(Pre)jaki tantrumi

tko nema i nije imao, taj očito ne vjeruje ili misli da se može vako-nako.

nisam imala, da se razumijemo...
ali sam dovoljno mudra da vjerujem da postoje djeca koja su, nazovimo temperamentnija nego što su bila moja.
čiji su roditelji jednako pametni i razumni kao što sam i sama, ali da ponekad postupaju onako kako je jedino moguće. također vođeni težnjom da odgoje pristojnu, pametnu i razumnu djecu. i djeca im jesu takva.
stvarno mogu zamisliti da netko ima drugačiju situaciju nego što sam ja imala doma.
i da to što moji nisu bili "takvi" (teže odgojivi, temperamentni, tantrumaši) to nije isključivo moja zasluga niti zasluga mojih odgojnih metoda.

ja sam samo došla reći da ovi tantrumaši kasnije mogu biti stvarno osobe za poželjeti. iz svojeg i sestrinog primjera sam se osvjedočila da su ova u startu zahtjevnija djeca danas totalno drugačiji, a ovi mirniji su bome u pubertetu nadoknadili propušteno. ništa drastično, ali dovoljno da se sa sjetom sjećaš kako si poslušno dijete imao. a ova moja tantrumašica je bila poput cvijetinog, samo što ona nije sama sebe udarala nego bi revala ko da je kolju i prijetila da će se izrigati. nemali broj puta se stvarno i ispovraćala, ali njoj to nije bila trauma ko i meni i točno je znala s čim će me izbaciti iz takta. interesantno, nikad to nije radila u javnosti nego tamo di se osjećala na domaćem terenu. danas je cura za poželjeti i ovo nam je sad samo jedna od anegdota iz njenog odrastanja. samo što meni tada nije bilo baš do smijeha.

i da, lajkala sam trinu jer mislim da se previše brinemo oko nekih stvari koje se poslije pokažu sasvim nevažne.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

kad me vidiš drugi puta molim te reci mi da prestanem jest :mrgreen:

---

:lol:
Ah, da nemam ostalih dvoje, možda bih se i zanosila da je moja zasluga...
D. je prestao sa 6 godina, a M. (sad će joj 5) pogleda oba palca, procijeni koji je u boljem stanju pa njega stavi u usta :lool:

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Bacanje po podu i urlanje nije uobičajeno ponašanje za djecu, to se događa ako djetetu nešto jako smeta.

---

Misliš da nije ubičajeno da djeci nešto jako smeta? Kud ćeš uobičajenije situacije.

Pa vertex, ne mora biti da nije tvoja zasluga. Tvoja m. je treće dijete. Roditelji dotada valjda shvate što je bitno, manje bitno ili nebitno. a i da ono bitno može biti napravljeno na puno dobrih načina.
kad se samo sjetim da sam 3,4 tjedna razmišljala, u knjigama tražila, s prijateljicama razglabala... da li da pelenu mijenjam prije ili poslije podoja.:drama::facepalm:

i bijah uvjerena da ja moram znati uvijek i svuda sto moje dijete misli, osjeća.... I da svaki moj krivi potez može imati nesagledive posljedice....

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

31 mjesec nije godina i pol, nego skoro duplo :)
Nikome ja ne spuštam s visoka, nego pišem čisto, neuvijeno u celofan, vlastito mišljenje. Sad, kome to ne paše, ne mora čitati. Mišljenje se može iznositi.
Bacanje po podu i urlanje nije uobičajeno ponašanje za djecu, to se događa ako djetetu nešto jako smeta. Ako netko ne smatra da je tako, tko mu brani da to i misli i napiše. ja sigurno ne.

---

Naravno,ne trebaš zamatati u celofan. Imaš pravo napisati svoje mišljenje,šta te briga hoće se netko uvrijedit,jel tako. Nismo svi isti.

Tako ja npr smatram da itekako znam i lijepo odgajam svoju djecu bez obzira na povremeni tantrum. Nije odgoj ravna linija i ne može na svim poljima sve savršeno štimati odmah iz prve. Neka su djeca upornija, jakog karaktera..druga su mirnija da ne kažem prilagodljivija i poslušnija.

Neke žene imaju strije jer je to takva koža,neke kao ja nemaju jer imam sreće,sasvim slučajno i bez moje vlastite zasluge ;-)

Tako i mozak,osobnost....svaka je različita

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

kad me vidiš drugi puta molim te reci mi da prestanem jest :mrgreen:

---

i meni meni!

ma ovak ja do tri godine samo tješim i dajem puse koliko god bili pametni to su male bebe i dovoljno je da ih žulja cipela da upadnu u emotivno nesavladiv problem nekom cipela nekom bombon nekom nešto treće. uostalom tri godine nisu neka čarobna granica to je zapravo ono dok se priviju uz tebe kad ih primiš na ruke jer im je mama sve na svijetu. kad počnu zfrkavat ne zanima me. sjećam se moje curke s jedno tri je htjela da idemo u "veliki dućan" a ne mali u ulici. bacila se na pod i dobrih deset minuta urlala. susjeda je izašla iz frizeraja i rekla svaka čast koje čelične živce imaš. ali ha se stvarno nisam živcirala ženska vježba svvoju volju i kad odvježba idemo doma (već smo obavili mali dućan) i nikom ništa. lekcija odrađena. prestala se bacati kad je shvatila A da niš od toga B da joj je stalo do toga da nije mala beba pred drugima. I dalje je nevjerojatno uporna i kreativna u pregovorima, ali itekako dobro zna kad je kraj rasprave. bez ikakvog cendranja i durenja što za devetogodišnjakinju smatram uspjehom.

Beti zapravo većinu stvari govori dobro, ali za neki prosjek. Meni su recimo svi njeni savjeti primjenjivi za H. i T. Da ih kojim slučajem primjenim na E.-kaos.

Tako da... obzirom da nas život vrlo često demantira predviđam beti vrlo, vrlo, vrlo intenzivne unuke :mrgreen:

Bez brige, moj je najstariji bio vrlo, vrlo intenzivan. Dovoljno je reći da nismo s njim išli u posjete prvih pet godina :) . Ako u 8 navečer nije bio u svom krevetu, plakao bi, jako. Zato je uvijek bio u svom krevetu u to doba. I još mnoštvo takvih stvari. Prilagodili smo se, a što možeš drugo? Srećom, pa je 12 sati spavao bez buđenja, a 12 sati nas držao na tihoj ( ne uvijek tihoj ) vatri.
I onda dobijemo drugo dijete, uz kojeg se mogu npr. sunčati bez straha da će napraviti išta loše, već od njegove prve godine. Sve super, osim tvrdoglavosti.

:-/ To je preintenzivno za mene. Dijete koje u 20h ide spavati do 8h. Pihh

Beti3 kužin ja da to dosadi,al ja da moji spavaju od 8-8 bi ih imala 6ero...ne zato jer su dobri pa spavaju nego zato jer bi bilo vrimena da ih napravim...djecu da napravim ;-)

Vremena za raditi ih se uvijek nađe :)

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Vremena za raditi ih se uvijek nađe :)

---

:lol: imaš pravo,slaba mi je izlika

pikula ja sam pisala o tantrumima koji su počeli s godinu i pol.
evo ja ću opisati a ti procijeni.
do godine i pol predobra beba, jeo i spavao kao po špagi. s godinu i 4 mj počeo pričati( slagati kratke rečenice od 2,3 riječi). s 18 mj počinje protest oko pelena. nije dao da mu operem, očistim pokakanu guzu. što učiniti? nakon 2 tjedna natezanja očajna skidam mu pelenu po danu. starija sestra je koristila tutu pa je i on nakon nekoliko zapišavanja samostalno počeo sjedati. s godinu i 7 mj pelenu više nije imao ni po danu ni po noći.????????. dakle, imam troje djece i znam da to nije uobičajeno vrijeme za kontrolu nužde osobito kod dječaka. od tada do danas zapiškio se je možda 2-3 puta dok je bio bolestan, pokakao nikad.
skidanjem pelene nije prestala histerija. on nije plakao, on je potpuno gubio kontrolu nad sobom, lupao glavom u pod, zato što sam: upalila svjetlo a on je htio, digla poklopac od wc -a a on je htio, pomaknula tanjur na stolu a nije ga trebalo pomaknuti, seka je uzela nešto sa poda....
kad bi počeo vrištati nije bilo povratka. nema 'evo ti upali'. potpuno zamračenje koje je trajalo po po pola sata čak do sat vremena. ako bi ga primila u ruke on me odgurivao, ako bi ga nosila u drugu sobu on se vraćao,pa opet u sobu pa u krug, i dalje nastavljao neutješno. završavalo je tako što bi u suzama zaspao.
najteže je bilo to što je bio premali. niti razumije niti ne razumije. bojala sam se da će se ozbiljno ozlijediti.
nikad nije vrištao u trgovini. tko bi se sa njim takvim usudio ući u trgovinu?
s tri godine sam ga upisala u vrtić i ispisala.
s tri i pol godine je valjda mjesec dana svako večer plakao jer ne želi umrijeti niti želi da mama i tata umru. jbte, uopće ne znam gdje je pokupio pojam smrti. nismo imali smrtni slučaj u obitelji. s 4 je zbrajao i oduzimao do 20...
oko četvrte godine se gotovo potpuno uravnotežio. ponovno je krenuo u vrtić, tantrumi su prestali.
plakanje( deračenje, ne tantrumi) je trajalo još neko vrijeme. trajalo je jer sam se ja pretvorila u stroj koji pokušava spriječiti tantrume. trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da su tantrumi prestali i da mogu biti normalna osoba sa svojim željama.
meni se čini da neki misle da je svako plakanje koje traje tantrum. sve što se može prekinuti, spriječiti, utišati...sve je to laganica.. djeca ispituju ispituju i gledaju reakcije..smiren roditelj takvo dijete relativno brzo može umiriti i naučiti.
krenuo je prvi razred. da sve zna to znam. ono što me stvarno veseli je njegovo ponašanje koje je uvijek bilo odraz njegovih emocija.

nikad mu nisam prepričavala što je radio kad je bio skroz mali. ispričat ću mu kad naraste.
zbog njega smo pročitali brdo knjiga, zbog njega smo išli na radionice, on nam je toliko toga dao i toliko nas naučio. neizmjerno.

dobro. netko je s godinu i pol ko većina s tri. znam nije lako s mudricama dok se ne izraze

Joj, hvala s vima koji su ovdje podijelili svoja iskustva sa svojim malisanima.
Sad smo kod bake i djeda i trenutno je situacija nepodnosljiva jer se nadovezao i kasalj koji ga budi pa smo na nogama i nocu i danju, pokusavamo ga utisati, smiriti, ali on se dere i pati.
Da, bas sam ga prepoznala kad je cipelica opisivala dubinu i intenzitet tantruma. Mislim da sam blizu sagorijevanja, a i moji roditelji se tesko nose s tantrumima.
Sad kad je bolestan, onda je izazov ocistiti mu nos, dvoje ga drzimo, nece da pije cajeve ili opcenito tekucinu koju bih htjela da unese, ima panicni strah od doktora, bolnice, svega vezanog za to, osobito fobiju od flastera, nitko u njegovoj blizini ne smije imati flaster jer pocne histerizirati: ne flaster, ne treba flaster i tako sve dok ga osoba ne odlijepi. Ja ne znam kako bi on prezivio, nedajboze, hospitalizaciju.
S obzirom da imam jos i tromjesecnu bebu, tesko je, no nadam se da cemo i ovu fazu prebroditi.
Istovremeno je izrazito osjetljiv, extremno tvrdoglav, pun frustracija, moje drago dijete

Citiraj:

---

kap mlijeka prvotno napisa

Sad kad je bolestan, onda je izazov ocistiti mu nos, dvoje ga drzimo, nece da pije cajeve ili opcenito tekucinu koju bih htjela da unese, ima panicni strah od doktora, bolnice, svega vezanog za to, osobito fobiju od flastera, nitko u njegovoj blizini ne smije imati flaster jer pocne histerizirati: ne flaster, ne treba flaster i tako sve dok ga osoba ne odlijepi. Ja ne znam kako bi on prezivio, nedajboze, hospitalizaciju.
S obzirom da imam jos i tromjesecnu bebu, tesko je, no nadam se da cemo i ovu fazu prebroditi.

