Kažnjavanje

Potpisujem Ivaricu. 8)

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

time mu pomažeš da shvati da njegovi postupci imaju posljedice. kazna bi bila da si rekla "e sad dva dana nema sladoleda!"

---

Kazna je i jedno i drugo, pa zvali mi to ovako ili onako, jedina razlika je što kazna mora biti primjerena "zločinu" i uzrastu.

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

"posljedica" je samo eufemizam za "kaznu".

.

---

I to baš u ovakvim situacijama.

Svi osjete posljedice svog ponašanja zato ih ne treba kažnjavati.

lea, zar da andrea nagovara djecu da bacaju pijesak na bojana?

ili, andrej u 6 ujutro sjedne na vlakić, vozi se i pritišće sve gumbiće. ja mu objasnim da susjedi spavaju, da je rano i da se može voziti ali sad ne smije trubiti. trubiti smije kasnije. i tako nekoliko puta, a njemu se baš svidjelo malo mi kontrirati... k tome ne očekujem da shvati da susjedi neće biti oduševljeni ako ih probudi vlak. i što sad, čekati da netko njemu potrubi pod prozorom dok spava? ili da hodamo po zgradi i ispričavamo se?

nakon što je vlak jednom završio navrh šanka, andrej ujutro sjedne i kaže: ne tubiti. susedi pavaju. a popodne: susedi ne pavaju? sad tubiti!

ok, mogu svako jutro vaditi baterije iz vlakića ali to mi se čini primjerenijom taktikom za jednogodišnjaka ili čak mlađe dijete.

Citiraj:

---

Arijana prvotno napisa

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

time mu pomažeš da shvati da njegovi postupci imaju posljedice. kazna bi bila da si rekla "e sad dva dana nema sladoleda!"

---

Kazna je i jedno i drugo, pa zvali mi to ovako ili onako, jedina razlika je što kazna mora biti primjerena "zločinu" i uzrastu.

---

Gle ni ovako "zločin" ne izgleda primjereno. :/

Treba ih učiti strpljenju, i toleranciji prema drugima, a kaznom to definitvno ne činimo.

ok, krivo sam se izrazila ali ovo što opisujem nije "u kazni" niti zbrajajanje pluseva i minuseva.

a zašto mi sad ovdje pokušavamo naći neko univerzalno pravilo? nekom djetetu će plusevi i minusi savršeno odgovarati, a nekom ne. neko će se dijete rasplakati od nečega što neko drugo neće ni primijetiti. osnovno je to da roditelj poznaje svoje dijete toliko (i da se trudi toliko) da može napipati onu osjetljivu točku na koju dijete reagira, dopušta da ga se usmjeri. a da to nije za dijete ponižavajuće, nego upravo motivirajuće. samo se oko ovog načina možemo složiti. oko konkretnih metoda nikad nećemo.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

lea, zar da andrea nagovara djecu da bacaju pijesak na bojana?

---

Da baš to sam mislila. I to nekoliko puta za redom.
Daj me nemoj zezati da si to tako protumačila.

Ja sam radila usporedbu između posljedice i kazne. Kazna je naš namjerni čin da bismo osudili nečije neprikladno ponašanje. A posljedica je prirodan slijed događaja na nečiji čin. U ovom slučaju bi to bila reakcija djeteta na dijete koje ga gađa pijeskom. :)

ma uvijek nastane zbrka kad se jave mame djece različite dobi.

Citiraj:

---

aleta prvotno napisa

a zašto mi sad ovdje pokušavamo naći neko univerzalno pravilo? nekom djetetu će plusevi i minusi savršeno odgovarati, a nekom ne. neko će se dijete rasplakati od nečega što neko drugo neće ni primijetiti. osnovno je to da roditelj poznaje svoje dijete toliko (i da se trudi toliko) da može napipati onu osjetljivu točku na koju dijete reagira, dopušta da ga se usmjeri. a da to nije za dijete ponižavajuće, nego upravo motivirajuće. samo se oko ovog načina možemo složiti. oko konkretnih metoda nikad nećemo.

