Ooo da
 |
|||
|
|
|||
Ooo da
evo, ja sam baš jučer zvala njegovu privat kliniku (bila sam kod njega s C u 20. tt na anomaly scanu) jer je mamina frendica mamu uvjerila da mi na 4D može već sada (10 tt) vidjeti Downa i bla, bla. naravno, sestra mi je ljubazno objasnila da se Down nekada ne vidi po nekim obilježjima, odnosno da dijete može svejedno imato Downa ili neku od trisomija, a da se one ne vide po fizičkim obilježjima i da ako baš želim biti 100% sigurna neka se ipak strpim do amniocenteze. jer upravo to što kaže i sirius, iz UZVa i krvi se kod kombiniranog probira (11- 13. tt) dobiju samo statistički podaci, ono kolike su ti šanse za npr neku od trisomija. ali zbilja se može doznati najpouzdanije putem amnio.piki prvotno napisa
meni je prije 2 godine rizik s obzirom na godine bio 1:90. rodila sam C jedno 2 tjedna prije 40. rođendana. ali budući da se ne mogu pomladiti i da su ostali faktori bili 1: nekoliko desteka tisuća i više, nisam taj faktor uzimala u obzir.
frendica mi je njega predložila i preporučila za amnio na koju se spremam. znaš li možda na koji se način dođe do njega? samo se nazove u trudničku i pita za daljnje upute ili postoji neka procedura tipa da prvo kod njega moraš doći privat pa tek onda te primi redovno ili kak??
hej mojatika hvala na riječima vezano za moju situacijum, amnio-uzv-biokemijski...sve mi je jasno koliko smo prošli, ali sam svjesna da ipak nije ni taj uzv kristalna kugla pa ta činjenica nekad kopka. najgore mi je bilo tamo oko 18 tj kada je bilo vrijeme za amnio, lai smo to prošli i sad čekamo idući tjedan za pregled, bit će 25 tj.
Posljednje uređivanje od Least123 : 07.03.2014. at 08:31
Pise ti na vratima koji je dan u ambulanti, ali mozes i nazvati i traziti da te bas kod njega stavi sestra,ambulanta za visokorizicnu trudnocu ponedjeljak - petak 01/3709416 od 7:30 do 09:30 sati.
Nama je nazalost bio upravo to...vidjelo se sve.Kako je bilo na uzv tako je i izgledao.
KrisZg, hvala ti. zvala bum sutra.
Franny mislim da je doktor Hafner izvrstan doktor, tako da si u sigurnim rukama
što se tiče kombiniranog probira cure vrlo je važno kako vam izmjere nuhalni nabor. Jel ako se krivo
izmjeri, odnosno ako beba nije u odgovarajućem položaju za mjerenje, odmah su i rezultati kombiniranog
krivi. Ja sam mislila da je greška u Breyer labaratoriju, ali nije. Oni temelje nalaz na mjerama koje je napravio
ginekolog. Kada sam se ponovno vratila u labaratorij napraviti novi nalaz s novim mjerama sve su mi potanko i strpljivo objasnili na temelju čega su došli do određenog rezultata. Tako da im svaka čast!
jao baš mi je drago da si se vratila tamo i da si to razjasnila. ovako bismo stvarno ostali svi pod dojmom da je moguća njihova greška, još je netko ovdje spomenu da im nije prvi putpa mi je baš drago da nisu zapravo pogriješili nego ti sve strpljivo objasnili. Puno to znači kad su ljubazni, ipak je to jako osjetljivo i stanje i podaci. Svaka čast, slažem se da je važno to obost
rano povjerenje.
Franny mislim da je doktor Hafner izvrstan doktor, tako da si u sigurnim rukama
što se tiče kombiniranog probira cure vrlo je važno kako vam izmjere nuhalni nabor. Jel ako se krivo
izmjeri, odnosno ako beba nije u odgovarajućem položaju za mjerenje, odmah su i rezultati kombiniranog
krivi. Ja sam mislila da je greška u Breyer labaratoriju, ali nije. Oni temelje nalaz na mjerama koje je napravio
ginekolog. Kada sam se ponovno vratila u labaratorij napraviti novi nalaz s novim mjerama sve su mi potanko i strpljivo objasnili na temelju čega su došli do određenog rezultata. Tako da im svaka čast!
idem u srijedu, 26. 3. k njemu na 1. pregled i dogovor za amnio. zvala sam odmah u ponedjeljak. pitala me frendica da gdje me naručio pa pojma nemam :O. nisam nikad do sad bila na SD. valjda budu tam na porti znali reći gdje on taj dan ordinira i uputili me...Franny mislim da je doktor Hafner izvrstan doktor, tako da si u sigurnim rukama
hvala, cure
sretno s traženjem ja sam prije 2 tjedna isto prvi put bila tamo kod njega, živi labirintidem u srijedu, 26. 3. k njemu na 1. pregled i dogovor za amnio. zvala sam odmah u ponedjeljak. pitala me frendica da gdje me naručio pa pojma nemam :O. nisam nikad do sad bila na SD. valjda budu tam na porti znali reći gdje on taj dan ordinira i uputili me...
hvala, cure
uglavnom tada je bio na odjelu za visokorizične trudnoće.
meni još stoji datum za amnio 3.4. a ni sama neznam dal da idem ili ne....
je ...osobno mi je vlasnik labaratorija objasnio. super je gosponjao baš mi je drago da si se vratila tamo i da si to razjasnila. ovako bismo stvarno ostali svi pod dojmom da je moguća njihova greška, još je netko ovdje spomenu da im nije prvi put
rano povjerenje.
cure moje, nazalost se i ja mogu javiti ovdje sa iskustvom, no srecom vidim nema nas puno.
U srpnju 2012. imala sam inducirani u 19.tjednu, t21, srce katastrofa, kao sto je netko od vas rekao- mislila sam to necu prezivjet. Uz to je MPO beba, dakle muke da se do trudnoce uopce dodje. Mi smo je drzali u rukama, 22cm, 220g, deckic.... ovdje gdje zivim je to dio prihvacanja tragedije, suocavanje... izgledao je predivno, savrsena beba
Nama je kombinirani, dakle nuhalni i biokemijski dao sanse 1:30 za t21. Ja sam si govorila- hej, pa to znaci da su sanse za zdravo dijete 97%! Ne idem na nikakvu amnio, sve je to bullsh**, bila sam sigurna da je beba u redu. No onda mi je bliska frendica nekako ozbiljno rekla- i ja sam bila sigurna. Njena je beba imala nesto drugo... Odjednom me uhvatio nemir i strah i dalje je sve islo nizbrdo.....
Sad sam opet trudna iz 3. IVF (u medjuvremenu 2 biokemijske nakon tog induciranog), tek nam je 5+1, no vec se brinem za trisomije, jer navodno je nama koji smo je imali veca sansa za ponovo. Ne mogu zamislit da jos jednom tako nesto prodjem, a onda gledam cure koje su imale sve te pobacaje.... moji heroji
Nadam se dobrim rezultatima kromatograma, no mi cemo ga radit cim se prije moze, onaj iz krvi mislim vec s 10 tjedana....cim ranije moguce.
Sta da savjetujem vama koje razmisljate dal da idete na amnio ili ne?
Sanse za t21 su 1:300 za moje godine, znaci 99.7 % da je sve ok. Inace sam osoba od statistike. No u ovom slucaju statistika nista ne znaci. Igramo jednom, dakle to je sve ili nista, a ta vjerojatnost je bila na mojoj strani sa 1:30 pa sam svejedno izgubila. A da kartam za novce i da su sanse na mojoj strani 30:1 vec bi se veselila pobjedi. No nije tako kad je zivot u pitanju. I nema veze sta se drugima dogadja ili ne dogadja. Nema veze s nama.
No ono sto bi jako napomenula je da idete SAMO kod najveceg strucnjaka do kojeg mozete doci. Moja dr koja mi je radila amnio nije imala niti jedan slucaj pobacaja zbog procedure.
Ne dogodilo se nikome!
cure moje, nazalost se i ja mogu javiti ovdje sa iskustvom, no srecom vidim nema nas puno.
U srpnju 2012. imala sam inducirani u 19.tjednu, t21, srce katastrofa, kao sto je netko od vas rekao- mislila sam to necu prezivjet. Uz to je MPO beba, dakle muke da se do trudnoce uopce dodje. Mi smo je drzali u rukama, 22cm, 220g, deckic.... ovdje gdje zivim je to dio prihvacanja tragedije, suocavanje... izgledao je predivno, savrsena beba
Nama je kombinirani, dakle nuhalni i biokemijski dao sanse 1:30 za t21. Ja sam si govorila- hej, pa to znaci da su sanse za zdravo dijete 97%! Ne idem na nikakvu amnio, sve je to bullsh**, bila sam sigurna da je beba u redu. No onda mi je bliska frendica nekako ozbiljno rekla- i ja sam bila sigurna. Njena je beba imala nesto drugo... Odjednom me uhvatio nemir i strah i dalje je sve islo nizbrdo.....
Sad sam opet trudna iz 3. IVF (u medjuvremenu 2 biokemijske nakon tog induciranog), tek nam je 5+1, no vec se brinem za trisomije, jer navodno je nama koji smo je imali veca sansa za ponovo. Ne mogu zamislit da jos jednom tako nesto prodjem, a onda gledam cure koje su imale sve te pobacaje.... moji heroji
Nadam se dobrim rezultatima kromatograma, no mi cemo ga radit cim se prije moze, onaj iz krvi mislim vec s 10 tjedana....cim ranije moguce.
