Kad malo bolje razmislim, najviše muškaraca sam vidjela da plaču kad je poginuo Dražen Petrović.
Printable View
Kad malo bolje razmislim, najviše muškaraca sam vidjela da plaču kad je poginuo Dražen Petrović.
I Drug Tito.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Angie je premlada da se toga sjeća :)
A ne, ne.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Šušak i Tuđman.
TO je bila tuga.
I kada je Ivanisevic osvojio Wimbledon.
Mm ne plače, nikad ga nisam vidjela mada smo imali situacija gdje je bio totalno izgubljen, ranjiv i nije to skrivao, dapace...cak je naucio s godinama to i reci.
Ja sam nekad davno plakala dosta za svasta, nekako vise ne mogu i nije mi bas drago, nekad mi se cini da bi mi bilo bolje da sam se isplakala nego gutala bijes i tugu ...
:heart:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Slažem se sa Konfuzijom. Mislim da je neplakanje godinama nemoguće. Moguće je samo da je nevidljivo godinama. :mrgreen:
Meni je jedna od najljepših stvari kad mm za nas cure kući ode i kupi uloške
I od mojih frendica muževi također kupuju uloške svojim ženama i kćerima, ne znam da je to ikome problem...
A živimo kakti u prilično patrijarhalnoj zajednici, tako da me anitin stav malo iznenađuje.
Vezano za plakanje, ja pod zadnje češće plačem nego prije, što smatram dobrim znakom u svom emotivnom rastu
Muža nisam vidjela puno puta da plače, a i kad jesam nisam to povezala s pojmom muškosti, nego s postojanjem emocija i sposobnošću ispoljavanja istih - Neplakanje, nikad i ni zbog čega-
to nema veze sa snagom, ali ima veze s nedostatkom emocija ili strahom da budeš ogoljen, što je u mom mikrokozmosu pokazatelj nezdravog odnosa prema sebi.
Riri, moguce je. Ali u tom slucaju s covjekom nesto ne stima. I najveca muskarcina je proplakala kad su nasi izgubili od Francuza prosle godine.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Moj nije, on je šizio.:lol:Citiraj:
Konfuzija prvotno napisa
omg stvarno ?? MM je stvarno vatreni navijač, jako zagrižen, ali da bi PLAKAO kad naši izgube - stvarno nema šanse.
A dobro, prihvatljivije je da place zbog izgubljene/dobivene utakmice nego nad tesko bolesnom zenom. ;)
Ni kod mene nitko nije plakao za tu utakmicu
Mora biti nesto sto covjeka moze rasplakati barem jednom u 15 godina. Ako ne, nesto ne stima ili s njim ili s odnosom. Utakmica ili Franjo ili Tito ili stogod.
Btw, ja sam plakala kad su nasi izgubili, plakao je i moj stari.. Ali ja placem i na reklame, pa nisam referentna. MM je imao spartanski odgoj i stvarno je emotivno zakopcan do grla, ali je u nasih 15 godina nekoliko puta zasuzio, istina zbog puno ozbiljnih stvari nego sto su utakmice.
Ja mislim da čovjeku suze trgnu na oči iz puno različitih razloga, nisam stručna pa da bih znala ima li ovo što pišem osnove, ali suze radi tuge, iskrene emocije, ili kad se rasplačeš na reklame, nisam sigurna da je to baš ista stvar,
Ovo druge je, barem kod mene, više posljedica nekog određenog raspoloženja, povišenih emocija, (histerije :mrgreen:) i ne bih rekla da ima veze s ikakvim iskrenim osjećajima. Na primjer, prošli tjedan sam malo ponovo gledala Sex i grad, inače seriju koja mi je dozlaboga glupa i ne volim ju niti najmanje, pa sam se u 2-3 navrata rasplakala na one patetične završetke epizoda.
Tako da to što sam se ja u zadnjih 15 godina sigurno puno puta rasplakala na seriju, na crtić u kinu, kad sam čitala kćeri Šegrta Hlapića ili Junake Pavlove ulice ne bih rekla da govori o tome da sa mnom sve štima ;) ili da s onim tko se tome smije mojim suzama nešto ne štima; mislim da više govori o tome kolike su amplitude valova našeg raspoloženja ;)
Iksam te.Citiraj:
Konfuzija prvotno napisa
Ja sam isto plakala kad su naši izgubili. Muž nije, on je Srbin. :lol:
Evo kaže da je plakao zbog Dinama :tele: dakle ništa naši, samo Dinamo ..
Ja zbog žena nisam pio, al' zbog Dinama sam htio ..:sing:
Odlično rečeno, Mima.
Tu bi negdje mogle spadati i one suze koje počnu dok režeš kapulu, pa nastaviš nad svojim promašenim životom.
Ili kad na sprovodu uopće ne plačeš za pokojnikom, nego za ljubavnikom...i slično.
Mima, nisam sigurna jesam li te dobro shvatila, emocija je emocija, ako je dozivljavam ona je iskrena i autenticna jer je moja. I kako to razlikujes suze ove od suza onih, to mi nije jasno. Placem od tuge, od ganuca, od ljepote, od ljubavi, od srece, od bijesa, od nemoci... netko drugi place samo kad je jako tuzan i to su razlicite osobnosti, a ne... hijerarhija suza. :-)
Histerija, koja se vec po samom porijeklu rijeci veze uz zene, je nista nego povisena emocija koja se ne moze kontrolirati, pa ce netko mozda misliti da sam histericna ako me vidi da placem. Vidi ju, ne moze se kontrolirati... ali zaboravljaju da su suze zapravo katarzicne, osjecas se bolje kad se isplaces.
Toliko me je ovo zaintrigiralo pa sam isla traziti kemijski sastav suza. Kaze wikipedia
Emotional tears are composed of more protein-based hormones, such as prolactin, adrenocorticotropic, and leucine enkephalin (a natural pain killer), which is suggested to be the mechanism behind the experience of crying from emotion making an individual feel better.
Tri tipa suza:
- Bazalne suze održavaju vlažnost i sprečavaju isušivanje oka. Suzne žlijezde proizvode prosječno između od 1,5 do 2,8 decilitra bazalnih suza dnevno.
- Refleksne suze nastaju kao reakcija na iritanse kao što su prašina, dim ili kemikalije iz luka. Senzorni živci javljaju mozgu da je oko nadraženo, a mozak naređuje suznim žlijezdama da pojačaju proizvodnju. Povećana količina suza ispire iritanse iz oka i cijedi ih kroz nosnu šupljinu.
- Suze nastale kao posljedica jakih emocija i osjeta, najčešće tuge i fizičke boli, ali i radosti i smijeha sadrže i hormon. Istraživači su u suzama nastalim od tuge i boli, između ostalog, pronašli stresni hormon adrenokortikotropni hormon (ACTH). Iz toga su zaključili da emotivne suze služe za čišćenje organizma od stresnog hormona te za ublažavanje bolnih emocija.
Evo ga, kopirano.
I jos...
On a study conducted by the Weizmann Institute of Science in Rehovot, Israel, emotional tears from women have been found to reduce sexual arousal in men. (...)
The change in sex drive could be attributed to a drop in testosterone provoked by the tear chemicals, reducing aggression.
Mm je pravi krkan koji ne voli ici u nabavku ulozaka, ne voli ni plakati... i opet, i kupi uloske i zaplace. To sto zuga kad ga posaljem po uloske ili kad sinovima kaze, nemoj plakat pred svima, me jako malo dira. I ja ne volim sve sto radim...niti sve sto mi djeca rade.
A da mm nijednom nije zaplakao u ovih desetak godina, ah, ne znam... Veseli me da kad place, pola puta place zbog mene, i da kad smo prosle godine izgubili pa je sin br.2 ridao u javnosti kao ljuta godina, tjesio ga je. Rekla bih da mi je vazno da smo mu djeca i ja ispred njegova krkanstva.
Ne znam Konfuzija, jel' ti misliš da se ti iskreno rasplačeš radi reklame? Ja za sebe znam da ne, nego su suze posljedica neke vrste mog raspoloženja (koje sam u šali nazvala histerijom. moj tata ga je npr. zvao šiza što isto nije baš politički korektan izraz)
Jednostavno, kad sam u nekom raspoloženju, svašta me može rasplakati, a kad nisam - ne može. Zato mislim da se više radi o raspoloženju nego o iskrenoj emociji.
Tako da mislim da me to što sam se u zadnjih 10 godina niz puta rasplakala radi koječega baš i ne kvalificira u osobu koja na primjer stvarnu, iskrenu tugu isplače.
Tako je ja nisam fin. neovisna. Imam za sebe onoliko koliko mi mm da a to je nekad nista nekad nesto. Nemogu radit jer se brinem o svekrvi i svekru a i da mi je izvedivo ko bi uzeo osobu koja nema dana staza i bez fakulteta? Vjv nitko
To sam si sama kriva i nebi da netko shvati ko kukanje nad sudbinom nego ko bar pricanje i mastanje kad u stvarnosti nije tako. Istina da se osjecam usamljeno na forumu jer mi se cini da nitko ne zivi ko ja i da ste sve bile pametne kad ste slagale zivot kakav zelite....i nije mm nikakav alfa. Nebi ga svi okolo toliko vrtili oko malog prsta da je
Normalno da bi meni bilo super da imam muza koji zaradi toliko da svi zajedno idemo na more pa da mi jos da 500kn mjesecno da imam za sebe pa jos da ja idem i na fitnes i na kave i nezz sta sve ne idete. Onda da jos malo i pogledam seriju dok se muzic sjeti pripremit mi kupku pa da nastavim gledat seriju iz kupaone....dok on opere sudje. Al nije tako i zivim kako znam. Drage moje nisu to moji prioriteti nego moj zivot koji sam napravila nizom losih odluka i sad se tesko iscupat
To nije istina, samo naravno da ne možeš očekivati dobro plaćeni posao. treba se aktivirati, vidjeti na birou, možda se prekvalificirati za njegovatelja ili nešto drugo. Posla ima, da je lagan i da je dobro plaćen nije, ali ga ima.Citiraj:
Nemogu radit jer se brinem o svekrvi i svekru a i da mi je izvedivo ko bi uzeo osobu koja nema dana staza i bez fakulteta? Vjv nitko
i smo se isto brinuli za nepokretnog svekrva i bolesnu svekrvu i to čak ne i u istom mjestu, ok, neke stvari je svekrva odrađivala ali većina je bila na nama, svakodnevna jurnjava po nekoliko puta autom, odlasci u bolnice, dežuranja na hitnoj...svega je bilo, no djeca i naši poslovi su nam bili prioritet.
Ne znam što točno uključuje briga o njima, dali su nepokretni ili im samo treba pomoć oko kućanstva...
Možda bi mogla polako sastrane tražiti neke povremene poslove, tipa čišćenje, peglanja..ne znam. Nešto da imaš tih svojih 500,00kn.
Veliki dio ovog što si napisala ja ne upražnjavam. Osim što sam dipl., imam posao i morsko porijeklo pa vidimo i more. Imati posao neopisivo je važno. Gotovo jednako kao i iščupati se iz možda jako dugotrajne fizičke brige o muževim roditeljima.
Citiraj:
anita83 prvotno napisa
Ovo recimo možeš dogovoriti već večeras, i uopće nije neostvarivo. Korak po korak, mic po mic :mrgreen:
Rekla bih da je ovo s kupkom, seerijom i sudem apaolutni ostvariva kategorija koja nema veze sa stazem, novcem ili obrazovanjem. Meni jedino jedino neizvedivo jer su djeca po kuci stalno, a da me miz vidi u pjenusavoj vodi shatio bi to kao poziv pa nista od serije.
Anita, sto se posla izvan kuce tice u nasoj obitelji je to za zene bilo jako vazno. Moja baka je bila seoska uciteljica koja je pocela raditi sa 18 godina neposredni nakon drugog svijetskog rata. Jedno vrijeme je bila jedina koja je donosila novac u kucu uz sve ostale poslove seoske zene i malu djecu. Moja mama se zaposlila sa 18 godina i radila je kao trgovac sve dok nije otisla vrlo rano u invalidsku mirovinu. I ona je skoro jedno cijelo desetljece bila jedina koja je donosila siguran novac u kucu jer je tata bolovao od nelijecene depresije. Tako da je kod nas bilo vazno da sam zaposlena. Zaposlila sam se odmah nakon srednje, mjenjala poslodavce iako sam.ostala u struci , ali nisam niti imala niti dana prekida staza od kad sam se zaposlila.
Tako se poklopilo, takve sam odluke donosila.
Dobra sam u svom poslu , vecinom se osjecam korisno , i vazna mi je neovisnost. Sve ima svoje prednosti i mane, a godine samo idu. Ako si ti zadovoljna sa svojom odlukom- ok. Ali ako nisi tvoje je pravo odabrati zanimanje i posao.
