ovo prvi put čujem da se dijete kupuje poklone za sve u razredu kad mu je rođendan???Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
kod nas se podijele 2 vrecice bombona i to je sve
Printable View
ovo prvi put čujem da se dijete kupuje poklone za sve u razredu kad mu je rođendan???Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
kod nas se podijele 2 vrecice bombona i to je sve
kod nas su to bili poklončići , ne pokloni, tipa par bonbona, ili čokolada ili štapići tako nešto slično, ponekad i zapakirano u mrežicu, ili papir, ali ti odlučuješ šta ćeš napraviti.
u moje doba je to bilo da si AKO SI HTIO doneso nešto kolača, ja sam te kolače obavezno sama radila. poslije je bilo kutija domačica i slično. Ali to je tvoja odluka, i ne trebaš se pokoravati onom što ne želiš, ko i pokloni za kraj polugodišta, godine, izleta ( za izlete uvijek ima najmanje 1 gtatis po razredu, ko i za kino i kazalište)
Svećana odjeća ? važno da je čisto , obućeš kaj želi dodaš neku mašnu, kapu, šal ......... znači ništa posebnije
joj mame mojih mlađih su stvarno bile/ jesu pacijenti ali i tu se može stati na žulj, do k se kod velikog mogloveć od 3-4 razreda organizirati da djeca sama skupe par desetaka kuna ( doslovno max 10-20 kn po djetetu) i da se kupi ili sredi neki poklončić i čestitka, tak i na kraju osnovne ) kod manji je to išlo u nebesa, pa svako malo daj još ovo, pa ovo, pa na kraju imaju samo x00(0) kn viška za koje uzmu još povrh svega materijalnog i poklon bon. Čudo jedno da za dan učitelja nisu ove godine ništa tražili . Sad je kod malog išla samo zajednička čestitka ( ali možda do petka iskrsne još nešto)
secret frend je bio popularan kod curke u osnovnoj ( isto je išla neka sitnica), i sad znaju ponekad čak i bez šešira za Božić, Valentinovo ili nešto treće podmetnuti neki poklon ( moja to sad sredi ishekla žabu ili neku drugu živinu, i ubaci u prolazu, znači nekaj kaj iskoristi materijal od kuće, malo vremena i slično)
Čekaj malo, poklon za učenike ili za učitelje? Za učiteljicu može rukom rađena čestitka za Božić na koju se svi potpišu, a poklon na kraju 4. razreda. Sorry na offt.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
poklon za učiteljicu, ( ovo gore spomenuto) , a ponekad i za jezičare
Sad samo za razrednicu čestitka ide za Božić
Ujedno Žuta ne moraš to naglas staviti da uzimaš gratis nešto ( recimo za izlet), reci učiteljici, ukoliko se javi više njih može i proporcionalna olakšica.
Prvi put čujem za ovo, a mislila sam da sam sve čula.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
To je totalno tačno za nadobudne mame, svaki razred ima obično dve- tri koje pokušavaju svima da kroje kapu. Obično svi ćute, a kad malo zagrebeš, nikome ne odgovara njihova nadobudnost. Nekad one nadvladaju, nekad prevagne onaj "običan", da ne kažem razuman deo razreda.
Naše su imale ideju da učiteljici za kraj 4. razreda kupe bicikl.
I kupile su ga, ali tako što se 90% mama izjasnlo da one mogu dati tačno tu i tu sumu (prvobitno predloženu, pre izliva nadobudnosti), a ko oseća potrebu neka doda koliko god hoće i može.
Na kraju je tako i bilo, te tri-četiri nadobudne su finansirale bar trećinu sume, učiteljica se najljubaznije svima nazahvaljivala i nikad ne koristi taj bicikl.
Ali nek su se mame pokazale.
Ja bih baš tako kako Peterlin kaže: ili pokupila nepotrebne simbolične sitnice iz kuće, ili ih napravila na brzinu od nečeg što već imam- ili odnela bombone kao i svi mi do sada, otkad bombona nije poklon?
