Jest brate...Citiraj:
vertex prvotno napisa
Printable View
Jest brate...Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ups, ja ne radim. Uopće, nista.
Ne smijem komentirati.
Tko mi je kriv?
Ili zasluzan ;)
hahahahahahahaah
podsjetilo me na moju tetku. Kaže moja mama..moja sestra ti je kučka...ona ti je razbila mužu bocu na glavi i od tad nemaju problema...on sve radi:-/ tetka kućanica cijeli život:-)
Ja sam misljenja da postoje muski poslovi i zajednicki poslovi. I tako mi funkcioniramo. Nema tu filozofije. Ne smatram svog partnera retardiranim da ne moze odraditi sve moje poslove, niti da ja radim bolje. Prica mi je skroz pateticna, svatko radi kako njemu pase iz neke svoje potrebe. Ja bih zenu iz ove price poslala psihologu :mrgreen: cisto da si malo digne samopouzdanje.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
meni nema muža dva dana i sada sam tek skužila da on napravi najveći nered - a stalno pomaže. i tak dok pomaže i sudjeluje u kućanskim poslovima, napravi sto "loših" stvari, i to ne namjerno, neg tak radi i kaj sam. reći mu da ne pomaže- nema šanse
Ti si zakon!Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Osoba koja je pisala prvi post ima problem sama sa sobom jer ne prihvaća svoj status. Trebala bi nešto počiniti, kako je rekla KrisZg - ili naći posao ili porazgovarati s mužem ili s psihologom da se riješi tog osjećaja manje vrijednosti. Nisam sigurna da bi takva osoba imala drugačiji stav i da je zaposlena. Ne znam.
S druge strane - kao što nije istina da kućanice ne rade ništa, ima svakako i ljudi koji imaju posao, ali ne zarade svoju plaću ili imaju radna mjesta koja su sinekura. Nije to većina, ali ima toga. Postoji razlika između pojmova "raditi" i "dolaziti na posao". ALi sad sam debeeeelo offt.
Mislim da nije samo stvar trazenja posla. Kaj, nade ga i kada dode kuci opet nastavlja postavljati svoja ledja. Fundamentalno ce ostati isto.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Nisam autor teksta - to je mail, trebao bi biti šala. Čim sam ga pročitala, znala sam da je idealan za raspravu na Rodi. :) A tema je muško-ženski odnosi i feminizam, di se uvijek lome koplja.
Karikiran, patetičan, što-god...
Ali ima puno takvih slučajeva u našem društvu.
Bez obzira je li žena kućanica ili zaposlena, koliko god supružnici zajednički odrađivali obiteljske i kućne poslove smatram da žena ipak ima veći teret na plećima.
pa šta da kažem, a već nisam rekla....?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
no, evo, kad me baš vučete za jezik (priznajem, nije me teško nagovoriti...)
bila sam nedavno neko vrijeme, recimo to tako, "samo" kućanica - koja je to razlika i uživancija u odnosu na uobičajenu rutinu...iskreno, meni je biti kućanica (dakle da ne idem 8h na posao) stvarno pravi godišnji...sve stigneš, i skuhat i pospremit i baviti se djecom i igrati s njima i razvoziti ih i baviti se sobom - vježbati, duuuugo se kupati, podočnjaci se smanjili, ljudi su komentirali da izgledam odmormo i svježe......i meni to definitivno nije pravi posao, jer ionako sve to obavim i dok sam u normalnom radnom tempu, samo tada oduzmem vrijeme sebi (nema vremena za mene i skratim spavanje sa 8h na nekih 5-6h).
i boldala sam meni, da ne bi netko rekao da generaliziram i da nekoga vrijeđam - kada sam ja kućanica, onda je to meni godišnji odmor svaki dan.
i još bi dodala, nisam te dane očekivala od muža da nešto radi po kući i oko djece (osim da se igra s njima ako to žele). on je sigurno bio umorniji od mene, jer ipak putovao do posla i natrag, odradio 8h, i kaj bi sad trebao po kući raditi - ionako je sve bilo napravljeno dok je došao doma.
