kombinirani, amniocenteza i nalaz s potvrdom kromosomske greške

Draga Rose15, ova dr. je dno dna! Eto, toliko o njoj! Molim te ne obaziri se na komentare, i ja bih voljela da sam mogla prečuti neke stvari koje sam čula tijekom svoje tragedije. Meni je užasna med.sestra nakon induciranog pobačaja (podsjećam beba s Patau syn. pobačaj u 18.tj.) koji se dogodio sat vremena prije završetka njezine smjene rekla: Uh, a ja sam mislila da budem te predala Štefici u njenu smjenu, kad evo ga, sve u mojoj smjeni....koja zlica!!! Ali njima to ide na dušu. Šta se tiče plakanja, vjeruj mi da sam zaplakala samo jednom, a otsalo vrijeme sam bila strogo koncentrirana na to da nalazi amniocenteze dođu što prije i da me što prije prime na pobačaj. Sve sam to odvalila, oporavljala se fizički i psihički, a žalovanje i plač su mi došli naknadno nakon mjesec dana. Ali izašlo je iz mene! Svatko od nas ima neki svoj obrambeni mehanizam, pa tako i ti! Ti ćeš se nositi s tim na svoj način. Sve je tvoja odluka kao što ti je i Kris rekla tj. bit će onako kako se osjećaš, nemoj puno slijediti što ti mama kaže! Slušaj sebe! Ja recimo nisam pogledala bebu kad se sve završilo. Ja sam tako intuitivno postupila jer sam očito štitila samu sebe! Sjećam se slike UZV i to nosim u uspomeni. Čula sam da su pričali da je bebica ostala u vodenjaku tako da nisam ni imala što puno vidjeti, ali ne žalim! Ne mislim ni da je to normalna reakcija ni da nije. Tako je i nema nazad! Taj trenutak je prošao onako kako sam se osjećala taj čas. Ti se oprosti na svoj način, znat ćeš šta želiš kad se dogodi.
11mm je fakat puno, ali stvarno nema potrebe da se čeka amniocenteza kad možeš kao i Kriss napraviti biopsiju korionskih resica. Daj se ipak raspitaj! Moram ti reći da smo i svi mi čekali te nalaze (ja amniocenteze) i nije lijep osjećaj čekati s trbuhom za koji znaš da ga ne bude uskoro...ali to treba pregristi i pomiriti se sa tim, živjeti dan po dan! Ako već ideš na amniocentezu idi privatno i šaljite u Postojnu jer se nalazi od tamo čekaju najmanje 8, a najviše 14 dana! Kod nas i više od 3 tjedna. To je stvarno previše za tebe. Moji su nalazi iz Postojne došli za 8 dana i za 2 dana sam bila na induciranom.
Javljaj što ima, imaš našu podršku i pitaj što god ti možemo pomoći, moralno ili informacijom. Nisi klinka, odvalit ćeš ti to, ojačat će te to gorko iskustvo i jednom kada ćeš to htjet ćeš imati zdravu bebu! Sada se skoncentriraj na sebe da to sve odvališ što jača i čvršća! Plači ako ti se plače! Nemoj držati u sebi! I budi hrabra! Nisi sama u tome! Smatraj da se to dogodilo jer je tako trebalo biti i da nitko od nas nije to "zaslužio" ili dobio po zasluzi. Shit happens i nažalost ovo je jedan od shiteva koji se nama desio! Neka se više ne ponovi! kiss :*

Citiraj:

