Marta pliz, ako imas vremena, ajde mi malo detaljnije opisi vasu adaptaciju.
Nisam namjeravala 2 tjedna sjediti u vrticu 8 sati, ako se je tako shvatilo iz mojih postova, ali isto tako nisam namjeravala niti biti tamo samo 1 - 2 dana pa ga ostaviti.
Printable View
Marta pliz, ako imas vremena, ajde mi malo detaljnije opisi vasu adaptaciju.
Nisam namjeravala 2 tjedna sjediti u vrticu 8 sati, ako se je tako shvatilo iz mojih postova, ali isto tako nisam namjeravala niti biti tamo samo 1 - 2 dana pa ga ostaviti.
Nemam negativan stav prema vrticu, najtocnije bi bilo da nemam nikakav stav. Daleko od toga da nisam presretna sto moram pocet radit ali to nema veze s vrticem.
margaretica, ne sjecam se detalja. Prvih 2-3 dana samo odlazili zajedno u vrtić, 1-2 sata. Onda bi ga 2-3 dana ostavljala svaki put malo duze. Onda je ostao na ručku. Malo pomalo, skuzit ćeš kako vam najbolje odgovara.
Mi smo imali sporu adaptaciju, oko 6 tjedana, čini mi se. Bojala sam se da će nas tete požurivati, ali ispalo je da su se moje procjene preklapale s procjenama odgajateljica. Najprije sam ja bila s njim u sobi, nisam se s njim igrala, nego sam bila po strani dok je on istraživao prostor i navikavao se na gužvu, a uvijek je mogao doći do mene ili me barem pogledati kad se osjećao nesigurno. Potom sam ga ostavljala na kraće vrijeme, pa sve duže. Moj sin je nježan i još uvijek nije potpuno opušten i prilagođen. S kćerkom je to išlo lakše, ali bila je starija. Bili smo tada u Njemačkoj i tete mi nisu dopuštale da ju ostavim prebrzo - jako postupno je išlo, a teta joj se u početku u potpunosti posvetila. Prijateljica u Franfurtu mi kaže da oni računaju da prosječno dijete treba 3 mjeseca za adaptaciju. Zato su meni ove priče o 2 tjedna adaptacije za maleno dijete koje nikad nije boravilo u velikom kolektivu :o. Drago mi je da našim tetama (u zagrebačkom gradskom vrtiću) nije palo na pamet da to od nas očekuju. I nisam primijetila da je drugoj djeci smetala moja prisutnost (ili drugih roditelja)...
meni je ovo :nono: a da ti nisi berlinka upala usred godine kad su ta ostala djeca bila već adaptirana pa te zato nisu primjećivala ;-)Citiraj:
berlinka prvotno napisa
evo mi sutra krećemo u jaslice. malo ću ja s njom, pa malo MM a onda baka. ostavila sam joj za adaptaciju 5-6 tjedana jer tada nam bakaservis seli na jug.
i baš me zanima kako ćemo jer danas su se valjda svi vratili u vrtić nakon ovih praznika (osim jednog djeteta koje je nije bilo na praznicima), znači cijela grupa će biti ponovno na privikavanju. baš me zanima kako će sutra biti?
krenuli smo u rujnu, s tim da je pola grupe bilo starih, a pola novih - na privikavanju. stvarno nije bio problem s roditeljima, ni tetama, ni djeci, tako da uopće ne kužim o čemu je riječ. inače su tete komentirale kako je očito dobra kombinacija starih i novih jer da ovi stari "povuku" nove i da je bilo jako malo plakanja u njihovoj grupi. ja mislim da je odlično kad novi kapaju po malo i kad se tete mogu potpuno posvetiti novima dok se ne povežu... na žalost, naše su grupe pretrpane pa je to teško ostvariti. ali u danim okolnostima, ja sam zadovoljna pristupom u našem vrtiću.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Sretno Cocolina! jako je važno da si ti mirna i sigurna, ali to vjerojatno već sve znaš :-)Citiraj:
Cocolina prvotno napisa
moj prvi klinac je imao polaganu prilagodu, krenuo 8.4. adaptacija s spavanjem završila krajem sredinom 6 mjeseca
zadnji klinac krenuo 8.9. imao prilagodbu do 3 mjeseca, s time da je bio doma i neko vrijeme jer je bil bolestan
hvala berlinka.
