Printable View
@Beti kaže "Ima li išta što te veseli u životu? Jer, ako nema, možda da posjetiš liječnika, mnoge mlade mame padnu u postporođajnu depresiju i to traje mjesecima i ne mogu se svojim snagama izvući."
Za komunicirati na forumima potrebno je zaista i umijeće slušanja i telepatija i znanje...
Iz osobnog životnog iskustva mogu samo reći da je najlakši i najbrži oporavak iz neželjenih životnih situacija taj da ih pokušaš predvidjeti.
treba pokušati preokrenuti situaciju,razmisliti dobro šta i kako i pozabaviti se svime.evo ja sam pogriješila osobno ali koliko sada vidim....kockice se ponovno slažu,mnogo opreznije,mnogo sporije i sa razmišljanjem o svakom pokretu.jesi ti mužu rekla da ti to smeta?....da bi rado promijenila malo neke stvari i da bi neke stvari rado podijelila sa njime.znam kako je to kada neki od roditelja visi za vratom jer meni i mome dragome dvije majke ne da vise za vratom nego nas i pri tome dave,guše i "ubijaju".
evo danas sam bila na kavi sa frendicom koja ima već dvoje djece i sretan brak a svekrva joj živi u istoj kući samo kat niže!!...i znaš što?sa njom su se dogovorili....njen život je dolje-njihov gore...u kuću im nema šta dolaziti,unuke vidi kad got joj srce želi,sina i snahu također al u kuću nema...nekoliko puta je probala doći "tražiti šećer" pa joj je vlastiti sin pred nosom zaključao vrata jer je prekršila dogovor.ono šta želim reći je da se dogovorila sa mužem i totalno su odvojili svoj život od života njegove mame i presretni su....rade šta žele i kad žele bez straha da će ih punica tek tako uhvatiti npr " u akciji" dok su djeca u školi i vrtiću.njihove problemčiće nezna jer je to njihova stvar,poslovi su podjeljeni na njega i nju i nema traženja mame da uskoči....jednostavno su postigli odnos kakav se samo poželjeti može...
a isto,tko je rekao da moraš biti kod kuće??....uzmi sina i odite u veliku šetnju,uključi se u neku radionicu u kojoj može sudjelovati i sin,počni se baviti nečim kreativnim...ja svoje vrijeme ubijam na način da crtam....obožavam crtati i kad got vidim da mi je jednostavno do spavanja koliko mi je dosadno...uzmem kist,papir i nađem nešto za "preslikati"....to mi bude zanimacija za nekoliko dana i tako svaki put iznova ili uzmem psa,zovem susjedu i odemo prošetati.
moraš si jednostavno ispuniti dan jer ako ovisiš o tome da ti muž ispunjava vrijeme,neznam...moj dragi također radi od jutra do mraka...još sada ne živimo oko tjedan dana zajedno ali to je privremeno.stignemo se vidjeti dok je on na poslu kad ga posjetim ili smo se znali vidjeti navečer nakon što je završio smijenu svoju ali sada si je pronašao dodatan posao tako da ni navečer nemam šanse za opustiti se nego mu napisati poruku za laku noć i to je to....
Mo, čitam šta pišeš i samo sam htela da ti poželim snage i mudrosti da izađeš iz tih šablona koje su ti drugi nametnuli. :love2:
IvanaR...počela sam.....počela sam iako nemam neke pretjerane mogućnosti i to ali mislim da je enormno velik korak šta sam odlučila mamu staviti malo na distancu i šta sam počela sama donositi odkuke kako,šta,kuda i koliko dalje jer malenu mi neće odgajati mama ni svekrva nego ja i moj dragi...mi smo roditelji i iako smo mladi odgojiti ćemo naše sunčeko kako spada jer imamo potporu sa svih strana,savjete najbolje mogu dobiti od 3 frendice koje su također postale majke u mojim godinama a sada imaju predivno odgojenu djecu koja imaju sve na svijetu šta im srce može poželjeti....bolje su majke od nekih koje su rodile kasnije,a definitivno bolje majke od onih kojima su djecu "odgojile" bake.