---

slazem se
ja sam jos pred 6 godina skuzila da sto god napravila, svejedno cu pogrijesiti :P i da ce u svakom slucaju i moje dijete izrasti u neuroticara kao sto su i ostalih 6 milijardi.
a ako ne izraste u neuroticara kako ce tek tada nesretan biti u neuroticnom svijetu.

zato se ne bojim pogrijesiti (sto primjecujem kod dolege npr) ako znam da radim ono bas jedino sto meni kao roditelju i mojem djetetu (kao samo mojem i mm djetetu a ne svakom djetetu) odgovara i zasad mogu zivjeti sa pogreskama.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

ma uvijek nastane zbrka kad se jave mame djece različite dobi.

---

ne, nego zato jer je super nanny s**nje.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

ma uvijek nastane zbrka kad se jave mame djece različite dobi.

---

Da zbrka.
:?
Tko sam? :lol:

uf, sporadično ulijećem na forum pa brljam i preskačem.

karikirala sam, naravno.

nemam sad vremena, samo ću reći da je ponekad nepraktično ili opasno čekati posljedicu.

i nadam se da će mi dijete biti neurotično taman koliko treba. 8)

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

Citiraj:

---

andrea prvotno napisa

ja sam baš krenula napisati kako još ne kažnjavam bojana, a onda sam se sjetila da i nije točno

npr., odemo jučer u pješčanik i on se jedno vrijeme lijepo igra, a onda počne bacati pijesak, pa razmrvi drugoj djeci one kule od pijeska, pa tako sve redom...i ja mu par puta lijepo objašnjavam kako i zašto, pa probamo malo na tobogan ili ljuljačku, da ga odvučem iz pijeska, al kako nije išlo, rekla sam mu, ako će to i dalje raditi, da ćemo ići kući

na kraju smo i otišli, istinabog, on nikad ne drami oko toga, ali ipak je to svojevrsna "kazna" :?

---

time mu pomažeš da shvati da njegovi postupci imaju posljedice. kazna bi bila da si rekla "e sad dva dana nema sladoleda!"

---

Ne bi li posljedica bila da neko dijete isto baca pjesak na njega.
Ovo navedeno je naš odabir. Kazneni odabir.

Nije da se i nama nikada nije zalomilo, no sve više uviđam da to nije u redu.
Prikladnije bi bilo da uzmemo kanticu i napravimo što smo srušili ili se ispričamo za bacanje pijeska, zar ne?

---

leaB, pa naravno da se ispričamo za bacanje pijeska i ostalo; ja sam to ovdje opisala ukratko, ali između ima puno nijansi; i uopće se to NE svodi se na ili- ili; ili češ prestati ili idemo doma :?

takav način komunikacije i rezolutan pristup općenito mi je stran :)

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

ma uvijek nastane zbrka kad se jave mame djece različite dobi.

---

8)

to!

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

zato se ne bojim pogrijesiti (sto primjecujem kod dolege npr) ako znam da radim ono bas jedino sto meni kao roditelju i mojem djetetu (kao samo mojem i mm djetetu a ne svakom djetetu) odgovara i zasad mogu zivjeti sa pogreskama.

---

ne bojim se ni ja pogriješiti kod lee i gabija,ali se bojim grešaka kod dominika.
al opet,nije ni on specifično dijete pa se valjda moram pomiriti s time.

ovo moje to! je išlo iza aletinog posta ali vi valjda pisete brzinom munje :shock:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

A mene bas zanima za koje to zadatke dijelite pluseve i nagrade?
Ja to ne radim cisto zato sto ne izdvajam neki zadatak kao zadatak nego ukljucim dijete u obavljanje svakodnevnih poslova. A bezveze mi je dijete ekstra motivirati za nesto sto se samo po sebi podrazumijeva. (a podrazumijeva mi se da dijete sudjeluje u obiteljskom zivotu i obavezama i odgovornostima s kojima se moze nositi) Meni se cini da je ukljucivanje u kolektiv i osjecaj pripadnosti nagrada sama po sebi, tj. to je sastavni dio zivota i ono cemu ustvari svako dijete tezi .

---

Slazem se u potpunosti da je bezveze dijete motivirati za nesto sto se samo po sebi podrazumijeva.
Ja sam te zadatke zamislila tako da oni vecinom budu povezani s onim na sta dijete reagira negativnim nacinom ponasanja.
Znaci ako dijete odbija napraviti nesto sto se mora, zadatak ce mu biti upravo to.
Ja bih s tom listom zadataka i pluseva pocela negdje oko cetvrte godine. Do tad bih vec imala skupljenog materijala za zadatke, tj znala bih koje su to situacije u kojima je njemu potrebna dodatna motivacija.

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Gle ni ovako "zločin" ne izgleda primjereno. :/

Treba ih učiti strpljenju, i toleranciji prema drugima, a kaznom to definitvno ne činimo.

---

Lea, ajde mi molim te pojasni ovo prvo, nadam se nisi mislila da je izraz "zločin" neprimjeren, jer ako jesi... :/

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

"posljedica" je samo eufemizam za "kaznu".

.

---

I to baš u ovakvim situacijama.

Svi osjete posljedice svog ponašanja zato ih ne treba kažnjavati.

---

Potpisujem i još da dodam svoje. Ja sam mama "tvrdoglavog magarčića", kako je netko napisao. Još od prve godine borila sam se s otporom, odbijanjem, svojeglavošću, ispadima, ljutnjom. Sada imam skoro šestogodišnjeg ugodnog dječaka, punog povjerenja prema meni i tati, uvijek nam se obraća sa svojim problemima i razmišljanjima. Ne želim reći da je savršen ima i sad kojekakvih nestašluka, neposlušnosti, ponekad i drskosti, ali u cjelini, on je smiren, razborit. Sve u svemu, baš s veseljem opažam rezultate odgoja + njegovog osobnog razvoja. A to nije postignuto kaznama. Osim što inače ne mislim da se ljude uči dobru kaznama, u njegovom slučaju sam bila svjesna da bi kažnjavanje dugoročno postiglo upravo suprotno od željenog, to jest da bi pojačalo one negativne strane njegovog bogatog i burnog karaktera. Moram reći da su mi tu pomogle moje zrele godine. Svaki odgojni postupak i reakciju gledala sam u dugoročnoj perspektivi. Shvatila sam da dijete od 2, 3, 4, 5, itd godina nije "odgojeno" nego se odgaja. Kao što su napisale Sorciere i Mamasita, odgoj je dugotrajan proces. I mislim da roditelji najčešće kažnjavaju djecu zato što im ponestaje ideja kako da situaciju riješe drugačije, zato što ne njeguju svoj pozitivni autoritet, iz straha, umora ili nervoze. Ono što su neke cure nazvala odgojem uz nagrade, ja bih prije nazvala odgojem uz poticaje, jer se tu ne radi samo o neposrednom nagrađivanju (premda može biti i toga) nego o poticanju dobrog ponašanja, plemenitih crta karaktera koje svako dijete ima, itd.

Zdenka2 super si to napisala! :)
A posebno ovj dio:

Citiraj:

---

Ono što su neke cure nazvala odgojem uz nagrade, ja bih prije nazvala odgojem uz poticaje, jer se tu ne radi samo o neposrednom nagrađivanju (premda može biti i toga) nego o poticanju dobrog ponašanja, plemenitih crta karaktera koje svako dijete ima, itd.

---

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

I mislim da roditelji najčešće kažnjavaju djecu zato što im ponestaje ideja kako da situaciju riješe drugačije, zato što ne njeguju svoj pozitivni autoritet, iz straha, umora ili nervoze.

---

Jest da sam se prijavila na onom topicu o lobotomiji, pa možda ne znam što govorim, ali ajde mi molim te pojasni što za tebe znači kazna i da li je tvoje dijete ikad osjetilo posljedice svog lošeg ponašanja (ne mislim na ono tipa dirao peglu - opekao se), a ako ne kako si rješavala takve situacije "drugačije", a ne kažnjavanjem.

A ja nisam sigurna jesam dobro razumjela ovo o poticanju i nagradama. Jer se spominje kao da ide jedno s drugim da bi se potaklo dobro ponasanje, plemenite karakterne crte itd. Ja i dalje mislim da se to ne bi trebalo poticati nagradama pa mi opet nije jasno na sta se misli, tj. na sta Zdenka misli. Ako imas vremena, pliz razradi malo tu teoriju o odgoju uz poticaje. :)
Zanima me konkretno kako ocekivati da ce dijete neko ponasanje ili obavezu prihvatiti kao normalu ako se ta ista obaveza ili ponasanje "stimulira" nagradom?

evo ja zorana odgovaram na ovaj zadnji dio :P
ja recimo ne nagradujem ono sta smatram normalnim-npr. pranje zuba, skidanje i oblacenje i takve stvari..ali ono sta su jos zapravo premali da rade kao "normalno" ono ih nagradujem. tako pokusavaju napraviti i nesto sta ce kasnije raditi noramlno. npr. usisavanje, ne moraju jos usisavati ali ako sad to zele dobiju plusic i tako usput usisavaju..za koju godinu to vise nece biti za plus nego za normalno.
kuzis?

Evo, dok se ne javi Zdenka, da kazem nesto o nagradama kao poticaju.
Mislim da djeca imaju prirrodnu zelju za suradnjom, a nagrada sluzi samo kao poticaj, tj. svrha nagradjivanja trebala bi biti "budjenje" onog djela djeteta koji zeli suradjivati. Kad se taj dio "probudi", dijete vise ni ne treba nagradu.
A sto se tice plemenitih karakternih crta koje spominje Zdenka, nagradjivanjem na neki nacin pripremamo djecu da misle o sebi i o drugima. Ona tako uce o procesu davanja i uzimanja - ako dajes, onda i dobivas, sto je vazna lekcija u zivotu.
A uce se i pogadjati, pregovarati, uce da zasluzuju vise kad daju vise i uce odgadjati trenutacne zelje u korist nekih vecih zelja ostvarivih u buducnosti, tj. odgadjanju postizanja zadovoljstva.

Evo jedno konkretno pitanje za Mamasitu i sve koji se ne zalažu za kažnjavanje, da ne bi ispalo da sam Atila bič Božji i ja se slažem sa svim tim poticajima, pohvalama i naglasku na pozitivnome.
Dakle, općepoznata činjenica je da dijete u dobi oko 2-3 godine otkriva sebe i pokušava se izboriti za svoje mjesto pod suncem, testira granice do kojih može ići, a samim tim se podrazumijeva da će i nakon "ne" i dalje pokušati ostvariti što je zamislilo. Razgovor često ne pomaže u toj dobi jer je buntovništvo jače od razuma. Pitanje; što činite da biste djetetu postavili granice i što činite kad ih pređe?

Ako je situacija opasna po njega, ili po nekog drugog, po kratkom postupku sam micala Marka iz te situacije, bez previše objašnjavanja, bez ljutnje, bez vikanja.

Ako situacija nije opasna po nikoga, nego samo po moje živce (jer lupa kuhačom po tečama i poklopcima, npr), onda sam blago vadila kuhaču iz ruku i skretala mu pažnju na nešto drugo. Opet bez previše objašnjavanja, bez ljutnje, bez vikanja.

Riječ "ne" sam u toj dobi koristila jako malo, sa tonom koji je bio posebniji nego inače, za stvarno spešl opasne situacije. Nije razumio riječ ne, ali razumio bi ton mog glasa. I nisam imala problem da mi taj ton glasa ignorira, opet bez puno objašnjavanja, bez ljutnje, bez vikanja.

Naravno, pišem o dobi 2-3 god.

Kad je bio malo veći, po mom osobnom sudu spreman da razumije posljedice svojih postupaka, onda smo pričali i pričali i pričali. I pričanje traje naravno i dan danas.

Ne tučem ga niti sam ga tukla. Rezultat: on nikad ne beštima, ne pljuje, nikad me nije uvrijedio ružnim riječima, niti mi se itko ikad požalio da mu je Marko rekao nešto ružno.