čekam paljbu, ali kaj da kažem, kad je to kod mene jednostavno tako...
nisam shvatila da ženu koja je napisala priču treba gledati kao pojedinačnu sudbinu, niti da je ova priča napisana, da bi govorila o konkretnoj osobi.
i još mislim da tu nije naglasak na mamlazu koji te namjerno obezvrijedio i tlači te pri čemu mu ti svojim djelovanjem olakšavaš (možemo i o tome pričati-iako, sad, naprosto nije), nego na prostu činjenicu da ako si nezaposlen nisi besposlen. i nisu djeca popodne isključivo tvoja briga.
možemo priču i proširiti pa reći da ako si žena na ovim našim prostorima i imaš sreće da si zaposlena u firmi, najčešće imaš tu čast da poslije jednog posla samo nastaviš doma s drugim čak i bez da ti itko pomaže..
sad, ta koja se latila pera sigurno da nema dara za pisanje na kakvo smo mi ovdje naučili; ali neš ti, doziraš si kičenosti sam koliko ti paše :mrgreen:
Ja bih bez problema dala počast ženi iz uvodnog posta jer je po meni zaslužuje. Dala bih, dakako počast i nama koji radimo i izvan kuće i u kući.
Ali bih ponajprije razmislila o ovome:Ovo nikom nije upalo u oko? Poslodavac dakle traži od osobe koja je na bolovanju za dijete (ili za sebe, nebitno), da od kuće radi? Možda je to isto jedna vrsta, možda će glupo zvučati, mazohizma, jednako kao i kod žene koja "dopušta" da joj muž odmara nakon posla, a ona i dalje sve preuzima na sebe.Citiraj:
dogovaranje telefonom doma velike poslovne transakcije s klijentom dok držim lavor i malu glavu koja povraća ( i doma sam na bolovanju za dijete za što mi se odbije 500 kn od plaće za dva ili tri dana, a zapravo radim od doma cijelo vrijeme)..
Zapravo sam htjela reći da mi je nekad žao kad vidim kako smo mi žene toliko kritične jedne prema drugima, a zapravo nam netko drugi svima kroji..
ma kakva paljba, deaedi, sve je to istina što si rekla. biti samo kućanica ili samo zaposlenica u firmi je daleko jednostavnije nego biti oboje zajedno.
Ja se baš ne doživljavam pripadnicom nekakve grupe "mi žene".
Dakle, nisam dovršila što sam htjela reći.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ja se ne doživljavam pripadnicom "mi žene" skupine. Tu ima svega. Spol mi baš i nije nešto bitno kad je posao u pitanju - ni smetnja ni prednost.
Isto tako, poslodavaca isto ima raznih... Ako si mali obrtnik (v. teme koje je Rutvica otvarala) nemaš šefa nad glavom koji ti nešto diktira, ali moraš raditi tako da osiguraš egzistenciju svojoj obitelji. Nema vanjske prisile, ali ima unutarnja. Tu isto nema baš puno veze jesi li muško ili žensko... Nekakva ženska solidarnost mi je totalno strana na poslu i doma. Možda sam subjektivna jer imam samo mušku djecu, a i na poslu imam prevladavajuće muško okruženje koje me ne tretira drugačije nego sebe. Njihov stav ovisi o meni kao OSOBI, a ne o mom spolu. Ženska solidarnost - pih!
pa evo, peterlin, baš tvoj gornji post je dokaz da ako nisi doživio - ne postoji. ne bih rekla da je ženska solidarnost pih.
Može biti. Pa napisala sam da sam možda subjektivna.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Tako je i kod mene. Kad sam sama s djecom preko vikenda, sve je urednije. :mrgreen:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
i mirnije
mm će ovaj vikend provesti sam sa sinovima, pa ću ih baš pitati je li i njima bilo urednije i mirnije. Vjerojatan odgovor je da, a razlog banalan: jedna osoba manje.
Pa onda bi se tom logikom penzija zaposlene majke trebala duplo vrednovati, tj.dobiti 2 penzije.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
pa u principu joj je deda dobro odgovorio, istinu je rekaoCitiraj:
tangerina prvotno napisa
dakle, radila je doma kućanske poslove i seoske poslove (uzgoj voća i povrća, domaćih životinja).
za svoj je rad bila dakle plaćena u naturi, dakle dio hrane za obitelj
mogla je umjesto toga raditi u općini, pa dobiti novac pa za taj novac kupiti od neke druge bake što je ona uzgojila
i umjesto obavljanja kućanskih poslova uzeti nekoga i platiti ga za to. dakle, za svoj rad po kući je dobila urednu kuću. I ja gledam na taj način, mogu birati da li ću sama pospremiti po kući ili ću nekoga platiti. E sad, s obzirom na naš standard, da platim nekoga, morala bi se odreći drugih stvari, npr. da mi dijete ne ide na engleski, ali ono što hoću reći, je da je baka za svoj rad bila plaćena, samo ne novcem.
Ja sam pisala ovo pa da objasnim. Nema to veze s poslodavcem već sa osobnom odgovornošću prema poslu, posebno prema započetom poslu. Neke poslove može vrlo lako netko drugi preuzeti i nastaviti gdje si neočekivano stao (jer bolovanje se ne planira), neke ne, barem ne bez detaljnih uputa koje opet moram ja dati. Zato mi je nekad lakše od doma dogovoriti do kraja nego prenositi nekom od kolega što treba napraviti.Citiraj:
Ovo nikom nije upalo u oko? Poslodavac dakle traži od osobe koja je na bolovanju za dijete (ili za sebe, nebitno), da od kuće radi? Možda je to isto jedna vrsta, možda će glupo zvučati, mazohizma, jednako kao i kod žene koja "dopušta" da joj muž odmara nakon posla, a ona i dalje sve preuzima na sebe.
Moj čip u glavi mi ne dozvoljava da se isključim i da me nije briga.
I to je opet stvar osobnog izbora. Barem meni.
Još razmišljam o ovome.... jer stvarno, nisam baš iskusila žensku solidarnost. Moram si uzeti vremena i stvarno dobro razmisliti + prisjetiti se primjera tako nečega... Trenutno nemam ideja.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Možda bi valjalo otvoriti novi topic o ženskoj solidarnosti na filozofskom kutku, a onda dodati i ovo: http://www.libela.org/vijesti/2086-zenska-solidarnost/
Meni su u poslu i doma u većini slučajeva pomagali-muškarci. Nije mi to bio izbor nego splet okolnosti. Nemam sestru nego brata, nemam kćeri nego sinove, nisam to birala aliiii... Na poslu isto tako, ima žena manje od 10%. Eto, kad gledam oko sebe, jednostavno nema na vidiku žena koje bi mi pomogle ili se na bilo koji način solidarizirale. Svojevrsna iznimka su forumašice, ali meni ovaj forum i služi baš kao nadopuna za žensko društvo.
A nemam pojma, ja nemam neki problem sa kritiziranjem tradicije, iako živim na dalekom strašnom jugu :mrgreen: Ovo s nevoljenjem domovine mi se nije nikad dogodilo uživo, "samo" sam putem medija dobivala poruke da takvi kao ja ne vole domovinu.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Svakako, evo, ne volim kad se briga o obitelji smatra ništavnom, pa ni kad je to iz bojazni da bi vrednovanje takvog rada moglo dovesti do povratka žene u tradicionalne uloge. Smatram apsolutno da je obitelj odgovornost oboje partnera, i da je ideal da obje strane zaista osjećaju odgovornost za funkcioniranje obitelji. I držim da je podići djecu velika odgovornost i velik posao. Ili, nekome spretnijem, sretnijem možda ne tako velik, ali opet je ozbiljan posao. A ako se to ne priznaje, ne znam kako da manje opterećena strane preuzme uopće odgovornost za - nešto što ne postoji?
Također, ne vjerujem u ovu teoriju podmetanja leđa. Kad je dvoje ljudi u igri, jedan ne može sam mijenjati sve. Nije sasvim bez manevarskog prostora, ali sam ne može postići da onaj drugi preuzme odgovornost. Uz to, u jednom braku nikad nije samo dvoje. Uvijek je tu, u većoj ili manjoj mjeri, refleksija društva.
uopće nisi u pravu. ako ništa drugo, dok ti radiš netko drugi radi da bi čuvao tvoju djecu. ne možeš biti sa djecom dok si na poslu.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
a popodne svi imamo djecu i zaposleni i nezaposleni.