jednostavno,i sam brat mi je preporučio da se odmaknem od mame zbog malene i sebe jer on se bio odselio (sada sam kod njega) i od kad je napravio taj korak,on je druga osoba.....evo jučer mi je rođeni brat,znan kao ogromna lijenčina,skuhao večeru i počistio cijelu kuhinju dok sam bila sa psom vani....ludilo :)
jednostavno znam da nemam "budućnosti" ako mi mama kontrolira cijeli odgoj moga sunca i ako mi svaku diktira.kako da postanem u životu samostalna osoba na taj način??nikako!...mislim još najbolje da mi jednog dana kada budem i počela radit dođe na posao pitati ako sam pojela zdravi doručak i imala jutarnju probavu :-|
dakako da ju volim jer mi je mama al ona ne shvaća da njezini savjeti nisu uvjek najbolji,ne shvaća da ne želim živjeti njen život i do sada je svakog mog dečka prozivala svakakvim imenima i slično da ga otjera,očito da bi ja ostala sama kao ona jer joj je očito smetalo da sam sretno zaljubljena a dečko nije multimilijarder.....mislim kad mi je bila spremna reći nakon one večeri kad se desilo ovo šta se desilo "ajde ljubica sutra ideš kod naših prijatelja na par dana da se smiriš pa će ti tamo naći nekog dečka da se skrasiš i da živiš normalno,da nemoraš radit" i već mi pronašla 2 udvarača dvostruko starija od mene -.-......ono alo nisam ni trepnula ova mi već traži bogatune da "nemoram radit".....istu stvar radi ko moj dida kad se ona udavala....prvi muž je bio odlična osoba i moj dida ga otjerao jer je radio normalan posao,taman za skroman ali lijep život i kad ga je otjerao mojoj mami je namjestio mog tatu pod izlikom da je dobar u pitanju imovinskog stanja i da će s njime imati više i nije imala pravo ništa reći i udala se i eto ti ga....nasilnik teški i pijanac kronični
tako da ja sam vidjela na vrijeme kamo ovo vodi i šta se događa oko mene i vjeruj mi,imam snage i više nego bi netko drugi imao...jednostavno kad sam vidjela da se može,da ću moći srediti jaako puno stvari sama,uz malu pomoć prijatelja,pa čak i brata....jednostavno sam puna snage i volje da se neke stvari drastično promjene i da uspijem u životu,nadam se da ću također u ljubavi uspijet (možda nešto sa mojim dragim jer se tome nadam) i financijski ću se izvući tako da malena ima sve šta joj srce poželi.
Hvala vam svima na savjetima i poštujem vaša mišljenja.
Da, priznajem, jesam malo zatvorenija osoba, ali ne branim suprugu da ide kud hoće. On to ne poštuje, kaže da ne živi onako kako je živio prije mene.pa pobogu, više nije sam , ima ženu i dijete koji ga trebaju, a ne samo pokupit se i otići a nas ko šljivi. A kad ja odem s malim nedgje, ja nisam normalna , on mora sve zanti di sam bila. A što se tiče svekrve, u biti je dobra i hoće pomoći, ali to u datim trenucima zna ići na živce.Imali smo razgovor svo troje i to na moje inzistiranje, jer ja uvije ispadnem babaroga, a suprug se ne bi miješao jer mu naravno onda mama zamjeri i to mu smeta. Zar nemam pravo kao majka reći ženi što mi dijete smije jesti i raditi?Pa jednom mu je dala kost od batka pilečeg i to s pet mjeseci?! pa kosa mi se digla na glavi. A kad napravi nešto, npr.cijelog ga namoči, "evo ti mama"?Jesmo gore kao odvojeni i odnesem malog dolje da se poigra, ali moraju se znati neka pravila. A suprug se ne bi svađao s mamom oko toga. kako sam se jadno osječala kad je nakon svađe otišao kod mame i svašta joj napričao o meni, srce mi je puklo.zar nemamo privatnosti u braku.sve više razmišljam o rastavi braka, naravno kukavica sam i on to zan i iskorištava.Ja uvijek moram šutjeti, kad kažem nešto što njemu ne paše onda dobijem: ušuti, nestani,ne zaslužuješ.....i na kraju završi sa šamarom, čupanje...još malo...znam da čete me sad popljuvati zbog svega, jednostavno sam kukavica koja voli.
Prijavi zlostavljanje!!!!