Kad je počeo u školu uveli smo kazne na način da mu se uskraćuju privilegije. Npr. privilegija je do ponoći gledati utakmicu. Kazna je da neku utakmicu neće moći gledati. I on bez problema pristane na tu kaznu, valjda čeka moju reakciju i čeka da se ja smilujem. Ali ja ostanem tvrda srca i nema gledanja utakmice i gotovo. Nakon pola sata pokušava otkupiti tu svoju kaznu nekim drugim dobrim djelom, tipa spremanje patika u ormar za cipele. I tako opet pregovaramo. Imali smo jako zanimljive razgovore pred svjetko prvenstvo. :mrgreen:

Arijana meni nije bas tako jednostavno odgovoriti na ovo pitanje.
Na koji nacin se postavljaju granice ovisi o jako puno faktora: karakteru i dobi djeteta, samoj situaciji u kojoj se granice postavljaju i jos brdo toga.
Neke knjige bave se tom temom i na vise od sto stranica.

Citiraj:

---

Minnie prvotno napisa

Kad je počeo u školu uveli smo kazne na način da mu se uskraćuju privilegije. Npr. privilegija je do ponoći gledati utakmicu. Kazna je da neku utakmicu neće moći gledati. I on bez problema pristane na tu kaznu, valjda čeka moju reakciju i čeka da se ja smilujem. Ali ja ostanem tvrda srca i nema gledanja utakmice i gotovo. Nakon pola sata pokušava otkupiti tu svoju kaznu nekim drugim dobrim djelom, tipa spremanje patika u ormar za cipele. I tako opet pregovaramo. Imali smo jako zanimljive razgovore pred svjetko prvenstvo. :mrgreen:

---

Evo, ovo ja nebih nazvala kaznom nego jednom vrstom ogranicavanja tj. kako si i sama rekla uskracivanjem privilegija.

E pa onda je problem u samoj riječi kazna, jer na kraju krajeva svi kažnjavaju, samo neki to zovu ovako, a neki onako ;)

Ako je situacija opasna po njega, ili po nekog drugog, po kratkom postupku sam micala Marka iz te situacije, bez previše objašnjavanja, bez ljutnje, bez vikanja.

Citiraj:

---

Minnie prvotno napisa

Ako situacija nije opasna po nikoga, nego samo po moje živce (jer lupa kuhačom po tečama i poklopcima, npr), onda sam blago vadila kuhaču iz ruku i skretala mu pažnju na nešto drugo. Opet bez previše objašnjavanja, bez ljutnje, bez vikanja.

---

Ovo mi se čini da više pali kod djeteta od 1 g., a ne kod djeteta od 2-3g., :?

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Citiraj:

---

Minnie prvotno napisa

Kad je počeo u školu uveli smo kazne na način da mu se uskraćuju privilegije. Npr. privilegija je do ponoći gledati utakmicu. Kazna je da neku utakmicu neće moći gledati. I on bez problema pristane na tu kaznu, valjda čeka moju reakciju i čeka da se ja smilujem. Ali ja ostanem tvrda srca i nema gledanja utakmice i gotovo. Nakon pola sata pokušava otkupiti tu svoju kaznu nekim drugim dobrim djelom, tipa spremanje patika u ormar za cipele. I tako opet pregovaramo. Imali smo jako zanimljive razgovore pred svjetko prvenstvo. :mrgreen:

---

Evo, ovo ja nebih nazvala kaznom nego jednom vrstom ogranicavanja tj. kako si i sama rekla uskracivanjem privilegija.

---

I samo da jos dodam, ako samo preokrenes pristup, dakle ne kazes:
"Ako ne budes dobar u skoli neces moci gledati utakmicu",
nego kazes:
"Ako budes dobar u skoli, gledat ces utakmicu",
eto, "kazna" se pretvara u nagradu, tj. negativan pristup zamjenjen je pozitivnim.

Onda on ne bude dobar u školi, a ti... ha.. što... ha ? :lol:

Pa nista. Nece dobiti nagradu, tj nece gledati utakmicu.
Kuzis?
Radi se samo o promjeni pristupa.... on nece dobiti kaznu, vec ce samo izgubiti nagradu.