Sta da savjetujem vama koje razmisljate dal da idete na amnio ili ne?
Sanse za t21 su 1:300 za moje godine, znaci 99.7 % da je sve ok. Inace sam osoba od statistike. No u ovom slucaju statistika nista ne znaci. Igramo jednom, dakle to je sve ili nista, a ta vjerojatnost je bila na mojoj strani sa 1:30 pa sam svejedno izgubila. A da kartam za novce i da su sanse na mojoj strani 30:1 vec bi se veselila pobjedi. No nije tako kad je zivot u pitanju. I nema veze sta se drugima dogadja ili ne dogadja. Nema veze s nama.
No ono sto bi jako napomenula je da idete SAMO kod najveceg strucnjaka do kojeg mozete doci. Moja dr koja mi je radila amnio nije imala niti jedan slucaj pobacaja zbog procedure.
Ne dogodilo se nikome!je strasno je ali prode.Dobro si napisala, svaka cast.Evo i mi smo sada opet trudni i opet razmisljamo o svemu nanovo.
Ma nije tako strasno kada si gore stalno.najlakse je naci ako udes na zapadni ulaz u staru zgradu.prva cekaona lijevo je trudnicka .prodes kroz tu cekaonicu i na kraju lijevo su stepenice i lift.tu se popnes na drugi kat i lijevo je patologija trudnoce .desno babinjace...vidi se da sam lezala gore mjesec dana s prvom bebom,tjedan sa drugom i dva puta po tjedan s trecom.i pola trudnickih pregleda sam odradila gore.sa svakom trudnocom je bilo problema.na srecu nisu bili ti koji vas muce.inace hafner je bio moj lijecnik i imam same pohvale za njegasretno s traženjem ja sam prije 2 tjedna isto prvi put bila tamo kod njega, živi labirint
uglavnom tada je bio na odjelu za visokorizične trudnoće.
meni još stoji datum za amnio 3.4. a ni sama neznam dal da idem ili ne....
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Boogie strasno
Jel tvoja beba imala vidljivo koju od karakteristika t21 na ultrazvuku? I koliki ti je bio nabor?
Ako se smije znati koja ti je dokt radila amnio?
Boogie, bravo i za tebe da si to sve izgurala i dobila novu priliku za koju ti od srca želim da izguraš sretno i zdravo i na kraju dobiješ živu i zdravu bebicu! Naravno da ćeš obaviti sve pretrage koje možeš od rane dijagnostike, ali probaj ne živcirati se puno! Veseli se što si uspjela ponovo začeti, neka sve ide svojim tokom, neka beba napreduje a kad dođe vrijeme za pretrage radi jednu po jednu, hrabro kao i do sada i budi pozitivna! Gle, najgore šta se može desiti već si prošla, sada znaš da uvijek ima vremena naknadno za plakanje, žalovanje i svu tugu i jad koji idu s tim. Sada je vrijeme da misliš samo pozitivno i nadaš se najboljem. Ostalo će te samo opterećivati i odmagati urednoj trudnoći! Znam da je lako to reći, znam da bih i ja tako strahovala nakon ovog svog iskustva s Patau sindroma, ali šta nam drugo preostaje nego nadati se u bolju sreću u drugoj prilici. Ti si dobila drugu priliku! I to je već za početak sjajno! Koliko je umjetnih da ne dođe do začeća... Ima puno kromosomskih, ali mnogi ne saznaju jer im se dogodi spontani puno prije nego se to uopće vidi na UZV. Mi smo saznale, pa zato više brinemo. Tu smo da se bodrimo i ne dižemo ruke od nade. Uporne, strpljive i nasmijane!!! A za koji mjesec i sa živim i zdravim bebama na rukama!
cure moje, nazalost se i ja mogu javiti ovdje sa iskustvom, no srecom vidim nema nas puno.
U srpnju 2012. imala sam inducirani u 19.tjednu, t21, srce katastrofa, kao sto je netko od vas rekao- mislila sam to necu prezivjet. Uz to je MPO beba, dakle muke da se do trudnoce uopce dodje. Mi smo je drzali u rukama, 22cm, 220g, deckic.... ovdje gdje zivim je to dio prihvacanja tragedije, suocavanje... izgledao je predivno, savrsena beba
Nama je kombinirani, dakle nuhalni i biokemijski dao sanse 1:30 za t21. Ja sam si govorila- hej, pa to znaci da su sanse za zdravo dijete 97%! Ne idem na nikakvu amnio, sve je to bullsh**, bila sam sigurna da je beba u redu. No onda mi je bliska frendica nekako ozbiljno rekla- i ja sam bila sigurna. Njena je beba imala nesto drugo... Odjednom me uhvatio nemir i strah i dalje je sve islo nizbrdo.....
Sad sam opet trudna iz 3. IVF (u medjuvremenu 2 biokemijske nakon tog induciranog), tek nam je 5+1, no vec se brinem za trisomije, jer navodno je nama koji smo je imali veca sansa za ponovo. Ne mogu zamislit da jos jednom tako nesto prodjem, a onda gledam cure koje su imale sve te pobacaje.... moji heroji
Nadam se dobrim rezultatima kromatograma, no mi cemo ga radit cim se prije moze, onaj iz krvi mislim vec s 10 tjedana....cim ranije moguce.
Sta da savjetujem vama koje razmisljate dal da idete na amnio ili ne?
Sanse za t21 su 1:300 za moje godine, znaci 99.7 % da je sve ok. Inace sam osoba od statistike. No u ovom slucaju statistika nista ne znaci. Igramo jednom, dakle to je sve ili nista, a ta vjerojatnost je bila na mojoj strani sa 1:30 pa sam svejedno izgubila. A da kartam za novce i da su sanse na mojoj strani 30:1 vec bi se veselila pobjedi. No nije tako kad je zivot u pitanju. I nema veze sta se drugima dogadja ili ne dogadja. Nema veze s nama.
No ono sto bi jako napomenula je da idete SAMO kod najveceg strucnjaka do kojeg mozete doci. Moja dr koja mi je radila amnio nije imala niti jedan slucaj pobacaja zbog procedure.
Ne dogodilo se nikome!
Heeej, Kriss pa ti si trudna!!! Čestitam!!! Prošlo taman 6 mjeseci jelda? Ajde glavu gore! Bit će sve sjajno! Loša iskustva iz prošlosti neka ostanu tamo! JAvljaj se da te pratimo! Ajde da te pitam, jesi ti poštivala njihov naputak da bi bilo ok čuvati se od začeća 6 mjeseci nakon induciranog? Ili ne? Vidim da je prošlo taman toliko i eto tebe sa sretnim vijestima. Reći ću ti šta je rekao moj muž meni: Nadam se da smo ispucali svoj badluck! I vama to od srca želimo! Lijepa ti, bezbrižna i zdrava trudnoća! Od <3
Nisam se ja drzala nikakvog naputka, moje tijelo, moja odluka.
Kada sam bila spremna krenuli smo a to je bilo u 1 mj. Pregled nakon 6 tjedana od poroda je pokazao da sve stima.Sasvim slucajno nam je uspjelo u 2 mj i to je bila O koja se poklapala s teminom poroda prosle T.
Friško znači! Ma sjajno! Neka je sretno!!!! Kad dođe vrijeme za pretrage znat ćeš šta odlučiti! Budi bezbrižna do tada! Javljaj novosti s UZV!
Imam ti ja i svoje odbrojavanje
simpa cure ovdje <3 hvala na glasu razuma mojatika, i da, nadam se da smo ispucali losu srecu. ishhh
inace moja dr je ovdje u Zenevi, ne znam ako to vama pomaze, u hopital de la tour, dr robbyr, tako nekako....
nuhalni je bio 2.5, no HCG je bio jako visok, i PAPP nizak, ukupni rizik 1:30.
Na tom UZV u 18 tjednu se vidjelo sve. Dakle vidjela se beba koja je sisala palac, pa pljuckala, mahala, izgledala je savrseno zdravo i koordinirano. Vidjela se i srcana mana, dakle bez pregrada za klijetke i pretklijetke, premala nosna kost, noga- femur je bila ok, nozni palac je bio malo kao razmaknut, to je isto jedan od tzv. mekih pokazatelja.... i jos te neke dvije membrane, ne znam vise kako se zovu, se nisu slijepile, sto je isto bio pokazatelj t21 pa smo morali odgoditi amnio na tako kasno, 18 tjedan, jer dok se membrane ne slijepe ne moze ona radit amnio.
Nama su i testirali na taj neki sticky gen, da nismo nsoitelji pa bi imali vece sanse da nam se ponovo desi, i muz mi veli da nismo. On je s njma razgovarao, ja sam bila u stanju neke polusvijesti...
a valjda se nece ponovit. u biti geneticar nam je rekao (tj muzu) da su sanse za ponovo kao da te auto udari 2x. tako da se nadam ajde da nece....
mada pola tih blastocista je aneuploidno, samo se nadam da ova moja nije!!!!
Evo ovako, u 13. sam tjednu trudnoće i doktor mi je izmjerio nuhalni nabor 11mm, to je potvrdio i drugi doktor kod kojeg sam morala radi konzultacije, kažu mi da je 99% da ima neki genetički poremećaj tj. sindrom i šalju me tek za 3 tjedna na amniocentezu, dakle nalaz će mi doći za 2 mjeseca, rekli su mi da to nema veze sa životom i da će mi nakon šta dođe nalaz preporučiti pobačaj, a kad sam pitala mogu li sad napraviti pobačaj (kad je već 99% sigurno i slabe su šanse da preživi do poroda, a kamoli da bude zdravo) rekli su mi da kako to mogu reći jer je to živo biće samo je bolesno, imam tek 21 godinu i ovo mi je prva trudnoća i nitko zapravo me ozbiljno ne shvaća niti pokušava razgovarati samnom već svi razgovaraju s mojom mamom.Ja shvaćam da kada mi dođe taj nalaz i ustanove npr. Edwardov sindrom, reći će mi da nema smisla, da će dijete i ako se rodi umrijeti sa 2 godine i da idem na pobačaj, ali u tako visokoj trudnoći pobačaj se izvodi induciranim porodom, dakle ja ću morati roditi još živu, ali bolesnu bebu krajem/sredinom 4. mjeseca trudnoće, nemam pojma kako jer je i ženama koje su rodile to prebolno i teško izvedivo, a ja sam anemična i "slabašna", i još najgore neznam ni što će napraviti s tom bebom koja će u trenutku poroda još biti živa. Htjela sam pitati, postoji li ikakva mogućnost da je s bebom zapravo sve u redu i ako ne postoji, da li onda postoji neki bar malo humaniji način za pobačaj?
rose15, imas 21 godinu, nemas 15. Inzistiraj da se razgovara s tobom i da ti se daju sve informacije.
STo se bebe i induciranog poroda tice, tako mala beba umre pri porodu, dakle nece ona biti ziva. No, svakako se raspitaj za svoja prava i to cim prije, da napravite pocabaj, a ne inducirani. Mozes napravit Harmony test iz krvi, gdje ce se odmah vidjet jel ima kakvih trisomija.
11mm je puno.
Jako jako mi je zao
rose15 u kojem si gradu?
Rose, jako mi je zao.To je tvoja beba i dovoljno si stara da se tebi objasni o cemu se radi.I pored mene od 30 su se obracali muzu jer sam ja grcala u suzama ili blejala u prazno od soka.Moras imati na umu jedno.Dijete moze biti kromosomski zdravo.Ali to ne znaci da ce biti zdravo, nuhalni od 11mm je jako veliki i vjeruj mi da dok ne vidis nisi svjesna s cime se suocavas.Evo proslo je 6 mj. od naseg malenog koji je bio kromosomski zdrav ali njegovo stanje je bilo nespojivo s zivotom.Prosla sam inducirani, 18h trudova, rodila ga, vidjela i ispratila.Tako mala beba ne moze prezivjeti porod i neces ga vidjeti zivoga, ako ga budes vidjela biti ce ti sve jasno jer su to anomalije koje su vidljive kao i na uzv ali u realnosti su strasne.Imas moju temu, gdje sam pisala sve od pocetka dijagnoze do kraja, cak i za vrijeme poroda s namjerom da pomogne nekome.Sada ti mogu reci da ces se oporaviti i izaci jaca iz svega toga.Na to sto bebi je nisi mogla utjecati, jedina nesreca jest kao i kod mene da to nije krenulo ranije. Mi smo morali cekati nalaze cvs-a koji su pokazali da je kromosomski zdrav ali mu nije bilo spasa. S danasnjeg stajalista, inducirani jest humaniji nacin da se oprostis s svojom bebom.U 13 tt ti mogu napraviti cvs, ne vidim zasto bi cekali do 16tt za amnio. Kod koga ides?Jesi iz Zg?
http://forum.roda.hr/threads/81708-Fetalni-hidrops
Iz Splita sam i nitko mi nije ni spominjao cvs, samo amnio i to su me stavili najranije šta mogu. Razumijem sve šta me čeka, ali ne razumijem zašto moram čekati do kraja 5. mjeseca trudnoće da bi mi rekli da moram napraviti pobačaj. I sada bi mi to bilo teško i da sam pod anestezijom, a kamoli nakon 5 mjeseci i još da vidim bebu koju nikad neću imat i koja nikad nije ni imala šanse biti živa. Nisam ni očekivala da ću ostati trudna, a kamoli ovo. Neznam kako bih prošla kroz normalan porod, za ovaj inducirani nisam ni znala da postoji, jučer sam tek pročitala na internetu jer očito nitko mi ne želi reći od doktora da me to čeka. Ja nisam plakala jer sam bila u šoku, tek sam se oporavila od šoka da sam trudna, i kad mi je doktorica to ukratko objasnila (ne bih ništa shvatila da nisam guglala cijelu noć prije), pitala me je zašto ne plačem (u stilu kakva sam ja to osoba) i da je ona na mom mjestu da bi sad samo plakala jer ništa se drugo kao ni ne može. Tj. nije to niti meni rekla nego mojoj mami, i kasnije se žalila da sam pretiha i pitala moju mamu je li me vodila provjerit sluh jer sam toliko tiha. Ja sam tu samo stala i gledala i nisam mogla vjerovat šta priča. I neznam stvarno šta da radim do 8.4. Nije mi niti rekla da li još uvijek trebam piti folacin niti da trebam doć dan poslje amnio kod nje da provjerim srce bebe.
Potpuno razumijem tvoje osjecaje.To isto sam se pitala onog trena kada su i nama rekli da je bolestan ali da moram napaviti cvs ili amnio.Tu ti sada nazalost nema povratka.Ne moras ju vidjeti, to je tvoj izbor.Nakon 14tt jedini nacin je porod a kazem da je humaniji jer prodes kroz proces.I meni je bilo strasno ali s danasnjeg stajalista, za mene je to bilo humanije nego da sam zaspala trudna i probudila se bez. U Zg je to sve jednostavnije napraviti a toj ginekologici bi kicmu potrgala, oprostite na izrazu. Mislim da bi se trebala pokusati jos raspitati.
Shvaćam da žene koje su očekivale trudnoću žele proći kroz taj porod, jer ipak nose tu bebu dosta vremena i povezane su s njom. Ja još nisam do kraja ni shvatila da sam trudna i ne želim doć do tog 5. mjeseca kad ću već bit povezana uz tu bebu i osjećat puno više nego sad i onda je pobaciti na takav način. Porod sam po sebi bi trebao bit nešto lijepo iako je bolan, al u ovome nema ništa lijepo, jedino možda neki oproštaj kako si ti Kris rekla. Tako da ja nemogu više čekat i sve više se povezivat uz tu bebu koja neće preživjet. Dogovorila sam se ovaj vikend za razgovor s jednom ginekologinjom, pa valjda ako postoji ijedan drugi način da mi kaže da ne moram više čekat.
Draga Rose15, ova dr. je dno dna! Eto, toliko o njoj! Molim te ne obaziri se na komentare, i ja bih voljela da sam mogla prečuti neke stvari koje sam čula tijekom svoje tragedije. Meni je užasna med.sestra nakon induciranog pobačaja (podsjećam beba s Patau syn. pobačaj u 18.tj.) koji se dogodio sat vremena prije završetka njezine smjene rekla: Uh, a ja sam mislila da budem te predala Štefici u njenu smjenu, kad evo ga, sve u mojoj smjeni....koja zlica!!! Ali njima to ide na dušu. Šta se tiče plakanja, vjeruj mi da sam zaplakala samo jednom, a otsalo vrijeme sam bila strogo koncentrirana na to da nalazi amniocenteze dođu što prije i da me što prije prime na pobačaj. Sve sam to odvalila, oporavljala se fizički i psihički, a žalovanje i plač su mi došli naknadno nakon mjesec dana. Ali izašlo je iz mene! Svatko od nas ima neki svoj obrambeni mehanizam, pa tako i ti! Ti ćeš se nositi s tim na svoj način. Sve je tvoja odluka kao što ti je i Kris rekla tj. bit će onako kako se osjećaš, nemoj puno slijediti što ti mama kaže! Slušaj sebe! Ja recimo nisam pogledala bebu kad se sve završilo. Ja sam tako intuitivno postupila jer sam očito štitila samu sebe! Sjećam se slike UZV i to nosim u uspomeni. Čula sam da su pričali da je bebica ostala u vodenjaku tako da nisam ni imala što puno vidjeti, ali ne žalim! Ne mislim ni da je to normalna reakcija ni da nije. Tako je i nema nazad! Taj trenutak je prošao onako kako sam se osjećala taj čas. Ti se oprosti na svoj način, znat ćeš šta želiš kad se dogodi.
11mm je fakat puno, ali stvarno nema potrebe da se čeka amniocenteza kad možeš kao i Kriss napraviti biopsiju korionskih resica. Daj se ipak raspitaj! Moram ti reći da smo i svi mi čekali te nalaze (ja amniocenteze) i nije lijep osjećaj čekati s trbuhom za koji znaš da ga ne bude uskoro...ali to treba pregristi i pomiriti se sa tim, živjeti dan po dan! Ako već ideš na amniocentezu idi privatno i šaljite u Postojnu jer se nalazi od tamo čekaju najmanje 8, a najviše 14 dana! Kod nas i više od 3 tjedna. To je stvarno previše za tebe. Moji su nalazi iz Postojne došli za 8 dana i za 2 dana sam bila na induciranom.
Javljaj što ima, imaš našu podršku i pitaj što god ti možemo pomoći, moralno ili informacijom. Nisi klinka, odvalit ćeš ti to, ojačat će te to gorko iskustvo i jednom kada ćeš to htjet ćeš imati zdravu bebu! Sada se skoncentriraj na sebe da to sve odvališ što jača i čvršća! Plači ako ti se plače! Nemoj držati u sebi! I budi hrabra! Nisi sama u tome! Smatraj da se to dogodilo jer je tako trebalo biti i da nitko od nas nije to "zaslužio" ili dobio po zasluzi. Shit happens i nažalost ovo je jedan od shiteva koji se nama desio! Neka se više ne ponovi! kiss
Moja druga trudnoća je završila prekidom u 11 tj. zbog hygorma colli i fetal hydrops-a. (nadam se da sam ispravno napisala nazive). Iako je soc. gin. tražila da radim cvs, dva dana su me na Sv. Duhu vozali ko mladog majmuna za tu pretragu. Ja sam otišla privatno i dobila drugo mišljenje (koje je potvrdilo prvo) i prekid trudnoće temeljem uzv-a. Ne znam rose15 jel to jedini pokazatelj (nuhalni) ili ima i nekih drugih pokazatelja (kod mene je bio fetal hydrops).
Zao mi je!
Fetal hydrops ili higrom je stanje u kojem beba jest kada ima povecan nuhalni nabor, tako da je i od rose vec u hidropsu s 11mm nuhalnog.Ja mislim da je nju zapala jako losa doktorica i da se treba raspitati i pokrenuti.Bez obzira i uz to sto su te vozali ipak se neke stvari brze naprave tu u Zg.
Za porod ti govorim ne samo zbog bebe, jer nazalost stanje je takvo kakvo jest.Tijelo je vec puno hormona a kada porod zapocne, zapocne i prirodan tj. induciran proces kroz koji prolazis, i kroz koji kada prodes sve ide dalje svojim tokom.U ovom stupnju trudnoce nema drugog barem ne legalnog koliko ja znam nacina.Ozljede su minimalne, ako ces imati srece neces trebati na kiretazu, znaci svedu se mehanicke intervencije na min.
Hvala Kriszg. Fetal hydorps je nakupljanje tekućine u tijelu, ne nužno vratu. Kod mene je bio zahvaćen cijeli abdomen.
Zato možda da ode na drugo mišljenje, negdje gdje imaju kvalitetnije uzv-e, jer ovi po soc. ambulantama su sramota. Na boljem uzv-u će se vidjeti i detaljnije neke stvari.
U pravu si da je u zgb neke stvari lakše napraviti, ali nije ni Split mali grad.
Jako dobro znam kaj je fetalni hidrops nazalost, nuhalni je indikacija da je beba u hidropsu jer nuhalni pokazuje da razmjena tekucina ne funkcionira.Znaci ako je nuhalni toliki, beba sigurno ima hidrops, nije bitno gdje, moze biti zahvaceno cijelo tijelo. Moze se povlaciti ili mjenjati lokaciju.Nazalost vidjela svojim ocima kako to izgleda.
Tebi u 11 tt nije bilo potrebno odobrenje, tako da ne znam zakaj su te vozali ali sigurno nije bilo ugodno. Nama u 12tt nisu dali odobrenje bez cvs-a i mogli smo pisati lastanu...
Ova moja doktorica je privatno i jako je stručna, ali njen pristup pacijentima (tj. meni pošto ne znam kakva je prema drugima) je katastrofa. Ja sam kod nje bila samo dva puta. Prvi put u 10. tjednu kad mi je ustanovila da sam trudna, i to me je jedva uspila ugurat pri kraju radnog vremena jer ima puno pacijenata. Sad ne znam, da li je ona mogla tada vidjeti da nešto nije uredu, pošto je ta tekućina veća od 1 cm (mislim čak 13 mm da mi je rekla, ovdje sam napisala 11 jer nisam bila sigurna, znam samo sigurno da je rekla veće od 1 cm)? I nije mi jasno zašto me nisu poslali na cvs ili to u Splitu uopće ne postoji? Sutra idem na taj razgovor, možda se i prebacim kod te druge doktorice. Hvala vam svima na odgovoru, eto sad bar znam da nisam sama.
Rose15, ima li šta novo? Jesi saznala nešto više?
i mene zanima Rose.. nadam se da si ok. Ja sam odlučila ne ići na amnio. Ići ću još na veliki anomaly scan s 20 tjedana..
Mare1985, ti si fakat prošla stresnu priču s tim nuhalnim, nahodala se po drugo, treće mišljenje, mislim da možeš sad polako i bez stresa tjedan po tjedan. Otiđi na dobar anomaly scan i uživaj u trudnoći! javi kako je bilo!