evo mi odradili 1.dan adaptacije.
bilo nam je super. curka je sama ušla, bez mene, nije me čekala jer sam ja pospremala neke stvari pa valjda je bila nestrpljiva da vidi sve to.
ušla sam ja nakon nje, skoro pa da me nije doživjela, proučavala igračke, bebe i čim su sje dječica sjela za stol evo i nje. aiko je doručkovala doma. stavila joj slinček i nije dala da ju hranim nego je sama pokušala jesti, čak je i pojela nešto, malo prolila ali u globalu je pojela ok.
od frendice mali ide u grupu pa sam se više bavila s njime nego sa svojom. on mi je sjedio u krilu i mazio se.
bili smo pola sata a sutra smo duže. iako smo i MM i ja malo bili u strahu kako će ona, jer nekako kad ju vidimo onako malu i sitnu pa i činjenica da ja najmlađa u grupi nisam bila u grču. sve je bilo lijepo i opušteno pa mislim da je i ona to osjećala. ali tek smo prvi dan još je dug put pred nama.
svima želim što bezbolniju adaptaciju.
moje dijete je isto krenuo u jaslice, prošli tjedan.nema punih godinu dana, ali s obzirom da su privatne (nismo dobili gradski vrtić), primili su ga, i odlučila sam da će adaptacija trajati duže ali polakše.
naš prvi tjedan je bio ovako:
pon, uto - sjedila sam s njim 2 sata - nema negativne reakcije
sri - ostavila sam ga na sat vremena - cendra (nema suza)
čet - ostavila sam ga na sat i po - cendra (nema suza); vratila se za ručak
pet - ostavila sam ga na dva sata - cendra (nema suza), nahranila ga teta.
sljedeći tjedan je plan kao petak, ako sve bude u redu.
ovo cendranje znači da vrišti kad mu teta ne posvećuje punu pažnju, ali se da i umiriti i zaigrati. ali daleko da je cijelo vrijeme miran, i naravno krene cendrati čim se ja maknem iz vidokruga.
ja sam bila jako skeptična već u srijedu zbog toga, ali tete su s njim super zadovoljne (eto kako je to relativno), i ovakav raspored je bio u dogovoru s njima iz dana u dan.
one bi ga čak već sljedeći tjedan ostavile na spavanju, ali ja ne želim - nema još potrebe za tolikim stresom.
eto, netko bi rekao da sam nemajka jer ga puštam da cendra, a tete koje su školovane su zadovoljne. i šta reći? odlučila sam ići polako, iz dana u dan, i ne gurat preko ruba.
što se tiče cijele teorije oko vrtića iz vaših gornjih postova, jednostavno treba biti načistu sa sobom. ništa nije zauvijek - probaš vrtić; ako ne ide, ima privatni ili teta za čuvanje. pa nije dijete zacementirano tamo! neka teta može biti dobra, ali i teta se može promijeniti, tako da to ne trebamo mi roditelji gledati kao 100% relevantno. eto, može teta na porodiljni!
uostalom, treba razviti način ponašanja, a ne brinuti unaprijed. bitnije je na vrijeme svatiti da nešto ne valja (npr uočiti da djetetu u vrtiću niej dobro), nego pokušavati igrati šah sa životom.
iste se stvari mogu događati i u školi, i na izvanškolskim aktivnostima, uvijek će biti neke dvojbe.
kako vam napreduju adaptacije?
