Mi smo imali sporu adaptaciju, oko 6 tjedana, čini mi se. Bojala sam se da će nas tete požurivati, ali ispalo je da su se moje procjene preklapale s procjenama odgajateljica. Najprije sam ja bila s njim u sobi, nisam se s njim igrala, nego sam bila po strani dok je on istraživao prostor i navikavao se na gužvu, a uvijek je mogao doći do mene ili me barem pogledati kad se osjećao nesigurno. Potom sam ga ostavljala na kraće vrijeme, pa sve duže. Moj sin je nježan i još uvijek nije potpuno opušten i prilagođen. S kćerkom je to išlo lakše, ali bila je starija. Bili smo tada u Njemačkoj i tete mi nisu dopuštale da ju ostavim prebrzo - jako postupno je išlo, a teta joj se u početku u potpunosti posvetila. Prijateljica u Franfurtu mi kaže da oni računaju da prosječno dijete treba 3 mjeseca za adaptaciju. Zato su meni ove priče o 2 tjedna adaptacije za maleno dijete koje nikad nije boravilo u velikom kolektivu . Drago mi je da našim tetama (u zagrebačkom gradskom vrtiću) nije palo na pamet da to od nas očekuju. I nisam primijetila da je drugoj djeci smetala moja prisutnost (ili drugih roditelja)...