Gruba je prema bebi

Citiraj:

---

Lotta prvotno napisa

Ona njemu sama uvijek da drugu igračku, nakon što mu zgrabi onu s kojom se igra, ali kad se zaigra s tom novom, opet sve ispočetka i tako dok ga ne rasplače. A maleni je strpljiiiiiv.
Ma najveći je problem u meni (naravno), jer sam baš kratkog fitilja. Zgazilo me 3 godine nespavanja (ona je baš pravi nespavač, tek se sa 2 god nešto popravilo, ali i sad se zna buditi često.). Čim počne sa svojim šizovima, ja sam već :evil:,
pokušam na lijepo, a ako se ne smiri nakon par upozorenja vičem, vičem, vičem. I svaki dan sama sebi govorim da neću vikati na nju, znam koliko je to loše, ali čim mi digne tlak, gotovo. Ne pali ni udahni, ni izdahni.

---

Ja zadnja dva dana svako malo pričam s E kao da priča seka, svašta smislim, zajedno kao slažu puzzle, pa ju E uči, m svašta, ali to mogu samo dok je ona ovako manje napeta, pa sam i ja isto opuštenija, ali tko zna možda je upravo zato njoj lakše....tko će ga znati.

Kod nas je pakao dok se uhvatimo u krug ona šizi jer ja šizim i onda ja šizim je ona šizi, pa onda MM pošizi jer mi dvije šizimo....ma koma, ali uglavnom se uspijem zadržati na laganom podizanju glasa po potrebi, jer neke stvari ona jednostavno ne čuje lijepim tonom. Npr. doći za stol je njoj proces! Kažem joj da će ručak skoro, pa opet pa ju pozovem, pa za 5 minuta ponovo ....ma nikako, asli sad evo dva dana ju zove seka ili se igramo neke priče pa ju pozove žabac iz slikovnice i taj čas se nacrta.:lol:
Tako se zapravo i ja zaigram s njom (uz neki posao i malu naravno), pa je nekako lakše.

Citiraj:

---

Lotta prvotno napisa

A što je najgore od svega, uvijek sam bila baš smirena osoba, nisam neki živčenjak, baš ono 8-)
Mislim da se radi o ponavljanju obrazaca, moja mama je ta koja je uvijek urlala.
Oooo:psiholog:, ima li nade za mene??

---

:love2:
:sing:e da kod nas glazba djeluje opuštajuće. Npr. jučer sam joj pustila jedan moj CD koji sam obožavala na faksu i onako uz put smo razgovarale o tome kakva sam ja bila tada i to ju je strašno zanimalo.

Citiraj:

---

nela08 prvotno napisa

Kod nas ne fali grljenja i maženja i škakljanja i sličnog, jer je moja E takva maza da se to jednostavno ne može izbjeći. Vjerovatno je manje nego prije, ali zaista se puno grlimo i ljubimo i tata i ja i s jednom i drugom curkom.

Ja griješim u traženju opravdanja za loše ponašanje, uvijek tu griješim i uvjerena sam da i ima opravdanja i krivaca (moja svekrva je jedan veliki krivac i mislim da kad bi sad počela pisati detalje se svi složili oko toga). Ipak si stalno ponavljam i dajemo joj dobre i pozitivne primjere stalno i mislim da mogu očekivati poboljšanje i zapravo zadnja dva dana i je dosta bolje. Danas čak i nije bilo neke prave ljutnje, tek se malo "nafrnjila" koji puta, ali mala je spavala vie od svojih uobičajnih dva puta po pola sata, pa joj je to odgovaralo. Npr. ta moja spomenuta sveki nju svaki dan pita "jesi ljuta? čak i ako nije ili ju pita i ponavlja priču od pred dva- tri dana i ispituje za razloge zašto se tada naljutila (ona se naravno uopće toga ne sjeća). Stalno joj izvlači negativne primjere i unatoč tome što smo ju puno puta pristojno zamolili da to ne radi. Dobro da je moja E jako pametna, pa sad i ona nju pita isto pitanje, a i dotična svako malo ima neki razlog za šizu....uf!!!!


