna razmotriti :D
Samo mi to ovdje nije tema...Ne slažem se da ova žena to zagovara, a niti piše o tom problemu. Članak je na temu roditeljskog bulinga, ali nigdje ne piše da je buling jedini mogući problem s roditeljima.

---

Pa ja uopće ne znam o čemu ona piše. O tome da ne treba tjerati djecu da ljube babe? Nisam primijetila da je to tako raširen problem.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

niti ne zagovara teoriju da bi djecu trebalo putiti da rade što žele i ponašaju se kako hoće

---

Naravno, to sam već i napisala bar dva puta.

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Pa ja uopće ne znam o čemu ona piše. O tome da ne treba tjerati djecu da ljube babe? Nisam primijetila da je to tako raširen problem.

---

Pa kad ne znaš, pusti one koji znaju da nešto kažu :lol:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

niti ne zagovara teoriju da bi djecu trebalo putiti da rade što žele i ponašaju se kako hoće

ja shvaćam članak kao promišljanje o tome da li možda nekim radnjama maltretiramo djecu i da li bi se neke situacije mogle konstruktivnije riješiti, to što ameri imaju potrebu sve složiti po točkama 1. 2. 3. itd, pa sve skupa izgleda kao priručnik, je drugi par postola, kao i naš poriv da se osjećamo napadnuto kad netko ustvrdi da naše metode odgoja nisu najbolje

na tu temu, zgodan članak http://www.huffingtonpost.com/glenno...b_3492304.html

---

Nisam vidjela znanstveni dokaz :P

I mene jako zanima kako svi vi koji ne koristite ni jedno sredstvo prisile postižete da deca rade ono što treba?
Od ustajanja ujutru i oblačenja, preko pranja zuba i ruku pa do odlaska sa igrališta ili odlaska u krevet.
Ja, koliko god se trudila da objašnjavam, ne uspevam uopšte da ubedim moje dete da je bitno prati ruke.

Joj, vissnja, ne podsjećaj na problematiku pranja ruku, tu smo se bili uvjerili da je to što ti svojoj na silu pereš ruke suprotno Konvenciji o pravima djeteta :gaaah: