Printable View
Kad vidim sto cure pisu i kako zive ne smijem ni rijec reci. Mi i zivimo i trosimo i stedimo i planiramo...Citiraj:
dalmatinka prvotno napisa
Ali sto se tice djece, sve, ali bas sve smo im sami pruzili. Cak i rodjendanske poklone znamo sufinancirati :lol:. Nikakve pomoci i podrske sa strane. Jedni ne mogu jer nemaju, drugi nedaju... Tako da je ova cifra od 1000 kn godisnje po djetetu nama za sjesti i smijati se. Ili plakati, kako se uzme :-/
A nije da ne bi dobro doslo...
Za životno bih se složila sa Zarom1, pogrešno je na to gledati kao na neku štednju gdje ćeš još na kraju dobiti i puno više nego što si uplaćivao. Vrlo su složene te formule po kojima se izračunava omjer uloženog i dobivenog, čitava je to znanost, rizici koji se uključuju, pad vrijednosti novca itd. Sve u svemu, naglasak je na osiguranje a ne na štednju plus zaradu. To ne znači da je to nešto loše, ali treba znati koja je osnovna funkcija tog osiguranja. Ima vrlo korisnih vrsta osiguranja i onih koje ne možemo izbjeći ni da želimo (obvezna), ali niti jedno od njih nije u osnovi zamišljeno kao način da nešto uštedimo i da nam se to još na kraju isplati, osim onih nekih novijih kombinacija štednja+osiguranje, neki duo i sl. paketi, još uvijek manje isplativih od čiste štednje, te, naravno, scenarija iz filmova u kojima se osiguramo i onda uspjemo izrežirati vlastitu smrt i sretno i bogato živjeti pod drugim imenom :-).
kaj ja znam... MM je uplacivao zivotno 14 godina i sad za godinu mu istjece i dobit cemo te novce natrag... za to planiramo kupiti veci auto i vratit njegovoj mami novce koje nam je posudila za kuhinju...
uglavnom - dobro nam je doslo kao stednja...
zivotno se ne isplati zatvorit. mi smo razmisljali o tome prosle godine pa odustali. ne razmisljamo sta cemo s tim novcima kad istekne, vidit cemo.
ali, mm je osiguran i za nekakve nezgode, sta li pa je prosle godine kad je slomio lakat dobio odstetu od 1000 € i to bez ikakvih problema u roku
od 10-ak dana. tome se nismo nadali :)
ključić, ja tu logiku financijski ne kužim.
minusi i krediti su najneisplativiji, štedi se od viškova. Ako ti se nedaobog nikad nešto dogodi, džaba osiguranje, kad treba pokriti minus ili kredit. Kad nisi osobito potkožen ili nema nade u nasljedstvo/dobar posao, čini mi se da je najbolje živjet povoljno od danas do sutra. Jednako je produktivno, a psihički lakše.
Ja se ne slažem sa svima koji su napisali da djeci nemaju NAMJERU ostavljat ništa. Ja nemam mogućnost, pa ni neću, ali imam sve želje svijeta. KOma je početak od nule, ali ne zbog luksuza, trošenja novaca ili ne znam čega, nego zbog činjenice da kad ti radiš sve od nule, danas, u ovim uvjetima, ne možeš pravim putem daleko. Ne možeš birat posao. Ne možeš stat i realizirat poduzetničku ideju. Ne možeš otići sa zlostavljačkog posla. Samo silom prilika možeš dobro zaradit i nešto si osigurat. Biraš između plaćanja rate školovanja i plaćanja rate kredita, npr.
Kad ti imaš financijski minimum kojem se možeš vratit (npr. stan), onda je i malo rizika dozvoljeno. Može i ne biti tako, naravno, ali...
Osobno mislim da se zivotno ne isplati imati jer nema nikakve zagarantirane dobiti, samo predviđena, a predviđaju i na tarabi koješta. Vrijednost kamate koja se dobije nakon xy godine pojede inflacija. Dakle, rekla bih da je kao štednja to totalni promašaj. Kao osiguranje, to je mozda ok, ali nisam detaljno proučavala.
Međutim, dok god čovjek ima minus, nikakva "štednja" nije moguća.
Citiraj:
apricot prvotno napisa
mogla je meni prodati - joj, taj stari nakit je prekrasan, a otišao je u bescjenje. Baš sam pričala s jednim zlatarom kakva je to tragedija koliko se lijepog ručno rađenog nakita šprodalo i rastopilo i otišlo u nepoznato. Ono malo tih starih stvari koje prodaju neke zlatarnice, su preskupe - jedino kada bih zaskočila kakvu bakicu da mi proda. Ono malo što mi je ostalo od bake - nema te krize da bih to išla prodati - a puno ne bih niti dobila
Nitko nije rekao da djeci ne bi ostavio/ dao - nista.
samo su mnogi rekli da se ne operecuju stavljanjem posebne love na stranu za svako dijete za zivotni start.
ja prva.
ulazem sad koliko mogu. Ulazem u onrazovanje i zdravlje, ulazem da bi imali svoju sobu jer jos nemaju.
ulazemo u posao od muza da bi se moglo financirati prvo dvoje.
Da imam viska , tada bih mozda stavljala sa strane u poseban fond. Ovako , ne operecujem se sa njihovim startom za 10-15 godina. O tom potom.
I uopce ne mislim da cu ikada zaraditi dovoljno novaca da djeci osiguram svakom po stan. Ne mislim niti da bih trebala.
ali npr. kucu smo napravili tako da u buducnosti postoji mogucnost odvojenog prostora za stanovanje.
istina , za jedno. Drugo ce se morati bogato ozeniti.:mrgreen:
I sad iz ove pozicije , osobe ciji roditelji nisu znali za pojam stednje , pa niti za pojam dugorocnog ulaganja ...
meni je puno vise zao sto se oni nisu znali/ htjeli pobrinuti za - sebe.
zao mi je sto oni nisu razmisljali dugorocno , niti su stedili za sebe , a zbog tih okolnosti su i minimalno ulagali u nas .
eto puno bih se bolje osjecala da sam imala roditelje koji su zbrinuli sebe , ne treba meni nikakav novac ili stan , ako moji roditelji nemaju ili nisu zbrinuti , ili imaju hrpu dugova i kredita.
i baš radi toga smo mi sebi otvorili životno.. da ne budemo djeci na grbači kad odemo u penziju.
mogli smo odlučiti stavljati na neku stambenu ili oročeno, ali moglo bi se desiti da podignemo te novce i uložimo u nešto.. pa na kraju nemamo ništa za penziju. a životno ne mogu podići (odnosno, ne isplati se) pa smo se na neki način zaštitili od nas samih. :) znam da zvuči idiotski, ali kada se gledam unazad x godina, to je najbolje. I skidam kapu onima koji uspiju šteediti u takvom nekakvom obliku štednje i ne dirati te novce do penzije.
a i nekako sam uvjerenja da će prije banka propasti nego osiguranje.
djeci štedim kao nekakav vjetar u leđa.. najvjerojatnije za školovanje. I pitanje je hoće li na kraju ta naša ušteđevina i pokriti njihovo školovanje obzirom da je neće biti puno (no, šbb kbb).
sve nešto na sitno.. ali nekako se bolje osjećam. I uostalom, kako ste i napisale.. nemam sada novaca za neke velike štednje jer stvarno puno trošimo na djecu, odnosno da se bolje izrazim.. puno ulažemo u njih.
Pa logike nema. Samo tuga, čemer i jad jer ne znam kako dalje. Osiguranja smo otvorili prije 7 godina kad smo bili solo, oba zaposleni u Zg i bez djece. U međuvremenu smo dosta love utukli u stan u Zagrebu, auto koji je imao takve kvarove da me sad boli glava kad se sjetim tih cifri, školu MM jer su mu roditelji bili toliko nesposobni da ga do kraja izškoluju. Onda je on ostao bez posla, došla su djeca, a ja sam dobila stalni posao u Novskoj. Odlučili smo preseliti jer je moj posao dobar i siguran, a putovanje više nije bilo sretno rješenje jer ne bi uopće viđala djecu. I tako. Krenuli smo ispočetka, kupili kuću na kredit, a stan u Zg-u (koji smo super opremili) ne možemo prodat (niti iznajmit) jer nije naš nego od moje mame. U međuvremenu smo se morali rješiti auta kojem smo već trebali prikačit cisternu benzina ako smo htjeli doć do Zagreba pa smo u zamjenu uzeli karavan dizel. Kojem je nakon tjedan dana prdnula mašina. Nemali trošak. A i kuću je trebalo opremit. Očistit bunar jer za gradsku vodu još nemamo love, kupit alat za radit vrt i škrinju za viškove, kupit peć za grijanje na drva, postavit podove, sanirat septičku, kupit štednjak jer usred ljeta baš i ne mogu kuhat na peć na drva. Svaki mjesec nešto. Pa onda opizdi grom pored kuće i sprži dvbt (a to je već drugi jer je prvi neobjašnjivo krepo) i monitor od kompa. I tako smo dospjeli u minus. Eto. I šta sad? Da MM traži posao, mogao bi dobiti tek minimalac koji bi potrošili na vrtić, čuvanje, gorivo i gablec. Pa ne radi jer nam se trenutno ne isplati. Logike nema, samo vapaj da će se pojavit Deus ex machina i raspetljat situaciju.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Mi nemamo zivotno osiguranje i odlucili smo napokon ga sklopiti. Ne ocekujem da cu na tome zaraditi nego da ce kamata pokriti inflaciju (vise mi i ne treba) tako da nakon dosta godina ipak nesto ustedim (ne i zaradim) a dodatni bonus je da djeca imaju bar malu financijsku sigurnost za neki crni scenarij koji se naravno nadam da se nikada nece ostvariti.
Stednja i kamata na nju vise-manje sluzi samo za kompenzaciju inflacije, ako netko hoce zaraditi mora novce stavljati u rizicnije poduhvate. A vecina nas bas i nema za tako nesto "viskove" jedva imamo (ili i nemamo) za svakodnevne troskove. Djeci ce ostati ono sto uspijemo ustedjeti dok odrastaju, a da li ce tako necega biti za 15-20 godina kad ce (nadam se) zavrsiti fakultet ne mogu ni blizu predvidjeti.
kljucic - pretpostavljam da ste otvorili stedno osiguranje, ne samo obicno zivotno. Koliko znam ako sad neko vrijeme ne mozete uplacivati stedni dio mozda mozete dogovoriti da stedni dio zamrznete (ne sjecam se tocno kako se taj postupak zove) a dalje samo placate premiju za slucaj nesretnog slucaja. Kad vam se situacija poboljsa mozete ponovno nastaviti s uplatama stednje. Na taj nacin ne gubite novce koje ste do sada ustedjeli (ali isto tako ih ne mozete ni koristiti). A sto se maminog stana tice - ako je veci (a nadam se da je ako ste zajedno zivjeli u njemu) - da li se mozete dogovoriti da ga proda i kupi sebi manji, a razliku vam posudi dok se malo ne oporavite? Pogotovo sto ste ulozili u obnovu. Manji stan obicno znaci manje rezije, ako je starija zgrada i nema lift mozda sad moze uzeti stan u zgradi gdje ima lift itd. Ipak je to i za njene unuke...
Kljucic, mislim da u trenutnoj situaciji , i ovisno o trenutnoj lokaciji, nije isplativo da tvoj muz trazi posao sa punim radnim vremenom. Ali neki povremeni posao , u vreme kad si ti kod kuce , za njega . Ili neki dodatni za tebe sa dobrom satnicom .
ili proizvodnja necega sto ne zahtjeva prodaju odmah nakon proizvodnje , hrane ili pica , u vecim kolicinama.
o tome bi trebalo razmisljati.
za osiguranje ću se raspitat.
a stan (prizemna kućica pored garaže) je u dvorištu kuće koja je isto mamina. u kući žive deda, mama i moj brat. svaki u svom stanu.
razmišljamo. vrijeme je da se (po)krene :)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Razumijem da nista od stana. Onda jednostavno vibram da je napokon kraj nesretnim dogadjajima sa kucom i autima i da se uspijete malo po malo izvaditi iz minusa :fige: I kao sto pise Sirius, mozda tm uspije naci nesto honorarno, kod kuce za kompom ili neke instrukcije i sl, pa da malo povecate prihode.
Hvala :) Ma neka smo svi mi živi i zdravi, a nofci... ne dao Bog većeg zla.
Jasno. Ali kad imas dovoljno novaca za pokriti troskove, mirnije se spava. :)Citiraj:
kljucic prvotno napisa
Životno smatram vrlo korisnim, ali ga sklapam na 10 godina. Taman dovoljno da se skupi neka svota, a vrlo brzo se dođe do polovice (do 5 godina) kada te novce mogu podiči s minimalnim gubicima, ako mi trebaju.
S druge strane postoji nekakva, ako baš i minimalna sigurnost za teške situacije.
Djetetu plaćamo životno do punoljetnosti. Računam ako ne ode svijet k vragu da bi trebalo biti dovoljno novaca za pokriti troškove fakulteta, ako će biti potrebno, ili za kakav dio za stan, ili manji auto,... Več nešto, tek toliko da se ne desi da nemamo baš ništa.
Te novce za životno bih ionako potrošila bez pola muke svaki mjesec.
Mene muči pitanje koliko bi trebalo štediti u trenutku kad ustavari ne možeš štediti. Opet smo na nekoj novčanoj prekretnici pretakanja šupljeg u prazno i vrlo ozbiljno razmišljamo o najgoroj opciji, a to je zatvaranje minisa kreditom i onda naravno ukidanje minusa.
Kad stavim na papir zvuči podnošljivo. Rata kredita s kakvom i inače redovno živimo, ali bez minusa. Samo nakon toga treba slijediti velika disciplina za koju ne znam da li smo sposobni. :roll:
Na neki način bi trebalo biti jednostavno: ukinuti minuse, ukinuti zadnju karticu koju imamo. Ok, razmišljam ne ukinuti, nego ne nositi ju sa sobom, ali da ju barem imaš doma radi nekakve sigurnosti, ako baš zatreba.
Več više mjeseci imam otvoren dodatni račun na koji trajnim nalogom svaki mjesec idu sitni novci s mojeg i MM računa, sitni, ali dovoljni za pokriti trošak registracije svake godine.
Sebe sam time mislila "zauzdati" i svojih 100 kuna (nakon zatvaranja minusa) koji idu na taj dodatni račun prebaciti na max 1000 kn. Uvijek lako smanjim trajni nalog, ako ova opcija neće ići, ali nekako gledam da se 1000 kn na mjesec tako lako spiska na "gluposti" da je to nevjerojatno.
Cilj mi je:
- računi bez minusa
- nikakvi dodatni troškovi po karticama
- jedini veliki trošak - kredit
- na dodatnom računu na godišnjoj razini imati dovoljno za pokriti registraciju, eventualno more (ionako idemo na minimalan broj dana) i troškove tipa auto guma, ili ne znam, ako se pokvari nešto od aparata,...
Kod mene je največi problem prihvatiti da kao kod malog djeteta da ne mora biti sve i odmah. Npr. pišem bezvezni primjer, ako trebamo novi kompjuter, može, ali za 3 mjeseca kad će biti dovoljno novaca na dodatnom računu, a ne danas pa da ga uzmem na rate.:roll:
Rate trebam prekrižiti osim ove kreditne, na koje smo osuđeni (ili smo sami sebe osudili, svejedno više).
Pomalo sam razočarana u nas i naše sposobnosti, jer nedvojbeno mogli smo i bolje gospodariti novcima. Prihodi su prije bili puno puno veči, a mi se nismo dovoljno znali prilagoditi manjima, a realno smo mogli.
Ne isplati se dizati kredit za pokrivanje minusa ( gotovo iste kamate, a placa se postupak izdavanja kredita i biljeznik i sl.)
radije se discipliniraj pa svaki mjesec ostavi dio novaca na racunu.
A čuj, svakako si u pravu, ali da smo se uspjeli sami disciplinirati, ne bismo do toga došli.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Zasto mislis da hoces kad dignes kredit?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
bez discipline vrlo lako mozes zavrsiti opet u minusu i jos sa kreditom.
Ok , vi ga zelite zatvoriti.
ali meni minus nije lose imati, moze posluziti za brzo dobivanje novca u hitnim slucajevima.
MI štedimo puno, kupujem dosta tu na burzi, aukcijama, razmijenjujem odjeću sa susjedama, moglo bi se reći da sam škrta. Živimo u velikoj zajednici sa svekijima, i didom i babom + mmov brat, pa račune dijelimo. Hranimo se i kupujemo spenzu uglavnom zajednički, imamo veliki vrt, prodavamo povrće, ljeti uspijemo dosta uštedjeti, pa to razvučemo na troškove zimi. Imamo kredit za polovni auto, još dvije godine, moramo kupiti drugi, jer obitelj raste, a gepek ne, a i mm putujući do posla nabije znatnu kilometražu. Poklone u novcu sve ubacujem u dječija štedna osiguranja, i sama si uplačujem za mirovinu. Stisli smo se, zadnjih 5 godina, ja spavam s klinkama, mm na kauču, da bismo uštedjeli za proširenje kuće, ne gine nam kredit za to, ali se nadam da neće morati biti ogroman.