"nemaju perspektivu koju mi imamo, ne znaju kako će izgledat budućnost, ne znaju za period prilagodbe, i tako dalje." - zar to nije jedno veliko opravdanje?! za svašta? --- zato ja svoju E grlim i ljubim i ljutu i kad sam ja ljuta, čak se usuđujem i malo pretjerati (čitaj odglumiti) jer ne želim da si pomisli da je ugrožena na bilo koji način, a sigurno joj padne na pamet.

---

Da ti pokušam odgovorit, iako ću se i ja zapetljat kao trampolina.
Ne radi se o tome da oni nemaju razloga za reakcije, imaju itekako, to stalno i pišem. I skoro uvijek je tu netko tko cijelu stvar dodatno pogoršava, i svašta se na njihove male glavice navali.
Ali svejedno - ne smijemo ih puštati da povrh svega usvoje šize ove ili one vrste kao svoj način ponašanja. Zbog njih, i zbog nas. Treba ih razumjeti, treba o njima brinuti, treba im pomoći da se snađu u novim okolnostima, treba vrlo često sebe itekako korigirati, pokušati shvatiti mehanizam nastanka šize, tražiti načine za dati djetetu ono što mu treba. Istovremeno, treba djetetu davati do znanja da šize ne odobravamo i ne podržavamo i treba od njega tražiti prihvatljive načine ponašanja. Dakle, to što ti razumiješ odakle dolazi šiza, nećeš pokazat tako da milkiš tu šizu dok se ne razvije u monstruma :D, nego ćeš šizi reć odlučno ne, a probat ćeš nać izvor šize i tamo djelovat.

Milkiš šizu, :lol:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Da ti pokušam odgovorit, iako ću se i ja zapetljat kao trampolina.
Ne radi se o tome da oni nemaju razloga za reakcije, imaju itekako, to stalno i pišem. I skoro uvijek je tu netko tko cijelu stvar dodatno pogoršava, i svašta se na njihove male glavice navali.
Ali svejedno - ne smijemo ih puštati da povrh svega usvoje šize ove ili one vrste kao svoj način ponašanja. Zbog njih, i zbog nas. Treba ih razumjeti, treba o njima brinuti, treba im pomoći da se snađu u novim okolnostima, treba vrlo često sebe itekako korigirati, pokušati shvatiti mehanizam nastanka šize, tražiti načine za dati djetetu ono što mu treba. Istovremeno, treba djetetu davati do znanja da šize ne odobravamo i ne podržavamo i treba od njega tražiti prihvatljive načine ponašanja. Dakle, to što ti razumiješ odakle dolazi šiza, nećeš pokazat tako da milkiš tu šizu dok se ne razvije u monstruma :D, nego ćeš šizi reć odlučno ne, a probat ćeš nać izvor šize i tamo djelovat.

---

Sve mi je jasno i baš si to lijepo napisala, ali evo u praksi kod nas stalno ima razloga za šizu i danas nam je bio takav dan, da sam si prvi puta rekla (sama sebi) "to je to šta se tiče rađanja djece od mene", ali misleći to ozbiljno.
Evo, konkretno, danas je šizika išla u vrtić prvi puta nakon 12 dana bolovanja. Spavala je sinoć od 21 pa do 7.30 (reklo bi se dovoljno, pogotovo s obzirom na to da je ona apsolutni nespavač od uvijek) i sad kad se treba probuditi za vrtić ona ne može i ne može i umor i umor i ajd odvučemo se nekako, još je i doručkovala doma i ostaje samo do 11.45, tek tako da ima neko druženje s djecom (inače je maksimalno društvena osim u vrtiću - tamo se ne želi igrati u 70% slučajeva). Uglavnom, izvela je cijelu dramu pred grupom o tome kako su joj svi glupi, kako neće imati prijatelje i cijelo vrijeme nije htjela ništa raditi, samo je bila ljuta. To me naravno dočekalo servirano čim sam došla po nju. JEEE!:škartoc:
Meni se razveselila i odmah je zatražila igru s djecom koja idu doma, a cijelo vrijeme prije to nije htjela iz čistog prkosa. Baš je bilo krasno toplo i ja bi i ostala kao inače s njom najvjerovatnije, ali smo morale jako žuriti seki koja je bila beć gladna (a cica ode na obećanje k starijoj iako je mogao i tata). Naravno, baš nju za to briga i pokušam joj objasniti, ali ne ona najdraža mamica taj čas postaje u njenoj glavi i rijčima najgora na svijetu i više me ne voli i blabla i ljuta na jedvite jade ide doma.
Popodne smo išle na dvorište i u šetnju (tu je vikala i šiziila barem 10 puta i isto toliko puta se maksimalno ulizivački pomirila), a nakon toga u 18 na predstavu u knjižnicu. Idemo uvijek, na sve, nas dvije same i baš to obožava, nakon toliko ljutnje, baš sam bila zrela za kaznu i da ne idemo na predstavu, ali već smo imale karte i mislila sam da će ju razveseliti i stvarno JE, tamo je bila najslađe, najpametnije, najumiljatije dijete, valjda je na svakoj slici ...ma glavna, u autu priča i oduševljenje, doma - opet ista šiza jer neće ići večerati, jer neće kupanje, neće spavatiiiiii, a sutra ujutro već znam neće se htjeti probuditi.....

OMG! Jel ja stvarno milkim šizu :lol: i nagrađujem ju još ili već imam monstruma?! U svo to vrijeme, ostala sam mirna, jedino sam malo vikala kad se u ljutnji kreveljila da neće jaknu i još se pri tome i grizla za ruku....

:-(:cry:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Milkiš šizu, :lol:

---

:lol:

Milkiš, milkiš, i ja sam.

Ono što se meni jedino pokazalo koliko toliko učinkovito (govorim o periodu 2-5) je da maknem sebe iz šize. Što ti točno govoriš i radiš dok ona ima ghvalospjeve o djeci i tetama?

Ja sam recimo griješila što sam ga smirivala dok traje ljutnja (ona manipulativna), a nekad sam i griješila što ga nisam smirivala i bila uz njega. Treba procijeniti.

Ali jedno je sigurno, dok nije emocionalno sazreo i dok nismo bombardirali uzrok nije se ništa spektakularno događalo.

Da se vratim na ovo čašćenje djece i ukućana, meni se čini da ona ne pokazuje svoju ljutnju nego da pokušava naljutiti vas. Dokle god to bude uspjevala koristiti će takvo ponašanje.

I još nešto, kod E. kazne tipa ukidanja privilegija nisu djelovale (s dvije godine se naljutio i pobacao pola svojih igračaka u smeće jer sam se drznula zaprijetiti da ću baciti u smeće ono što baca :mrgreen:), njih smo koristili samo za dvije stvari: udaranje (grizenje. čupanje...) i psovanje.

Vrli je bitno i da su ukućani jedinstveni u reakcijamana na neke stvari koje radi.

Offt konstrukcije rečenica na ovoj temi sumi za ne povjerovati, nisam inače ovako nepusmenaa majkemi :mrgreen:

[QUOTE=trampolina;2499182]Milkiš, milkiš, i ja sam.

Ono što se meni jedino pokazalo koliko toliko učinkovito (govorim o periodu 2-5) je da maknem sebe iz šize. Što ti točno govoriš i radiš dok ona ima ghvalospjeve o djeci i tetama?

Nikako ne mogu skužiti ono višestruko citiranje, a niti beba na rukama mi ne pomaže u tome. :) pa ću ovako. Uglavnom, ako ne serka previše poslušam, pa ju pitam kako bi njoj bilo da čuje da netko za nju tako kaže, ima tu jednu malu susjedu s kojoj je u grupi i kod nas se lijepo igraju (k njoj neće ići niti slučajno, a u vrtiću se niti ne poznaju). Pa onda kad počne Petra je ovakva ili onakva, kažem joj da se više onda Petra nečće htjeti ni kod nje igrati. Onda ona kaže da joj je svjedno....ma nema toga šta će nju dirnuti na način kazne preventivne. Pokušala sam s ukidanjem crtića - zbilja ne gleda puno, možda pola sata, sat dnevno, nekad ništa, ali taj jedan baš voli, ali ta kazna je samo izazvala užasan bijes i sad kaže da ne voli niti taj crtić, a jasno da voli....Često neće uopće ni pričati o vrtiću, nastojim ne izvlačiti detalje, jer se to također pokazalo pogrešnim, onda ispriča za tjedan dana sama nešta. UGlavnom, najveći problem je taj što ona nakon godinu dana i sad ovaj mjesec vrtića i dalje nije prilagođena i to nam stvara totalne probleme. U osnovi, mogla bi biti doma sa mnom, ali onda joj je dosadno, a ja jednostavno ne mogu ju zabavljati koliko ona treba i stalno animirati....Najradije bi ju ispisala do proljeća, ali MM je protiv, a i poruka bi joj bila "samo ti šizi Ela, učinkovito je"

Ja sam recimo griješila što sam ga smirivala dok traje ljutnja (ona manipulativna), a nekad sam i griješila što ga nisam smirivala i bila uz njega. Treba procijeniti.

Tako i ja, nastojim procijeniti i reagirati po potrebi. Tu se javlja problem, šta MM to ne razlikuje ni ne želi pokušati, pa onda još ubaci komentare tipa "jednom ovako, drugi puta onako, zato i je takva"......On se daleko lakše od mene naljuti na njenu ljutnju i često joj prijeti da će biti po guzi (i bilo je par puta). Za sada nisam uspjela s mužem dogovoriti jedinstvenu taktiku, upravo je on ne želi ući u dubinu problema i misli da ja pretjerujem i E isto. Da i to je problem, on je također problem.

Ali jedno je sigurno, dok nije emocionalno sazreo i dok nismo bombardirali uzrok nije se ništa spektakularno događalo.

Kod nas ima milion uzroka, jedan jedinstveni nisam još našla, osim šta si sve češće pomislim da je uzrok u njenoj glavi i da je baš pomalo "skrenuto" dijete. Evo i sada kad je ona u vrtiću, pa bi imala vremena za bebu, kućanske poslove ili bilo šta drugo, ja se brinem o njoj i gubim dragocjeno vrijeme, tako da stvarno se trudim i opet nema nekog dugotrajnijeg napretka.
Koji je uzrok bio kod vas?

Da se vratim na ovo čašćenje djece i ukućana, meni se čini da ona ne pokazuje svoju ljutnju nego da pokušava naljutiti vas. Dokle god to bude uspjevala koristiti će takvo ponašanje.

Točno, baš i želi naljutiti. Čak je jutros rekla seki neka se sad i ona plače dok je ova šizila da neće jesti pekmez u vrtiću, a na bi niti doma, a ne bi baš ni tu majicu i najradije bi nazad u krevet, pa neka se mama naljuti, dok smo se spremale u vrtić, a vani kiša i vjetar i da sam pametna ostala bi doma s njima, ali eto nastojim biti dosljedna, pa ne mogu onda na prvu kišu reći sad ne moraš ići....

I još nešto, kod E. kazne tipa ukidanja privilegija nisu djelovale (s dvije godine se naljutio i pobacao pola svojih igračaka u smeće jer sam se drznula zaprijetiti da ću baciti u smeće ono što baca :mrgreen:), njih smo koristili samo za dvije stvari: udaranje (grizenje. čupanje...) i psovanje.

Tako je i kod nas. Ona bez beda baci bilo šta, ali isto tako spreman i svo moguće smeće, sve živo joj treba, omoti, papirići, ali ako joj ja kažem da ću joj baciti bebe u smeće, ako će se ljutiti na njih, ona samo kaže, evo baci i tako su mi ružne i uopće ju nije briga. Ustvari, mislim da je, ali uspije to ne pokazati....
Kako ste vi onda sankcionirali ta ponašanja? Ne mogu joj stalno skretati pažnju, a mislim da je i prevelika za to....

Vrli je bitno i da su ukućani jedinstveni u reakcijamana na neke stvari koje radi.

To ja stalno govorim MM, ali kažem on jednostavno nema volje, želje niti sklonosti analiziranju, traženju razloga, nego jednostavno drekne i pošalje ju u sobu, a onda na ili plače ili baca stvari po sobi ili zalupi vratima....Prijeti joj se, mislim ne uvijek, nego u nekim kriznim situacijama (kao on i E su bili bolesni, T rastu zubi i cendra do iznemoglosti, a ja sam zdrava, pa ih mogu sve redom dadiljati) onda on ima dobru ispriku za ljutnju, pa sam još uz sve morala paziti da se njih dvoje ne približavaju jedno drugom, jer je svaki kontakt značio sukob. Tu sam nakon dva takva dan ai ja pukla, nisam spavala više od 4 sata u nekoliko komada, a onda se on još usudi komentirati pred njom kako ja "malo ovako, malo onako". Ustavri, ja već imam troje djece! Razgovarali smo o tome tisuću puta, ali on jednostavno ne može trajno usvojiti neke pozitivnije reakcije, nakon duljeg boravka s nama (npr. na bolovanju ili godišnjem) pukne svaki čas ili barem svakih par dana.
)
Offt konstrukcije rečenica na ovoj temi sumi za ne povjerovati, nisam inače ovako nepusmenaa majkemi :mrgreen:

Evo sad sam svašta istresla! :/

Nela, odoh ja na pp kad uhvatim trenutak.

Moj prvi je imao 3i pol godine kad je postao stariji brat. Do tad je bio jedinac, rekla bih tatin razmazeni jedinac. Mogu reci da se situacija u ovih 20 mjeseci malo smirila, djelomicno zato sto je taj prvijenac postao stariji pa malo bolje razumije neke stvari i koliko-toliko se kontrolira (ako nije kenjkav, a cesto je) a i mali je narasao pa je ovom starijem malo interesantniji. I dalje se kolju oko igracaka, jer sve sto ovaj mali okom, stariji bas sad treba i uzme mu - skokom.

Mislim da je djeci cesto sok kad dobiju brata ili sestru jer se boje da mama i tata vise nisu njihovi. Nekada i veca djeca teze to pojme. Moji roditelji su se rastali i radi nekog njihovog cudnog aranzmana, tatu nisam nakon ranog djetinjstva dugo vidjala. U medjuvremenu se tata ozenio i dobio dvoje djece i sjecam se da je moj braco, tad sa lijepih 12 godina imao problema jer se bojao da cu mu ja odvesti tatu. Naravno da se to s vremenom rijesilo i da smo si sad okej, ali tad je uglavnom iskazivao svoje nezadovoljstvo time da me izbjegavao, uglavnom bjezao van kad bi ja trebala doci i tako, privlacio paznju neposluhom i nestaslucima.

Moj petogodisnjak je neki dan nakon sto se braco uporno htio igrati s njime i nije mu dao mira, izjavio kako su bebe zloceste i kako bi bilo bolje da nikad nisam rodila brata. Malo sam ostala :-o

Ono sta sam primijetila je da je manji prvo naucio rijec "daj" :mrgreen:, dosta brzo je propuzao i prohodao, motoricki je definitivno spretniji u odnosu na starijeg u toj dobi a i prica puno vise. Stariji dan danas cmizdri udje li mu voda u oci i kompliciran je za ispuhati nos, dosta place i kad treba i kad ne treba...zato je maher za oteti igracku, zaliti brata vodom, gurnuti ga i slicno. Primjetila sam da je mali zato ko riba u vodi, tusira se i fenira bez problema (stariji je poceo bez straha pod tus oko 3.godine), bez beda ispuhuje nos, ne smeta mu voda u ocima, u kadi samo sto ne pliva. Vidim da se naucio zauzeti da dobije sta zeli i kad se udari, padne i slicno, puno ga je lakse smiriti i utjesiti.

Najvaznije, to vidim pomalo vec i sama a i cula sam od drugih mama, ima perioda kad se super skupa zaigraju, glupiraju se i kese skupa ko blesavi a ima perioda kad su zajedno kao pas i macka, samo se natezu i tuku. Tako da, krene s vremenom na bolje ali vjerojatno ce svojevrsni oblik rivaliteta jos duze biti problem.

Nela, gledam ovo s reakcijama tebe i tvog muza. Kod mene je skroz kontra, kako sam ja doma s njima, mislim da ih poznam u dusu i da znam sta mogu od koga traziti. Meni problemi nisu poceli dok nisam cuvala trudnocu pa je muz vise hendlao malog. Ja sam stroza, on blazi i nije mi se jednom desilo da muza mali prevesla i na lijepe oci izadje iz kazne. Meni je palilo da ce ici spavati (inace je spavalica ali ga je tesko utjerati u krevet) za sve sta zelim da napravi. Moj stariji je lajav i pravi drama queen, ono, nema sta ti nece prodat, a sad je prokuzio i glumiti plakanje (samo sto je cesto na suho iako bi se uho dalo zavarati). Jucer sam ga spicila u kaznu da si razmisli jer je jedno pet puta gurao brata i on tamo sjedi, ruli i vice "tata" (a tate nema doma)..a place zato jer on ne bi sjedio na miru i razmisljao nego bi se igrao..na kraju je i tata dosao doma ali se za promjenu desilo da ga ni tata nije pustio iz kazne pa je malo ostao :?:

Vezano za vrtic, moj je isao sa tri godine pa smo ga ispisali, onda je krenuo s 4 opet i sad je ljetos bio doma 2mj i opet sad ide i svejedno ima dana kad cendra da mrzi vrtic i tete i place kad ga dovedem a cim udje unutra zaboravi i da sam pred vratima. Nedavno je kod nas bila bas jaka kisa i stvarno nisam mogla naparkirati auto dovoljno blizu vrtica a po prolomu oblaka mi se nije vuklo dvoje djece pjesice i taj dan sam ga pustila kuci. Sad svaki put kad je kisa veli da je kisa pa da ne mora u vrtic. Ma mustre su to. Uvijek se trude naci nacin da voda ide na njihov mlin.

Ja dolazim na ovu temu samo zbog:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Milkiš šizu, :lol:

---

:mrgreen:

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Ja dolazim na ovu temu samo zbog:

:mrgreen:

---

JA ne baš zato, ali stvarno :lol::lol::lol: jedna od boljih!

Citiraj:

---

Kikica1 prvotno napisa

Nela, gledam ovo s reakcijama tebe i tvog muza. Kod mene je skroz kontra, kako sam ja doma s njima, mislim da ih poznam u dusu i da znam sta mogu od koga traziti. Meni problemi nisu poceli dok nisam cuvala trudnocu pa je muz vise hendlao malog. Ja sam stroza, on blazi i nije mi se jednom desilo da muza mali prevesla i na lijepe oci izadje iz kazne. Meni je palilo da ce ici spavati (inace je spavalica ali ga je tesko utjerati u krevet) za sve sta zelim da napravi. Moj stariji je lajav i pravi drama queen, ono, nema sta ti nece prodat, a sad je prokuzio i glumiti plakanje (samo sto je cesto na suho iako bi se uho dalo zavarati). Jucer sam ga spicila u kaznu da si razmisli jer je jedno pet puta gurao brata i on tamo sjedi, ruli i vice "tata" (a tate nema doma)..a place zato jer on ne bi sjedio na miru i razmisljao nego bi se igrao..na kraju je i tata dosao doma ali se za promjenu desilo da ga ni tata nije pustio iz kazne pa je malo ostao :?:

Vezano za vrtic, moj je isao sa tri godine pa smo ga ispisali, onda je krenuo s 4 opet i sad je ljetos bio doma 2mj i opet sad ide i svejedno ima dana kad cendra da mrzi vrtic i tete i place kad ga dovedem a cim udje unutra zaboravi i da sam pred vratima. Nedavno je kod nas bila bas jaka kisa i stvarno nisam mogla naparkirati auto dovoljno blizu vrtica a po prolomu oblaka mi se nije vuklo dvoje djece pjesice i taj dan sam ga pustila kuci. Sad svaki put kad je kisa veli da je kisa pa da ne mora u vrtic. Ma mustre su to. Uvijek se trude naci nacin da voda ide na njihov mlin.

---

Ja sam svoje po kiši pravoj vodila neki dan, jer kad se već toliko borimo oko toga i dok je toliko uporna, a zaključivanje joj je jača strana...jednostavno sam morala, ili ide ili ćemo ju ispisati, a onda nam cijela priča pada u vodu, jer dok ja krenem raditi mora ići....

Vidiš moja ništa ne zaboravi dok dođe u vrtić, ona se uporno drži svoje priče, cijelu godinu. :)