Adhd

Stvarno sam vam iskreno zahvalna na odgovorima!
Mi smo u odnosu na vas tek na pocetku. Lijepo je cuti da s godinama sve manje vise sjeda na svoje mjesto i postaje lakse.

Meni je neuropedijatar u klaicevoj postavio pitanje da zasto on ima vjezbe i poticaje iz svega onoga sto mu lose ide, da zasto radje ne jacam njegove jace strane... To bi bilo u skladu s ovom vasom vrtickom psihologicom.

Mislim da je kod nas cijela jedna mjesavina poteskoca koje otezavaju razvoj jer primjerice losa i fluktuirajuca paznja nikako nam ne pomazu u poticanju usporenog govorno-jezicnog razvoja; senzorni problemi nam isto ometaju niz toga...

Jos samo jedno pitanje, jesu li vasa djeca imala problema sa spavanjem ili uspavljivanjem?

Kod nas je problem uspavljivanje. Trenutno ima jako veliku potrebu za popodnevnim odmorom i kad uspije zaspati spava izmedju 2 i 3 sata, ali uzasno tesko zaspe i pruza jako veliki otpor.

Navecer se uspavljuje po sat, dva i kad je najumorniji. Nikad, ali bas nikad se ne dogodi da legne i zaspe za manje od sat vremena. Neki puta mi ga je stvarno zao koliko se on sam trudi zaspati, ali ne ide.
Na svu srecu, kada zaspe ima dobar san i cijelu noc najcesce prespava bez budjenja.

ja sam imala strasnih problema sa uspavljivanjem, bilo popodnevnim bilo vecernjim. ali bi se budio i u toku noci.

Samo komentar o lošim i jačim stranama ... Ni jedno od toga ne smije se zanemariti. Jače strane služe za razvoj samopouzdanja, da dijete lakše savlada vježbe iz onog što mu ide teže. To su dva kraja iste batine.

Meri , jesi li pokušala u centru za rehabilitaciju u zgradi vodotornja na Vidikovcu. Mi smo ti iz Pule, još smo malecki, ali kako je sa 2 god govorio tek 2-3 riječi otišla sam tamo, tražila logopedicu koja me je odmah naručila za procjenu kod psihologa i defektologa. Znam da se u bolnici čeka jako puno, mi se čak vodimo kod neuropedijatrice pa nam je rečeno da ima vremena do 3 godine za govor. Ali kako ja nisam bila mirna otišla sam tamo i sve riješila. sad se vodimo kod njih. Sada smo samo na nekim vježbama pažnje kod logopeda , tj. kaže da mora najprije pridobiti njegovu pažnju da bi mogla početi raditi sa njim i da je malo prebrz, hoče sve riješiti nabrzaka, da može preči na sljedeći zadatak, tj. igračku. E sad ja ne znam kako dvogodišnje dijete u sobi punoj igračaka može dugo ostati skoncentriran na samo jednu :unsure: Inače svi aspekti razvoja po njihovim testovima su nam ok, osim tog govora i emocionalnog kašnjenja.

ne, ja sad tek pocinjem svu tu pricu. nisam ni znala da je to tamo. znam da je tamo prije bio obiteljski centar koji se preselio u grad. jel mi treba uputnica za tamo?

Do prošle godine je taj centar bio na Verudi, sada je na Verudi ostao dio djece koji tamo pohađa vrtić za djecu sa pp valjda. A na Vidikovcu je za nas vanjske. Meni uputnica nije trebala, došla sam tamo i objasnila situaciju, i logopedica nas je upisala kod psihologa. E sad mi smo imali indikaciju jer maleni ima sindrom Chiari koji utječe između ostalog i na govor(živce). A kad je maleni imao neka 4 mj išli smo nekih 10ak puta na vježbice tamo kod njihove fizioterapeutkinje i to nas je pedijatrica uputila. Dobili smo onu bijelu uputnicu tada. Pitaj ništa ne gubiš, vjerujem da su stručni i spremni pomoći, jedino što je to jedini takav centar u Istri tako da je i kod njih malo gužva.

znam na sta mislis, odlazila sam tamo na vjezbe sa mladjim. kad jednom dobijes uputnicu za tamo, onda sve ide preko te jedne uputnice i vjezbe i logoped i psiholog i pedijatar koji sa njima suradjuje. znaci oni su sad u zgradi vodotornja. mozda bi to i bilo najbolje mjesto za pocetak. otici cu tamo pa cu se malo raspitati.
super informacija, hvala ti.
znas mozda njihovo radno vrijeme?