Zasad imamo sreću da su i moji i njegovi u zdravlju i relativno financijski sigurni i spremni uskočiti u slučaju frke. U minuse ne ulazimo nikad, na rate ne kupujem, kad imam imam, kad nemam, ne kupujem.
Kad izađete iz minusa (kako god), ukini ga. Jer, vjeruj mi, naći ćeš već razlog zašto ponovo ući u njega.
Nakon minusa skupljati novce za prijevremenu otplatu kredita.
Mi smo to napravili tako da smo bar 6mj (ili 1g? ne znam sigurno) živjeli kao crkveni miševi.. doslovce smo pazili na sve i jedan detalj na koji i 1 kuna odlazi.
Poražavajuće je to kada vidiš na kakve sve pizdarije trošiš i koliko to na kraju mjeseca dodje, a mogao si izaći iz minusa 10 puta do sad.
Sada smo se opet malo opustili, ali ipak su neke navike ostale. Tipa, kemikalije su najjeftinije i koriste se mišići za ribanje, kao i sve za kupaonu je najjeftinije; roba se ne kupuje ako nije neophodno i traži se jeftinoća, ne kupuju se peciva, novine, flašice vode isl prčkarije; hrana se kupuje svakako.. ugl, od poznatih, provjerenih, nikad masovno pa kupiš što ne treba i nikad gladan u dućan i uvijek sa popisom; masu stvari sam prekrižila sa liste potreba; kruh se peče doma;.. itd.
Pretpostavljam da vas većina tako funkcionira, ja nisam i živjeli smo prilično lagodno za vaše pojmove i sve ovo je za mene bila velika prekretnica i šok. Nisam ni znala masu stvari (kako što očistiti, a da nemaš 101 bočicu u kupaoni, kako skuhati jeftinije i sl) .. pa pišem ovo za ove koji su kao ja. :crveni se:
Uspjeli smo otplatiti kredit prije vremena i skinuti dugove s kartica. Sa minusom smo se još mučili dugo jer bi stalno opet ušli u njega. Sada imamo samo na jednom računu mogućnost odlaska u minus, ali ćemo i taj zatvoriti.
Samo radi ovog razloga mi imamo crni fond na jednoj otvorenoj štednji (nije puno, još moramo malo ga podebljati da bude kao i minus). To je ala minus, samo sa drugačijim predznakom. :)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja isto nisam sigurna da se isplati minus pokrivati kreditom. Drugo je kad imas vise kredita po karticama, minuse i sl i onda ides rjesavati jednim vecim dugorocnim kreditom.
A sto se tice registracije na rate i sl - gle, to je bar beskamatno, s druge strane minus je s 12% kamata. Ja bi prije zatvarala minus nego stedjela za otplatu u cashu registracije a s druge strane placala kamate na minus. Nije financijski isplativo. U konacnici, vise-manje je svejedno da li svaki mjesec unaprijed izdvajas 300kn za registraciju pa platis odjednom pa opet 300kn mjesecno ili uzmes na rate pa placas 300kn mjesecno... oboje je 300kn mjesecno. U situaciji kad nisi u minusu i mozes izdvajati tih 300kn unaprijed je super, u situaciji kad si u minusu bolje pokrivati minus i smanjivati kamate... bar bi ja tako
Ovisi koliko je minus. AKo je to nešto veliko.. nor. prijatelji imaju na jednom računu minus skoro 30.000kn :-o i na drugom, ali taj je manji.. njima bi bilo najbolje da dignu kredit, jer kamate na njega su abnormalno velike.
Provjerite kolike su kamate na minus. Od 1.1. su ih smanjili na 10,99 % ako sam dobro citala jucer.
tesko da ce se nemamjenski kredit naci manje od 8-9 % kamata.
gdje su tu jos troskovi dobivanja kredita, mjenice , biljeznik?
Jesu, ali ako dignes kredit onda imas anuitetsku otplatu i u pocetku prakticno samo kamatu otplacujes. Znaci, pitanje je rate. Ako mozes zatvarati minus s recimo jos onoliko koliko placas kamatu onda se ne isplati ici dizati kredit. Ako svaki mjesec imas taman za kamatu na minus i nista vise tj. ne zatavaras glavnicu, onda je bolje dici kredit s istom ratom, bar u konacnici nakon x godina otplatis i glavnicu.Citiraj:
Ozujak prvotno napisa
Je, ali što ako nisi dovoljno discipliniran za otplatu minusa tako da svaki mjesec manje dižeš s njega. :) Ja nisam, ni moj muž-. Sad kad si mislim, stvarno smo katastrofa. :škartoc:
Mi smo prvu godinu ušli u minus radi registracije auta, nisam mirno spavala dok nismo izašli, sada unaprijed izračunam koliko me troškova u godini čeka- kredit mjesečno, životna osiguranja, gume, registracija, buđet za poklone, računi, i nastojim u plodnim razdobljima ograničiti potrošnju za sušu, ako nam ostane viška, najčešće potrošimo na klince.
Crni fond je puno bolje riješenje, čak nije loše pretvarati kune u eure ili drugu valutu, da kad te zasvrbe prsti ne možeš odmah zgrabiti i potrošiti
Kamate na minus su nam veče, nego kamate na kredit. I da minus je prilični, ne želim napisati koliki.:mrgreen: Minus bismo ukinuli, uvijek ga možemo u roku nekoliko dana dobiti, ako se dogodi nešto hitno.
Vrlo su mi korisni vaši savjeti, samo pišite dalje. Kredit još nije realiziran, tako da mi svaki savjet dobro dođe.
Godinama sam imala kreditne kartice, čekove, minus na tekućem i mislila sam da ne mogu živjeti bez toga.
Onda se dogodilo 2001. kao grom iz vedra neba da mi je muž ostao bez posla na koji je vraćen tek nakon 7 godina suđenja, borbe i igre živaca.
Ostali smo samo na mojoj plaći, a kći je još bila beba.
Prvo što sam napravila kad je on ostao bez posla bilo je: ukinula pretplatu na mobitel, ukinula sve kartice, vratila čekove u banku, ukinula minus i gle čuda:
živjeli smo i bez svega toga.
Znala sam ići na posao s 10 kn u džepu i razmišljati o tome kako da ih sačuvam.
Preračunavala sam svaku namirnicu koliko košta po kili i da li se isplati kupiti tu ili tamo.
Preračunavala sam pelene po komadu koliko koštaju i kupovala najjeftinije u Getrou.
Kupovala sam najjeftiniji šampon na litre.
U Sloveniju koja mi je blizu sam išla po brašno i germu i sama pekla kruh i skrivala meso i jaja po prtljažniku jer su bili daleko jeftiniji nego kod nas.
Od odjeće sam imala dva kostima od uniforme i u tome hodala i na posao....
Onda sam i ja ostala bez posla i nisam očajavala, našla sam drugi. Nije bio u struci, ali za silu sve može. I nije mi plaća bila dosta pa sam našla dodatne poslove.
Znala sam u jednom danu odraditi i po tri posla.
Otišla od kuće u 6 ujutro, a vratila se mrtva umorna u 23 sata.
I tako iz dana u dan.
Znala sam sjesti na klupu dok sam čekala autobus i plakala od umora, ali za čas bi me prošlo i bila sam sretna što je i tako kako je.
I imala sam mali rokovnik u koji sam upisivala baš svaku kunu koju sam zaradila i baš svaku kunu koju sam potrošila.
Nitko nam nikada nije pomogao niti sa jednom lipom.
Nitko nas nikada nije pitao da li imamo za jesti i jesu li nam računi plaćeni (a bili su svi plaćeni)
Sve sam zaradila i to krvavo.
Otišlo je i zdravlje pa se tako borim s artritisom već godinama.
Ali zato nikome ništa nismo dužni.
Nemamo kredita, ni minusa.
I iskreno, ne žalim nikoga tko ima ogromne minuse jer znam da se može bez toga, ali treba htjeti.
Ja sam htjela i sad mirno spavam.
Ali nemam Natuzzi kožnu garnituru, nemamo dva auta i imamo premali stan koji vapi za renoviranjem.
Ovo je moja priča i nikome ništa ne sugeriram, ali sam se nagledala i naslušala previše "tragičnih" priča gdje su ljudi zapali u gabulu zapravo bez veze.
mi definitivno puno trosimo, pogotovo ovaj misec se previse potrosilo. puno previse. moramo se zauzdat da prezivimo do lita.
zivimo dosta lagodno a mogli bi i bolje da ne trosimo puno na gluposti.
zivotno mi je trn u oku, mm ga je nepromisljeno napravio, na 25 god!!
da ne govorim da je rata narasla sa 250 kn na 350 u ovih 11 god sta ga placamo
Tanči, debelo si u pravu...
Živimo u okruženju koje je totalno potrošačko, a zapravo bez razloga. Jer može se i bez novog mobitela i bez pretplate za isti (to je pljačka vrhunska) i bez minusa na tekućem i bez gomile stvari na koje trošimo, a da i ne znamo... Kad nema, kad fizički nema, djeci ne padaju na pamet izjave tipa "ja jedem samo bijelu čokoladu" pa zapravo discipliniranje po pitanju financija ima i puno pozitivnih strana - učimo sami kako biti racionalniji i štedljiviji, a istodobno dajemo dobar primjer djeci.
Ne bih sad tu razglabala što i kako mi radimo (pisala više puta) jer se nemam na što požaliti, a ipak (obzirom na iskustvo odrastanja, studiranja i mladost) uvijek ziheraški spremam lovu sa strane kad god imam. Srećom, udala sam se za osobu sličnih nazora. Uvijek imamo neku sitnu rezervu za preživjeti 2-3 mjeseca ako tko slučajno ostane bez posla. Nama je to bitno jer smo u istoj firmi, pa se lako može dogoditi dvostruka katastrofa. Mora čovjek imati mala vrata. Netko ima roditelje, netko ima kuću i zemlju (nekretnine viška koje može frknuti ako dođe u situaciju), mi nemamo tj. nismo imali kad smo se vjenčali, ali sad smo skrparili neki minimum...
Uvijek razmišljam "što ja to znam raditi, a može se unovčiti" i bez trunke grižnje savjesti primila bih se čišćenja, kuhanja i pečenja kolača, instrukcija, rada s djecom s pp, brige o starijim osobama - ako bi se dogodilo da moram. Nešto od toga sam i radila kad sam kratko vrijeme bila bez posla. Kolega me zafrkava da sam smišljeno upisala djecu u glazbenu školu na harmoniku - ako ne budu imali posao u struci, mogu svirati po svadbama. To je zafrkancija, ali vjerujte - svaka vještina dobro dođe. Vidjela sam ljude koji ne mogu naći posao zbog banalnog razloga - nemaju vozačku dozvolu ili ne znaju ni jedan strani jezik. To je možda offtopičarenje, ali nije loše razmisliti što sve znamo, a dalo bi se iskoristiti. Ponekad se od hobija može napraviti sasvim dobar biznis.
Moram samo dodati u svoju obranu, da ne ispadne da smo potrošili novce na ne znam kakve luksuze:mrgreen:. Uštedjeti nemamo tko zna gdje i što, jer smo sve pretplate i slične gluposti daaaavno ukinuli, samo kažem da se još uvijek može uštedjeti na stvarima tipa: našla sam djetetu 4 vrlo povoljne potkošulje i piđamu i kupila mu, što je divno i krasno i povoljno, ali kad dobro razmislim da mu i nisam to kupila ne bi nam falilo.
Ne pušimo, ne pijemo, mobitel mi je na bon, ne koristimo tonu sredstava za pranje, ne koristimo omekšivač, ne kupujemo skupu robu i skupe parfeme, imamo prilično star auto, proizvodimo puno voća i povrća za svoje potrebe, ne trošimo na izlaske, nismo bili na moru,... a opet novci odu mic po mic.
Na žalost uštedjeti se valjda opet na nečem može, jer izgleda da moramo, jer su nam primanja prilično smanjena.
E da i izgleda da nisam navela, nisam smatrala potrebnim. Ne očekujem, ni ne tražim ničije žaljenje, svako je krojač svoje sreće, ali vidim da ovdje ima puno odličnih savjeta kako nešto pametnije napraviti.
Lijepo je sirius rekla - ako ne mogu uštedjeti, moram više zaraditi... Ja sam se okanila darivanja stvari i sad ih prodajem kad mogu (ovo se za sada odnosi na kućanske aparate i namještaj - bolje da ne razmišljam o tome koliko smo raspoklanjali...:oops:). JOš nisam došla do toga da prodajem knjige i odjeću, ali.... mhm...našlo bi se prostora.