E to bih ja nazvala "opravdavati glavom kažnjavanje", jer kakogod ti to sročiš njemu je to kazna.
Nego, odulji se ovo.. a na kraju se svelo na to da razmišljamo slično samo se drukčije izražavamo :)

Nije bas tako.
Bitno je da li je motivacija pozitivna (nagrada) ili negativna (kazna).
Npr. ti na poslu dobijes zadatak i ako ga uspijesno obavis dobit ces bonus.
Ili dobijes zadatak i ako ga ne obavis dobro oduzet ce ti se od place.
Hoces li posao obaviti bolje u prvom slucaju kada se imas cemu veseliti, ili u drugom, kada si prisiljena raditi pod stresom i u strahu da ce ti oduzeti novac?

Nisam zapravo nikada razmišljala o tome, ali u ovih 12 godina roditeljstva, sad tek vidim, nisam uopće morala davati niti jednu kaznu? Nisam li? Dok su bili maleni, to mi je nekako bilo bezveze, ionako neće shvatiti. Kada su počeli shvaćati, onda sam više išla na motivaciju. I danas, kad su veliki i kad im kažem da pospreme sobu, a oni se nastave igrati sve si mislim da tko sam ja da im dajem kaznu, kad uredno u dane kada mi se ne pegla veš, samo ga pohitam u ormar da se ne vidi i čekam da se Neptun poklopi sa Jupiterom te da Mars uđe u moj znak. Ako doista hoću da nešto naprave,onda radije viknem "Ajmo se svi primiti obaveza, pa poslije možemo to i to." i to mi uvijek upali. Ali radimo svi.
Primjetila sam kako djeca zapravo vole raditi i ništa im nije teško ako imam dobar nastup. Nakon posla ih uvijek jako pohvalim i to mi je garancija da će ga redovito obavljati.

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Npr. ti na poslu dobijes zadatak i ako ga uspijesno obavis dobit ces bonus.
Ili dobijes zadatak i ako ga ne obavis dobro oduzet ce ti se od place.

---

A možeš to postaviti i ovako; obavi posao i dobiješ plaću, ne obavi ga dobiješ otkaz - mislim da je ovaj primjer svakodnevniji i realniji od tvoga.

Normalno je da nećeš kazniti dijete ako od njega tražiš nešto iznimno, tad mu možeš jedino ponuditi nagradu, ali ako ćeš mu nuditi nagradu za nešto što bi trebalo biti normalno i svakodnevno, onda... sve skupa gubi smisao.

Citiraj:

---

Ovo mi se čini da više pali kod djeteta od 1 g., a ne kod djeteta od 2-3g.,

---

Zašto misliš da ne pali kod djece od 2,5 god? Ako im ne uspijevaš skrenuti pažnju, ili riješiti situaciju, ne znači da to nije moguće. Kuhača je primjer, moglo je to biti puhanje u melodiku dok mi bubnjići ne popucaju (ako ovo prvo pripada jednogodišnjem djetetu).

Citiraj:

---

E to bih ja nazvala "opravdavati glavom kažnjavanje", jer kakogod ti to sročiš njemu je to kazna

---

Ja bih rekla da je to davanje izbora djetetu. On nešto ne mora napraviti, nitko ga na to ne sili. Npr. nitko ga ne sili da piše domaći rad. Kad zaboravljanje domaćeg rada postane prečesto, ukidaju se npr.spomenute utakmice. I točka. On će na kraju odabrati hoće li d.r. pisati i vratiti utakmice ili neće.

Citiraj:

---

Radi se samo o promjeni pristupa.... on nece dobiti kaznu, vec ce samo izgubiti nagradu.

---

Upravo tako.

Ali ja poznajem svoje dijete i znam koliko mu znače te utakmice i znam da će on na kraju manje zaboravljati domaći rad.

Inače, ukidanje povlastica se ne koristi prečesto jer to onda izgubi svrhu.

Gle, nemora svatko shvatiti ili prihvatiti ono sto ja pokusavam objasniti.
Bomballurina je npr. vecim dijelom svoga posta bas lijepo i na jednostavan nacin rekla ono sto i ja mislim.