Do 15 ili 16h nisam sigurna. Mislim da su sad na ferijama do ponedjeljka.

A ovo za spavanje, i mi imamo isti problem. I sa curkom sam se borila do 4 godine. :drama:

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Ok.. sad kad sam sve procitala do kraja, jos cu se i ozbiljno zabrinuti.

---

Nemoj se brinuti, ako se nisi do sada brinula. Malo, pomalo, on će narasti, a uz tvoju svakodnevnu pažnju i ljubav, shvatiti kakvo je poželjno ponašanje.
Svako je dijete drugačije. Neko živi u svom svijetu mašte i čudi se kako mama pomišlja da je njemu važno obuti čarapu, kad je on, npr, upravo odlučio poletjeti na Mjesec. Sama sam bila takvo dijete ( malo sam i sada takva) živjela nekih deset cm od zemlje i spuštala se samo ponekad. Srećom, sve školske obaveze sam rješavala bez problema, usput skoro, pa sam mogla i dalje biti na svom oblačiću mašte.

Ja bih se, kao mama, jako bojala djetetu zalijepiti neku dijagnozu, radije uprijeti sve svoje snage, nego to. Oni će odrasti, prerasti sve to, a dijagnoza će ostati. Radije ići psihologu sama, da se mama nauči kako ponašati, pročitati more knjiga o odgoju ( i o odgoju teško odgojive djece), možda postoje i neke škole za roditelje. Pogotovo ako vrtić i škola smatra da je dijete u redu. Tako sam ja, ne kažem da moraju i drugi. I, mogu reći da su mi sinovi sasvim dobro ispali. (despite everything :) )

Pa bome da neće djetetu lijepiti dijagnoze ako problema nema, ovo o čemu pišemo JESU problemi koji ne nestaju zato što se naš pogled na njih promijenio.
Ako netko živi u svom svijetu 10 cm iznad zemlje i istovremeno bez teškoća brodi školom, onda problema nema. Nije isto lebdjeti u slobodno vrijeme i lebdjeti u školi pri zadacima i obavezama.
Nažalost današnja je škola skrojena po mjeri nepostojećeg prosječnog djeteta izvrsne kratkoročne memorije. Sva ostala djeca moraju se ukalupiti u taj model.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ako netko živi u svom svijetu 10 cm iznad zemlje i istovremeno bez teškoća brodi školom, onda problema nema. Nije isto lebdjeti u slobodno vrijeme i lebdjeti u školi pri zadacima i obavezama.

---

x

i ne samo u skolskim obavezama nego i u svakodnevnom funkcioniranju, npr. prelasku ceste

Meri, da te utjesim , M. je uvijek bio zacudujuce koncentriran na cesti. U grupi ucenika ide u skoli i iz skole, nekoliko stanica autobusom i prelazak vrlo prometne ceste na semaforu ( bez pratnje odlaslih jos od prvog razreda). U 6 razredu je krenuo povremeno sam u centar na trening ( bus/tramvaj) i za sada je svaki put nasao klizaliste ( i kucu kad se vracao) .:mrgreen:
Jesti zaboravi uzeti, vrlo cesto. Ali kad dode iz skole , a ne zna naci pripremljeni rucak ( koji spreman stoji u hladnjaku :mrgreen: ) , uzme i skuha juhu iz vrecice ( a vodu izmjeri praznom bocom od mlijeka, njegova ideja :mrgreen: ).
Dakle, ima nade. Sto se tice ostalog, jako dobro zna zicati u pekari 3+ 1 krafnu, ili naci buhtle koje imaju najbolji pekmez u okolici. Isto tako bez problema preko interneta razgovara ( i pise ) engleski sa starijom ekipom koja igra iste igrice.

snalazi se i on u onome sta ga zanima. pametan je i kopca jako brzo kad je nesto njemu zanimljivo. kaze uciteljica da zakljucuje nabolje od svih, ali prelazak ceste nam je SF, isto tako se cesto ne sjeti sam da je gladan dok ga ne pocne boliti trbuh od gladi. da bi isao sam u skolu ne mogu ni zamisliti.....