Inače tih bolesnih razmetanja i nadobudnih ideja ima svuda. Evo MM je išao da kupi poklon tajnom prijatelju jer je to najnovija nadobudnost jedne brilijantne koleginice. Pri tome su svi u korenu sasekli njena fantaziranja o sumi i sveli ih na cenu jedne veće Milke.
Svečana odjeća = čista i uredna odjeća, ali mislim da se tu ne radi o redovnoj odjeći nego o maskama za maškare i priredbe. Bome, ja sam vrlo često sudjelovala u toj izradi maski i kostima za vrtić i školu. Može se doprinijeti i rukama, ne trebaš sve kupiti i platiti. Meni je bio gušt šivati kostime, ali to sam češće radila za vrtić nego za školu. Za školu - povremeno scenografije za školske predstave. To ništ ne košta osim malo snalažljivosti.
Primjer: Moj E. je negdje u petom ili šestom razredu napravio scenarij i tekst za Kuginu kuću. Naučili su uloge, ali trebalo je za predstavu napraviti kolibu i raspelo. Za kolibu su se snašli - kartonska kutija iz kvartovskog Konzuma, ali raspelo sam im ja napravila na poslu od otpadnog rebrastog kartona. Na njemu je bio lik Isusa s gaćama od papirnate maramice :mrgreen: Ulazi kolega baš kad sam ga klamericom pribijala na križ i kaže nešto u stilu - kaj si postala Poncije Pilat ???
Sorry na offt, ali meni je uvijek bilo drago i zabavno pomagati klincima oko toga. Uglavnom je super prolazila kreativnost uz malo ili nula para. Didaktički neoblikovan materijal i udri.... ali naše učiteljice su to cijenile. Kako je sada - nemam pojma.
naši rade projekte tipa površina, volumena, pa iskoriste kolaže, boje, kutije što ima po doma.
sad je mali radio projekt iz površina ( Žirafa) , a veliki kad su radili volumen ( Umjetnički paviljon i uspinjača).
Otišli smo offt.
zutaminuta prigovara na dodatne troškove. Ja mogu samo reći "dobrodošla u klub", jer tako je i u osnovnoj i u srednjim školama. Moraš djetetu kupiti papuče, opremu za tjelesni, pernicu, bojice, blabla... odjeću i obuću (ne znam jesu li zaživjele školske uniforme, jer prije par godina naša kvartovska škola bila je na popisu onih koje uvode uniforme, ali danas mi se čini da su im učenici šareni ko papige - nikakvih uniformi na vidiku...)
Dodatni troškovi tema su za roditeljski i razredne informacije. S druge strane, slažem se s ovim što je pulinka napisala - često se u razredu nađe par nabrijanih roditelja koji se žele umiliti učiteljici kupujući poklone za tuđe pare :-( pa to treba izbjegavati. Bolje je učiteljicu pitati kako se može pomoći u okviru zadanih mogućnosti, a stručnu službu na što sve ima pravo samohrani roditelj. Ja se sjećam da su za školske izlete u svakom razredu imali jedno ili dva mjesta gratis za učenike koji to ne mogu platiti, ali trebalo je imati dokumentaciju (korisnik dječjeg doplatka, samohrani roditelj i slično). To škola ionako ima, ali mislim da se ne guraju to obznaniti ako ne dobiju direktno pitanje.
Me treba dokumentacija za gratis, treba izraziti želju ako je potreba za tim, ali ako je više kandidata, onda se bira ili podobniji ili se dijeli u nekoj proporciji. U svakom slučaju treba pitati, to bar ništ ne košta
Mi smo u vrtiću pakirali male poklončiće za svu djecu za rođendan, ali to su stvarno bile sitnice, slatkiši. U školi slavljenici ne poklanjaju drugoj djeci, a dosad nije bilo još ni jednog rođendana u igraonici. Sumnjam da svi imaju rođendan u drugom polugodištu. A ne radi se o nekom socijalno loše-stojećem razredu. Čini se kako ti grah padne. Imamo i mi nadobudnih roditelja, ali se u drugim domenama iskazuju.
Kod nas su takvi pokloni zabranjeni. Ako se donesu u skolu, poslat ce ih natrag. Za rodjendan mogu donijeti kolac (bez kreme), vocna salata, vafl ili keks za sve. Svako dijete u razredu nacrta jedan crtez za slavljenika koji se onda zaklamaju u jednu biljeznicu.
U razredu imaju plisanu igracku/maskotu (zeko, pas, plisana lutka, svake godine druga) koju na rodjendan nose kuci zajedno s kofercicem u kojoj su potrepstine za prespavati (cetkica, pidjama…) i biljeznicom u kojoj napisu (odnosno roditelji) kako su proveli dan i stave slike. To sve radi i uciteljica za svoj rodjendan.
I kod nas se zna u vrtiću raditi ta slikovnica!
Moji dečki su rođeni taman malo iza kraja školske godine kad počinju lubenice i nosili smo lubenicu u vrtić ili dinju ovisno o djetetovoj želji, curka je tipično zimsko djete isto bi nešto sezonsko smislili.
Da i kod nas su u vrtiću nosili tog plišanca doma na vikend, al nisam sigurna jel to bilo za rodjendan ili je išlo abecednim redom.
U školi djeca ako žele počaste slatkišima za rodjendan drugu djecu (par vrećica, ništa special), ali ih dosta to i ne radi.
A kad su malo stariji (6./7.razred) i to prestane. Evo kaže kćerka da kod njih to više nitko ne nosi.
Meni je bilo puno poželjnije u kćerkinom razredu da kad slave rodjendane (igraonice, kasnije kino i sl.)ne pozivaju svi sve iz razreda nego zaista krug djece s kojima se druže.
Kod sina je drugačije, otpočetka svi pozivaju sve na rodjendane, toga je moreee. U zadnje vrijeme su curice počele pozivat više curice, a dječaci dječake. Svejedno previše rodjendana.:-)
Izviđači su besplatni? Niste plaćali ni izlete?
Ne mogu vjerovati što sve ne izmišljaju.
Kod nas ništa od toga nije bilo.
Čak je ravnatelj OŠ otkazao izlet za Plitvice u, čini mi se, 7. razredu jer je bio preskup i onda su svi zajedno išli na pješačku turu oko Zaprešića potpuno besplatno.
U gimnaziji isto tako. bili su izleti, ali uvijek dva mjesta besplatna i blizanci su plaćali samo za jednoga. Ne znam tko je koristio besplatna mjesta, ni kriterije za to. Treba pitati u školi.
Kaj se tiče rođendana isto nikad ovakve nebuloze koje tu čitam. U naše vrijeme su bile igraonice popularne i McD i onda se znalo dogoditi da pozovu 20 djece, a dođe svega 5.
Meni je to bilo i preskupo i bez veze i nikad to nismo radili.
Kći je odrasla u divnu mladu ženu bez ikakvih trauma. Ništa joj nije falilo.
Evo baš na Badnjak pričamo. Kitimo bor i ja joj pričam kako, prije 15- 20 godina nismo imali novca, njen otac i ja jer on tada nije radio i onda je on na Badnjak navečer obilazio mjesta gdje su prodavači borova ostavili neprodane borove i uzeo bi jednoga i donio doma pa smo tek tada, oko 22-23 sata kitili bor. I tako godinama dok se nismo financijski oporavili.
I kaže kći meni da se toga uopće ne sjeća i sva je u čudu kako i kada je to bilo...
Ona se samo sjeća ogromnog bora i tate kako ga unosi u kuću i onda ga s radošću kitimo.
I rekla je da se sjeća da njoj baš ništa nije falilo i da je imala lijepo djetinjstvo.
Tako da, Žuta i svi ostali koji nemate, ne zamarajte se jer djeca to ne vide.
Slažem se s Tanči.
Djeca će zapamtit obit.trenutke, posvećenost roditelja, zajednički provedene trenutke, izlete, kićenje bora, pravljenje kolača,...šta god je obitelj zajednički radila.:heart:
Osim možda ako je totalna neimaština, ako se nije imalo doslovce za jest.