Mislila sam primarno na kućanske poslove.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
A čuvanje - ionako plaćam vrtić 2x, i iz plaće preko poreza i doprinosa i još direktno vrtiću.
to znam :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ah, još jedna bolna tema koja me uvijek iznervira :-x , plaćanje vrtića po famoznoj sprdačini od cenzusaCitiraj:
AdioMare prvotno napisa
deaedi, adiomare :lol:
ja se nadovezujem na peterlin i uopce ne znam sto bih rekla o zenskoj solidarnosti.
imali smo prije na rodinom forumu relativno cesto teme o feminizmu, te ako se dobro sjecam, mislim da su se uz meni jos cigle 2-3 forumasice izjasnile kao feministkinje, bez onog slavnog "ALI", odnosno "ne mrzim muskarce". :mrgreen: i da ne zaboravim: "muskarci i zene nisu "isti" ". :roll:
u meduvremenu pocesto pomislim da je Bascha Mika u svoj knjizi puno toga pogodila, te da vrlo pojednostavljeno jedan odredeni broj (veliki ili mali, procjenite sami) uopce nije zainteresiran za ravnopravnost zena i muskaraca. odnosno, ne da im se, ili ocekuju da ce to napraviti netko u njihovo ime.
tko bi taj netko trebao biti, ne znam.
sto se tice prevrednovanja posla oko obitelji i djece, mislim da ce se ona dogoditi tek onda kada ne bude strane koja je manje opterecena ili odgovorna.
mozda me buducnost demantira, a do tada sam prilicno uvjerena da je cista iluzija, da tijek moze ici smjerom:
aha muskarci i drustvo ce "odati pocast" tome sto vecina zena radi, pa ce se drustveni mehanizmi automatski promjenti. da je tome tako, jer legislativa je vec odavno rjesena, to bi se i dogodilo.
mislim da to ide upravo suprotnim putem:
kada i muskarci zene budu podizali djecu iz vrtica, trceci da ne zakasne, mijenjali ukakane pelene, kuhali ruckove, dogovarali rodendane i preslagivali ormare, mislim da ce dogadati situacije tipa:
"moja zena ne radi, ali ustaje prva i ljeze zadnja" prestati biti standard.
a uz sve to, svatko si naravno bira sto hoce, kako hoce. a djelomicno bira i da li zeli birati.
Zenska solidarnost-naravno da treba postojati.....
Potpis na ovo.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Trenutno sam doma i preporodila sam se.
Jedino ako netko ima 4 ili više djece, to mi već izgleda dosta naporno i zahtjevno. Jer dobro znam svoje kapacitete. A svačiji su drugačiji i s različitom lakoćom hendlamo stvari.
ja sam feministkinja i vjerujem u žensku solidarnost. nastojim je svakodnevno živjeti.
međutim odavati počast nekom tko je vidno nezadovoljan svojim životom mi je ili šala, ili neslana šala, kao da odajemo počast nekom djetetu kojeg roditelji tuku.trebamo prekinuti krug nesreće, a ne odavati počast.
ipak, mislim da se sve mi prosječne žene tako ponekad osjećamo. večeras je tribina na koju neću stići a zove se mislim "ja od jutra nisam stala" i govori o neplaćenom radu u kućanstvu. aktualne su to teme ovih dana.
ono u čemu ja ne osjećam solidarnost je razglabanje o poslovima.mm i ja smo silno nesretni kad trebamo čistiti, odradimo to stoički, ali ne razglabamo o krpi i deterdžentu. na poslu ili kavi kad se pokrene tema o peglanju i ribanju kažem samo da volim popiti pivicu jer mi je lakše raditi kad sam pripita pa se svi nasmiju (misle da se šalim)
Ja nemam bolovanje za dijete (a ni za sebe, jer radim za malog poslodavca koji mi to nije duzan omoguciti). U slucaju bolesti mogu koristiti placeni godisnji odmor (ako imam) ili neplaceno. Ili, s obzirom da imam srece, mogu raditi od kuce i za to biti placena, iako drzim lavor ispred djeteta koje povraca.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Inace, niti ja se volim iskljuciti kad me nema na poslu, uglavnom zato sto ne mogu samo tako predati posao nekom drugom. Nakon rodjenja kceri sam doslovno morala (zakoni itakoto) ne sudjelovati u bilo cemu vezanom uz posao tijekom cetiri tjedna, koliko sam odabrala biti na roditeljskom dopustu.
S druge strane, ja sam od onih koje se ne mogu preporoditi kad su doma. Mozda spavam vise, to je istina, ali histericna sam cijele dane jer stalno mislim da nesto ne stizem, djeca mi vriste, ja vristim, kuca vristi. Pa smisljam kamo bih s njima, kamo sa sobom, kamo s kucom... i na kraju dana stvarno nisam nista vise odmorna (ili sretna) nego kad dodjem s posla, uzmem dijete koje nije sa mnom na poslu, pa onda eventualno smisljam kako da zatvorim oci i ne vidim sto ne stignem ili ne zelim (taj dan/tjedan/godinu) napraviti.