I meni je sa 7 g.izgledalo da nikad neće moći prijeći cestu ili pravilno koristiti mikrovalnu ili naučiti datum rođenja ili zapamtiti moj/tatin broj mobitela, s 5 i pol je još imala noćnu pelenu itd., ali u mnogim nas stvarima djeca iznenade kad dođe "silom prilika".

Moja je tek sad u pubertetu počela jesti. Do 10.g.mogao je proći cijeli dan bez ića i pića, ne bi se uopće sjetila te sitnice.

evo mi smo tek danas bili kod doktora. nisam uspjela dobiti uputnicu za timsku obradu, nego za djecjeg psihijatra sa obzirom na to da je djecja psihologica na porodiljnom dopustu.
dr kaze da po njemu to je hiperaktivnost i salje nas na psiholosko testiranje za koje smo dobili termin tek na kraju 6. mjeseca i on spominje fakmakoterapiju.
ja sam nekako protiv toga.
da li ste vi svojoj djeci davali ljekove?

Polako, svaki psihijatar spominje farmakoterapiju, to mu je u opisu radnog mjesta :mrgreen: . Lijekovi tog tipa ne liječe, nego maskiraju problem (a i to kako kome, uz opake nuspojave), a ti dijete moraš osposobiti za život. NA terapiju bih pristala samo ukoliko je riječ o preteškom slučaju agresije, autodestrukcije, nemogućnosti ikakvog funkcioniranja u svakodnevnici i sl., a tu falabogu niste. Lijekovi dobro zvuče kad se uprošćeno objasne - fali mu dopamina u prednjem režnju pa ako ga uzme u tabletici , sve će biti u redu. Temeljem iskustva mnogih znanaca, nije baš tako.

Ne daj se smesti. Pričekaj psihol.testiranje, u međuvremenu pročitaj sve što možeš o poremećaju pažnje i probaj osmisliti strategiju za svakodnevnicu, doma i u školi. Reci mu u čemu je njegov problem, objasni mu mehanizme, okidače, uzroke, posljedice. Osmislite zajedno načine, planirajte dan, najavi mu aktivnosti i rad, zamoli učiteljicu da ga jako pohvali za svako ispunjenje plana. Nemoj očekivati čuda, pomaci su milimetarski .
Nemoj očekivati da će ikad prestati biti takav, hiperaktivnost se smanji s godinama u smislu motoričkog nemira, ali noge pod stolom rade zauvijek, nestrpljivost ostaje zauvijek, slaba koncentracija ostane zauvijek.

Prve su godine u školi jako teške, moraš s njim stalno sjediti dok piše zadaću, trenirati ga kako da pristupi zadatku, kako da ga analizira, kako da uvijek ispoštuje korake u rješavanju, kako da ga obavezno prekontrolira prije nego što krene dalje, kako da se prisili višekratno pročitati uputu, kako da na kraju testa provjeri je li preskočio koji zadatak.
Stalno ga kontroliraj u svemu - od podizanja hlača nakon zahoda do svakodnevnih pitanja treba li sutra za školu nešto ponijeti. Neka mu informativka postane sastavni dio tijela. Pokaži mu da ga razumiješ, pomozi mu u besmislenim zadacima. Ja i dan-danas pomognem mojoj 12-g. dok piše DZ iz matematike jer prof. inzistira da se sve tablice iz udžbenika i zbirke PRECRTAVAJU u bilježnicu (iako su namijenjene direktnom ispunjavanju u knjizi) pa tek onda rješavanju. Tu joj uskočim i nabrzinu precrtam pa ona riješi inače bi DZ trajao duplo (ionako je spora ko puž).
Nabojala sam se od 2. do 4.r. kojekakvih crteža iz vjeronauka i prirode, ne vidim svrhu toga kad je vrijeme namijenjeno zadaćama ograničeno njenom slabom koncentracijom. A kad napravi zadaće u vremenu skoro trostrukom od drugih, e onda još i bojanje....Znam da ono ima svoju grafomotoričku funkciju, ali brate mili, ta se nabojala od 4.godine života kroz vježbanje, ne može više smisliti bojice.