---

Ovaj opis ti opisuje valjda 60%djece.
Mogla bih gotovo sve potpisati za svoje dijete, a nisam ga smatrala ekstra zahtjevnim.
Želim ti reči da je to normalno ponašanje djeteta, koje je još i bolesno, a i dobilo brata/seku - to su normalne reakcije.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

A što se kuta tiče, ja to ne prakticiram. Ne prakticiram ništa osim deranja i psovanja. I sigurno će imati traume od lude matere. A nečije dijete od stavljanja u kut. A svi ćemo imati traume od tekstova o tome što izaziva traume jer danas moraš vježbati svaki dan, trčati svako jutro, jesti zdravu hranu, biti vegetarijanac, slušati S.Hausera i onog drugoga, odgajati djecu ko da su gospe od cukra jer ako ne radiš tako onda si u k--urcu. Nekad je bilo in biti u k, danas nije. prema tome, ako netko stavlja dijete u kut i to funkcionira, neka ga stavlja, neće sigurno imati traume od tri minute provedene u kutu. Od tri sata dnevno oće, ali od tri minute neće. A ti se, autorice teme, malo opusti jer ako te dijete od godinu ipo ne gleda minutu ipo u oči, ne znači da je autistično, nego da je malo, zdravo, živo dijete. Ako baca igračke, ne želi prati ruke ili mijenjati pelenu, nije poremećen nego je živ i ima svoju volju i svoj karakter. Opusti se i prihvati da nisi rodila orhideju nego dijete sa svojim osobinama.

---

Ma istina, kao da su nam djeca i naši životi neki projekti pa se natječemo za prestižnu nagradu. Zdravo je imati nekad ljude oko sebe koji ovako razmišljaju. Život je relativan.

Joj do kada traju ti ludi tantrumi?ovih dana je ratno stanje doma.mali je skroz poludio.a mozda i ja imam manje zivaca jer sam trudna i umor me drzi.
Ali ovo sa 3ipo god je sad skroz ludilo.

evo da nas cvijeta ubije u pojam:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

nego, htjela sam napisati da su kod j tantrumi trajali duže od 5 godina, što je nekakva granica u literaturi. jako rijetko doduše, i nikad u javnosti, al i jako intenzivno, čak, što je meni bilo najstrašnije od svega, znao je sam sebe udarati. to je tek prestrašno, vjerujte ako niste doživjeli. i to bi me izbezumilo do kraja, do plača.
poslije mi je i priznao da je to i radio da me izbezumi. na početku. a poslije kad uzme maha i pređe granicu, onda više nije ni znao što i zašto radi.
a nu ga sad, pristojan i veseli pubertetlija :mrgreen:

---

moja "placete li pred djecom" tema je nastala nakon takvog iskustva,tantrum + udaranje same sebe....:(

N. nije pokazivala naznake da ce imati tantrume,krenuli su oko 2ge god (do tada je bila san snova,milo,preblago i susretljivo djetesce) a kad sam pokazala snimku jednog ispada prijateljici ostala je u soku i rekla: ma da,nikad od N ne bi rekla...jer njena,od rodjenja puno zahtjevnija cura nije nikad imala tako zestoke reakcije i ispade...

kut ne prakticiram,u vrticu sam svjedocila metodi kut + pljeskanje djece osobi koja ide u kut,odnosno stolicu koja je izdvojena u dnu prostorije...
to je ocito posramljivanje pred ostatkom (mijesana je grupa,stariji mozda kuze tu ironiju i upute teta:amo sad pljesak,bravo Karmen,u kut...moja bi jos mogla pomislit da se pljesce jer je ova nesto dobro napravila),ostala sam sokirana da tako nesto osobe educirane za rad s djecom mogu napravit!

ja sam provala grlit,ignorirat,posljednje sto radim jest da je zamolim da ode u svoju sobu i dodje kad se smiri...kad ona ne ode,ja izadjem iz prostorije....
nakon 10-15 min mi dodje i kaze:smirila sam se.... i ponasa se ko da nista nije bilo...