Jedino sto jos ne znam kad cu se osjecati kao da sam na godisnjem odmoru. Mozda kad djeca odrastu i isele iz kuce. Posao van kuce i u kuci me svakako umaraju. :lool:
XCitiraj:
mamitzi prvotno napisa
Baš sam nedavno dobila sličnu poruku kao u uvodnom postu, na viber, od svekrve :lool:
Ne znam kakva je situacija u ostatku Lijepe naše, ali u ruralnim južnim krajevima strašno je moderan paćenički mentalitet. To znači da žena, majka, kraljica, mora biti tim veća paćenica da bi bila što bolja i cjenjenija u očima bližnjih. Što satranija, to bolja.
Naravno da takve žene ne mogu biti zadovoljne niti sobom niti svojim životom. Kao što je netko već napisao, svi mi na neki način tražimo potvrdu i priznanje od drugih za ono što radimo. E sada, kada si ti naviknuo ostatak svog kućanstva da se podrazumijeva da tegliš od jutra do mraka, da je to tvoja prirodna uloga, kako ćeš dobiti priznanje kada je to samo po sebi razumljivo?
Ne treba suncu pljeskati zato što je žute boje.
Ajme, sad si me podsjetila na jednu, a uvijek je spominjem tu. Njoj je teško i digniti se iz kreveta ujutro. Pa onda kad god je vidim nabraja što je radila taj dan, uz duboki uzdah. Pa kad god sjedi i diže se sa sjedalice, kaže "Ajme meni" uz bolan izraz lica i ruku na kuku. Pa se zaposlila i sad ONA RAAAADIIII. I nije na raspolaganju za ništa. Ne stigne jadna ništa osim raditi 8 sati i spavati poslije posla. Ajme meniiiCitiraj:
*mamica* prvotno napisa
Ne zaboravimo da je baš u južnim krajevima osobito izražen patrijarhat od kojeg žena ne može tek tako pobjeći. Sve neke savršene domaćice oko nje. A kad se i nađe neki primjerak freškog muža koji brak gradi na suradnji dvoje ravnopravnih, e onda ga njegovo muško društvo proglasi papkom pod ženinom papučom pa se tako dobije zadovoljna žena, a nezadovoljan muž. Nije se tu ni lako suprotstaviti okolini. Tko nije doživio, ne može razumjeti.
Jedna bliska mi i draga južnjakinja (puno mlađa od mene!) sablažnjivo me gledala kad sam rekla da sam u gradu sama sjela u kavanu popit kavu. Sama?! Pa jel te ko vidio? Pa što će ljudi reć, da nemaš s kim ni popit kavu?! :lol:
Nije to baš tako. Možda neke starije generacije, današnje definitivno ne. Istina, muškarci su papučari čim sa ženom pričaju pristojnim tonom ali da se žene na taj način postavljaju kako pišeš, to su iznimke. Meni je najljigavije to što je kod nas, isto kod starijih generacija, društveno prihvatljivo da muž ima ljubavnicu. I bračno prihvatljivo jer žene to često znaju i ute. Pa u mom selu ima slučajeva da su susjedi po 30,40 godina ljubavnici i svi su sretni i ljubičice rastu svukud okolo. Ili djecu ima svatko sa svakim. Dok sam ja naučila za koga smijem javno reći da je isti onaj čovik (jer mu je ustvari baš on otac, a ne onaj za kojeg misli), prošlo je 20 godina.
Ali ima jedna stvar koja je karakteristična za žene, tu ili svugdje, pojma nemam. A to je da se sve čoporativno druže. Znači klanovi od po 7 žena. Onda sam ja čudna što ja u mom društvu imam 7 muških, nijednu ženu. Dosad su mi svi bili ljubavnici. Pa kako sam naučila na muški đir, tako i oni samnom pričaju ko s muškarcem, a i ja se tako ponašam. Pa onda stavim na fejsbuk sliku s prijateljem i trinaest piva a sutradan kokoše komentiraju-"pa zašto to tako, kako će se to protumačiti, pa ipak si ti majka četvero djece.., stavi bar jednu s mužem".