IP će ti omogućiti opravdanje za rukopis, neurednost, davanje prednosti ocjenjivanja usmenog nad pismenim i općenito razumijevanje za sitnije ispade. Morate naći neki svoj način funkcioniranja i iz njega izvući najviše. bilo bi dobro imati stalnu podršku nekog psihologa kojem će se moći obratiti svaki put kad zagusti.

Da ne zaboravim, ne daj se zastrašiti crnim prognozama psihijatara kako SVI adhdići nužno stradaju u pubertetu, kako bez psihofarmaka UOPĆE ne mogu funkcionirati u školi, te ukoliko na vrijeme ne krenu s psihofarmacima, obavezno će postati depresivni, prihvatiti drogu i završiti u popravnom domu (skrećem pažnju na dr. Kraljevića Marka :mrgreen: , bivšeg zatvorskog psihijatra čije ćeš webinare vjerojatno naguglati).
Sigurno je da NEKI slučajevi dođu i do te faze, ali je totalno neodgovorno uopćavati takve stvari.

Gdje si bila kod psihijatra? U Kukuljevicevoj? :)

ne, u Puli.

sad mi ne preostaje drugo nego da cekam psiholosko testiranje. a na sve se ceka taaaako dugo. to mi je katastrofa jer kad cekam imam osjecaj da nista ne poduzimam. pokusala sam naci psihologa koji bi mu u medjuvremenu mogao pomoci, kroz nekakve radionice ili tako nesto ali tu kod nas nema nista takvoga. a zg mi je nazalost predaleko. najgore od svega mi je sto nemam niciju podrsku, svi misle da pretjerujem i da je on samo jos malo razigran.

Ma ne nerviraj se. Neće ADHD pobjeci . :)
Bit ce tu jos dugo vremena.

Inace, sto se psihijatra tice...oni u pravilu preporucaju stimulanse jer to sluzbena terapija za adhd. Ta terapija NE ide na uputnicu i kosata oko 500 kn mjesecno.
Drugo, prilicno je neozbiljno odmah skociti na farmakoterapiju ako je dijete u dobi od 7 godina. Vise je razloga zasto treba biti oprezan sa idejom farmakoterapije, to nije carobni stapic i nije antibiotik koji se uzima 7 dana. Ima za farmakoterapiju jos vremena, prije toga treba puno drugih stvari saznati i poduzeti.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ma ne nerviraj se. Neće ADHD pobjeci . :)
Bit ce tu jos dugo vremena.

---

:lool:

ma htjela bih mu na neki nacin pomoci, olaksati..
naporno je i meni kad je on takav. ja sam sama sa njim i mladjim sinom koji je isto pun energije i zahtjevan na neki drugi nacin. a nazalost pomoci i podrske niotkuda.
eto, morala sam se malo pozaliti :mrgreen:

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ta terapija NE ide na uputnicu i kosata oko 500 kn mjesecno.

---

:-o

onda to ionako ne dolazi u obzir :mrgreen:

Citiraj:

---

*meri* prvotno napisa

:lool:

ma htjela bih mu na neki nacin pomoci, olaksati..
naporno je i meni kad je on takav. ja sam sama sa njim i mladjim sinom koji je isto pun energije i zahtjevan na neki drugi nacin. a nazalost pomoci i podrske niotkuda.
eto, morala sam se malo pozaliti :mrgreen:

---

Samo se zali. Naporan ce ti biti jos jako dugo vremena. cc 15 godina , dok ne odseli. :)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Samo se zali. Naporan ce ti biti jos jako dugo vremena. cc 15 godina , dok ne odseli. :)

---

uf, vjerovatno i duze.....
ova danasnja djeca zive sa starcima do 35. :mrgreen:

Citiraj:

---

*meri* prvotno napisa

:-o

onda to ionako ne dolazi u obzir :mrgreen:

---

je, tako je. 470 kuna ako cemo točno. i ima cesto nuspojave koje bas nisu kamilica.