Mi smo krenuli početkom mjeseca, dva tjedna adaptacije prošlo relativno dobro, a onda se razbolio, najprije konjuktivitis, pa rota, pa sad trodnevna groznica, već je dva tjedna doma, mislim da će opet trebati adaptaciju a ne vidim načina kako to izvesti nakon tih silnih izostanaka s posla... Ma da vas još pitam kad već pišem, kod nas u vrtiću kad teta preuzme dijete na vratima ona ga isti tren pušta na pod među drugu djecu te on naravno počne plakati što meni osobno nekako ne leži, mislim si da bi ga trebala barem koju minutu možda pomaziti , pokazati neku igračku i sl. Kako je kod vas na samom dolasku ? Inače tada je bilo petero nove djece ali nisu svi baš dolazili u minutu u isto vrijeme i u sobi je još bilo nekakvog osoblja tipa pedagogica, koja je u naručju držala dijete koje nije bilo na prilagodbi.
Teta bi ga trebala zainteresirati za neku igračku i uključiti u neku aktivnost. Tako da dijete zaboravi na plač i da je mama otišla... Ovo spuštanje među djecu mi nije baš OK. Pa i da ima više djece, ta djeca su već uključena u neku aktivnost, doručak ako ništa drugo....
Mi pocinjemo za mjesec i po dana, nadam se da ce sve biti dobro tj. u duhu pozitivnog razmisljanja mantram: sve ce biti dobro.
Sretno vama koji sad prolazite adaptaciju!
CAPPY, nama isto tako. 2 tjedna adaptacije, i sad tjedan dana bolesti.viroza sa nekim osipom. od ponedjeljka ponovo. bojim se samo spavanja, jer do sad se mali uspavljivao sa cicom (ovo podnevno), baš me zanima kako će ga tamo riješiti...
što se tiče plakanja i držanja u rukama. nakon koliko dana je to bilo? možda su procijenile da se on lakše i brže smiri sam nego kad ga se nosa? jer kako sam shvatila kod nas, neku djecu nose, neku puste, jer su shvatili da tako brže prođe. i stvarno, dok sam bila onih par dana po nekoliko sati, ima djece koje ako uzmeš u ruke, i pritom shvate da ti nisi njegova/njena mama, udru u plač još više.
moj mali je bio konzistentan - jednako je plakao i na rukama i na podu :-))))
I ja sam si isto razmišljala da je to možda i bolji način da se smiri, par puta sam i vidjela da je začas prestao plakati nakon što ga je spustila, a onda sam otišla pa ne znam do kad je ta smirenost trajala :) Ja već sa strahom čekam ponedeljak da vidim hoće li biti sposoban za vrtić. Osip je prošao no nos mu još curi i sad mu pak oko krmelja, ne kapam mu s ničim jer mislim da je to od šmrklja ( a i prošlo je tek tjedan dana od kapanja tobrexom, pa se bojim opet kapati )no bojim se da se ne pogorša. Ako i krene u ponedeljak moram smisliti način kako da odem ranije po njega jer budući da kod adaptacije nijednom nije bio od 8-16, mislim da nakon dva tjedna izbivanja bi mu tih 8 sati bilo puno previše.
ahaha, da, kako oni to fino razmazuju pa ima svugdje, po glavi, u očima, fuj. moj mali je naučio neki dan staviti prst u nos. baš me zanima di će onda ti slinci završiti :-))))Citiraj:
CAPPY prvotno napisa
počelasi raditi, pa ne možeš prije 16?
Joj, cure, mene nekako sve vise lovi panika: u vrticu ce moj maleni bit po 9 sati, to je PUNO, nije to cuvanje od par sati, to je prakticki cijeli dan!!!!! Sad sam otkrila toplu vodu, ali kako da se pozitivno postavim prema toj cinjenici? Kako ste vi razmisljali tj razmisljate o tome? Tko tu na kraju odgaja dijete i veseli se s njim? Joj, unatoc mantranju, malo me strefio taj skori rastanak na 9 sati dnevno!
Pa zapravo jednostavno - ima stvari na koje ne možemo utjecati i gotovo. Radiš da bi sebi i djetetu osigurala egzistenciju.Citiraj:
margaretica prvotno napisa
Dalje - kad imaš dijete/djecu u jaslicama ili vrtiću, jako brzo naučiš cijeniti preostalo zajedničko vrijeme i potrudiš se da ono bude kvalitetno. Brzo se pomiriš i sa bolestima koje su sastavni dio adaptacije.
Nemoj zaboraviti da adaptaciju na novu situaciju ima i roditelj - a to nam ne govore na prvom roditeljskom sastanku, iako bi trebali. Ima teških trenutaka, ali i puno više onih drugih, kad shvatiš da te dijete ugodno iznenadilo - adaptacijom, trenucima samostalnosti, novim vještinama, snalaženjem u novoj situaciji... sve se to računa.
Ako imaš sreće (a zapravo tako je u pravilu, jer loši vrtići i nedovoljno dobre tete su iznimka, a ne pravilo) vrtić ili jaslice postat će sastavni dio vašeg obiteljskog života i produžetak vaše dnevne sobe. Kad shvatiš da dijete VOLI odlaziti tamo, da je zavoljelo tetu, da se zabavlja, da ima stvari koje je tamo naučilo, a nama doma nikad ne bi pale na pamet - kamen ti padne sa srca i dalje ni ne razmišljaš o tome koliko je sati u vrtiću. Upoznat ćeš drugu djecu i njihove roditelje, razmijeniti iskustva i naučiti živjeti tako. Nije to čudo - svi ste tamo u istom loncu. Nama su djeca na mnogo načina "proširila vidike" jer smo upoznali roditelje njihovih vrtićkih drugova, koji su nam kasnije postali dobri znanci, čak i prijatelji.
Evo, moj stariji sin je sada u sedmom razredu, pa i dalje uredno nazove svoju najdražu tetu S.:heart: da joj čestita Božić ili samo da je čuje... Mlađi isto tako ima poseban odnos s dvije osobe iz vrtića, a i ja sam zadržala u svom krugu nekoliko dragih ljudi iz vrtićkih dana. Bilo mi je teško kad su moja djeca kretala u jaslice (jedan u dobi od godine dana, drugi u dobi od dvije) ali vrijeme ide brže nego očekujemo i ti dani su sad već daleko iza nas. Teške stvari sam odavno zaboravila, a lijepe držim u sjećanju i danas.
Sretno i tebi!
Da, počela sam raditi, no eto me danas doma, uz krmeljavo oko koje nije tokom noći uspio otvoriti, počeo mu opet nekakav proljev, mislim uporno se vrtimo u krug, još jedno ne izlječimo, već se pojavi drugo...Citiraj:
littletunafish prvotno napisa
Znam da moja emotivnost nece puno pomoci, zato sam se pocela pripremati prije nego krenemo u novvu avanturu, da sam blize Zagrebu isla bih jos i na radionicu o separaciji koju drzi Centar prirodnog roditeljstva. Je li bio netko, sta kazu o tome?
Razumijem da svi ne dozivljavamo odvajanje na isti nacin, meni nije problem ostaviti ga s bakama i didama niti na cijeli dan kad smo onda opet po cijele dane zajedno (iako mi je dugo poslije poroda trebalo da ostavljanje njima ne shvacam kao da mi ga netko zeli "uzeti", sad mi je to i lijepo i korisno za oboje), ali vrtic je ipak nesto drugo i svakodnevno je i dugo traje.
Znam i da ce i to doci na svoje, ipak se pitam sta znaci osigurati djetetu i sebi egzistenciju i pitam se bi li umrli od gladi da je ostao doma jos godinu dana?
U svakom slucaju, hvala cure, pomogle ste mi usmjeriti razmisljanje u pozitivu naspram vrticu, Peterlin, imam osjecaj da cu cesto citati tvoj zadnji post kad me preplave osjecaji koje tesko zauzdavam.
margaretica, Peterlin ti je baš lijepo napisala.
ja se dosta razmišljam kako je to bilo prije 50 i više godina - tad nije bilo ni vrtića, nego dijete sjedi ispod drveta a mater kopa u polju. mislim da sad uz svu modernost prekomjernog rada ipak imamo znatno više slobode nego prije, i ipak imamo razne mogućnosti kako ispuniti (kratko) slobodno vrijeme sa djecom.
a na tvoje pitanje - još godinu dana- iskreno, nije da sa 2 godine ta djeca baš ne znam kako odrastu. pa to su i dalje bebaći, često još i doje, pa nije to sad ne znam kako samostalno!hoću reći, svejedno je, ako ne možeš do 3-4 godine, onda stvarno nije bitno je li 12 ili 20 mjeseci.
s druge strane, bogatstvo je dopustiti djetetu da se odvaja i stječe SVOJE prijatelje. moj mali evo nakon mjesec dana već zagrli tetu u vrtiću kad dođe, i imam dojam da je već doživljava kao tetku.
meni je definitivno plus naspram čak i mog čuvanja to što oni stvarno rade s njima i educiraju ih. imali su temu zima, pa su radili neke pingvine, pa sad srca za valentinovo. neki dan je crtao kistom! klinjo od 11 ipo mj! je da je tempere bilo i po hlačama, ali ono, wow!i ja sigurno ne bih to s njim radila, ne bih se sjetila. zapravo, veselim se svaki dan kad mi kažu šta su radili i kako su se zabavljali.
opusti se i vjeruj i sebi i svom klincu!
Moj B je prije 2 dana napunio 2 godine. Polako pocinje da prica,nekad uspije sastaviti i dvije rijeci zajedno. Zivimo u Belgiji,a kako ja radim od njegovog treceg mjeseca,uvjek smo imali neku zenu u kuci koja ga je cuvala i cistila kucu jer ja radim 4 dana u sedmici od 7 do 18h,a cesto ostanem i duze ili me nema kod kuce za vikend. MM radi svaki dan,a ponekad i vikendom,dolazi kuci nikad prije 20h. U Belgiji skola pocinje od 4-te godine,ali 90% djece krece sa 2,5 godine u neki oblik predskole ( vec smo dobili brosuru u kojoj su navedene sve skole u nasem mjestu,jer bi B trebao u 8-9 mjesecu da krene u tu ''skolu''. On nezna holandski,tako da imamo pola godine da se navikne na drugu djecu i boravak van kuce i naravno da pocne uciti drugi jezik. Ako pocnem da razmisljam o odlasku u vrtic toliko se opteretim da nemogu da zaspim,a nisam nikad imala negativan stav prema vrticu. I sama sam isla u vrtic i imam samo lijepe uspomene,ali toliko se brinem kako ce se on tamo snaci i kakav ce mu sok biti jer nece nista razumjeti a jos ce morati biti tamo u nepoznatom okruzenju. Nemamo puno mogucnosti za adaptaciju. Mogu otici jedan dan sa niim na pola sata i slijedeci put ga ostavljam na par sati. Odlucila sam (kukavicki) da ga MM odvede prvi put (ja cu ga odvesti na tih pola sata jer sam taj dan slobodna) i ostavi a teta koja ga inace cuva ce doci po njega za 2 sata. Ja cu biti na poslu i zabaviti misli poslom da ''prezivim'' taj dan. Planiramo postepeno povecavati broj sati koji ce biti u vrticu,ali ce ici samo 2 dana jer nema mjesta za vise dana. Znam da ce djetetu tamo biti ineresantnije nego sa tetom kod kuce, ali nemogu se prestati brinuti,ali to je valjda ono sto roditeljstvo nosi sa sobom.