Bila sam prije nešto manje od mjesec dana na pregledu (tad mi je taman trebao doć nalaz od amniocenteze) i doktorica je rekla da ne čuje otkucaje srca. Odmah me je iz ordinacije poslala u bolnicu na inducirani porođaj. Tamo su mi rekli da će mi odmah dat neke injekcije pa sam se tresla cijeli dan u sobi. Međutim nisu, taj dan mi je samo došla sestra s nalazom od amniocenteze (downow sindrom). Idući dan su mi rekli da nema gela koji im treba i da će nešto drugo smislit, tako da sam se taj dan tresla još više. Navečer u 9 su mi stavili kateter al su mi rekli da vjerojatno neće uopće djelovati jer sam previše zatvorena. Ujutro u 9 su mi ga izvadili i bilo im je čudno jer sam bila otvorena već jedan prst. Mislim da sam tad dobila jedan trud. U 11 su mi počeli davat injekcije svako dva sata. Od prve sam bila sat vremena na wc-u bez prestanka, samo sam povraćala i imala proljev, i neke male bolove u trbuhu. Nakon druge su mi počeli mali trudovi i opet povraćanje i proljev. Nakon svake sljedeće injekcije sam isto tako morala na wc i imala sam sve veće trudove, ali nisu sad to neki neizdrživi bolovi. Pola minute trud, pola minute pauza. Bilo mi je čudno što nitko od doktora ne provjerava koliko sam otvorena niti me itko pita da li me boli i imam li trudove. Sestra bi mi samo izmjerila tlak i temperaturu i dala injekciju. Rekli su mi tek nakon treće da to može trajat 4 dana, tad sam skoro napadaj panike dobila. Došao mi je momak oko 4 u posjetu, tad sam imala normalne trudove, ništa strašno. U 9 navečer sam trebala dobit zadnju injekciju, i onda iduću tek u 9 ujutro, međutim nakon one u 7 sati dobila sam strašne trudove. Momak je cijelo vrijeme bio samnom, nije otišao jer nitko od doktora nije ni dolazio, a sestre nisu ništa prigovarale zbog toga. Ja sam ih do tad već par puta pitala zašto me nitko ne dođe pogledat, i uvijek je odgovor bio neće to još, to može trajat 4 dana. Oko 8 i nešto više nisam mogla izdržat bolove. Imala sam trudove bez pauze i nisam imala pojma šta se događa. Da me momak cijelo vrijeme nije držao za ruku i bio tu ja neznam šta bih. Jedine savjete šta da radim sa tim trudovima sam dobila od mame, i to da zatvorim oči i dišem duboko.Zvala sam sestru i rekla da me užasno boli, a ona je rekla da je to normalno. Valjda je mislila da nemam još trudove, i da me samo boli. Nitko me nije shvaćao ozbiljno. Vrištala sam cijelo to vrijeme u sobi i cimerica koja je već prošla taj inducirani porod i vjerojatno bila još pod velikom traumom morala je slušat mene kako vrištim od bolova. Oko 9 sam zvala sestru i rekla joj da zove doktora da ja nemogu više, za 15 min (najdužih u mom životu) došla je doktorica i rekla svima da izađu iz sobe. Pogledala je koliko sam otvorena i pukla vodenjak. Sestra mi je dala nešto za bolove jer se nisam mogla niti pomaknit od bolova. Rodila sam u sobi u roku od 5 minuta. Nisam trebala ni tiskat, sve se samo dogodilo. Odveli su me na kiretažu. Nisu me ni pitali želim li vidjeti bebu niti hoću li je pokopati. Sama sam ih pitala da je vidim nakon kiretaže, rekli su mi i sestre i doktorica da je bolje da je ne vidim. Ja sam ipak to htjela, nisam znala ni kojeg je spola dok ga nisam vidjela. Sutradan je mama riješila da ga pokopamo. Ja sam bila u bolnici, nisam niti mogla otići na pokop. Ime mu nisam dala, nisam mogla. Nakon poroda nisam nikakve bolove osjećala niti išta, samo slabost. U otpusnom pismu su mi napisali da sam došla radi pobačaja zbog nalaza amniocenteze, ako tad nisam slom živaca dobila kad sam to vidila neću nikad. Kasnije su se ispričali radi greške u papirologiji. Sve je kasnije bilo kao da se ništa nije ni dogodilo, nitko ni ne zna da sam bila trudna, a oni koji znaju prave se da ne znaju ništa. Ja ni ne plačem, samo živčanim i po noći mjesečarim i sanjam da sam još u bolnici. Ja se nadam da se nikome od vas šta čitate ovo neće dogoditi, a ako hoće , eto bar niste same. Meni je pomoglo sve šta sam pročitala na forumu, to mi je bilo jedino znanje o porodu kad sam došla u bolnicu.
e moja rosie jako mi je žao što si to morala doživjeti ,ja sam isto rodila mrtvorođenče u u 37tt u krevetu u sobi gdje sam čekala da me prebace u boks kad trudovi krenu,isto takosam se osjećala ko i ti tulila sam i nisam plakala ni pred kim samo kad bi bila sama,ali ovo nije tema za to stavlja ti link gdje možeš podjeliti svoju priću i pronaći razumjevanje ,utjehu i podršku http://forum.roda.hr/forums/95-Roditelji-an%C4%91ela
Znam da nije topic, al kad sam već ovdje počela pisati da i završim.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