Lako je nama koji nismo u takvoj situaciji sada govoriti da ga prijaviš i da bi mi otišli od njega.. ne znamo tvoj život, ne znamo koliko ga voliš i ja u svoje ime govorim da bi prvo bila jako uplašena i vjerojatno nebi otišla odmah jer "volim" čovjeka koji me tuče, mislim da nisam sposobna biti sama i imam dijete s njim.. Ali onda bi nakon nekog vremena i vjerojatno puno skupljanja hrabrosti priznala samoj sebi da se ne volim dovoljno i da to moram promijeniti jer sam dovoljno odrasla, zrela i predivna osoba koja zaslužuje ljubav ( a takvi je na kraju uvijek nađu :) ) .. Možda nisam sposobna biti sama, ali hej, pa ni neću biti - imam dijete! I zbog djeteta se moram više zavoliti i ne dopustiti da jednog dana vidi kako mu mamu netko tuče, a vjerojatno će tući i dijete, a to sigurno ne želim. Želim ti puno hrabrosti na putu da postaneš sretna osoba :)
nesretna...moja mama je proživjela isto šta ti proživljavaš i unatoč tome šta ju je tukao,zatrudnila je sa njime i znaš šta....izudarao ju je i izgubila je mog bracu/moju seku....nakon toga opet je zatrudnila sa njime i to sam bila ja...i kad se doznalo da sam cura a ne dečko,bacio ju je po stubama.....druge detalje ti neću ni pričati jer bi netko na to rekao da je scena iz horor filma....i moja mama voljela je mog tatu iako ju je mlatio na mrtvo i shvatila je pre kasno....tvoja situacija očito je od početka takva i još šta je mama njegova umiješana...pa normalno da nemaš svoje ja,da se bojiš.....2:1 vam je omjer....njih dvoje uvjek će biti jedan drugome potpora a ako ti želiš nešto po svoje,tko će ti držati potporu?
ja imam sreće da je moj dragi shvatio da ne funkcionira to sa miješanjem roditelja i da su roditelji blizu i shvatio je šta je kompromis i šta je dogovaranje ali trebala mu je žešća "pljuska" u životu a to je bila moja prijava policiji i koliko za sada vidim,trgnulo ga je....nisu ni 2 tj prošla a već je pronašao drugi posao da nije blizu mame svoje i s vremenom će unajmiti stan ako ništa drugo...sve će biti dobro za početak samod a ode od mame.nemože on funkcionirati jer mu kvoca po glavi,nemogu ja sa svojom mamom živjeti od kvocanja tako da najbolje na svoje....bilo svatko u svoj stan,bilo oboje u jedan stan al uz roditelje ništa ne funkcionira.evo do sada sam sjedila sa bratom na balkonu i pričali smo i sam mi je rekao neka se odmaknem od mame....odnosi će nam se definitivno poboljšati,više ćemo se voljeti,neće biti napetosti kad se nađemo i slično...
vjeruješ ili ne,koliko got sam dobre volje i mirna tjekom dana,čim čujem zvuk njenog auta i vidim njen auto,tlak mi skoči na 200 jer znam šta će biti i kakve ću komentare dobiti...roditelji su napravili svoje u životu i moraju svoju djecu pustiti same u svijet da se nauče živjeti a ne ih sebično držati uz sebe i kvariti im svaku mogućnost za normalan život "odraslih".....
uz tebe sam :love2: :heart:
Apsu......usputno samo da ti kažem,oduševljena sam tvojim citatom "Making the decision to have a child - it is momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body..."
hvala ti mo na snazi, divim ti se.nadam se da ću i ja uskoro malo promijeniti stajališta. upravu si 2:1, on nije speman otići na stan, kaže tata mu je teškom mukom napravio ovo što ima. A ja sam jedinica iz dobrostojeće obitelji, naravno ja nisam htjela biti kod svojih jer bi se on i moj tata po....neznam do kad ću ovako. jedan dan ili par dana nam je super onda sve po starom, čim se ja pobunim ili izrazim neko nezadovoljstvo on promijeni raspoloženje i naravno onda zaratimo. a najviše boli što me ne želi ni saslušati. jučer smo se zakačili do te mjere da sam tražila stan , a nakraju uvijek ja popustim da izgladim sve i naravno otišli predveče u šetnju.tako će valjda bit dok ne skupim hrabrosti jednom.
nesretna, jako mi je žao zbog svega što ti se događa, to što pišeš su jako ozbiljne stvari, ali nisi nažalost niti približno jedina koja kroz to prolazi.
ako ti je prevelik korak odmah otići ili prijaviti policiji, možda možeš, ako je sada mirno razdoblje, nazvati neki od SOS telefona na kojima rade žene koje puno znaju o tome, a neke su kroz nasilje i same prošle, i malo razgovarati otvoreno s nekim tko zna kroz šta prolaziš. Evo npr Autonomna ženska kuća ima besplatan telefon 08005544.