---

rose15 prvotno napisa

Iz Splita sam i nitko mi nije ni spominjao cvs, samo amnio i to su me stavili najranije šta mogu. Razumijem sve šta me čeka, ali ne razumijem zašto moram čekati do kraja 5. mjeseca trudnoće da bi mi rekli da moram napraviti pobačaj. I sada bi mi to bilo teško i da sam pod anestezijom, a kamoli nakon 5 mjeseci i još da vidim bebu koju nikad neću imat i koja nikad nije ni imala šanse biti živa. Nisam ni očekivala da ću ostati trudna, a kamoli ovo. Neznam kako bih prošla kroz normalan porod, za ovaj inducirani nisam ni znala da postoji, jučer sam tek pročitala na internetu jer očito nitko mi ne želi reći od doktora da me to čeka. Ja nisam plakala jer sam bila u šoku, tek sam se oporavila od šoka da sam trudna, i kad mi je doktorica to ukratko objasnila (ne bih ništa shvatila da nisam guglala cijelu noć prije), pitala me je zašto ne plačem (u stilu kakva sam ja to osoba) i da je ona na mom mjestu da bi sad samo plakala jer ništa se drugo kao ni ne može. Tj. nije to niti meni rekla nego mojoj mami, i kasnije se žalila da sam pretiha i pitala moju mamu je li me vodila provjerit sluh jer sam toliko tiha. Ja sam tu samo stala i gledala i nisam mogla vjerovat šta priča. I neznam stvarno šta da radim do 8.4. Nije mi niti rekla da li još uvijek trebam piti folacin niti da trebam doć dan poslje amnio kod nje da provjerim srce bebe.

---

Moja druga trudnoća je završila prekidom u 11 tj. zbog hygorma colli i fetal hydrops-a. (nadam se da sam ispravno napisala nazive). Iako je soc. gin. tražila da radim cvs, dva dana su me na Sv. Duhu vozali ko mladog majmuna za tu pretragu. Ja sam otišla privatno i dobila drugo mišljenje (koje je potvrdilo prvo) i prekid trudnoće temeljem uzv-a. Ne znam rose15 jel to jedini pokazatelj (nuhalni) ili ima i nekih drugih pokazatelja (kod mene je bio fetal hydrops).

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Moja druga trudnoća je završila prekidom u 11 tj. zbog hygorma colli i fetal hydrops-a. (nadam se da sam ispravno napisala nazive). Iako je soc. gin. tražila da radim cvs, dva dana su me na Sv. Duhu vozali ko mladog majmuna za tu pretragu. Ja sam otišla privatno i dobila drugo mišljenje (koje je potvrdilo prvo) i prekid trudnoće temeljem uzv-a. Ne znam rose15 jel to jedini pokazatelj (nuhalni) ili ima i nekih drugih pokazatelja (kod mene je bio fetal hydrops).

---

Zao mi je!

Fetal hydrops ili higrom je stanje u kojem beba jest kada ima povecan nuhalni nabor, tako da je i od rose vec u hidropsu s 11mm nuhalnog.Ja mislim da je nju zapala jako losa doktorica i da se treba raspitati i pokrenuti.Bez obzira i uz to sto su te vozali ipak se neke stvari brze naprave tu u Zg.

Citiraj:

---

rose15 prvotno napisa

Shvaćam da žene koje su očekivale trudnoću žele proći kroz taj porod, jer ipak nose tu bebu dosta vremena i povezane su s njom. Ja još nisam do kraja ni shvatila da sam trudna i ne želim doć do tog 5. mjeseca kad ću već bit povezana uz tu bebu i osjećat puno više nego sad i onda je pobaciti na takav način. Porod sam po sebi bi trebao bit nešto lijepo iako je bolan, al u ovome nema ništa lijepo, jedino možda neki oproštaj kako si ti Kris rekla. Tako da ja nemogu više čekat i sve više se povezivat uz tu bebu koja neće preživjet. Dogovorila sam se ovaj vikend za razgovor s jednom ginekologinjom, pa valjda ako postoji ijedan drugi način da mi kaže da ne moram više čekat.

---

Za porod ti govorim ne samo zbog bebe, jer nazalost stanje je takvo kakvo jest.Tijelo je vec puno hormona a kada porod zapocne, zapocne i prirodan tj. induciran proces kroz koji prolazis, i kroz koji kada prodes sve ide dalje svojim tokom.U ovom stupnju trudnoce nema drugog barem ne legalnog koliko ja znam nacina.Ozljede su minimalne, ako ces imati srece neces trebati na kiretazu, znaci svedu se mehanicke intervencije na min.

Hvala Kriszg. Fetal hydorps je nakupljanje tekućine u tijelu, ne nužno vratu. Kod mene je bio zahvaćen cijeli abdomen.
Zato možda da ode na drugo mišljenje, negdje gdje imaju kvalitetnije uzv-e, jer ovi po soc. ambulantama su sramota. Na boljem uzv-u će se vidjeti i detaljnije neke stvari.
U pravu si da je u zgb neke stvari lakše napraviti, ali nije ni Split mali grad.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Hvala Kriszg. Fetal hydorps je nakupljanje tekućine u tijelu, ne nužno vratu. Kod mene je bio zahvaćen cijeli abdomen.
Zato možda da ode na drugo mišljenje, negdje gdje imaju kvalitetnije uzv-e, jer ovi po soc. ambulantama su sramota. Na boljem uzv-u će se vidjeti i detaljnije neke stvari.
U pravu si da je u zgb neke stvari lakše napraviti, ali nije ni Split mali grad.

---

Jako dobro znam kaj je fetalni hidrops nazalost, nuhalni je indikacija da je beba u hidropsu jer nuhalni pokazuje da razmjena tekucina ne funkcionira.Znaci ako je nuhalni toliki, beba sigurno ima hidrops, nije bitno gdje, moze biti zahvaceno cijelo tijelo. Moze se povlaciti ili mjenjati lokaciju.Nazalost vidjela svojim ocima kako to izgleda.

Tebi u 11 tt nije bilo potrebno odobrenje, tako da ne znam zakaj su te vozali ali sigurno nije bilo ugodno. Nama u 12tt nisu dali odobrenje bez cvs-a i mogli smo pisati lastanu...

Ova moja doktorica je privatno i jako je stručna, ali njen pristup pacijentima (tj. meni pošto ne znam kakva je prema drugima) je katastrofa. Ja sam kod nje bila samo dva puta. Prvi put u 10. tjednu kad mi je ustanovila da sam trudna, i to me je jedva uspila ugurat pri kraju radnog vremena jer ima puno pacijenata. Sad ne znam, da li je ona mogla tada vidjeti da nešto nije uredu, pošto je ta tekućina veća od 1 cm (mislim čak 13 mm da mi je rekla, ovdje sam napisala 11 jer nisam bila sigurna, znam samo sigurno da je rekla veće od 1 cm)? I nije mi jasno zašto me nisu poslali na cvs ili to u Splitu uopće ne postoji? Sutra idem na taj razgovor, možda se i prebacim kod te druge doktorice. Hvala vam svima na odgovoru, eto sad bar znam da nisam sama.

Rose15, ima li šta novo? Jesi saznala nešto više?

i mene zanima Rose.. nadam se da si ok. Ja sam odlučila ne ići na amnio. Ići ću još na veliki anomaly scan s 20 tjedana..

Mare1985, ti si fakat prošla stresnu priču s tim nuhalnim, nahodala se po drugo, treće mišljenje, mislim da možeš sad polako i bez stresa tjedan po tjedan. Otiđi na dobar anomaly scan i uživaj u trudnoći! javi kako je bilo!