Slozila bih se s curama da je vazno da dvoje rade. U ovim godinama mi se to cini jednom od glavnih prednosti. Firme cesto otpustaju ljude 40+ i nije se lako odmah zaposliti. Zato smo jedan drugom osiguranje. I bome je bilo situacija i da ja nemam prihode i da MM ima minimalac.
A osim vecih prihoda, imas i prednost da nisi uvijek doma pa ni ne vidis mrvice ispode stola ;)
Zapravo ova tema je ko da ju je moja mama izmislila. Njezina legendarna recenica je bila : " Moras biti zaposlena da ne bi morala muza novac za uloske traziti."
Ocito je tada mogucnost da uloske platis vlastitim novcem bio znak emancipacije. Kao sto je danas da uloske kupuje muz, nevazno tko je zaradio novac za njih.:mrgreen:
Mi smo se dogovorili da ja brinem o njegovima umjesto da radim. Svekrva nemoze nist sama a i svekar je blizu....kupam kuham cistim pravim drustvo, ma sve. Nije da ja nezelim radit, nekad mi dodje da dignem ruke od svega i kazem da ja sebi trazim posao i da se kucanski odsad djele na oboje al nemogu. Onda bi morali placat brigu o njima plus placanje mog prijevoza do posla i to bi preslo minimalac koji bi ja mogla dobit. Mozda bi mogla nesto na pola radnog vremena al nebi ni da djeca pate. Morala bi pricat s mm o tome
Samo ću se nadovezati na cure koje su gotovo sve rekle.
Što ako muž ostane bez posla?
Ili se razboli?
ILi te napusti?
Sve je to itekako moguće.
Što ćeš onda?
Raditi možeš kao čistaćica za cca 3000 kn i to odmah jer se čistaćice traže.
Ako si u Zg ili blizu ja te odmah preporučim za posao.
Nije važna škola i iskustvo. Uvjeti odlični.
Moj muž je imao odličan posao i odličnu plaću i onda je spletom nesretnih okolnosti dobio izvanredni otkaz.
Sedam godina je trajao sud, a on je sedam godina bio doma.
Radila sam samo ja pa kad to nije bilo dosta, našla sam još jedan posao pa još jedan.
I tako godinama.
Onda je on sudskom odlukom vraćen na posao, ali trebalo je izdržati, preživjeti i dočekati to.
I dočekali smo. Bez kune duga, minusa, kredita...
Onda je došla nepokretna svekrva.
I to smo odradili uz posao.
Sad kad se prisjetim nekih stvari ni sama ne mogu vjerovati da se to sve meni dogodilo.
Posljedice su moje jako narušeno zdravlje, ali ja se ne dam.
Ujutro popijem lijekove i na posao.
Moj novac je moj novac.
Iako mi više ne treba za uloške :-)
Meni je tužno čitati anita da si ti taoc bolesnih i starih roditelja, znam da je nekad naprosto nemoguće izbjeći takve stvari i da smo i sami odgovorni za neke stvari ali ipak...
Ne radi se samo o novcu iako je i to esencijalne, naravno
Ali padaju mi na pamet i neke druge važne stvari, poput najbanalnije da se ujutro ustaneš i odeš među ljude, da razgovaraš, komuniciraš, imaš neki cilj, očekivanja, planove, nade
Čini mi se uzaludnim živjeti samo da bi zadovoljio tuđe potrebe, a gdje si ti u svemu tome?
I nije to nikakva pomodna filozofija tipa treba gledati sebe, to je naprosto u mom svijetu nešto što je nužno.
Možda da razmisliš o do(pre) kvalifikacijii razgovaraš s tm o svemu jako iskreno?
Mislim, još puno je godina pred tobom, život se okrene u trenu i bilo bi dobro da razmisliš što je dobro za sve vas, ne samo za neke od vas.
Ja godinama nisam radila iz nekih sasvim drugih razloga, a nisam bila u poziciji da gledam hoću dobiti novac za uloške jer oduvijek funkcioniramo tako da je sve naše, koliko god imali ili ne imali
I sad je naše, kad imam pristojna primanja, to nije uopće tema.
Ali sam uvijek znala da to nije situacija koja će me zadovoljiti na duže staze
I čupala sam rukama i nogama da se osamostalim u tom pogledu
Mm je isto odahnuo na neki način kad su se primanja povećala mojim zaposlenjem jer više nije bilo tolikog pritiska da sve ovisi o njemu
I puno je toga žrtvovao da bih ja završila faks i mogla krenuti dalje
I ja sama, jer nisam studirala u uvjetima koje bih ikome poželjela, bila je to borba
Tako da, znaš, i odlazak na ljetovanje i kave i sve skupa nije palo samo od sebe, to je došlo kao rezultat na kraju
A i to ti je sve relativno, nije diploma garancija sreće a ni dobrog odnosa među partnerima, samo što neke stvari s kvalifikacijama lakše dostigneš
U mom svijetu doslovno stoji ona "no pain no game"
Pokušaj se malo skockati i sagledati stvari iz više kutova, stavi na papir što su ti ciljevi i kreni pomalo
Za početak i razgovor može pomake donijeti.
Joj Anita :love2:
Slažem se sa curama da bi trebala naći posao, bilo kakav za početak. Iako razumijem i da moraš izvagati isplativost. Mislim da svi oko tebe previše očekuju od tebe, a i ti sama. Brineš se o svekru i svekrvi, brineš se o kućanstvu, i svom i njihovom, o djeci i na kraju moraš misliti koliko će ti muž dati. Pa nije fer.
Jel postoji mogućnost da radiš preko interneta? Tako ne bi morala plaćati prijevoz, bila bi kući sa djecom, a imala bi nekakvu zaradu.
Pričaj iskreno sa mužem o svojim željama, ali znaš i sama da ti on nema pravo braniti da radiš.
Ja mislim da i nije do isplativosti. Pretpostavljam da nisi 8 sati kod svekrve i svekra tako da bi na poslu zaradila barem onoliko koliko bi njegovateljicu platili. Al bi ti isao staz i mirovinsko za slucaj da se ili tvoj muz ili ti odlucite maknuti iz veze jer vam nije prihvatljiva vise. Ovako ste taoci oboje, ako je on korektan i svjestan tvoje situacije. Barem naglasi da bi rado radila, jer bi ti se moglo spočitavati da nisi nikad ni htjela raditi.
Teško je ako živiš na selu ili u gradiću daleko od većeg grada. U ZG je sve lakše. Moji znanci plaćaju 6000kn ženu koja im je s alzheimer roditeljem od 8 do 16 radnim danom (čuva, pravi društvo, kuha i posprema).
Asistenti u nastavi rade sa SSS i završenim kratkim tečajem 4h dnevno za 2500kn.
Cesto jeste zbog isplativosti. Kod mene je tako bilo od kad sam rodila prvo dete. Posle sam radila od kuce, ali za odlazak na posao nismo nikad dosli do isplativosti. Ono sto ja radim, kvalitetom kojim radim, nije nadomestivo bez da potrosim vise nego sto zaradim. Muz sve vreme odlicno zaradjuje. Cak sam i ovde uspela da se probijem da imam network i obrazovanje, ali jos uvek nam nije isplativo da ja odlazim na posao i radim u officu.
Ja bih kao i Riri preporucila rad od kuce, s zadrskom da ce onda biti jos manje vremena za bilo kakve guste.
Takodje ne mislim da Aniti muz ne daje novac, nego da jednostavno ni on ne zaradjuje mnogo. U takvim situacijama se ipak najlakse odreci ne preterano nuznih stvari.
Al u Zg se puno vise i placaju cuvalice, njegovateljice, pospremalice.
Ma mozda nek i ne radi, al bar da izrazi zelju da bi pokušala. Mozda bi budzet porastao neznatno, ali bi joj isao staž i mirovinski i imali bi opciju da ako muz ostane bez posla da ona uzdrzava obitelj, a on njeguje roditelje. Pa i onu za nedajboze, ako netko od njih nije vise sretan u vezi.
A ako živi u Zagrebu, rješenje je i treće dijete kojeg ona ionako želi. Majka odgojiteljica, i imala bi svoja primanja i staž, a bila bi kući. Za Anitinu situaciju bi to bilo idealno rješenje.
A i ako nisi stanovnica Zagreba, opet je tu tri godine porodiljnog. A sebi bi se osjećala vrijednija, jer brine o još jednom članu.
Kad već zapošljavanje nije opcija. A djeca se znaju dogoditi unatoč kontracepciji. Ne nagovaram ja, samo otvaram još jednu opciju.
Naravno, imaš i opciju čuvanja nečijeg djeteta u kući. Ili brigu o nekonm starijem koja se plaća. Ili peglati nekome...