Sve je to ok da nije i dijete u priči. Razumijem da je teško ne nailaziti na razumijevanje, pokušavati mijenjati situaciju bez uspjeha, nemati podršku...ali dijete se izgubi iz fokusa dok se žena i muž natežu što bi i kako bi. I tako prolaze mjeseci, godine, dijete raste i gleda takav odnos roditelja, uči da je to valjda ok i eto ti slijedeće generacije koja će postupati isto ili slično.
Ok, pojednostavila sam poprilično ali tako otprilike se prečesto dogodi.
EDIT: nadovezivala sam se na post od nesretne, i slažem se s tangerinom usput
Nesretna do kada misliš trpiti zlostavljanje, nije lako otići ali bogme nije lako ni ostati s takvom osobom i čekati što točno? Da se on promjeni? Da te istuče toliko da ćeš morati u bolnicu...do koje mjere bi to trebalo šutke trpiti?
Pokušaj sama sebi dati odgovore na ta pitanja i porazgovaraj s nekim, evo tangerina je dala odličan prjedlog možda ti se tada malo otvore oči.
nesretna ovo je čak i jako jednostavno,imaš sreće da imaš dobrostojeću obitelj a ako je on tolika mamina i tatina mazica,neka njemu mama pelene mijenja i hrani ga kašicom...tebi netreba još jedno dijete.strašno je jednostavno....uzmi malo stvar u svoje ruke...kako bi englezi rekli "grow a pair (of balls)",uzmi neki oglasnik,nađi pristojan dvosoban stančić,pokupi stvari bez i jedne riječi i sa sinom na stan,.....imati ćeš svoj mir,biti ćeš 10x opuštenija (garantiram ti jer ja sam osobno druga osoba bez roditelja blizu) i u najboljoj sreći će njemu i te 2 daske šta su mu manjka u glavi pasti i dobro ga izbubetati da shvati šta je napravio....
on je naviknuo živjeti pod maminom komandom i pleše kako ona svira,znam jer je moj bio takav do sada....mog su te dvije daske izbubetale i došlo mu je iz guzice u glavu kako stvari stoje i šta je napravio.i alo curo...pa 21. stoljeće je.....žene ne da imaju pravo mišljenja nego smo 10x moćnije od muške populacije i šta se on na tebe ima srditi ako ti kažeš "ne ne paše mi tako,ja bi drukčije".....hebemu ženo stvarno,grow a pair jer neće dobro proći....pravo ima enchi kad je napisala da hebeš šta vi 2 imate razmirice ali dijete to gleda,sada je doba kada ko mala spužvica sve oko sebe upija i neće biti dobro da se tao nastavi,ako ne zbog sebe,onda zbog sina.moja mama trpila je do moje četvrte godine al za to vrijeme mog brata je bila dala baki i djedu da nemora gledati to....2 godine je živio sa njima dok nije moja mam uspijela samnom pobijeći pa smo se i mi prodružile ali vjeruj mi....imala sam samo 4 godine ali sjećam se svakog trenutka,sjećam se svakog udarca,svakog izgladnjivanja jer "nismo bile dobre",kad me je nekoliko puta uhvatio i bacio zbog čega dan danas imam problema...imam slomljenu trtičnu kost (otežan porod će mi biti i neću moći hodati par mjeseci nakon poroda) i pred koju godinu sam bila 2 mjeseca u bolnici jer se sumnjalo da imam tumor na mozgu ali samo proširena žila je.
ako tebe sada tuče,nedaj bože da se vrati kakvu večer pripit i zamisli situaciju da se počnete svađati,dijete zaplače i on nasrne na vašeg sina....mislim da to nije nimalo ok zato ti toplo preporučam da uzmeš stvari u svoje ruke i odeš čim prije u neki stančić...ne daleko....dakako odmah mu kaži da želiš da i on dođe sa tobom da nebi ispalo da oduzimaš sina nasilno i onda pričekaj....probudi svijest u njemu jer on očito nije sposoban misliti svojom glavom i imati svoje ja kao šta nije ni moj imao ali moj dragi je čisti dokaz da se sve može....
znaj da sam uz tebe i šta got ti treba,slobodno mi se javi :love2:
MO Casino sorry ali mislim da joj uopće ne daješ dobre savjete mislim da pita muža koji je tuče da se odseli s njom negdje drugdje???
Pa zar nije poanta maknuti se od nasilja a ne prvenstveno od svekrve? Ti si u sličnoj situaciji samo možda na početku svega toga, ali onaj ko jednom digne ruku na ženu taj će to i ponoviti, znaš onu "vuk dlaku mijenja ali ćud nikada".
vidim da je već mužu predlagala da se odsele pa da je imao izlike tipa nasljedstva itd.....možda postoji šansa da se promjeni,možda je pod stresom...nismo ni jedna ni druga u njenoj koži pa niti neznamo sve detalje....možda je uzrok svemu tome pretjerani stres,pokušaj za dokazivanjem nekim a možda je stvarno u drugu ruku njezin muž samo takva osoba...ja sam definitivno za to da se odseli a u vezi muža sam joj dala samo prijedlog....to je njena stvar hoće li komunicirati sa njime-neće,hoće li tražiti rastavu ili ne....ali podržavam ju u tome da se odseli jer mi se čini da joj je jedino to ostala pametna stvar za njenu i sinovu dobrobit
Razumijem da ste kratko u braku i još se privikavate jedno na drugo i normalno je da bude i nesuglasica i suza , a bebica traži svoje i majka je tada živčana i jadna, ali ovo - ove tvoje riječi- molim te pročitaj ih još jednom i razmisli da li će se on promijeniti ako sad tako reagira. Po ovome što si napisala shvatila sam da on kaže što misli, a kad više nema argumenata krene nasilje jer će te jedino tako ušutkati i vjerujem da ovom ponašanju nema pomoći bez terapije, no nažalost nasilnici rijetko kad prihvaćaju pomoć jer oni moraju biti u pravu inače se ruši njihov svijet u kojem su oni drmr. Nažalost, mislim da je ovo tek početak ( svjedočila sam takvom ponašanju u susjedstvu i upravo je tako počelo- koji šamar tu i tamo , dok nije počeo nasrtati i na nju i djecu, a nije alkoholičar- on tako pokazuje svoju nadmoć - kukavica obična)Citiraj:
nesretna prvotno napisa
-U kakvim si odnosima sa svojima- možda da se vratiš ( sa djetetom)ako ne želiš u sigurnu kuću?
-Bi li on pristao na terapiju?
-Ne vidim da je svekrva takav problem, problem je u tome što ON nije odrastao i trči mami za svaki problem i ogovara svoju ženu koju zlostavlja.
-Majka želi zadržati dobar odnos sa sinom pa mu šuti o zlostavljanju- sumnjam da ne čuje šamare ( možda je i sam naučena na takvo ponašanje)
-Sve u svemu nije idealna okolina za odgoj djeteta.
nakon dosta vremena se javljam i mogu reci da smo uz pomoc savjetnika izgladili odnose i napravili jednu bitnu stvar,naucili se slusati i naucili se govoriti sta nam smeta i ne pase te donositi kompromisna rijesenja.ne zivimo zajedno jer nemamo gdijei on je otisao raditi u italiju jer ovdje nije nasao posao :(.ja sam ostala kod svojih ali necu zadugo jer sam primila udarac od vlastite mame jer sam ju ulovila pijanu.
Brat i ona su me odlucili cak izbaciti mj dana pred porod jer sam planirala pokloniti prijatelju svog psa jer nemam vremena za njega a pas je hiperaktivan,trazi paznju i ljubomoru vec sad pokazuje.dobila sam prijetnju bude li pas poklonjen da letim na ulicu i da cu nastradat pa mi sad vi kazite dali je to normalno???
Psihicki sam izmorena,dragi me nemoze u italiju uzeti jer ni on nije na stanu nego u radnickoj sobici sa jos dvoje ljudi a od obitelji nemam nikog kome bi mogla.razmisljala sam o odlasku u dom sv ana al ni to mi nije rijesenje za duze vrijeme
Zao mi je zbog tvoje situacije. Sad nije vrijeme za traziti trajno rjesenje. Otidji u dom gdje cete biti zbrinute do prve godine, a do tad ce i otac djeteta imati nesto sredjeniju situaciju ako ce paziti na svaki zaradjeni cent.
marijaP nadam se da necu time donijeti losu odluku .on pazi na financije tako da znam da ce nam barem nesto moc osigrat.nemogu ti opisati kako me ovo sve boli.stalno sam u prokletim suzama i nepodnosljivo je :(.sa mamom od dragog se ne slazemo nikako tako da kod nje necu jer bi izludjela na zivce iako bi mi vjv pomogla povremeno oko cuvanja al cemu ako cu biti zivcana