Bila sam prije nešto manje od mjesec dana na pregledu (tad mi je taman trebao doć nalaz od amniocenteze) i doktorica je rekla da ne čuje otkucaje srca. Odmah me je iz ordinacije poslala u bolnicu na inducirani porođaj. Tamo su mi rekli da će mi odmah dat neke injekcije pa sam se tresla cijeli dan u sobi. Međutim nisu, taj dan mi je samo došla sestra s nalazom od amniocenteze (downow sindrom). Idući dan su mi rekli da nema gela koji im treba i da će nešto drugo smislit, tako da sam se taj dan tresla još više. Navečer u 9 su mi stavili kateter al su mi rekli da vjerojatno neće uopće djelovati jer sam previše zatvorena. Ujutro u 9 su mi ga izvadili i bilo im je čudno jer sam bila otvorena već jedan prst. Mislim da sam tad dobila jedan trud. U 11 su mi počeli davat injekcije svako dva sata. Od prve sam bila sat vremena na wc-u bez prestanka, samo sam povraćala i imala proljev, i neke male bolove u trbuhu. Nakon druge su mi počeli mali trudovi i opet povraćanje i proljev. Nakon svake sljedeće injekcije sam isto tako morala na wc i imala sam sve veće trudove, ali nisu sad to neki neizdrživi bolovi. Pola minute trud, pola minute pauza. Bilo mi je čudno što nitko od doktora ne provjerava koliko sam otvorena niti me itko pita da li me boli i imam li trudove. Sestra bi mi samo izmjerila tlak i temperaturu i dala injekciju. Rekli su mi tek nakon treće da to može trajat 4 dana, tad sam skoro napadaj panike dobila. Došao mi je momak oko 4 u posjetu, tad sam imala normalne trudove, ništa strašno. U 9 navečer sam trebala dobit zadnju injekciju, i onda iduću tek u 9 ujutro, međutim nakon one u 7 sati dobila sam strašne trudove. Momak je cijelo vrijeme bio samnom, nije otišao jer nitko od doktora nije ni dolazio, a sestre nisu ništa prigovarale zbog toga. Ja sam ih do tad već par puta pitala zašto me nitko ne dođe pogledat, i uvijek je odgovor bio neće to još, to može trajat 4 dana. Oko 8 i nešto više nisam mogla izdržat bolove. Imala sam trudove bez pauze i nisam imala pojma šta se događa. Da me momak cijelo vrijeme nije držao za ruku i bio tu ja neznam šta bih. Jedine savjete šta da radim sa tim trudovima sam dobila od mame, i to da zatvorim oči i dišem duboko.Zvala sam sestru i rekla da me užasno boli, a ona je rekla da je to normalno. Valjda je mislila da nemam još trudove, i da me samo boli. Nitko me nije shvaćao ozbiljno. Vrištala sam cijelo to vrijeme u sobi i cimerica koja je već prošla taj inducirani porod i vjerojatno bila još pod velikom traumom morala je slušat mene kako vrištim od bolova. Oko 9 sam zvala sestru i rekla joj da zove doktora da ja nemogu više, za 15 min (najdužih u mom životu) došla je doktorica i rekla svima da izađu iz sobe. Pogledala je koliko sam otvorena i pukla vodenjak. Sestra mi je dala nešto za bolove jer se nisam mogla niti pomaknit od bolova. Rodila sam u sobi u roku od 5 minuta. Nisam trebala ni tiskat, sve se samo dogodilo. Odveli su me na kiretažu. Nisu me ni pitali želim li vidjeti bebu niti hoću li je pokopati. Sama sam ih pitala da je vidim nakon kiretaže, rekli su mi i sestre i doktorica da je bolje da je ne vidim. Ja sam ipak to htjela, nisam znala ni kojeg je spola dok ga nisam vidjela. Sutradan je mama riješila da ga pokopamo. Ja sam bila u bolnici, nisam niti mogla otići na pokop. Ime mu nisam dala, nisam mogla. Nakon poroda nisam nikakve bolove osjećala niti išta, samo slabost. U otpusnom pismu su mi napisali da sam došla radi pobačaja zbog nalaza amniocenteze, ako tad nisam slom živaca dobila kad sam to vidila neću nikad. Kasnije su se ispričali radi greške u papirologiji. Sve je kasnije bilo kao da se ništa nije ni dogodilo, nitko ni ne zna da sam bila trudna, a oni koji znaju prave se da ne znaju ništa. Ja ni ne plačem, samo živčanim i po noći mjesečarim i sanjam da sam još u bolnici. Ja se nadam da se nikome od vas šta čitate ovo neće dogoditi, a ako hoće , eto bar niste same. Meni je pomoglo sve šta sam pročitala na forumu, to mi je bilo jedino znanje o porodu kad sam došla u bolnicu.

e moja rosie jako mi je žao što si to morala doživjeti ,ja sam isto rodila mrtvorođenče u u 37tt u krevetu u sobi gdje sam čekala da me prebace u boks kad trudovi krenu,isto takosam se osjećala ko i ti tulila sam i nisam plakala ni pred kim samo kad bi bila sama,ali ovo nije tema za to stavlja ti link gdje možeš podjeliti svoju priću i pronaći razumjevanje ,utjehu i podršku http://forum.roda.hr/forums/95-Roditelji-an%C4%91ela

Znam da nije topic, al kad sam već ovdje počela pisati da i završim.