Printable View
Sarfila nisi nista lose napisala i nemas se zasto osjecat prozvanom.Tocka.
natasa bravo za rad na sebi.jel ti moze malo muz uskocit i pomoc nisu ti vise djeca tako mala da se toliko iscrpljeno osjecas.ne znam jel brijem al ako sam dobro pohvatala 2 i 9 god mi se cini sasvim podnosljivo nego recimo mala razlika medju djecom.
sretno dalje!
što je najgore, dođem da zaključka kako sam ponekad komotna, a svo vrijeme svijeta koje imam za sebe je od 22-23 h! i gotovo!!! ništa više!!!!! jel to komocija!?:| ako je.......o bože
razlika je fenomenalna i samo je dobrodošla, stvarno!!! što se toga tiče , olakšavajuća okolnost! ma nisam ja iscrpljena, ja samo ne znam pravi put, ošle smo sad krivim putem, sve ok, odgledam seriju od 10-11 i idem leć..dođe mi prijateljica na kavu..ma sve 5...problem je radim li sve dobro sa mojom djevojčicom koju povremeno od opterećenja i pritisaka naveče boli glava sa 9 godina!? e na tom sad radim i mijenjam se...mala me ima 100 %...ona i ne treba puno, zagrljaj, poljubac, igru povremenu.....mala je, i traži malo, velika traži i treba puno.....Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Onda idealno.
Posveti se sad vise starijoj jer te ocito SAD jako treba. Samo nastavi kako si krenula i za 2 tjedna rezimiraj jel ima pomaka u ponasanju starije curke. Sretno i da joj glavobolje nestanu!
Sad ja upadam kao padobranac, u vezi ocjena i onoga "zasto minus 5".
Djeca koja zele postici visoke rezultate - a moja u te oduvijek spada, njena ex-nastavnica iz matematike je rekla da se "takmici sama sa sobom" su ponekad takva jer su takvog karaktera, neovisno o ocekivanju i zeljama roditelja.
No onda stvar bude u tome da takvo dijete navikne (da ne kazem razmazi) roditelja na visoke ocjene. Ciste petice postaju normala. A normalu covjek ne preispituje, zar ne?
No kad se dogodi niza ocjena van uobicajene putanje, kad se desi taj famozni "abnormalni -5", onda to bude neobicno, pa netko i pita, "a zasto?".
Mislim da je u svemu tome najbitnije da taj "a zasto" ne bude kritika djetetu. Komentari se mogu preskociti, a moze se i analizirati u smislu "je li bilo tesko, sto nisi znao, -5 je i vise nego prihvatljivo"... da ne nabrajam.
Bitno je da dijete to ne shvati kao kritiku i neuspjeh.
I bitno je da dijete shvati da ne uci i postize visoke ocjene radi roditelja, nego radi samoga sebe. Veselje i ponos roditelja su pritom samo bonus.
ok, -5 je 5 :mrgreen:
tu ne pitam "a zašto".
ali, ako dobije 4, a prije toga nije taknuo knjigu - e, to mi ne valja, kako je i anci čini mi se prije rekla. ako uči i dobije 4 ili 3 onda OK. al to se još nije desilo :D
maloj je još sve dozvoljeno, u prvom razredu ne njurgam ni na trojku.
nek se malo privikne i prilagodi. u školi je do 4, i to ne u produženom nego u cjelodnevnom i jedino što doma inzistiramo da malo radi je čitanje. jer joj baš ne ide tečno.
E, baš ovako je i kod nas. Ne gnjavim ako je dijete učilo i radilo, ali ako ZNAM da nije ni uhom mrdnuo, pa dobio četiri - to i čuje od mene.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ako dijete dobije 4 iz testa iz imenica onda normalno da me zanima zašto, pitam i pogledam test na informacijama, jer hoću vidjeti u čemu je stvar, da li se zeznula ili nešto stvarno ne zna, ali ne komentiram tu ocjenu u smislu da je grdim (niti je previše hvalim za petice, onda se nekad sjetim pa joj kažem da je super u školi).
Ali ovo o čemu je Zuska pisala, to je skroz nešto drugo, moji roditelji su bili isti takvi, to je jedna situacija koja ti stvara osjećaj da roditeljima valjaš samo ako se sa tobom mogu hvaliti, ako si super sa ocjenama, i ne samo super nego i bolji od svih drugih. Ja sam se upisala u MIOC sa jednom četvorkom (iz tjelesnog :mrgreen: ), tata me vozio da se upišem u školu, i on je na tom upisu profesorici koja je tamo sjedila iskreno posramljen rekao da sam ja 'pri dnu liste', među ovima sa jednom četvorkom. Žena ga je gledala kao da je pao s Marsa, i rekla mu je da treba biti super ponosan na mene itd. Dakle, to je taj neki osjećaj da nikad nisi dovoljno dobar. No, kao što već rekoh na mene to nije posebno utjecalo niti je napravilo perfekcionista od mene, ali mi jest prilično uništilo samopouzdanje jer su mi roditelji zapravo oduvijek servirali da nisam baš previše pametna (kad sam se upisala na ETF bili su iskreno zabrinuti).
fala na pojašnjenju mima, ono, malo se zabrineš da si i ti u toj priči. ne, nisam od tih roditelja definitivno. a odrasla sam isto uz jako kritičnu mamu, al ipak ne u tom smjeru kao tvoji. uvijek smo znale i ja i sestra da smo pametne. al lijene. što je i bila istina :D
ajme mima fakat...ja ne mogu vjerovat da ljudi mogu razmišljat na takav način.Umjesto da puca od ponosa na svoju kćer, biti posramljen zbog jedne ocjene...majko mila :roll:Citiraj:
Mima prvotno napisa
kad bolje razmislim ja imam jednu perspektivu svojih roditelja (al ja sam bila ona 5.0 zbog sebe) a moja seka koje je bila odličan učenik al ne 5.0 sasvim drugu, ima svoje zamjerke na naše roditelje. Kaže da nikad nije bila dovoljno dobra kao ja :roll: i da joj je to smetalo. Ja uopće nisam kužila da ona ima taj osjećaj.
Završila isto faks al uz dosta "poticaja" od strane mame, njoj se uopće nije baš studiralo. Ima diplomu al ne radi jer živi u inozemstvu gdje nije priznata diploma al živi ko beg jer muž odlično zarađuje :lol: